Broj:11 K-159/2019-84

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Miroslavu Kedmencu, u kaznenom predmetu protiv optuženog D.M., zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (NN br.125/11,144/12,56/15, 61/15, 101/17 dalje KZ/11) i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu br. K-DO-22/2019-38 od 21. ožujka 2019., činjenično izmijenjena pisanim podneskom od 3. listopada 2022., na raspravi održanoj i završenoj 11. studenoga 2022., u nazočnosti zastupnice optužbe Petre Bujan, optuženika osobno uz braniteljicu M. N.G., odvj. iz V., istoga dana objavio je i

 

              p r e s u d i o  j e

 

Optuženi D.M., OIB ..,  rođ.. u Č., s prebivalištem u S. K., . i boravištem u M., . državljanina R. H., elektroničar, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac jednog djeteta, suvlasnik stana, vlasnik osobnog automobila marke "Škoda" tip "Octavia", godina proizvodnje 2009., zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 6.000,00 kuna, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

 

                                                    k r i v   j e

 

I. što je u razdoblju od ožujka 2018. do 17. siječnja 2019., u Č., svoju suprugu N.M., s kojom je bio u postupku razvoda braka, učestalo pratio automobilom, dolazio na njeno radno mjesto provjeravati gdje je i što radi te ju pri tome pred kolegama i klijentima vrijeđao i optuživao da se bavi kriminalnim radnjama, pregledavao joj mobitel, iako je ona cijelo to vrijeme izbjegavala kontakte s njim, a koji su postupci kod N.M. izazvali tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost, te je ujedno 9. studenoga 2018. u Č. u stanu, u cilju da zastraši svoju suprugu N. M., rekao imenovanoj da ako bude išao u zatvor, aludirajući na prekršajni postupak u svezi nasilja u obitelji koji je bio u tijeku, da će izaći iz zatvora na petnaest minuta i da će ju "riješiti", a koje su riječi kod N. M. izazvale strah za vlastiti život i sigurnost,

 

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu, te drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti,

 

II. čime je počinio kaznena djela protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem – opisano u članku 140. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ/11, i – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11.

 

III. Za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11 optuženom D. M. se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženiku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, 

 

te se na temelju čl. 51. KZ/11 optuženi D. M.

             

                                                                                    o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora

u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

 

 

te mu se na temelju čl. 56. KZ/11

                                                                                    i z r i č e

 

                                                                             uvjetna osuda

 

pa se izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

IV. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženom D. M. 

 

                                                                                    izriče se

                                                          sigurnosna mjera

                                               obveznog psihosocijanog tretmana

 

koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 2 (dvije) godine.

                           

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08  optuženik je dužan  platiti  trošak  kaznenog postupka   koji se odnosi na vještačenje iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 520,27 eura/3.920,00 kuna, te iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08  u paušalnom  iznosu od  132,72 eura / 1.000,00 kuna.

 

 

                                                               Obrazloženje

 

1. Općinsko državno odvjetništvo Čakovec (dalje ODO) podiglo je optužnicu pod brojem K-DO-22/2019-38 od 21. ožujka 2019., činjenično izmijenjena pisanim podneskom od 3. listopada 2022., na raspravi održanoj i završenoj 11. studenoga 2022., protiv optuženog D. M., zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i dr., a kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci presude.  

 

2. Sud je odbio prijedlog obrane da se od P. d.d. zatraže službeni podaci o tome kada je oštećena – žrtva N. M. promijenila radno mjesto u poslovnici, zbog kojih razloga, da li su evidentirani u poslovnoj dokumentaciji banke incidenti od strane klijenta D. M., kao nepotrebni, budući da je nesporno da je optuženik dolazio u banku, a da su svoje razloge i argumente iznijeli optuženik i žrtva, te je na sudu da ocijeni njihovu vjerodostojnost, dovodeći ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima u postupku.

 

3. Nadalje je sud odbio prijedlog optuženika kao nepotreban, da se provede medicinsko vještačenje po drugom vještaku psihijatrijske struke, s obzirom, kako navodi, na nove okolnosti koje su se pojavile tijekom postupka, a koje sudski vještak N. H. nije imao u vidu, niti ih je imao predočene u vrijeme kada je radio nalaz i mišljenje, budući da se vještačenje provodilo radi utvrđenja raspravne sposobnosti i ubrojivosti optuženika tempore criminis, a o čemu je sudski vještak po ocjeni suda svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, u skladu s pravilima struke i nepristrano, između ostalog i na temelju intervjua s optuženikom, a koji nalaz se odnosi na optuženikovu raspravnu sposobnost, te ubrojivost tempore criminis, a što se tiče prijedloga sudskog vještaka da se optuženika obveže na psihijatrijsko liječenje, o tome će odluku donijeti sud na temelju ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja.

 

4. U dokaznom postupku sud je pročitao iskaz žrtve N. M. od 4. srpnja 2022. (list 280-281), te je na kraju dokaznog postupka ispitao optuženog D. M., te je pročitao iskaze svjedokinja I. V., M. Č. i Đ. P. sa zapisnika od 26. ožujka 2021, (list 151), svjedoka M. P., B. M., G. M., M. M. i J. M. sa zapisnika od 28. svibnja 2021. (list 161-167), te je pročitana Socijalna anamneza za žrtvu N. M. i okrivljenika D. M. Centra za socijalnu skrb Č., Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 18. listopada 2021. (list 214-224), Obrasci izviješća psihološkog savjetovanja od 15.4.2021. (list 289), te od 4.3.2021. (list 290), Dopis CSS Č. od 18. srpnja 2022. (list 294), Dopis Doma zdravlja Č. zaprimljen na sud 29.7.2022. (list 295), Podaci o imovini, te izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

5. U svojoj obrani optuženik je naveo da se u optužnici navodi da je vozio ulicama gdje živi žrtva, iako su gotovo cijeli inkriminirani period živjeli u zajedničkom kućanstvu, jer se on odselio sedam dana prije završetka inkriminiranog perioda, navedenog u optužnici. Nadalje je naveo jedan primjer, da je išao u grad nešto kupiti, nakon čega je išao do svojih roditelja u S.. Dalje navodi da je sigurno poneki put imao potrebu koristiti ulicu gdje žive roditelji žrtve, ali ne s namjerom da vidi njezine roditelje ili nju. Istom ulicom njegov osobni automobil vozio je čak i njegov automehaničar koji ima radnju u istoj ulici, te je ponekad nakon obavljenih radova, tom ulicom vršio probnu vožnju kako bi utvrdio ispravnost vozila. Što se tiče njegovih dolazaka u P.d.d., nije dolazio tamo kako bi imao bilo što s oštećenom, već iz razloga što je dugi niz godina bio klijent banke. Isto tako, prema pravilima banke, žrtva nije smjela obavljati nikakve transakcije članovima obitelji, pa nije niti dolazio na njezin šalter. I u vrijeme inkriminiranog perioda, žrtva ga je znala zvati da dođe po nju na posao, ili čak da joj donese nešto za jelo. Isto tako je s njim i sa Z. sjedila na terasi slastičarnice, jer su ona i kćer Z. biciklima odlazili na dječje igralište i u slastičarnicu kod crkve na jugu Č.. Nadalje optuženik navodi da se u optužnici iznosi kako je žrtva cijelo vrijeme izbjegavala kontakt s njim, pa se postavlja pitanje zašto je kršila privremenu mjeru, zašto nije sedmično iseljavala iz stana, te koristila blagodat same mjere. Da je poštovala privremenu mjeru oni se ne bi niti vidjeli, izmjena bi bila svake nedjelje, ali čineći kazneno djelo nepoštivanja sudske odluke za koje nije odgovarala, napravila je sve što je bilo u njezinoj moći da bude u stanu u kojem je netko koga se navodno boji. Na kraju se optuženik očitovao na dokumentaciju o psihološkom savjetovanju koja prileži spisu, navodeći da je ista dokaz "namještaljke" i "igrokaza", koji su priredile određene osobe, odnosno predstavnici optužbe, a što optuženik smatra iznimno opasnim za hrvatski pravosudni sustav, te osjeća građansku dužnost reagirati, što do sada nije učinio, kako ovaj sud ne bi smatrao da radi pritisak. Na kraju navodi da je dokumentacija datirana godinu i pol nakon njegovog samoinicijativnog iseljenja iz stana.

