1

Poslovni broj 24 Pr-1680/2021-16

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj 24 Pr-1680/2021-16

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz O., OIB:…, zastupane po punomoćnici K. P., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika A. j.d.o.o. B. s., OIB:…, zastupana po punomoćniku J. B., odvjetniku iz S. B., nakon održane glavne i javne rasprave 12. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, K. P., odvjetnice iz S. B. i punomoćnika tuženika J. B., odvjetnika iz S. B., a u nenazočnosti tužiteljice, 11. studenog 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

I              Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) tuženika A. j.d.o.o. B. S., OIB:…,  od dana 27. ožujka 2021., kojom je tužiteljici J. B. iz O., OIB:.., izvanredno otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. lipnja 2020., nedopuštena.

 

II              Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 23. lipnja 2020. između tužiteljice J. B. iz O., OIB:… i tuženika A. j.d.o.o. B. S., OIB:.., sudski se raskida  s danom  11. travnja 2021.

 

III              Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB:…, isplatiti tužiteljici J. B. iz O.,  OIB: …., na ime neisplaćenih bruto plaća iznos od 2.031,26 kn / 269,59 eura[1] (slovima: dvije tisuće trideset jedna kuna i dvadeset i šest lipa / dvjesto šezdeset devet eura i pedeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama, kako slijedi:

-          za ožujak 2021. na iznos od  541,67 kn / 71,89 eura[2] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2021. do isplate,

-          za travanj 2021. na iznos od 1.489,59 kn / 197,70 eura[3]  sa zakonskim zateznim kamatama koje  teku od 16. svibnja 2021. do isplate,

 

po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim  na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

 

IV              Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB:…, isplatiti tužiteljici J. B. iz O., OIB: …,  na ime naknade plaće za neiskorišteni  godišnji odmor iznos od 677,09 kn / 89,86 eura[4]  (slovima: šesto sedamdeset sedam kuna i devet lipa / osamdeset devet eura i osamdeset šest centa)  sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim  na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

V              Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB:…, isplatiti tužiteljici J. B. iz O. , OIB: …., na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 12.187,53 kn /1.617,56 eura[5] (slovima: dvanaest tisuća stotinu osamdeset sedam kuna i pedeset tri lipe / tisuću šesto sedamnaest eura i pedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (11. studeni 2021.) do isplate, po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

VI              Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB:…, naknaditi tužiteljici J. B. iz O., OIB:…, troškove paničnog postupka u iznosu od 4.453,95 kn / 591,14 eura[6] (slovima: četiri tisuće četiristo pedeset tri kune i devedeset pet lipa / petsto devedeset jedan euro i četrnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (11. studeni 2021.) do isplate, po stopi  zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

VII                            Odbija se tužiteljica J. B. iz O., OIB:…, sa:

-          zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima;

-          dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 270,83 kn / 35,94 eura[7] za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos;

-          dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 4.062,51 kn / 539,19 eura[8] na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate naknade plaće, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete.

 

2.  U tužbi navodi da je bila u radnom odnosu s tuženikom na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 23. lipnja 2020., iako je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu u tvrtki tuženika od 12. svibnja 2020.  Predmetnim ugovorom je zaposlena na radnom mjestu trgovca budući tuženik prodaje mješovitu robu putem pokretne trgovine, ali je faktično obavljala poslove skladištara. Nakon nekog vremena, tuženik je uveo radne subote, što tužiteljici nije odgovaralo zbog toga jer sama odgaja troje djece.  Obavijestila je tuženika o ovoj činjenici, te ga upitala hoće li to biti stalna promjena, na što joj je tuženik odgovorio da je trenutno najbolje da ona ide iskoristiti stari godišnji odmor, jer se firma nalazi u teškoj situaciji, ali da ona neće dobiti otkaz, već se upućuje na korištenje godišnjeg odmora. Već idući tjedan, tuženik je na radno mjesto tužiteljice zaposlio novu djelatnicu, Ž. P.

Po isteku starog godišnjeg odmora tužiteljica se obratila zakonskog zastupnika tuženika, na što joj je on rekao kako neće s njom više surađivati.

Po isteku starog  godišnjeg odmora od nekoliko dana, tužiteljica je otvorila bolovanje, jer se u međuvremenu razboljela, te se po isteku bolovanja opet javila u firmu da obavijesti tuženika o činjenici da će iskoristiti još dva dana preostalog godišnjeg odmora.

