1

Poslovni broj: 14 Povrv-10/2022-14

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja E.M. d.o.o., Z., OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici S.Š., odvjetnici u S., protiv tuženog F.R., V., OIB: …, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Ž.P., odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 25. listopada 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, 11. studenog 2022. objavio je i  

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u ovosudnom Rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-28/2021-13 od 27. rujna 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženom F.R., V., OIB: …, sada nepoznatog prebivališta i boravišta,, da isplati tužitelju E.M. d.o.o., Z., OIB: …, iznos od 10.530,08 kuna / 1.397,58 eura[1] (deset tisuća pet stotina trideset kuna i osam lipa / tisuću tri stotine devedeset sedam eura i pedeset osam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.690,00 kuna počevši od 24. ožujka 2021. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u ovosudnom Rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-28/2021-13 od 27. rujna 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženom F.R., V., OIB: …, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, da isplati tužitelju E.M. d.o.o., Z., OIB: …, iznos od 937,50 kuna na ime troškova ovršnog postupka.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.087,50 kuna / 675,23 eura1 (pet tisuća osamdeset sedam kuna i pedeset lipa / šest stotina sedamdeset pet eura i dvadeset tri centa) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je prvotno stavio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnoj bilježnici Emi Nađ Bajsar s osnova dugovanja tuženika u ukupnom iznosu od 10.530,08 kuna po tekućem računu (negativnog salda po tekućem računu) otvorenom kod tužiteljevog prednika – R.A. d.d., a koje potraživanje je tužitelj stekao temeljem ugovora o cesiji.

 

2.              Javna bilježnica proslijedila je spis sudu, obzirom da tuženik (tada ovršenik) nema aktivno prebivalište niti boravište na području Republike Hrvatske.

 

3.              Rješenjem suda posl.br. Ovrv-28/2021-6 od 7. srpnja 2021. tuženiku (tada ovršeniku) zbog nepoznatog boravišta postavljen je privremeni zastupnik u osobi Ž.P., odvjetnika iz V., dok je ovosudnim rješenjem posl.br. Ovrv-28/2021-13 od 27. rujna 2021. na temelju vjerodostojne isprave (izvod otvorenih stavaka dužnika od 26. ožujka 2021.) određena ovrha.

 

4.              Protiv rješenja o ovrsi privremeni zastupnik ovršenika podnio je prigovor navodeći u istom da nema saznanja o činjenicama navedenim u prijedlogu za ovrhu, no opreza radi, osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja.

 

5.              Nakon toga spis je zaprimljen u upisnik Povrv, uslijed prigovora privremenog zastupnika ovršenika, te je rješenjem posl.br. Povrv-10/2022-2 od 3. veljače 2022. stavljeno izvan snage Rješenje o ovrsi i ukinute su sve radnje provedene tijekom postupka, dok je daljnji postupak u dijelu kojem je naloženo plaćanje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

6.              Nesporno je da je na tužitelja prenesena tražbina po ugovoru o tekućem računu što ga je tuženik zaključio s R.A. d.d., a koje potraživanje je predmet spora ovog postupka.

 

7.              Sporna je osnova i visina potraživanja.

 

8.              Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvod otvorenih stavak dužnika (str. 4), u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za tuženika (str. 6), podatke Porezne uprave (Str. 7), JRO (str. 9), čita se prigovor (str. 33), vrši se uvid u preslik ugovora o cesiji (str. 42-63), preslik dodatka ugovora o cesiji (str. 64), izjavu o otkazu ugovora o tekućem računu (str. 65-66, 68), povratnica (str. 67), ugovor o tekućem računu (str. 69), izjave za Hrvatski registar obveza (str. 70), potvrdu poslodavca i punomoć po R.A. tekućem računu (str. 71), pristupnicu (str. 72-74), kartica prometa na dan 12.10.2021. (str. 75), opće uvjete poslovanja po računima za plaćanje fizičkih osoba (str. 76 -97), promet po računu za tuženika od dana otvaranja tekućeg računa pa do otkaza (str. 101-135), te u ostalu dokumentaciju koja je priložena spisu.

9.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene, svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10.              Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj 13. prosinca 2018. sa R.A. d.d. zaključio ugovor o kupoprodaju i prijenosu tražbina;

 

- da je navedenim ugovorom R.A. d.d. prodala tužitelju tražbinu koju je imala prema tuženiku temeljem ugovora o tekućem računu broj: 320087497 sklopljenim 12. svibnja 2008.;

 

- da je tužitelj priložio u spis izjavu o otkazu ugovora o tekućem računu iz kojeg je vidljivo da je R.A. d.d. zbog neurednog poslovanja po tekućem računu otkazala predmetni ugovor 8. studenog 2017.;

 

- da je prema ispisu prometa po računu broj: 320087497 za razdoblje od 12. svibnja 2008. do 8. studenog 2017. vidljivo da je tuženik na predmetni račun primao uplate po osnovi plaće u periodu od 14. veljače 2014. do 11. veljače 2015. od strane W. osiguranja, potom u periodu od 13. ožujka 2015. do 15. veljače 2016. od strane T. osiguranja d.d., a od 14. ožujka 2016. do 30. ožujka 2017. od strane S.K. j.d.o.o.;

 

- da je posljednja isplata plaće izvršena na predmetni račun od strane S.K. j.d.o.o. 22. ožujka 2017., a nakon toga evidentirano je još nekoliko uplata od kojih je posljednja izvršena 12. lipnja 2017. također od strane S.K. j.d.o.o. s opisom "Povrat pozajm" u iznosu od 650,00 kuna;

 

- da je račun tuženika u neprekidnom negativnom saldu od 11. rujna 2014. dok je u trenutku otkaza ugovora o tekućem računu ukupno dugovanje tuženika iznosilo 9.094,55 kunu, i to po osnovi glavnice 8.690,00 kuna, redovne kamate 270,89 kuna, otkupljene naknade 88,00 kuna i zatezne kamate do 22. ožujka 2021. 45,66 kuna;

 

- da je tuženiku rješenjem ovog suda posl. br. Ovrv-28/2021-6 od 7. srpnja 2021. postavljen privremeni zastupnik u osobi Ž.P. zbog toga što isti nije imao aktivno prebivalište ni boravište na području Republike Hrvatske, te da je isti nakon toga, tj. 2. lipnja 2022., prijavio prebivalište u Republici Hrvatskoj u mjestu D., uslijed čega je sud pokušao tuženiku poslati pozive na predmetnu adresu, kao i na adresu ranije prebivališta (V.), no da se dostava poziva na predmetnim adresama vratila s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku".

 

11.              Predmet spora u ovoj parnici je ugovorom o cesiji prenesena tražbina po ugovoru o tekućem računu u ukupnom iznosu od 10.530,08 kuna (tj. iznos glavnice od 8.690,00 kuna sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2021.).

 

12.              Polazeći od činjeničnih utvrđenja navedenih u točki 10. obrazloženja ove presude i relevantnih zakonskih odredbi – članka 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO) kojima je propisana mogućnost prijenosa tražbine ugovorom o cesiji i odredbe članka 1007. – 1015. ZOO-a kojima su regulirana prava i obveze stranaka (banke i korisnika tekućeg računa) u ugovoru o bankarskom tekućem računu, sud nalazi da je tužitelj, kao otkupitelj tražbine R.A. d.d. prema tuženiku, bio ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

13.              Privremeni zastupnik tuženika u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da nema činjeničnih saznanja o predmetu spora, no opreza radi osporava i osnovanost i visinu utuženog potraživanja.

 

14.              Pri ocijeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je imao u vidu odredbu članka 1007. ZOO-a kojim je propisano da se ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita; odredbu članka 1009. stavka 1. i 2. ZOO-a kojima je propisano da novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane položitelja i naplatama novčanih iznosa izvršenih na njegov račun te da je banka dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za položitelja i onda kad na računu nema pokrića i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom; odredbu članka 1013. ZOO-a kojim je propisano da ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka ga strana može otkazati uz otkazni rok od 15 dana; te odredbu članka 1014. ZOO-a iz koje slijedi da banka ima pravo uračunavati proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, a i naknadu za posebne troškove učinjene u svezi s tim ugovorom, te svoje tražbine upisati u svoju korist u tekući račun.

 

15.              Imajući u vidu ove zakonske odredbe, kao i odredbe članka XVII. Općih uvjeta poslovanja po računima za plaćanje fizičkih osoba (str. 76-97, dalje u tekstu: Opći uvjeti), kojima je propisano da banka ima pravo raskinuti okvirni ugovor bez ostavljanja otkaznog roka u slučaju povrede bilo koje ugovorne obveze od strane vlasnika, kao i u slučaju kada vlasnik ne izvrši plaćanje ili zakasni s plaćanjem bilo koje novčane obveze po tom ili bilo kojem drugom poslovnom odnosu s bankom te ako nastupe ili prijeti nastup drugih okolnosti za koje banka može razumno pretpostaviti da povećavaju rizik da vlasnik neće uredno ispunjavati obveze po računu, sud nalazi da je banka osnovano otkazala ugovor o tekućem računu učinak kojeg otkaza, sukladno citiranoj odredbi članka XV. Općih uvjeta, nastupa danom predaje preporučene pošiljke o obavijesti o raskidu pošti. Naime, a kao što je već rečeno, tekući račun tuženika u negativnom je (neprekinutom) saldu od 11. rujna 2014., dok je posljednja uplata na predmeti račun izvršena 12. lipnja 2017. s opisom "Povrat pozajm", što su zasigurno okolnosti koje ukazuju da vlasnik neće uredno ispunjavati obveze po predmetnom računu.

 

16.              Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je dug po tekućem računu podmirio ili da bi isti bio manji od utuženog iznosa. S druge strane, tužitelj je vjerodostojnim ispravama koje je dostavio u spis dokazao postojanje svoga potraživanja prema tuženiku, sukladno odredbi članka 7. i 219. ZPP-a.

 

17.              Naime, uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (izvod otvorenih stavaka dužnika sa stanjem na dan 23. ožujka 2021., str. 4) utvrđeno da je isti sadrži sve potrebne elemente da bi se sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13. i 93/14. – u nastavku: OZ) smatrao vjerodostojnom ispravom koja je podobna za ovrhu. Naime, predmetnom odredbom propisano je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ukoliko su na njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Kako Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 4) sadrži sve te elemente, odnosno sve što je potrebno da bi se na temelju njega mogla odrediti ovrha, neosnovano tuženik po privremenom zastupniku prigovara visini utužene novčane tražbine. Postojanje tužiteljeve tražbine proizlazi i iz ispisa prometa po tekućem računu (str. 101-135) za utuženo razdoblje iz kojih se vidi da se tuženik kroz sporno i utuženo razdoblje koristio uslugama tužitelja (odnosno primao uplate i obavljao isplate do određenog trenutka), kao i da se njegov tekući račun nalazio u negativnom saldu.

 

18.              Kako postojanje tužiteljeve tražbine proizlazi iz priloženog Izvoda iz poslovnih knjiga (str. 4) koja isprava sukladno odredbi članka 31. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje je tužitelj i pokrenuo ovršni postupak, sud je ocijenio da je tužitelj dokazao postojanje svoje tražbine prema tuženiku. Naime, vjerodostojna isprava predstavlja ispravu kojom se dokazuje postojanje tražbine, s time da je to oboriva presumpcija. Dakle, uzima se da tražbina naznačena u vjerodostojnoj ispravi postoji sve dok se ne dokaže suprotno, a teret dokaza leži na tuženiku. Uslijed predmetnog, a obzirom da tuženik nije podnio nikakve dokaze da je djelomično podmirio dugovanje koje je utuženo u ovom postupku, odnosno da podaci u priloženom Izvodu iz poslovnih knjiga nisu točni, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u skladu sa odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučio kao u točci I. izreke ove presude. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

19.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

 

20.              Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Sud nalazi da se navedeni zaključak Vrhovnog suda primjenjuje analogno i u situaciji kada javni bilježnik nije donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već je to učinio sud, pa shodno tomu za trošak ovršnog postupka nije održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi već se o osnovanosti predmetnog troška odlučuje zajedno sa poslovnim troškovima.

21.    Pravilan je i osnovan rješenjem o ovrsi ovog suda određen trošak ovrhe u iznosu od 725,00 kuna, koji se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjeren u skladu s vrijednosti ovršne tražbine i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. i 118/14., dalje: Tarifa), i to od nagrade za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.11. toč.1. Tarife) i troška PDV-a u iznosu od 187,50 kuna (Tbr.42. Tarife).

 

22.              U pogledu troškova parničnog postupka, sud nalazi da osnovano tužitelj potražuje trošak sastava podneska od 16. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen), obzirom da se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u skladu sa Tbr.8. toč.1. Tarife. Opravdan je i osnovan trošak zastupanja na ročištu održanom 25. listopada 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen), sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, dok je za ročišta održana 14. rujna 2022. i 30. rujna 2022.  tužitelju priznat trošak u iznosu od 625,00 kuna (PDV uključen) za svako ročište. Naime, tužitelj je za predmetna ročišta potraživao punu nagradu, no radi se o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zbog čega sud nalazi da mu pripada polovica nagrade, a sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife.

 

23.              Tužitelju u ovom predmetu za sve radnje poduzete u postupku pred ovim sudom, pripada nagrada u ukupnom iznosu od 4.687,50 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn.

 

24.              Stoga, ukupni trošak jedinstvenog postupka tužitelja iznosi 5.087,50 kuna.

 

25.              Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 11. studenog 2022.

 

Sutkinja:

 

Ljubica Kovač Katalinić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:     

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici S.Š.

2. Tuženiku po privremenom zastupniku Ž.P.