 

6. Na osnovu provedenih dokaza u ovom postupku, sud je utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Č..

 

7. Nesporno je u ovom postupku da su se  optuženik i oštećena sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11 bili bliske osobe, jer su se u inkriminiranom periodu nalazili u bračnoj zajednici.

 

8. Suprotno obrani optuženika, iz iskaza oštećenice N. M. proizlazi da je brak sa okrivljenikom sklopila u travnju 2008. Okrivljenik je godišnje možda 2-3 puta imao agresivne ispade, znao ju je naguravati po stanu, prisiljavao ju je da sluša što joj govori, a da se pritom nije smjela  maknuti, bacao je mobitel, razbijao vrata i slično, stoga je pokrenula postupak za razvod braka 2015. koji je ipak potom povukla. S okrivljenikom živi u stanu na adresi u Č., koji stan je kupila prije sklapanja braka i koji stoji na njezino ime. Okrivljenik je u razdoblju od 2014. do studenog 2017. radio u Njemačkoj, a nakon povratka počeo je iskazivati ljubomoru. Kako ona radi u P. d.d., vozio se svojim automobilom oko poslovnice ili bi se oko iste šetao, pregledavao joj mobitel, općenito pratio njezino kretanje i komunikaciju s ljudima. U ožujku 2018. je ponovno pokrenula postupak za razvod braka, jer je vidjela da se situacija ne poboljšava, a od tada se i jako pogoršala. I dalje žive u istom stanu, zna ju udariti, prijetiti. Dana 04. listopada 2018. Prekršajni sud u Č. je donio Rješenje kojim mu se odredila zabrana približavanja i uznemiravanja u odnosu na nju, nakon čega je iznajmio kuću u Č., a kada je 17. listopada 2018. Visoki Prekršajni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsko Rješenje kojim je određena navedena mjera te predmet vratio na ponovni postupak, okrivljenik se odmah vratio u stan. Nadalje je posebno istaknula događaj od 09. studenoga 2018., kada joj je u njihovom stanu rekao da ako bude išao u zatvor, aludirajući na prekršajni postupak u svezi nasilja u obitelji, da će izaći iz zatvora na 15 minuta, da će ju "riješiti", nakon čega će sam otići na policiju. Također, 02. listopada 2018. i 29. studenoga 2018., nije joj prijetio riječima, već je rukama pokazivao prema njenom vratu, da će je zadaviti. Često ju zna pratiti svojim automobilom po gradu, često se vozi blizu njenog stana, ali i po ulici gdje žive njeni roditelji. U rujnu 2018., u banci je iz poslovnice "J." prebačena u poslovnicu "C.", a u vrijeme dok je bila u poslovnici "J.", koja nema zaštitara, okrivljenik je često dolazio u poslovnicu, gdje je njenim kolegicama govorio neka paze na svoj posao zbog nje, da ona nesavjesno obavlja svoj posao i vrši kriminalne radnje, zbog čega je i premještena u poslovnicu "C.". Svaki put kad bi dolazio kod nje na posao, ona je odlazila u prostorije iza šaltera i pokušavala izbjeći bilo kakav kontakt s njim. Istaknula je da sve navedeno u njoj izaziva uznemirenost i strah za vlastiti život, budući da zna da je sklon agresivnim ispadima te nije sigurna kako bi u kojoj od slijedećih situacija mogao reagirati. Ona se trudi izbjeći bilo kakav kontakt s njim, ali je on taj koji se stalno nameće svojim ponašanjem. Napomenula je i da je njegovo ponašanje prestala prijavljivati policiji, s obzirom da je prijavila događaj u kolovozu, kada ju je na stubištu zgrade naguravao i udario u glavu, a kada se pokušavala obraniti rukama, vjerojatno ga je slučajno udarila okrivljenika torbicom koju je imala na ruci, pa je na kraju onda i ona bila prijavljena zbog nasilja u obitelji, ali da je sve navedeno povjerila svojim roditeljima, sestri I. V., te prijateljici M. Č..

 

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice vjerodostojnim, jer je po ocjeni suda iskazivala iskreno, uvjerljivo, detaljno, okolnosno i dosljedno, te stoga što je njezin iskaz potkrijepljen ostalim personalnim i materijalnim dokazima.

 

10. Tako navode oštećenice je potvrdila i svjedokinja I. V., sestra oštećenice, koja je navela da od kada je N. pokrenula postupak za razvod braka, situacija između njih se jako pogoršala. Okrivljenik je počeo maltretirati N., postao je izrazito agresivan, optuživao ju je gdje hoda i s kim se druži, cijelo ju je vrijeme kontrolirao i pratio. Navodi da je N. znala pričati da je svojim automobilom prati u vožnji po Čakovcu, da joj zna dolaziti na posao u P., gdje je njenim kolegicama govorio da će joj srediti otkaz i slično. Iz iskaza svjedokinje nadalje proizlazi da joj je jednom oštećenica rekla da joj je optuženik u više navrata znao rukama pokazivati da će je udaviti, a da joj je jednom rekao da će ju "riješiti", odnosno da ako završi u zatvoru, da će izaći na dva sata da je riješi.

 

11. Nadalje, iskaz oštećene potkrijepljen je i iskazom majke oštećenice Đ. P., iz čijeg iskaza proizlazi a joj je N. pričala da je sve bilo dobro dok mu je N. udovoljavala, odnosno dok je sve bilo kako je on htio, no kad bi mu se suprotstavila, odmah je burno reagirao i postao je agresivan. N. joj je pričala da ju je znao naguravati po stanu, tako da je znala i pasti ili pak da je znao bacati predmete po stanu. Također joj je pričala da ju D. stalno prati, kontrolira gdje ide i s kim kontaktira preko telefona.  Bio je jako ljubomoran i to je iskazivao na vrlo agresivan način. N. je njoj i suprugu pričala da se D. vozi za njom autom, a i oni sami su ga često vidjeli kako se vozi njihovom ulicom. N. je često znala, kad bi se posvađala s optuženikom, dolaziti k njima, čak i prespavati, samo da se makne iz stana i da dijete ne gleda i sluša te svađe, a čim bi ona bila kod njih, već bi on zvao ili se vozio po ulici tražeći je. Isto tako su ga vidjeli da se vozi ispred poslovnice banke gdje N.radi, a i N. im je rekla da je često dolazio u poslovnicu. Optuženik je bio agresivan prema N. i pred svjedokinjom, pa se sjeća jedne zgode kad joj je "na silu" htio istrgnuti mobitel iz ruke jer ga je snimala i onda ju je pustio tek kad je svjedokinja rekla da će zvati policiju. Na kraju svjedokinja navodi da se cijela situacija jako odrazila na Natašu i njeno zdravlje. Jako je smršavila, nije mogla jesti, povukla se u sebe, stalno je bila uznemirena, često je plakala, te da su promjene u ponašanju baš bile izuzetno vidljive.