Zakonski zastupnik tuženika A. Š. uporno je izbjegavao pozive tužiteljice, te je ovu obavijest tužiteljica usmeno u firmi uputila zaposlenici Ž. P. i zamolila ju da prenese A. Š., da joj se javi budući on izbjegava njezine pozive, kao i susrete s njom. Nekoliko dana nakon toga, tužiteljica je provjerila svoj status u HZMO-u i utvrdila kako ju je poslodavac odjavio kao svog zaposlenika.

Nekoliko dana nakon toga, točnije 30. ožujka 2021., tužiteljici je na kućnu adresu pismenim putem pristigao izvanredni otkaz, u kojem je tuženik obrazložio kako raskida radni odnos s tužiteljicom, da ista nema pravo na otkazni rok, budući je zaključila bolovanje dana 24. ožujka 2021., a potom se 25., 26. i 27. ožujka 2021. nije javila poslodavcu na rad, niti na bilo koji način opravdala nedolazak na posao.

Tužiteljica je rastavljena, majka troje djece, te je u trenutku nedopuštenog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, ostala bez ikakvih prihoda i sredstava za uzdržavanje svojih troje mlt. djece, kao i mogućnosti primanja naknade sa Zavoda za zapošljavanje zbog činjenice što je radni odnos prestao zbog teške povrede obveze, izvanrednim otkazivanjem.

Tužiteljica je uložila Zahtjev za zaštitu prava 14. travnja 2021., a na navedeno tuženik nije odgovorio.

Po prestanku radnog odnos kod tuženika, tužiteljica je zasnovala radni odnos kod novog poslodavca Europa 92 u trgovini u Slavonskom Brodu.

Sukladno članku 125. stavku 1. Zakona o radu, tužiteljica ističe da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, te da sud odredi prestanak radnog odnosa s danom 11. svibnja 2021. i dosudi joj naknadu štete četiri mjesečne bruto plaće, odnosno 16.250,04 kn.

Tužiteljica tužbom potražuje od tuženika neisplaćene bruto plaće, i to: za četiri dana mjeseca ožujka 2021. iznos od 541,67 kn, za trideset dana travnja 2021., iznos od 4.062,51 kn, za jedanaest dana svibnja 2021. (kao dan sudskog raskida ugovora o radu) iznos od 1.489,59 kn,  te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, i to: za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020.  iznos od 270,83 kn, i za pet dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021., iznos od 677,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Podneskom od 20. svibnja 2021., a prije dostavljanja tužbe tuženiku, tužiteljica ispravlja tužbu i tužbeni zahtjev na način da predlaže sudski raskid ugovora s danom 11. travnja 2021. jer je zasnovala novi radni odnos, te potražuje neisplaćene bruto plaće, i to: za četiri dana mjeseca ožujka 2021. iznos od 541,67 kn, za jedanaest dana travnja 2021., iznos od 1.489,59 kn,  te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, i to: za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020.  iznos od 270,83 kn, i za pet dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021., iznos od 677,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknadu štete u iznosu od 16.250,04 kn.

3. Sud je dostavio tužbu tuženiku na odgovor i pozvao ga na pripremno ročište, međutim tuženik se nije odazvao pozivu na pripremno ročište, a nije niti podnio odgovor na tužbu.

4. Pripremno ročište je održano 15. srpnja 2021. u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, a na navedenom ročištu tužiteljica je odustala od saslušanja, u tužbi, predloženih svjedoka i stranaka. Na navedenom ročištu je zaključen prethodni postupak, provedena i zaključena glavna rasprava te određeno ročište za objavu presude za dan 25. kolovoza 2021.

5. Dana 23. srpnja 2021. tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu i ne odazivanju na pripremno ročište pa je sud dana 25. kolovoza 2021. donio rješenje o preotvaranju glavne rasprave radi odlučivanju o prijedlogu tuženika. Nakon održanog ročišta, sud je 16.  prosinca 2021. donio rješenje Pr-1680/2021-10 kojim je odbio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, kao neosnovan. Navedeno rješenje pravomoćno je dana 3. siječnja 2022.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. listopada 2022.  tuženik se očitovao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

7.  U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem  Ugovora o radu na određeno vrijeme od 23. lipnja 2020., Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. ožujka 2021., prigovora tužiteljice, rodne listove djece tužiteljice, potvrde o primitku preporučene pošiljke, e-mail poruku tužiteljice tuženiku.

8. Provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana 23. lipnja 2020.,

- da je tužiteljica na temelju ugovora zaposlena na radnom mjestu trgovca,

- da je trajanje radnog odnosa ugovoreno do 22. lipnja 2021.,

- da je ugovorena osnovna bruto plaća u mjesečnom iznosu od 4.062,51 kn,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je donio dana 27. ožujka 2021.

- da je tužiteljica dana 13. travnja 2021. predala na poštu prigovor protiv odluke poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno Zahtjev za zaštitu prava, a da je isto dostavila poslodavcu, odnosno tuženiku, istog dana i e-mail komunikacijom

- da je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik donio dana 27. ožujka 2021. (subota), a da je prema navodima tužbe, tužiteljica istu zaprimila 30. ožujka 2021., a koji navod tužbe tuženik nije osporio niti dostavio dokaze kojima bi osporio taj navod

- da je tužiteljica majka troje djece, rođenih 2007., 2008. i 2017.

- da tuženik stavlja na teret tužiteljici  počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a koja se sastoji u tome što je tužiteljica 24. ožujka 2021. zaključila bolovanje, ali  dana 25. ožujka 2018. (očita greška u pisanju godine) nije došla na posao, a o izostanku s posla nije obavijestila poslodavca niti opravdala izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad potvrdom nadležnog liječnika

- da tuženik stavlja nadalje tužiteljici na teret da se nije javila na rad 25. ožujka, 26. ožujka i 27. ožujka 2021. niti na bilo koji način opravdala izostanak, a da odsutnost nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta te da je ne dolaskom na posao i neopravdavanjem nedolaska na posao poremetila poslovne procese tuženika kao poslodavca i time počinila dodatnu štetu poslodavcu uz troškove osobnog dohotka koji su nastali kao šteta za nerad tužiteljice za dane u kojima nije dolazila na posao

- da je ugovor o radu otkazan bez otkaznog roka jer se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnos, da radnica ne ostvaruje pravo na otpremninu i da poslodavac nije omogućio  radnici  pravo na  iznošenje obrane jer da "iz njezinih postupaka proizlazi da nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca, te da je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane, ne bi odazvala“.

Prigovorom na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica prigovara tuženiku, u bitnome:

- da je  početkom veljače šalje na godišnji odmor zbog navodnog lošeg poslovanja firme ("firma je navodno u minusu"), da joj je na pitanje da li joj nakon toga slijedi otkaz odgovoreno negativno te da joj se tuženik više nije javljao iako je bilo dogovoreno da će se javiti,

- da joj prilikom dolaska u firmu govori da od ponedjeljka ne mora dolaziti na posao, na što ga ona upozorava o pravu na pisani otkaz i otkazni rok,

- da zbog zdravstvenih problema odlazi na bolovanje te da ponovno pokušava kontaktirati tuženika radi dogovora o radnim danima nakon bolovanja, a da do kontakta nije došlo jer zakonski zastupnik tuženika izbjegava komunikaciju sa tužiteljicom,

- da tužiteljica odnosi doznake po zaključenju bolovanja koje predaje radnici tuženika Ž. P., koju obavještava da će koristiti godišnji odmor nakon bolovanja s obzirom da joj se poslodavac ne javlja radi dogovora.

9. Sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa regulirana  odredba čl. 133. Zakona o radu ( "Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu - ZR) prema kojoj odredbi, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10. Tuženik je odluku o otkazu donio 27. ožujka 2021., prema navodu tužbe, tužiteljica ju je primila, poštom, 30. ožujka 2021., zahtjev za zaštitu prava je podnijela 13. travnja 2021., a nakon što tuženik na isti nije odgovorio, tužiteljica je podnijela tužbu sudu radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu, dana 17. svibnja 2021. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica ostvarila pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa postupajući u skladu s odredbom čl. 133. ZR.

11. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, da postoji osobito teška povreda iz radnog odnosa i činjenica da iz tog razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

12.  Tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze tužiteljice i to ne dolaska na posao 25., 26. i 27. ožujka 2021., zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

13.  Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

        U konkretnom predmetu riječ o otkazu ugovora o radu radniku zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, što znači da postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

       Tuženik nije odgovorio na tužbu, niti se odazvao pozivu sudu na pripremno ročište iako su mu  tužba i poziv za pripremno ročište uredno dostavljeni, a samim time nije niti predložio dokaze kojima bi dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14.    Iz navoda tužbe i prigovora na odluku o otkazu, koji predstavlja Zahtjev za zaštitu prava, sud ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica opravdano ili neopravdano izostala s posla u navedene dane. Nesporno je da je tužiteljica izostala s posla 25., 26. i 27. ožujka 2021.     

Međutim, nejasno je:

-  je li tužiteljica, nakon zaključenja bolovanja, samovoljno odlučila koristiti godišnji odmor, a što bi bila osobito teška povreda radne obveze, jer sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZR, raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, a sukladno čl. 85. st. 5. ZR, samo jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju,

- ili je tužiteljica prekinula korištenje godišnjeg odmora na koji ju je poslao tuženik, jer se razboljela i koristila bolovanja, pa je nakon zaključenja bolovanja nastavila ranije započeti godišnji odmor, zbog čega izostanak s posla 25. , 26. i 27. ožujka 2021. ne bi predstavljao neopravdani izostanak i povredu radne obveze, jer ju je prema navodima tužiteljice, koje tuženik nije osporio, upravo tuženik poslao na stari godišnji odmor.

15. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu - ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

16. Sukladno čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17.  U skladu s odredbom čl. čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju, teret dokaza bio je na tuženiku koji je, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, trebao dokazati da je tužiteljica neopravdano izostala s posla 25., 26. i 27. ožujka 2021. i time počinila osobito tešku povredu radne obveze. Tuženik, ne samo da nije dokazao opravdanost razloga za otkaz, nego uopće nije niti predložio izvođenje dokaza kojima bi to dokazao.

Slijedom iznesenog, mišljenje je suda kako nije ispunjena pretpostavka za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. ZR jer tuženik nije dokazao neopravdano izostajanje s posla tužiteljice 25., 26., i 27. ožujka 2021. zbog čega je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2021. utvrdio nedopuštenom.

18. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku,  je najteža sankcija za povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je zakonodavac, sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, nametnuo obvezu poslodavcu, da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Navod tuženika iz Odluke o otkazu ugovora o radu da  "nije u mogućnosti radniku pružiti pravo na obranu jer iz njegovih postupaka proizlazi da isti nije zainteresiran za nastavak rada kod poslodavca, te je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvao", nije osnovan.

Poslodavac nije dužan omogućiti iznošenje obrane onom radniku i u onim slučajevima povrede radne obveze za koje nije realno očekivati da postoji opravdanje za ponašanje radnika (npr. fizički sukob radnika i z.z. tuženika), ali u konkretnoj situaciji, tuženik je bio u obvezi omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu i navede razlog izostanka s posla, s obzirom na činjenicu da je neposredno prije, upravo tuženik poslao tužiteljicu na  godišnji odmor te da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad i  na bolovanju. Dakle, ovakvim postupanjem protivnom odredbi čl. 119. st. 2. ZR, tuženik je povrijedio  pravo tužiteljice na obranu jer bi ona svojom obranom eventualno mogla tuženika odvratiti od donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

19.  Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. i 5. ZR, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Ako ovim zakonom ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u posljednja tri mjeseca.

              S obzirom da tužiteljica nije dostavila platne liste plaća na koje se poziva u tužbi, sud je visinu plaće utvrdio sukladno ugovorenoj mjesečnoj plaći u iznosu od 4.062,51 kn. ( čl. II. točka 1. Ugovora o radu, 21. str. spisa)

              Tuženik je odluku o otkazu ugovora o radu donio 27. ožujka 2021. pa je sud dosudio tužiteljici naknadu plaće za četiri dana mjeseca ožujka u iznosu od 541,67 kn, kao i za 11 dana mjeseca travnja (sudski raskid ugovora o radu s danom 11. travnja 2021.) u iznosu od 1.489,59 kn ( 4.062,51 kn : 30 = 135,41 kn x broj dana).

20. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, a sukladno odredbi  članka 92. stavak 3. ZR  plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zbog čega kamata na mjesečne iznose plaće teče od šesnaestog u mjesecu. 

21.  Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbama  Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.), zbog čega je sud odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate  na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima  plaće.

