Poslovni broj: 6 Us I-1416/2022-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja T. T. iz S. zastupan po opunomoćenicima iz
O. d. V. & L. d.o.o. S., protiv
tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate
poreza i drugih javnih davanja, nakon javne rasprave zaključene 11. studenoga

2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Z. K.,
odvjetničkog vježbenika u O. d. V. & L. d.o.o. S., i
odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. studenoga 2022.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
Klasa: UP/II-415-01/21-01/540, Urbroj: 513-04-22-2 od 6. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/21-01/540, Urbroj: 513-
04-22-2 od 6. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi
Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415-
02/2018-001/04188, Ur.broj: 513-007-17/2021-04 od 30. travnja 2021., kojim je
utvrđeno kako tužitelj na dan 30. travnja 2021. duguje iznos od 95.649,85 kuna
(glavnica 74.982,18 kuna i kamata 20.667,67 kuna) na ime poreznog duga, te je

2

Poslovni broj: 6 Us I-1416/2022-6

naloženo poslodavcu tužitelja F. d.o.o. da dio plaće tužitelja koji nije izuzet od
ovrhe uplaćuje u korist računa navedenih u točki 2. izreke rješenja o ovrsi.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom
prigovara kako ne prima plaću od poslodavca iz razloga što se 1. siječnja 2019.
odrekao isplate svoje neto plaće u korist trgovačkog društva F. d.o.o., čiji je
zaposlenik i direktor, zbog čega je ovrha neprovediva. Navodi kako je na temelju
odredbe članka 203. Zakona o obveznim odnosima bio ovlašten otpustiti dug prema
svom poslodavcu. Prigovara utvrđenju tuženika kako tužitelj uz izjavljenu žalbu ne
dostavlja vjerodostojne isprave iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da mu
poslodavac ne isplaćuje plaću kako to u izjavljenoj žalbi tvrdi, te navodi kako ne
postoji obveza ovjere spomenute Izjave. Tvrdi kako je potrebno analizirati pravu
prirodu, tj. pravni temelj izjave, te ističe kako je riječ o jednostranoj izjavi direktora i
zaposlenika koji se odriče svog prava, tj. potraživanja, a takvo odricanje se temelji na
članku 203. Zakona o obveznim odnosima. Ističe prigovor zastare. Tužbenim
zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje
kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni
zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u
sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 11. studenoga 2022. čime je dana mogućnost
strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne
novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o
činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je prisilna naplata poreznog duga u visini od 95.649,85 kuna
(glavnica 74.982,18 kuna i kamata 20.667,67 kuna), u skladu sa odredbama Općeg
poreznog zakona („Narodne novine“ broj:115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.,
dalje u tekstu OPZ-a).

8. U smislu odredbe članka 136. OPZ-a ovršni postupak je dio porezno-pravnog
odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na
temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

9. Odredbom članka 140. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na
temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. određeno da su ovršne
isprave: 1) rješenje o utvrđivanju poreza, 2) obračunska prijava koju porezni obveznik
podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a
prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena
ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je
posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. upravni ugovor i porezna
nagodba.

10. Odredbom članka 141. stavka 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi, osim
podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne
ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne
obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način
provođenja ovrhe, 5. trošak ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

11. Odredbom članka 142. stavka 1. OPZ-a propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona

3

Poslovni broj: 6 Us I-1416/2022-6

može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Stavkom 7.
istog članka propisano je žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se
pobijati zakonitost ovršne isprave.

12. Odredbom članka 154. stavka 6. OPZ-a propisano je da ako je predmet
pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika zaposlenika, tada će ovrhovoditelj
naložiti ovršenikovu dužniku - poslodavcu da plaću ovršenika isplati u korist
propisanih uplatnih računa uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 155. ovoga
Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku - zaposleniku i ovršenikovom
dužniku - poslodavcu. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako ovršenikov
dužnik-poslodavac u roku od osam dana od primitka rješenja iz stavka 6. ovoga
članka nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće nije izvršio
nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih
sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika-zaposlenika u skladu s člankom 153.
ovoga Zakona.

13. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem o ovrsi Ministarstva
financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415-02/2018-
001/04188, Ur.broj: 513-007-17/2021-04 od 30. travnja 2021., temeljem ovršnih
isprava navedenih u obrazloženju rješenja, određeno provođenje ovrhe radi naplate
poreznog duga u iznosu od 95.649,85 kuna (glavnica 74.982,18 kuna i kamata

20.667,67 kuna) na ime poreznog duga, te je naloženo poslodavcu tužitelja F.
d.o.o. da dio plaće tužitelja koji nije izuzet od ovrhe uplaćuje u korist računa
navedenih u točki 2. izreke rješenja o ovrsi.

14. Tuženo tijelo je utvrdilo kako donošenjem rješenja o ovrsi nije povrijeđen
zakon na štetu tužitelja. Utvrđuje kako iz članka 140. stavka 1. i 2. Općeg poreznog
zakona proizlazi da se ovrha provodi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave te da
su ovršne isprave iz stavka 1. toga članka rješenje o utvrđivanju poreza, obračunska
prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i
iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje
pojedina vrsta poreza, jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih
tražbina, druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava,
upravni ugovor i porezna nagodba, a prvostupanjsko tijelo spisima prilaže ovršne
isprave na koje se u obrazloženju pobijanog rješenja poziva, i kojima dokazuje
podrijetlo i visinu poreznog duga ovršenika koji se, u konkretnom postupku naplaćuje
od dužnika ovršenika (poslodavca) i kako tužitelj uz izjavljenu žalbu ne dostavlja
vjerodostojne isprave iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da mu poslodavac
ne isplaćuje plaću kako to u izjavljenoj žalbi tvrdi i to iz razloga jer se tužiteljeva
izjava koju prilaže ne može prihvatiti kao vjerodostojna isprava, budući nije ovjerena,
to tuženik zaključuje kako se rješenje o ovrsi ukazuje pravilnim.

15. Imajući u vidu citirane odredbe OPZ-a i prethodno izloženo činjenično stanje,
prema ocjeni ovoga Suda, osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje
doneseno je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Pravilno tuženo tijelo utvrđuje kako tužitelj u spis predmeta nije dostavio
vjerodostojne isprave iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti kako mu
poslodavac nije isplaćivao plaću, kako to tužitelj tvrdi. Međutim, navedena okolnost
nije od utjecaja na predmetni spor, jer ukoliko se porezno tijelo ne bude moglo
naplatiti na način određen predmetnim rješenjem o ovrsi, ima mogućnost promjene
sredstva ovrhe. Stoga, dokazni prijedlog tužitelja da sud provede financijsko
vještačenje i pribavi podatke iz baze Porezne uprave JOPPD obrasce na temelju

4

Poslovni broj: 6 Us I-1416/2022-6

kojih je moguće vidjeti iznose poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak i
iznose bruto i neto plaće, ovaj Sud je odbio kao nepotreban jer činjenica prima li ili ne
prima tužitelj plaću ne utječe na drugačiju odluku. Ujedno, valja napomenuti da bez
obzira je li poslodavac tužitelju isplaćivao plaću, poslodavac je radniku bio dužan
podmiriti zakonom propisane poreze, prireze i doprinose.

17. Prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim.

18. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da
pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i
obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo
poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest
godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka
propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje
teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili
istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo
poreznu obvezu i kamate.

19. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako se predmetni dug odnosi na obveze
nastale u razdoblju od 2015. do 2018., te je u smislu citirane odredbe članka 108.
stavka 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2015., dakle

01. siječnja 2016., zatim istekom 2016., dakle 01. siječnja 2017., istekom 2017.,
dakle 01. siječnja 2018. i istekom 2018., dakle 01. siječnja 2019., slijedom čega
proizlazi kako u konkretnom slučaju do dana pokretanja postupka naplate rješenjem
od 30. travnja 2021. nije protekao šestogodišnji zastarni rok za naplatu predmetnog
poreznog duga iz odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a.

20. U skladu sa navedenim, Sud ocjenjuje kako tužiteljevi navodi u tužbi nisu
osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom
sporu.

21. Prema stajalištu ovog Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na
štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni
zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

22. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka

4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao
pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 11. studenoga 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka

5

Poslovni broj: 6 Us I-1416/2022-6

pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja O. d. V. & L. d.o.o. S.,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko
bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana