1

Poslovni broj: 32 UsI-989/2022-6

 

 

                       

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja M. M., OIB…., iz Z., kojeg zastupa I. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva T. i G. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, OIB…., Z., radi teže povrede službene dužnosti, 10. studenog 2022.

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/13, ur. broj: 511-01-158-22-5 od 18. veljače 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., KLASA: UP/l-114-04/21-02/273 URBROJ: 511-01-158-21-5 od 14. prosinca 2021.

 

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.    

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-114-04/22-02/13, ur. broj: 511-01-158-22-5 od 18. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., KLASA: UP/l-114-04/21-02/273 URBROJ: 511-01-158-21-5 od 14. prosinca 2021. kojim je tužitelj je proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., dalje ZP) kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka 1. ZP, izrečena disciplinska kazna novčana kazna u visini od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca.

 

2.               Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom ističući da se tuženik nije očitovao na žalbene navode, da prouzročenje prometne nezgode od strane tužitelja predstavlja lakšu povredu službene dužnosti opisanu kao nepravilno ili neuredno postupanje sa sredstvima za rad. Naveo je da je tužitelj priznao počinjenje prometne nezgode, da je svojim vozačkim manevrom pritom prevenirao veću štetu koja je mogla nastati, smatra da se ponio časno i odgovorno. Istaknuo je da vozilo tuženika prilikom predmetnog događaja na sebi nije imalo službene oznake te da ga nitko od trećih osoba nije mogao povezati s tuženikom, slijedom čega smatra da nije obrazloženo kakva šteta je prouzročena ugledu službe i tuženiku. Zahtijeva poništavanje osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, pri čemu je ostao kod argumentacije izložene u osporavanom rješenju.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je saslušao tužitelja osobno.

 

6.               Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

7.               Odredbom članka 93. ZP propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

 

                            Odredbom članka 95. točke 3. ZP  propisano je da je lakša povreda službene dužnosti, između ostalog, nepravilno ili neuredno postupanje sa sredstvima za rad.

 

                            Odredbom članka 96. točke 7. ZP  propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

 

8.               U ovom sporu između stranaka je sporno da li je obrazloženje tuženika valjano i dostatno te da li prouzročenje prometne nezgode od strane tužitelja predstavlja lakšu povredu službene dužnosti propisanu odredbom članka 95. točke 3. ZP ili težu povredu službene dužnosti propisanu odredbom članka 96. točke 7. ZP. 

 

9.               Iz spisa ovog suda, spisa tuženika te iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlaze slijedeće odlučne činjenice:

 

-         nije sporno da je tužitelj prouzročio prometnu nezgodu koja mu se stavlja na teret, koja se desila na način da se tužitelj, upravljajući službenim vozilom, zbog neprilagođene brzine uvjetima na cesti (radovi na kolniku i prometna signalizacija  na kolniku zbog radova) nije uspio na siguran način prestrojiti u desnu prometnu traku, već je uslijed izbjegavanja naleta na prometnu signalizaciju došlo do zanašanja vozila i udaranja u prometnu signalizaciju, čime je prouzročio imovinsku štetu na službenom vozilu

-         da je tužitelj odmah prijavio događaj i priznao prouzročenje prometne nezgode te mehanizam nastanka iste

-         da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola

-         da službeno vozilo nije imalo službene oznake iz kojih bi trećim osobama (građanima) bilo vidljivo da se radi o službenom vozilu MUP-a

-         da ne postoji podatak o tome kojom brzinom je tužitelj upravljao vozilom prilikom predmetnog događaja

-         da je tužitelju ovo druga prometna nezgoda sa službenim vozilom prouzročena u razdoblju od godine dana

-         da je tužitelj (osim prouzročenja opisanih prometnih nezgoda) uzoran policijski službenik.

 

10.          Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu održanom 2. studenog 2022. naveo da je do predmetne prometne nezgode došlo jer se predmetnog dana nije najbolje osjećao, tu je noć radio noćnu smjenu te je bio umoran i nije očekivao predmetnu prometnu signalizaciju. Poduzeo je sve što je mogao da spriječi nastanak veće štete na drugim vozilima te prometnu nezgodu nije izazvao niti s namjerom, niti obijesnom vožnjom. S obzirom na to da mu je ovo druga prometna nezgoda sa službenim vozilom, obrazložio je da se kod prve prometne nezgode radilo o tome da gume na službenom vozilu nisu bile u najboljem stanju te se desilo „proklizavanje“ s kolnika pri brzini oko 40-50 km/h. Za navedeno je disciplinski kažnjen pisanom opomenom.

