- 1 -                             Poslovni broj: Usž-2573/22-2

 

                           

Poslovni broj: Usž-2573/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1215/21-7 od 19. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2022.

  

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1215/21-7 od 19. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-04/20-01/74, urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 22. veljače 2021., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka (S.), klasa: UP/I-943-04/18-009/93, urbroj: 251-14-11-7/005-19-29 od 13. studenoga 2019., a kojim se odbacuje prijedlog tužitelja da se ponovi vještačenje u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine označene kao zkč.br. 10/381 dijela zkč.br. 519/17 k.o. G. S..

2.              Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, poziva se na odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19.-dalje u tekstu: ZION) i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 78/15.), nakon čega zaključuje da svrha postupka osiguranja dokaza nije samo pribavljanje okvirnog troška koji će teretiti Grad Z. kao korisnika izvlaštenja, odnosno neke okvirne naknade koju vlasnik može očekivati, već je svrha mogućnost sporazumnog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, odnosno stjecanje vlasništva korisnika izvlaštenja mirnim putem, bez potrebe da se pokreće postupak izvlaštenja, ako takav sporazum ne uspije. Vlasnicima u mirnom postupku rješavanja imovinsko-pravnih odnosa moguće je ponuditi samo onu cijenu koja je utvrđena procjembenim elaboratom ovlaštenog vještaka, a koji elaborat je prihvaćen od strane procjeniteljskog povjerenstva jedinice lokalne samouprave, a što ovdje nije slučaj. Stoga se ne može očekivati da procjembeni elaborat koji nije prihvaćen od strane procjeniteljskog povjerenstva predstavlja osnovu za pokušaj sporazumnog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima nekretnine. Tužitelj smatra problematičnim pozivanje tuženika na članak 12. stavak 2. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, jer, po njegovom mišljenju, takva odredba predstavlja tek iznimku u postupanju čelnika upravnih tijela u slučaju kada isti mora preuzeti osobnu odgovornost prilikom negiranja mišljenja kolektivnog tijela – procjeniteljskog povjerenstva i za to mora dati posebno, valjano obrazloženje, što, međutim, ne može postati praksom. S obzirom na važnost postupka osiguranja dokaza, tužitelj ne može prihvatiti stajalište izraženo u osporenoj presudi, prema kojem  u konkretnom slučaju postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine završava dostavom procjembenog elaborata korisniku izvlaštenja i vlasniku nekretnine, jer se nije radilo o procjembenom elaboratu koji je pozitivno evaluiran od strane procjeniteljskog povjerenstva. Stoga smatra nužnim odobriti mu, kao korisniku izvlaštenja, mogućnost da se u postupku osiguranja dokaza predloži novo vještačenje po drugom vještaku, s ciljem da se postigne zakonito utvrđena cijena kao temelj svih daljnjih postupanja, a prvenstveno pokušaja sporazumnog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Dodatno ukazuje i na pogrešno tumačenje izraženo u osporenoj presudi da će, u slučaju kada stranke ospore procjembeni elaborat, nadležno tijelo na usmenoj raspravi uz sudjelovanje tog procjenitelja pokušati otkloniti prigovore, a ako prigovori ne budu otklonjeni, odredit će procjenitelja radi nove procjene stanja i vrijednosti nekretnine. Naime, takvo postupanje nije moguće provesti u postupku osiguranja dokaza, budući je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 69/17.-dalje u tekstu: ZID ZION), člankom 6. izmijenjen članak 27. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na način da se u postupku osiguranja dokaza više ne održavaju usmene rasprave pa, stoga, stranke nemaju mogućnost isticanja usmenog prigovora na tijek postupka, procjembene elaborate i dr. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te presudom riješi stvar sukladno istaknutim žalbenim razlozima.

3.              Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6.              Naime, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom izrijekom navedenih odredaba ZION-a kojima je regulirano osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina, osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju postupak osiguranja dokaza već proveden, te da je isti dovršen dostavom procjembenog elaborata ovlaštenog vještaka korisniku izvlaštenja (ovdje tužitelju) i suvlasnicima nekretnine radi obavijesti, a kako je to i propisano odredbom članka 27. stavka 5. ZION-a.

7.              Tužitelj tako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima niti ne osporava, već smatra relevantnom okolnost da dostavljeni procjembeni elaborat nije prihvaćen od strane procjeniteljskog povjerenstva, zbog čega drži da je, iz tih razloga, u postupku osiguranja dokaza nužno odobriti novo vještačenje po drugom vještaku.

8.              Za takvo postupanje, međutim, nema temelja u mjerodavnim odredbama ZION-a vezanim za postupak provođenja osiguranja dokaza, koji postupak započinje prijedlogom korisnika izvlaštenja (članak 25.) i završava dostavom procjembenog elaborata korisniku izvlaštenja i vlasniku nekretnine radi obavijesti (članak 27. stavak 5.), a koji postupak je ovdje već proveden.

9.              Okolnost pak da procjembeni elaborat nije prihvaćen od procjeniteljskog povjerenstva, na koju tužitelj ukazuje i u žalbi, nije od utjecaja na postupak osiguranja dokaza koji se vodi prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, već na postupak povodom prijedloga korisnika za izvlaštenje, u okviru kojeg, sukladno izričitoj odredbi članka 36.c ZION-a, tužitelj ima pravo tražiti novu procjenu, kako to osnovano navodi i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

10.              Slijedom izloženog, tužitelj s tim u vezi u žalbi pogrešno upućuje na članak 27. ZION-a, jer ponovna procjena više nije moguća u postupku osiguranja dokaza koji je dovršen, već u postupku izvlaštenja, a koji stav je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 36.c ZION-a, prema kojoj ako u nastavku postupka izvlaštenja korisnik izvlaštenja ili prijašnji vlasnik ospore procjembeni elaborat iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, nadležno tijelo će na usmenoj raspravi, uz sudjelovanje tog procjenitelja, pokušati otkloniti prigovore, a ako prigovori ne budu otklonjeni, odredit će procjenitelja radi nove procjene stanja i vrijednosti nekretnine koja je izvlaštena privremenim rješenjem o izvlaštenju (stavak 3.), s tim da će nakon izvođenja dokaza radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje konačnog iznosa ili oblika naknade za izvlaštenu nekretninu nadležno tijelo donijeti rješenje o izvlaštenju.

11.              Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice  i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 11. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

      Senka Orlić-Zaninović, v. r.