 

12. Iz iskaza svjedokinje M. Č. pak proizlazi da N. Mlinarić poznaje budući da rade zajedno u P. i to od 2017. od kada je N. došla raditi u poslovnicu "J.", gdje i svjedokinja radi. Negdje početkom 2018., N. joj je počela pričati o svojim problemima u braku, a jednog dana je došla i rekla da se rastaje. Ispričala joj je da je već prije bilo da će se rastati, ali onda su odlučili ipak još jednom probati, no usprkos tome što su hodali u savjetovalište i tražili stručnu pomoć, situacija se nije poboljšala. N. se znala žaliti da je Davor prati po gradu, da je kontrolira gdje ide, a kod kuće da su prisutne stalne svađe, da ju je znao naguravati i biti verbalno agresivan u smislu da je sve moralo biti po njegovom. Znao je dolaziti i u poslovnicu, gdje bi za vrijeme dok je rješavao svoje transakcije za šalterom, N. koja je bila pokraj na šalteru znao nešto dobacivati. Svjedokinja je znala vidjeti optuženika kako u više navrata   prolazi, odnosno "prešetava se" kod poslovnice kad bi N. radila. Svjedokinja navodi da joj je oštećenica ispričala i da joj je znao optuženik prijetiti da će je zadaviti i "riješiti". Također svjedokinja navodi da su promjene ponašanju oštećenice su bile jako vidljive, poslije posla je išla direktno doma, nikad nije išla na kavu ili neko druženje, jako se povukla u sebe. Iako je na poslu dobro funkcionirala, vidjelo se da je nešto muči i da je tjeskobna i zabrinuta.

 

 

13. Sud je također prihvatio točnima i istinitima iskaze svjedokinja I. V., Đ. P. i M. Č., jer su i one, po ocjeni suda, iskazivale iskreno, uvjerljivo i međusobno podudarno, kao i podudarno s iskazom oštećenice.

 

14. Iz iskaza svjedoka  B. M., brata optuženika, te svjedoka G. M. i M. M., roditelja optuženika proizlazi da im je optuženik pričao da za probleme koje su imali u braku sve je bila kriva oštećenica, te su iznosili pojedine incidentne situacije kao npr. da se oštećenica zatvorila u kupaonicu, te da je inscenirala situaciju da ju optuženik fizički napada, te da je glasno vikala da ju pusti, a što im je također ispričao optuženik.

 

15. Dakle, u bitnome iz iskaza svjedoka B. M., G. M. i M. M. vidljivo je kako isti nemaju nikakva saznanja o inkriminiranom ponašanju optuženika prema oštećenoj, a što im je očito optuženik prešutio, već, kao što je navedeno, za sve probleme u braku između njihovog sina i oštećenice, optuženik je krivio oštećenicu, što im je i tako prezentirao.

 

16. Oštećenica je navela da je zbog optuženikovog ponašanja bila tjeskobna i preplašena, te da se bojala optuženika, što su potvrdili u svome iskazu njezina majka Đ. P., sestra I. V. i prijateljica M. Č., koje su navele da su vidjele promjene na njoj na način da je izgubila na tjelesnoj težini, da se povlačila u sebe, da je bila tjeskobna i zabrinuta i da se očito bojala optuženika, a isto proizlazi iz dopisa F. C., dr. med. koji je naveo da uvidom u dostupne podatke kartona oštećenice, vođene po prijašnjoj liječnici L.H. dr. med. spec. školske medicine, utvrđeno, da se oštećenica istoj javila 29. lipnja 2018. koja je utvrdila da je oštećenica tijekom razvoda braka smršavila oko 10 kg, da je bila zabrinuta, plačljiva, te da joj je ona preporučila pregled kod psihijatra, no oštećenica je tražila pregled psihologa, te je istoga dana upućena s uputnicom kliničkom psihologu.

 

16.1. Osim toga oštećenica se obratila za pomoć i Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima, što je vidljivo iz Dopisa navedene Udruge, sa obrascima o izvještavanju o psihološkom savjetovanju od 4. ožujka 2021. i 15. travnja 2021. (list 289-290),

 

17. U ovom postupku provedeno je i medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke spec. psihijatru mr. sc. N. H., iz kojeg proizlazi da je optuženik D. M. osoba kod koje se dijagnosticira nespecificirani "mješoviti" poremećaj ličnosti, koji je u sporno vrijeme bio sasvim izvan dekompenzacije; da se ne radi o duševnom bolesniku niti o osobi nedovoljnog duševnog razvitka, kao ni o ovisniku o psihoaktivnim supstancama, te da je optuženik u sporno vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje  imao sačuvane shvaćanja suštine svoga postupanja te da je imao sačuvane sposobnosti upravljanja svojom voljom i postupcima, te na kraju zaključuje da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv.

