Poslovni broj Gž R-3041/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-3041/2022-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K. odvjetniku u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022., dana 11. studenoga 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022. pa se o tome ovako sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-za ministarstvo da tužitelju D. I., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.676,31 kuna (slovima: četiritisućešeststotinasedamdesetišest kuna tridesetijedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 708,19 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 96,14 kuna od 15.04.2013. godine

-na iznos od 718,16 kuna od 15.05.2013. godine

-na iznos od 515,21 kuna od 15.07.2013. godine

-na iznos od 171,74 kuna od 15.08.2013. godine

-na iznos od 179,54 kuna od 15.09.2013. godine

-na iznos od 256,14 kuna od 15.10.2013. godine

-na iznos od 393,44 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 797,96 kuna od 15.05.2013. godine

-na iznos od 839,79 kuna od 15.10.2013. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 9.075,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 31. svibnja 2022. godine, pa do isplate, sve u roku 8 dana."

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženoj plati 4.625,00 kuna / 613,84 eura na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženoj plati 625,00 kuna / 82,95 eura na ime naknade troškova sastava žalbe, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022. suđeno je:

 

              "Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-za ministarstvo da tužitelju D. I., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.676,31 kuna (slovima: četiritisućešeststotinasedamdesetišest kuna tridesetijedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

 

-na iznos od 708,19 kuna od 15.02.2013. godine

              -na iznos od 96,14 kuna od 15.04.2013. godine

-na iznos od 718,16 kuna od 15.05.2013. godine

              -na iznos od 515,21 kuna od 15.07.2013. godine

-na iznos od 171,74 kuna od 15.08.2013. godine

              -na iznos od 179,54 kuna od 15.09.2013. godine

-na iznos od 256,14 kuna od 15.10.2013. godine

              -na iznos od 393,44 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 797,96 kuna od 15.05.2013. godine

              -na iznos od 839,79 kuna od 15.10.2013. godine pa sve do isplate

 

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 9.075,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 31. svibnja 2022. godine, pa do isplate, sve u roku 8 dana."

 

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravovremenu žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova sastava žalbe

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet postupka je isplata iznosa na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, kao i naknade za aktivno dežurstvo na terenu, za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. u iznosu od 4.676,31 kuna bruto, sa zateznim kamatama, te zahtjev za naknadom troškova postupka. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

-tužitelj je zaposlenik tuženice, ministarstva, H. k. v. sa sjedištem zapovjedništva u K., na poslovima djelatne vojne osobe;

              -prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09, 118/12, dalje: Odluka/09 – koji je bio na snazi tijekom utuženog razdoblja) tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a stražarska se služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodatci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate;

-po Odluci/09 osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu;

              -od početka utuženog razdoblja 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. bile su na snazi odredbe članka Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13, dalje Pravilnik/08) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad;             

-obračun neplaćenih sati rada vještak je izvršio koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji je iskazan po satima rada, to jest iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko sati je radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno;

              -ali vještak je također izračun temeljio i na nalozima prvostupanjskog suda koji su mu naloženi u naredbi za vještačenje (list 83 spisa);

-tuženica u dnevnim evidencijama radnog vremena za utuženo razdoblje (listovi 47-66 spisa) nije precizno naznačila po kojoj osnovi su tužitelju odobreni slobodni dani u navedenom razdoblju, a koristio ih je 43 puta, jer u odgovarajućim rubrikama stoji tek uopćeno obrazloženje kako su korišteni nakon straže, dežurstva ali i s osnova prekovremenog rada;

              -vještak je izračunao preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke/09, na sljedeći način: po osnovi stražarske službe (14 slobodnih dana), dežurstva (2 slobodna dana) rada na terenu (5,2 slobodna dana), ukupno 21,2 slobodna dana;

-vještak konstatira kako za preostale slobodne dane (21,8) ne može utvrditi s koje su osnove korišteni i na koji se rad odnose.

 

7. Sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve bitne činjenice pa posljedično nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio kako tužitelju, za utuženo razdoblje, pripada razlika neisplaćene plaće s osnove prekovremenih sati za rad na terenu, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 2.645,12 kuna, jer tužitelju nije u potpunosti obračunata i isplaćena plaća za navedeni rad sukladno gore navedenim propisima. A s osnove naknade za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad za vrijeme utužen tuženica je dužna isplatiti tužitelju daljnjih 2.031,19. kuna. Dakle sveukupno 4.676,31 kuna.

 

9. Sud prvog stupnja smatra kako tuženičina evidencija radnog vremena nije potpuna niti sasvim točna pa ju korigira u nekim dijelovima sukladno svojim utvrđenjima koje zasniva na subjektivnim dokazima, te vještaku nalaže izradu nalaza i mišljenja sukladno tim utvrđenjima (list 83 spisa). Žaliteljica smatra kako ta činjenična utvrđenja (rad na terenu do 21,00 sati, 3 sahrane mjesečno i drugo) nisu oborila uvjerljivost službene evidencije radnog vremena. Žalbeni razlozi su osnovani jer je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio bitne činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, sud nije mogao izračun prekovremenih sati vršiti na temelju prosječne satnice nego na temelju stvarno odrađenih sati koje je tužitelj trebao dokazati.