 

11.          Iz obrazloženja rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja proizlazi da je mjesto na kojem se desila prometna nezgoda bilo sa više prometnih znakova označeno znakovima za ograničenje brzine (ograničenje na 80 km/h - 800 m prije radova na kolniku, na 60 km/h - 600 m prije radova na kolniku, na 40 km/h - 300 m prije radova na kolniku), preusmjeravanje prometa na cesti i obveznog obilaženja s desne strane.

 

                            Obrazloženo je da se u konkretnom slučaju nije radilo o nepredviđenoj situaciji koju tužitelj nije mogao predvidjeti i očekivati, budući da su postavljeni prometni znakovi i signalizacija imali funkciju da vozače upozore na promjenu uvjeta na cesti. Tužitelj nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti te se time sam doveo u situaciju da mora birati između „dva zla“ manje, odnosno da spriječi nastanak veće imovinske štete ili eventualnog gubitka ljudskog života. Stoga takvo njegovo postupanje ne može ići u prilog navodima da je postupio časno i odgovorno u nepredviđenoj situaciji. Tužitelj je postupao s krajnjom nepažnjom, odnosno nije primijenio niti onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan čovjek prilikom vožnje vozila na cesti na kojoj je prometnom signalizacijom i znakovima označeno da je potrebno smanjiti brzinu i izvršiti prestrojavanje, a kamoli kao službena osoba koja upravlja službenim vozilom.

 

                            Vezano za činjenicu da vozilo predmetne zgode nije imalo službene oznake, a u odnosu na navode tužitelja da time treće osobe nisu vidjele da se radi o policijskom službeniku i službenom vozilu MUP-a pa da time nije počinjena šteta ugledu službe, obrazloženo je da je predmetna teža povreda službene dužnosti realizirana time da tužitelj nije poštivao odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koje ponašanje su u svom postupanju policijski službenici dužni otkrivati i sankcionirati kod građana. Na ovaj način je tužitelj pokazao da za njega vrijede drugačija pravila ponašanja u društvu, čime se stvara loša slika o policijskim službenicima. U ovom predmetu radi se o odgovornosti tužitelja koja proizlazi iz radnog odnosa koji postoji između njega, kao zaposlenog policijskog službenika, i tuženika, kao poslodavca. Tuženik je kao poslodavac propisao na koji se način moraju ponašati njegovi zaposlenici da bi uredno obavljali poslove radi kojih su primljeni u službu (članak 93. stavak 1. ZP). Nadalje je obrazloženo i da su povodom predmetnog događaja postupali i drugi policijski službenici, koji su proveli očevid i time stekli saznanja o tome da je tužitelj policijski službenik te da se radilo o službenom vozilu. Ono što se ponekad olako zanemaruje prilikom procjene da li neko neprimjereno ponašanje policijskog službenika šteti ugledu službe jest i narušavanje ugleda službe u očima ostalih pripadnika službe, koji svoju službu shvaćaju odgovorno i stoga se i u profesionalnom i u privatnom životu pridržavaju društvenih i pravnih normi ponašanja, izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprječava i sankcionira.

 

                            Konačno, obrazloženo je da su prilikom odmjeravanja kazne uzete u obzir olakotne okolnosti (dobra godišnja ocjena za 2020., prigodne nagrade) te otegotna okolnost (dosadašnja disciplinska kažnjavanost).

 

12.          Sud u cijelosti prihvaća obrazloženja tuženika i prvostupanjskog tijela te obrazloženja smatra jasnima dostatnima i argumentiranima. Naime, tužitelj je, kao policijski službenik, nedvojbeno postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Policijski službenici dužni su čuvati ugled službe i svoj vlastiti ugled, kako u službi tako i izvan službe, te se suzdržavati od svih oblika zabranjenog ponašanja, a osobito od radnji koje imaju obilježje kaznenog djela ili prekršaja te su dužni svojim urednim i zakonitim ponašanjem služiti kao primjer, a ne sami činiti radnje koje su kao policijski službenici dužni otkrivati i sankcionirati kod ostalih građana. Sud smatra da iz utvrđenih činjenica i obrazloženja osporavanih rješenja jasno proizlazi da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti propisanu odredbom članka 96. točke 7. ZP. 

 

13.          Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik pravilno proveo upravni postupak, potpuno i i pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega su osporavana rješenja tuženika zakonita te je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

14.          Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

 

 

U Zagrebu, 10. studenog 2022.

 

              Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).