 

 

17.1. Nadalje, sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju izvršio analizu ličnosti optuženika, pa za istoga navodi "…da kod optuženika se dalo razabrati nemala količina karakternih oznaka i obilježja, odnosno crta ličnosti koje strše i koje dominiraju načinom njegovog psihološkog funkcioniranja (razmišljanja i osjećanja), modeliraju način njegovog doživljavanja sebe i okoline iz koje određuju njegovo ponašanje i modalitete njegovog odnosa s okolinom. Među mnogim takvim stršećim oznakama, obilježjima i crtama ističu se potreba za dominacijom, autoritarni pristup, isključivost, slabo toleriranje različitosti, sebičnost, egocentričnost, netrpeljivost, neosjetljivost za tuđe stavove, sniženi empatijski kapaciteti, preosjetljivost na kritiku, netolerantnost, povredljivost, nekritičnost, umišljenost, usmjerenost na sebe, precjenjivanje vlastite važnosti, (žargonski se to kaže "pun sebe"), idealiziranje osobnih karakteristika, nemilosrdno kritiziranje drugih. Arogancija mu nipošto nije strana, jednako kao ni drskost, kada naiđe na otpor ili oponiranje: njegova zahtjevnost nerijetko znade ići do granica nepodnošljivosti. Redovito očekuje da mu se povlađuje (žargonski se to kaže "ići niz dlaku") ili da mu se podilazi (žargonski se to kaže " ulizivati"), u suprotnom uzvraća hladnoćom, (kad je bolje volje) ili bijesom (kad je loše volje). Vrlo je upečatljiva njegova refleksna sklonost da stalno okrivljuje druge, da im zamjera i prigovara, da kod njih nalazi greške i pogreške, da ih kritizira i podcjenjuje; jednako je upečatljivo i njegovo izrazito slabo ponašanje kad to isto drugi isto čine njemu. Dosljedno inzistira na vlastitim pravima uz nipodaštavanje prava drugih. Ne trpi kad se netko s njim ne slaže, kada mu ne udovoljava ili kada se ne pokorava njegovim očekivanjima. Takva ponašanja osobe iz okoline on doživljava kao napad na vlastitu osobu i to u njemu izaziva razdraženost, koja se pretače u konflikt. Najbitnije mu je da dokaže da je u pravu, uvijek i po svaku cijenu, i tu se neštedimice iscrpljuje, manipulira i ucjenjuje. Riječ je, dakle, o prilično nezgodnoj osobi, lišenoj poželjne doze uravnoteženosti, objektivnosti, samokritičnosti, prilagodljivosti, tolerancije i uvažavanja drugih. Konačno, njegova nespremnost da preuzme odgovornost za svoje postupke, granični s kolosalnim; u slici vlastite neupitne ispravnosti imperativno očekuje da se promijene, prilagode ili korigiraju drugi kako bi mu ugodili…"

 

18. Sud nije prihvatio obranu optuženika istinitom i točnom, a koja je u suprotnosti s iskazom oštećenice, te iskazima svjedokinja I. V., Đ. P. i M. Č., te navedenom materijalnom dokumentacijom, te je po uvjerenju suda optuženik istom nastojao otkloniti svoju kaznenopravnu odgovornost, negiranjem počinjenja terećenih kaznenih djela, a svoje navode nije potkrijepio niti jednim izvedenim dokazom tijekom postupka.