              22.  Sukladno odredbi čl. 82. ZR u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Sukladno odredbi čl. 135. st.1. ZR u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

              Zbog navedenog, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a na tužiteljici je pružiti sudu dokaze o broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

              Tužiteljica potražuje naknadu za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020. godinu u iznosu 270,83 kn. Međutim, tužiteljica ničim nije dokazala koliko je dana godišnjeg odmora za 2020. iskoristila, odnosno, nije dokazala da su joj dva dana godišnjeg odmora za tu godinu ostala neiskorištena. Zbog navedenog i uz primjenu ranije citirane odredbe  čl. 221.a ZPP-a, sud je s tim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljicu odbio.

              Sud je dosudio tužiteljici zahtijevanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. u iznosu od 677,09 kn za pet dana neiskorištenog godišnjeg odmora računajući razmjerni dio godišnjeg odmora koji pripada tužiteljici za tri mjeseca rada u 2021. godini. (20 dana : 12 mjeseci x 3 mjeseca = 5 dana x 135,41 kn)

              Zakonska zatezna kamata na iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor teče od dana sudskog raskida ugovora o radu, odnosno od 11. travnja 2021.

23. Sukladno odredbi čl. 125. st.1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

24. S obzirom da su kumulativno ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, odnosno da je sud utvrdio nedopuštenost otkaza, da je tužiteljica postavila zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i da je izjavila da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika sud je usvojio tužiteljev zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu bez preispitivanjem kakvih daljnjih okolnosti.

25.  Uvažavajući sve okolnosti slučaja, sud je kao dan prestanka radnog odnosa utvrdio 11. travnja 2021.

26. Tužiteljica na ime naknade štete potražuje iznos od 16.250,04 kn, a koji iznos predstavlja četiri plaće tužiteljice.

       S obzirom na trajanje radnog odnosa od devet mjeseci, činjenicu da je tužiteljica majka jednog maloljetnog djeteta, sud je tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 12.187,53 kn kao iznos od tri ugovorene mjesečne plaće, a sa preostalim dijelom, za iznos od 4.062,51 kn sud je tužiteljicu odbio.

Ovdje je nužno  istaknuti da je ugovor o radu bio zaključen na određeno vrijeme do 22. lipnja 2021. što znači, da nije došlo do nedopuštenog otkaza 27. ožujka 2021., odnosno sudskog raskida ugovora o radu 11. travnja 2021., tužiteljica bi radila još najviše tri, odnosno dva i pol mjeseca, pa je krajnje nelogično tužiteljici dosuditi veći iznos naknade štete zbog (prijevremenog)  sudskog raskida ugovora o radu, od iznosa plaće koji bi tužiteljica zaradila da je radni odnos opstao do 22. lipnja 2021. kao ugovorenog dana prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme.

U slučaju dosude naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, šteta se treba obračunati prema plaći u bruto iznosu, jer se plaćom u smislu Zakona o radu, smatra bruto plaća.

Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od dana presuđenja, odnosno 11. studenog 2022.   

 

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarife). 

 

28. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na  ročištima 15. srpnja 2021., 23. rujna 2021. i 12. listopada 2022. po tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn po ročištu, te trošak zastupanja na ročištu održanom 25. kolovoza 2021. u iznosu od 500,00 kn po tbr. 9/2 Tarife, a ne u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn. Priznat je i trošak podnesaka od 30. kolovoza 2021.  kojim  se tužiteljica očituje na prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje po tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 250,00 kn, a ne u zatraženom iznosu od 500,00 kn. Tužiteljici je priznat i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kn po tbr. 9/3 Tarife.

Dakle, ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznosi  5.750,00 kn.

 

29. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o  glavnoj stvari, te da je tužiteljica u konačnici uspjela  sa  77,46 % (osnova 100% + visina 77,46% - jer je potraživala 19.229,22 kn, a dosuđeno 14.895,88 kn = 177,46 : 2 = 88,73% - 11,27 % uspjeha tuženika (0 + 22,54 = 22,54:2= 11,27) = 77,46%), tužiteljici pripada  trošak zastupanja u iznosu od 4.453,95 kn (77,46% od 5.750,00 kn).

 

30. Dakle, iznos od 4.453,95 kn naložen je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka , a zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

 

31.  Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

 

32. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu, 11. studenog 2022.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

 

DN-a:

1. odvjetnica K.  P. iz S. B.

2. odvjetnik  J. B. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti