Poslovni broj: 26 Gž Ovr-190/2022

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-190/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-A. d.o.o., Z., OIB: …, protiv  ovršenika  Z. G. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. H., odvjetnica u R., radi ovrhe na vrijednosnom papiru, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-623//2021 od 9. studenog 2021., 11. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika  Z. G., kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-623//2021 od 9. studenog 2021., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave - ovršnog javnobilježničkog akta - Zadužnice izdane od strane ovršenika, ovjerene od strane javnog bilježnika V. P. iz R., pod poslovnim brojem: OV-28809/2008, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 579.840,13 eura, (glavnice u iznosu od 318.486,88 eura i dospjelih zateznih kamata u iznosu od 261.353,25 eura), kao i radi naplate troškova ovršnog postupka odmjerenih u iznosu od 5.090,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi (9. studenog 2021.) pa do isplate, određena ovrha na poslovnom udjelu ovršenika kojeg on ima u trgovačkom društvu K.N. P. d.o.o. V., i to pljenidbom poslovnog udjela nominalnog iznosa od 20.000,00 kuna, što predstavlja 100% ukupno upisanog i uplaćenog temeljnog kapitala kojeg ovršenik ima u navedenom trgovačkom društvu, njegovom procjenom i prodajom  te namirenjem ovrhovoditelja.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik iz žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ/12). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan popstupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 68.750 kuna, te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 5.000,00 kuna, odnosno ukupno 73.750,00 kuna.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ/12 ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje opstojnost pobijanog rješenja o ovrsi.

 

5. Ovršenik u žalbi ukazuje na nezakonitost pobijanog rješenja, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, uz tvrdnje da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, nije ovršna isprava (čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ/12) i da nije stekla svojstvo ovršnosti (čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ/12), da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno, da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ/12), jer je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ/12), te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st.1 toč. 7. OZ/12).

 

6. Postupak u ovom predmetu pokrenut je prijedlogom ovrhovoditelja za ovrhu od 21. svibnja 2021., na poslovnim udjelima ovršenika, na temelju ovršnog javnobilježničkog akta – Zadužnice koju je izdao ovršenik 25. srpnja 2008., ovjerene od strane javnog bilježnika V. P. iz R., 30. srpnja 2008. pod poslovnim brojem: OV-28809/2008, kojom ovršenik daje suglasnost da se radi naplate tražbine H. A.-A.-B. d.d. (prednika ovrhovoditelja koji je navedenu tražbinu prenio na ovrhovoditelja Ugovorom o ustupu tražbine zaključenom 29. svibnja 2014.), i to iznosa od 541.000,00 eura, koja tražbina proizlazi iz Ugovora o izdavanju devizne garancije broj: … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključenog 25. srpnja 2008. između tvrtke K.N. P. d.o.o., kao nalogodavca i H. A.-A.-B. d.d., kao banke, sve s pripadajućom naknadom, zateznim kamatama i ostalim troškovima, s dospijećem koje je određeno prema navedenom Ugovoru i njegovim eventualnim Aneksima, danom kada H. A.-A.-B. d.d. dostavi zadužnicu (putem javnog bilježnika ili preporučenom poštanskom pošiljkom), zaplijene svi računi koji su otvoreni ili će biti otvoreni na ime ovršenika u bilo kojoj banci u RH ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, koja pravna osoba je ovlaštena plijeniti takve račune do iznosa navedenog u zadužnici.

 

7. Prije svega u odnosu na žalbeni prigovor ovršenika da predmetna zadužnica nema svojstvo ovršne isprave temeljem kojeg bi sud mogao donijeti rješenje o ovrsi bez obrazloženja, s tvrdnjom da zadužnica nije potvrđena po javnom bilježniku, već je na njoj samo ovjeren potpis ovršenika, valja obrazložiti da je predmetna zadužnica sastavljena i ovjerena u vrijeme važenja ranijeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), kojim je odredbom čl. 183. st. 1. bilo propisano da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis, dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, dok je stavkom 7. istog članka bilo određeno da isprave iz st. 1. i 2. tog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

8. Dakle, prilikom ocjene predstavlja li predmetna zadužnica ovršnu ispravu, valja se pozvati na Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja isprave (OZ/96), pa je u konkretnom slučaju (u smislu čl. 183. st. 1. OZ/96), dostatna ovjera potpisa dužnika, dakle ovdje ovršenika (tako i Vrhovni sud  Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1890/2016-2 od 30. lipnja 2021.).

 

9. Stoga, kako predmetna zadužnica sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha te da je javni bilježnik na njoj ovjerio potpis dužnika, ista sukladno čl. 183. st. 1. i 7. OZ/96, predstavlja ovršnu ispravu, koje svojstvo ovršne isprave, suprotno žalbenim navodima ovršenika, predmetna zadužnica nije izgubila stupanjem na snagu sada važećeg OZ/12, pa je u tom smislu promašeno i pozivanje ovršenika na odredbe Pravilnika o obliku i sadržaju zadužnice („Narodne novine“ broj 115/12 i 82/17, dalje Pravilnik), kojim je propisano da se samo zadužnica koja je potvrđena od strane javnog bilježnika te opskrbljena potvrdom ovršnosti, može tretirati kao ovršna isprava.

 

10. Uz navedeno valja reći da time što pobijano rješenje nema posebnog obrazloženja, nije počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka na koju ovršenik upire žalbenim navodima, jer prema čl. 41. st. 4 OZ/12, rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo ukoliko se u cijelosti prihvaća prijedlog ovrhovoditelja, što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i učinio.

 

11. Nadalje je za istaknuti, da zadužnica stječe svojstvo ovršne isprave u trenutku kada je na njoj po javnom bilježniku ovjeren potpis dužnika, slijedom čega se na takvu ispravu ne stavlja naknadno klauzula ovršnosti, kako to pogrešno žalbom sugerira ovršenik, zbog čega je i ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha u ovom postupku, stekla svojstvo ovršnosti u trenutku kada je na njoj po javnom bilježniku ovjeren potpis dužnika. Soga, pogrešno se ovršenik poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 2. toč. 2. OZ/12 (da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti). Ovdje imajući u vidu i činjenicu da predmetna zadužnica, pored svojstva rješenja o ovrsi (kad se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanoj tražbini na novčanim sredstvima na računu ovršenika, u skladu s čl. 214. st. 1. OZ/12 (ranije čl. 183. st. 1. OZ/96), ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave (kad se na temelju zadužnice ovrha predlaže na drugim predmetima ovrhe, u skladu s čl. 214. st. 7. OZ/12 (ranije čl. 183. st. 7. OZ/96).

 

12. Predmetna zadužnica (koju je ovrhovoditelj po pozivu suda dostavio u ovjerenoj preslici, list 33-34 spisa), sadrži sve što ovršna isprava sukladno čl. 29. st.1 OZ/12 (ranije čl. 26. OZ/96), treba sadržavati da bi bila podobna za ovrhu. U njoj su naznačeni, kako vjerovnik i dužnik, tako i vrsta i opseg obveze, kao i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno dospijeće tražbine, s obzirom na to da je istom izjavom ovršenik dozvolio zapljenu tražbine danom kada zadužnicu vjerovnik dostavi na naplatu, s time da je opseg ovršenikove obveze koji je naveden u prijedlogu za ovrhu (u ukupnom iznosu od 579.840,13 eura), ovrhovoditelj dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga od 31. ožujka 2021., tako da uz prijedlog za ovrhu, nije bio u obvezi dostavljati i osnovu temeljem koje je nastala tražbina (Ugovor o izdavanju devizne garancije broj: … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. srpnja 2008.), a temeljem koje bi se, kako to tvrdi ovršenik, trabao utvrđivati opseg i i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno dospijeće tražbine.

 

13. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ukazuje da u prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj potražuje iznos u eurima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, unatoč činjenici da se u predmetnoj zadužnici kunska vrijednost veže za prodajni tečaj  za devize H. A.-A.-B. d.d., ranijeg vjerovnika, valja obrazložiti da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj predlaže određivanje ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika koji je naznačen u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna, koji poslovni udio u društvu predstavlja imovinu ovršenika na kojoj se može provoditi ovrha, pa s obzirom na činjenicu da je potraživanje ovrhovoditelja koje je navedeno u prijedlogu za ovrhu, višestruko veće od navedenog iznosa (poslovnog udjela), gledajući samo glavnicu od 318.486,88 eura, tada tečaj za koji se veže kunska vrijednost potraživanja u eurima, ne utječe na mogućnost određivanja predložene ovrhe.

 

14. Kraj izloženog, ne pokazuju se odlučnim za određivanje predmetne ovrhe, niti žalbeni navodi ovršenika kojima upire na tijek zateznih kamata u odnosu na glavnicu  novčane tražbine ovrhovoditelja, za koji tijek kamata tvrdi da ga je ovrhovoditelj proizvoljno naznačio s 1. travnja 2021., s time da je ovdje za primijetiti da se radi o datumu koji je ovrhovoditelj ispravno vezao s datumom njegovog izvatka iz poslovnih knjiga od 31. ožujka 2021., po kojem je pokrenuta predmetna ovrha, kojim izvatkom je ovrhovoditelj upravo dokazivao opseg obveze koja je navedena u prijedlogu za ovrhu (visinu  tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku po Ugovoru o izdavanju devizne garancije broj: … od 25. srpnja 2008. iz kojega predmetna zadužnica potječe) i vrijeme njezina ispunjenja, odnosno dospijeće ovršenikove obveze.

 

15. Utoliko se ukazuju neosnovanim i žalbeni navodi kojima ovršenik ukazuje na nedostatke u sadržaju prijedloga za ovrhu i  sadržaju pobijanog rješenja o ovrsi, pozivom na čl. 39. i 41. OZ/12, pri čemu je za napomenuti, kako se u konkretnom slučaju radi o ovrsi temeljem ovršne isprave, iz čega slijedi da se u takvom postupku tražbina sadržana u ovršnoj ispravi, ima samo izvršiti (ukoliko ovršenik ne dokaže da je tražbina prestala).

 

16. Nadalje, u odnosu na prigovor da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne zadužnice, uz tvrdnju ovršenika da je Ugovor o ustupu tražbine (kojim je na ovrhovoditelja prenesena predmetna tražbina), ništetan jer su ga potpisale neovlaštene osobe koje su prilikom potvrde Ugovora, javnom bilježniku predočile preslike punomoći, bez ovjere, pa da stoga takve punomoći nemaju nikakvu pravnu snagu, valja reći da iz sadržaja potvrde javnog bilježnika M. J.  poslovni broj: OV-1503/14-2 od 29. svibnja 2014. (list 15-16 spisa), suprotno tvrdnjama ovršenika, proizlazi da je istom potvrđeno i to da su sve osobe koje su bile potpisnici navedenog Ugovora, imale ovlaštenje za njegovo potpisivanje, što je javni bilježnik i utvrdio, i to u odnosu na punomoćnike cedenta H. A.-A.-B. d.d. (ranijeg vjerovnika), uvidom u ovjerene preslike njihovih punomoći, a za cesionara, ovdje ovrhovoditelja, uvidom u internet stranice sudskog registra temeljem kojeg je utvrđeno da se radi o direktoru društva, koji je u tom svojstvu, po samom zakonu ovlašten zastupati navedeno društvo (čl. 308. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), čime se prigovor ništetnosti navedenog Ugovora, ukazuje također neosnovanim.

 

17. Pri tome, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik prigovara osnovanosti i visini potraživanja, ističući i prigovor da je nastupila zastara tražbine, valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe članka 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ/12, o kojima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 52. OZ/12 odlučuje prvostupanjski. Temeljem navedenog, valjalo je o žalbi ovršenika odlučivati izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 50. st. 1. toč. 7.,10. i 11. OZ/12), o čemu će u nastavku postupka odlučivati sud prvog stupnja (donošenjem rješenja o upućivanju ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko je ovrhovoditelj osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao u roku od 8 dana).

 

18. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo nalazeći da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja koje je doneseno u skladu s ovršnom ispravom, odnosno ovršnim javnobilježničkim aktom.

 

19. Kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu na poslovnom udjelu ovršenika odredio na temelju ovršne isprave koja je podobne za ovrhu, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ/12 ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7.,10. i 11. OZ/12), te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

20. Nadalje, ovršenik u žalbi ničime ne osporava osnovanost niti visinu odmjerenih troškova ovršnog postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ/12), stoga se i odluka o troškovima postupka, nalazi pravilnom i zakonitom, u skladu s odredbom čl. 14. st. 4. OZ/12, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

 

21. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, te čl. 21. st. 1. i 14. st. 5. OZ/12, odbijen kao neosnovan (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

U Zagrebu 11. studenog 2022.

 

 

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.