Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 6 Gž Ob-31/2022-3.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž Ob-31/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. K. T., OIB: …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici M. T., OIB: …, obje iz O., zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici iz O., protiv tuženika V. T., OIB: …, iz O., zastupanog po punomoćnici M. F. M., odvjetnici iz O., radi uzdržavanja, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku od 1. rujna 2022., poslovni broj:13 P Ob-66/2020-24., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika V. T. odbija se kao neosnovana, dok se žalba mlt. tužiteljice K. T. prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 1. rujna 2022. poslovni broj 13 P Ob-66/2020-24:
- za rujan 2019. do ožujka 2020. iznos od po 61,00 kn/8,10 EUR[1] za svaki mjesec,
- za travanj 2020. do ožujka 2021. iznos od po 98,00 kn/13,01 EUR1 za svaki mjesec,
- za travanj 2021. do ožujka 2022. iznos od po 149,71 kn/19,87 EUR1 za svaki mjesec,
- za travanj 2022. do kolovoza 2022. iznos od po 211,93 kn/28,13 EUR1 za svaki mjesec,
- te da ubuduće od rujna 2022., pa dok za to postoje zakonski razlozi na ime uzdržavanja plaća iznos od 211,93 kn/28,13 EUR1 mjesečno (pored iznosa od 1.000,00 kn mjesečno odnosno ukupno 1.211,93 kn/160,85 EUR1 mjesečno)
II. Nalaže se tuženiku da mlt tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 600,00 kn/79,63 EUR2 u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I/ Nalaže se tuženiku V. T. da na ime uzdržavanja mlt. K. T. plati za period:
- rujan 2019. iznos od 550,00 kn, od 30. rujna 2019. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- listopad 2019. iznos od 250,00 kn, od 30. listopada 2019. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- studeni 2019. iznos od 250,00 kn, od 30. studenog 2019. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- prosinac 2019. iznos od 250,00 kn, od 30. prosinca 2019. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- siječanj 2020. iznos od 750,00 kn, od 30. siječnja 2020. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- veljaču 2020. iznos od 750,00 kn, od 28. veljače 2020. do isplate sa pripadajućim zateznim kamatama,
- ožujak 2020. zaključno sa kolovozom 2022. svakomjesečno po 250,00 kn do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa uzdržavanja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotna poena, te ubuduće od rujna 2022. godine pa dok za to postoje zakonski razlozi po 1.000,00 kn svakomjesečno do 30og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa uzdržavanja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentne razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ S preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenih 1.000,00 kn mjesečnog uzdržavanja i razlike za isto, a traženih 1.061,00 kn do ožujka 2020. 1.098,00 kn pa do ožujka 2021. nakon toga traženih 1.098,00 kn, a od ožujka 2021., pa nadalje po 1.149,71 kn, kao neosnovanim.
III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
1.1.Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je dio tužbenog zahtjeva za srpanj i kolovoz 2019. glede uzdržavanja povučen.
2. Protiv presude pravovremeno su žalbe podnijeli mlt. tužiteljica i tuženik.
2.1. Tužiteljica je žalbu podnijela protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako se na ime uzdržavanja potražuje iznos koji je Odlukom ministarstva određen kao minimalni iznos uzdržavanja za dijete njezina uzrasta. Smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije imao u vidu odredbu članka 313. stavka 4. Obiteljskog zakona, te da u obrazloženju odluke ne daje razloge zbog čega smatra da tuženik nije u stanju raditi i priskrbiti za uzdržavanje minimalno propisani novčani iznos, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo je tijekom postupka utvrdio da tuženik nema utvrđenu smanjenu radnu sposobnost. Pogrešnom smatra i odluku o troškovima postupka, pa predlaže da se njezina žalba usvoji i prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži i trošak sastava žalbe.
2.2. Tuženik je žalbu uložio protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude, a žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). U žalbi ističe kako ne spori da mlt. tužiteljica ima potrebe s osnova prehrane, odijevanja, higijene i slično, ali smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije cijenio okolnosti na njegovoj strani, prvenstveno njegovo zdravstveno stanje. S druge pak strane majka mlt. tužiteljice je mlada i radno sposobna osoba koja ostvaruje mjesečna primanja s osnova plaće u visini od 5.000,00 do 6.000,00 kn, te izuzev mlt. tužiteljice nema drugih obveza uzdržavanja. Ističe kako ne bježi od svoje obveze uzdržavanja, ali s obzirom na primanja od cca 800,00 kn mjesečno, nije u mogućnosti doprinositi iznosom većim od 750,00 kn, koliko je uplaćivao tijekom postupka. Predlaže stoga uvažiti njegovu žalbu i umanjiti iznos uzdržavanja, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba mlt. tužiteljice osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Predmet postupka je zahtjev maloljetne tužiteljice za plaćanje uzdržavanja nakon što je između njezinih roditelja došlo do prekida zajedničkog života, a mlt. tužiteljica je nastavila živjeti sa majkom. Tužbenim zahtjevom maloljetna tužiteljica je potraživala minimalne novčane iznose koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom, na način kako su isti određeni Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 32/2019, 39/2020, 30/2021 i 37/2022)
7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a žalbenim navodima nije osporeno:
- da je mlt. tužiteljica rođena 4. srpnja 2016. u izvanbračnoj zajednici zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice M. T. i tuženika;
- da je izvanbračna zajednica roditelja maloljetne tužiteljice prekinuta u kolovozu 2019.;
- da je maloljetna tužiteljica nakon prekida izvanbračne zajednice svojih roditelja nastavila živjeti sa majkom u njezinom stanu površine 44 m2, za koji zakonska zastupnica otplaćuje kredit u iznosu od 2.300,00 kn mjesečno, da je kredit za stan podigla na 30 godina, da režije za stan plaća između 1.200,00 do 1.500,00 kn mjesečno, da prima plaću u iznosu od 5.000,00 do 6.000,00 kn mjesečno, da vrtić za mlt. tužiteljicu plaća 448,00 kn mjesečno, te da je vlasnica osobnog automobila marke Audi A1 koji je proizveden 2011.;
- da tuženik živi zajedno sa svojom majkom u njezinom stanu, da radi za platformu W., a ranije je radio za G., da mu je ugovoreni iznos 840,00 kn za efektivnih 1,5 sat rada dnevno, da ima zdravstvenih poteškoća zbog dijagnoze neorganske nesanice zbog koje tuženik zaspe tek u jutarnji satima, zbog čega je znao dobivati otkaze kod ranijih poslodavaca, da zbog niskih primanja ne sudjeluje u troškovima stanovanja i prehrane koje za njega podmiruje majka sa kojom živi, a koja prima mirovinu u iznosu od 2.500 kn mjesečno;
- da je tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka na ime uzdržavanja maloljetne tužiteljice izdvajao mjesečni iznos od 750,00 kn, s tim što je za rujan 2019. na ime uzdržavanja uplatio iznos od 450,00 kn, dok je za siječanj i veljaču 2020. uplatio iznose od po 250,00 kn.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je tuženik na ime uzdržavanja dužan plaćati iznos od po 1.000,00 kn mjesečno, pa je za period od podnošenja tužbe do presuđenja mlt. tužiteljici dosudio razliku između plaćenog uzdržavanja i iznosa od 1.000,00 kn, te je za ubuduće odredio uzdržavanje u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno. Maloljetna tužiteljica odbijena je sa dijelom svog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, a tužbenim zahtjevom je potraživala minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.
9. Mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta koja su sadržana u Obiteljskom zakonu ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019, 47/2020 – dalje: OBZ) propisano je:
- da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (članak 288. stavak 1. OBZ-a);
- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. OBZ-a) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. OBZ-a);
- da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. OBZ-a);
- da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. OBZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. OBZ-a);
- da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. članka 313. OBZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. OBZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. OBZ-a);
- da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (članak 309. OBZ-a); da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (članak 314. stavak 3. OBZ-a),
- i da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. OBZ-a).
10. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 32/2019, 39/2020, 30/2021 i 37/2022.) je određeno da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete do 6. godina od 1. travnja 2019. iznosi 1.061,00 kn, od 1. travnja 2020. iznosi 1.098,00 kn, od 1. travnja 2021. iznosi 1.149,71 kn, te od 1. travnja 2022. iznosi 1.211,93 kn.
11. Pravilno je prvostupanjski sud, ocijenio potrebe maloljetne tužiteljice imajući pri tome u vidu Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 37/2022), koja osim mjesečnog iznosa uzdržavanja koje za dijete u dobi do 6 godina iznosi 1.212,00 kn, propisuje i platne razrede prihoda obveznika uzdržavanja, pa je navedeni iznos mjesečni iznos uzdržavanja propisan za platni razred obveznika uzdržavanja koji ima primanja do 2.500,00 kn.
12. Prvostupanjski sud međutim određuje obvezu uzdržavanja tuženika u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, iako pri tome pravilno navodi da tuženik nema utvrđenu smanjenu radnu sposobnost.
12.1. Ispušta pri tome iz vida da je člankom 314. stavkom 2. OBZ-a propisan minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje maloljetnog djeteta koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, kao i odredbu stavka 3. istoga članka prema kojoj se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma samo u dvije situacije i to: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
12.2. U konkretnom slučaju tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, a maloljetna tužiteljica nema vlastitih prihoda kojima bi eventualno pridonosila vlastitom uzdržavanju.
12.3. Zbog naprijed navedenog, po ocjeni ovoga suda, svaki radno sposoban roditelj dužan je doprinositi minimalni iznos, bez obzira na njegove prihode i opće imovno stanje, odnosno svaki radno sposoban roditelj ne može smanjiti dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta izvan zakonom propisanih pretpostavki.
12.4. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje potrebnim ukazati da je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoje maloljetno dijete i podmiriti njegove potrebe, a zbog toga roditelj mora iskoristiti sve mogućnosti. Činjenica da tuženik ima dijagnosticiranu neorgansku nesanicu zbog koje teško zaspi i stoga spava u jutarnjim satima, ne znači da tuženik ne može raditi u poslijepodnevnim (noćnim) satima i tako ostvariti veće prihode od prihoda koje trenutno ostvaruje. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik radi tek 1,5 sat tijekom cijelog dana i ostvaruje prihode od oko 800,00 kn, što je, s obzirom da se radi o mladoj osobi (34 godine) koja ima zakonsku obvezu uzdržavanja vlastitog maloljetnog djeteta, potpuno neprihvatljivo, osobito u današnje vrijeme kada je mogućnost zaposlenja na različitim radnim mjestima, zbog nedostatka radne snage iznimno velika.
12.5. S tim u vezi valja također navesti da su potpuno neprimjereni žalbeni navodi tuženika kada ističe kako je majka maloljetne tužiteljice mlada i radno sposobna, te da ostvaruje veće prihode od njega i nema drugih obveza uzdržavanja osim maloljetne tužiteljice. Tuženiku se ukazuje na odredbu članka 310. stavka 1. OBZ-a, prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja prema djetetu ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, s tim da se prema stavku 2. istoga članka, svakodnevna skrb o djetetu smatra jedankovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
12.6. S obzirom na sve navedeno, tuženik je kao roditelj maloljetne tužiteljice dužan uložiti pojačani napor i dodatno se angažirati u pronalasku zaposlenja radi ostvarenja većih izvora prihoda, kako bi udovoljio svojoj zakonskoj obvezi uzdržavanja, koja je ovom drugostupanjskom odlukom ionako određena u okviru zakonskog minimuma.
13. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, dok je žalbu maloljetne tužiteljice valjalo uvažiti i odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka je donesena temeljem članka 373.a stavka 1. točka 1. ZPP-a.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavku 2. ZPP-a i članku 366. stavka 1. OBZ-a. Mlt. tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 2.000,00 kn, temeljem Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa).
15. Mlt. tužiteljici koja je uspjela sa žalbom priznat je i trošak žalbe u iznosu od 600,00 kn, sukladno Tbr. 10. točki 2. Tarife, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio.
17. Rješenje prvostupanjskog suda, kojim je utvrđeno da je dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje za srpanj i kolovoz 2019. povučen, ostaje ne izmijenjeno.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 10. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
[1] Fiksni tečaj konverzija 7,53450
[2] Fiksni tečaj konverzija 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.