 

10. Službena evidencija radnog vremena je isprava koju poslodavac vodi po zakonu, ali ona nije javna isprava jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP. Istovrsno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2007/2017 od 31. ožujka 2021. Međutim, radno vrijeme se evidentira približno istodobno kad se rad vrši, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe. Stoga ovakva evidencija, bez obzira što ne udovoljava definiciji javne isprave, ima snažnu dokaznu snagu i uvjerljivost. Tužitelj, doduše, može predlagati izvođenje dokaza da ona nije istinita i pokušati dokazati svoje suprotne tvrdnje, ali bi ti dokazi trebali imati snažniju dokaznu snagu i uvjerljivost. Po mišljenju ovog višeg suda, za razliku od shvaćanja kog je izložio sud prvog stupnja, kvaliteta iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena. Njihovi su iskazi općeniti, neprecizni i dani nakon dugog proteka vremena od događaja koje opisuju, pa stoga i manje uvjerljivi od službene evidencije radnog vremena.

 

11. Ovdje se ne radi o situaciji kad poslodavac ne vodi evidenciju radnog vremena svog djelatnika u kojem slučaju ovakvi subjektivni dokazi mogu popuniti prazninu.

 

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vještak utvrdio 43 iskorištena slobodna dana u predmetnom razdoblju od čega za njih 21,2 kaže kako ih je tužitelj "trebao iskoristiti prema propisima" s osnova: stražarske službe, dežurstva i rada na terenu u prekovremenom radu. Za preostalih 21,8 kaže da, zbog toga što spisu predmeta nisu priloženi nalozi i odluke o korištenju slobodnih dana, ne može zaključiti s koje su osnove korišteni slobodni dani i na koji rad se odnosi ta razlika slobodnih dana.

 

13. Sud je prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ali nije pružio razloge o pitanju slobodnih dana, to jest da li su slobodni dani odobreni tužitelju zbog prekovremenog rada ili nekog drugog razloga.

 

14. U svezi s tim valja upozoriti na pravno shvaćanje koje je ovaj viši sud zauzeo u većem broju odluka (poslovni broj Gž R-299/2019 od 3. srpnja 2020., Gž R-115/18 od 27. srpnja 2020. i drugim). Pogrešno je shvaćanje da tuženica, dostavivši evidenciju radnog vremena tužitelja, zbog toga što nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, niti druge dokaze o tužiteljevom korištenju slobodnih dana s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada, odnosno zbog toga što nije naznačila po kojem su osnovu korišteni slobodni dani, nije dokazala po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani. Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nakon što je tuženica dokazala preraspodjelu radnog vremena odobrenim slobodnim danima, a jest (43 slobodna dana), na tužitelju je teret dokaza da ti slobodni dani nisu odobreni zbog prekovremenog rada, već iz nekih drugih razloga.

 

15. Tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati da mu ti odobreni slobodni sati nisu odobreni upravo zbog prekovremenog rada i tzv. specifičnih oblika terena (preraspodjela radnog vremena) već iz nekih drugih razloga. On u svom iskazu ne navodi zbog čega je koristio slobodne dane, niti je to razvidno iz svjedočkih iskaza. S druge strane iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelj prema propisima trebao iskoristiti 21,2 slobodnih dana pa bi već s tim bio naknađen za utvrđeni prekovremeni rada i tzv. specifične oblike terena (preraspodjela radnog vremena). A on je prema nalazu vještaka u predmetnom razdoblju iskoristio ne samo 21,2 slobodan dan, a već njih čak 43!

 

16. Stoga ovaj viši sud po čl. 373. a st. 1. toč. 3. ZPP, utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da mu ta 43 slobodna dana koja je iskoristio u predmetnom razdoblju nisu odobrena kao naknada (preraspodjela radnog vremena) zbog utvrđenog prekovremenog rada i tzv. specifičnih oblika terena, već iz nekih drugih razloga.

 

17. Pa kako tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti njegov glavni tužbeni zahtjev u cijelosti. Zato je ovaj viši sud po čl. 373. a st. 1. toč. 3. ZPP preinačio osporenu odluku prvostupanjskog suda i odbio glavni tužbeni zahtjev.

 

18. Valjalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka jer je u konačnici tužitelj izgubio parnicu. Stoga po čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelj mora nadoknaditi tuženici njen potrebni trošak, a ne obrnuto. Trošak tuženice obređen je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: Tarifa). Ovdje se radi o procjenjivom radnom sporu u kojem je vrijednost predmeta spora 4.676,31 kunu, a potreban trošak tuženice čine sljedeće radnje:

-sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. Tarife 50 bodova,

              -zastupanja na 3 (7. svibnja 2019., 10. srpnja 2020., 17. svibnja 2022.) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, svaka radnja po Tbr. 9./1. Tarife 50 bodova,

-zastupanje na 2 ročišta za objavu presude (4. rujna 2020., 31. svibnja 2022.) po Tbr. 9./3 Tarife svaka radnja po 25 bodova,

              -sastav 3 obrazložena podneska (6. rujna 2019., 2. listopada 2019., 15. lipnja 2020.) po Tbr. 8/1 Tarife svaka radnja po 50 bodova,

-sastav prve žalbe protiv presude (4. rujna 2020.) po Tbr. 10./1 Tarife 62,5 bodova.

Zbir bodova iznosi 462,50 a umnožen vrijednošću boda od 10 kuna rezultira iznosom od 4.625,00 kuna. Stoga je po čl. 166. st. 2. ZPP valjalo naložiti tužitelju platiti tuženici dotični iznos.

 

19. Također je valjalo po čl. 166. st. 2. ZPP, budući je tuženica uspjela sa žalbom, naložiti tužitelju da joj naknadi troška sastava žalbe koji iznosi 625,00 kuna (62,5 bodova po Tbr. 10./1. Tarife x vrijednost boda od 10,00 kuna).

 

U Zagrebu 11. studenoga 2022.

 

                                                                                                                                            Sudac:

    Tomislav Aralica, v.r.