 

19. Dakle, analizirajući obranu optuženika, iskaz oštećenice N. M., iskaze ispitanih svjedoka, kako svakog zasebno, tako i u međusobnoj korelaciji, i u korelaciji s materijalnom dokumentacijom, sud je nedvosmisleno utvrdio da je optuženik u razdoblju od ožujka 2018. do 17. siječnja 2019., u Č., svoju suprugu N. M., s kojom je bio u postupku razvoda braka, učestalo pratio automobilom, dolazio na njeno radno mjesto provjeravati gdje je i što radi te ju pri tome pred kolegama i klijentima vrijeđao i optuživao da se bavi kriminalnim radnjama, pregledavao joj mobitel, iako je ona cijelo to vrijeme izbjegavala kontakte s njim, a koji su postupci kod N. M. izazvali tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, mu je temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te isto tako nedvosmisleno utvrdio da je ujedno 9. studenoga 2018. u Č., ., u stanu, u cilju da zastraši svoju suprugu N. M., rekao imenovanoj da ako bude išao u zatvor, aludirajući na prekršajni postupak u svezi nasilja u obitelji koji je bio u tijeku, da će izaći iz zatvora na petnaest minuta i da će ju "riješiti", a koje su riječi kod N. M. izazvale strah za vlastiti život i sigurnost, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a koja kazna se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

20. Dakle, optuženik je počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, budući da je oštećenicu naprijed opisanim radnjama ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio, i s njom nastojao uspostaviti kontakt, koji oštećena nije željela, te je time kod oštećenice izazvao tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost.

 

21. Optuženik je počinio i kazneno djelo prijetnje jer je oštećenici zaprijetio da će je usmrtiti ako će on završiti u zatvoru, te će za to iskoristiti trenutak izlaska iz zatvora, a koje riječi su objektivno podobne da i kod svakog prosječnog čovjeka izazovu strah za vlastiti život i sigurnost, pri čemu je irelevantna činjenica da li je počinitelj namjeravao ostvariti svoju prijetnju, budući da se radi o takozvanom kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja.

 

22. Kod odluke o kazni sud je optuženiku kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu što do sada nije osuđivan, dok mu je kao otegotnu okolnost sud uzeo u obzir izrazitu agresiju kod počinjenja predmetnih kaznenih djela, uzimajući pri tome u obzir analizu ličnosti optuženika u provedenom psihijatrijskom vještačenju.

 

23. Sud je uvjerenja da će kod optuženika, a imajući u vidu sve okolnosti i tako određena vrsta prijekora izricanjem kazne bez njena izvršenja, s određenim rokom kušnje omogućiti ostvarenje svrhe kažnjavanja, a posebice da će se i tako primijenjenom uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda počinitelja i ujedno utjecati na njega da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, te da je stoga ista primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i ličnosti optuženika.

 

24. Sud je također optuženiku temeljem čl. 70. st. 1. KZ/11 izrekao mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, budući da je optuženik počinio kazneno djelo s obilježjima nasilja iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te postoji opasnost da će počiniti isto ili slično kazneno djelo, a koju mjeru je također predložio u svome iskazu i sudski vještak (list 264), koji je naveo: "…da na temelju stanja spisa se može zaključiti da optuženik ima problema u kontroli svoje agresije, tako da bi predložena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u slučaju optuženika, imala svog smisla i pomogla bi mu da bolje prepozna, kontrolira i neutralizira svoje agresivne resurse i da svoje interpersonalne odnose ne kontaminira agresivnim impulsima...".

 

25. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka, koji se odnose na troškove vještačenja, po sudskom vještaku psihijatrijske struke u ukupnom iznosu od 520,27 eura/3.920,00 kuna, te konačno paušalnu svotu u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna.

 

 

 

                                                        Čakovec, 11. studenoga 2022.

 

 

 

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno kod ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, a po kojoj žalbi rješava nadležni županijski sud.

 

Dostaviti:

1.              Općinsko državno odvjetništvo u Č. na broj K-DO-22/2019

2.              optuženi D. M.

3.              braniteljica optuženika M. N. G., odvj. iz V.

4.              oštećenica N. M.