Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c

49 Pr-403/2019-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S.,
OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u
S., protiv tuženika E. – K. Z., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M.,
odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti dijela odluke o imenovanju i
razrješenju, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. rujna

2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te punomoćnika
tuženika, po objavi dana 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o j e

I.Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka točka 1. Odluke o
imenovanju i razrješenju tuženika od 12. travnja 2019. godine, oznake Klasa:
112-02/19-01/1, Urbroj: 2181-531-02/1-19-7, 16. travnja 2019., kojom se
tužitelj razrješava dužnosti Tehničkog direktora i točka 4. Odluke o
imenovanju i razrješenju tuženika od 12. travnja 2019. godine, oznake Klasa:
112-02/19-01/1, Urbroj: 2181-531-02/1-19-7, 16. travnja 2019. godine, kojom
se tužitelj imenuje za Voditelja projekta aglomeracije K.-T. u Jedinici
za pripremu i provedbu projekata aglomeracija S.-S. i K.-T. u
Tehničkom odjelu.

II.Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka od 6. svibnja

2019., Klasa: 112-02/19-01/02, Urbroj: 2181-531-01/1-19-13 kojom se Zahtjev
za zaštitu prava tužitelja odbacuje kao nedopušten.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene troškove parničnog
postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura1 sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koju
određuje članak 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), a koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 49 Pr-403/2019-28

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 23. svibnja 2019. tužitelj predlaže
utvrditi nedopuštenom i bez pravnog učinka točku 1. Odluke o imenovanju i
razrješenju tuženika od 12. travnja 2019., kojom se tužitelj razrješava dužnosti
tehničkog direktora i točku 4. Odluke o imenovanju i razrješenju tuženika od

12. travnja 2019., kojom se tužitelj imenuje za voditelja projekta aglomeracije
K.-T. u Jedinici za pripremu i provedbu projekata aglomeracija S.-
S. i K.-T. u Tehničkom odjelu. Tužitelj tvrdi da se dana 18. travnja

2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava kojeg je tuženik
Odlukom od 6. svibnja 2019. odbacio kao nedopušten. Ističe kako su pobijane
odluke nezakonite i neosnovane budući u novoj sistematizaciji tuženika radno
mjesto voditelja projekta aglomeracije K.-T. ne postoji. Pored toga da
o 180. sjednici Upravnog vijeća održanoj dana 12. travnja 2019. na kojoj je
donesena pobijana odluka nije sastavljen zapisnik, na istu nije pozvan niti je
sudjelovao tužitelj kao tehnički direktor što da je protivno Statutu tuženika.
Prethodno da je na 179. sjednici donesena nova sistematizacija radnih mjesta
protivno čl. 149. i 150. Zakona o radu jer radničkom vijeću nisu dostavljeni
podaci važni za donošenje odluke i sagledavanja njena utjecaja na položaj
radnika, na istu nije pozvan niti sudjelovao tužitelj niti je sastavljen zapisnik.
Pobijana odluka sa 180. sjednice Upravnog vijeća da je donesena protivno
odredbama Zakona o radu jer se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem.
Točka 1. pobijane odluke da bi za posljedicu imala otkaz ugovora o radu
tužitelja, a u slučaju zaključenja novog ugovora o radu sukladno točki 4.
pobijane odluke, da bi tužitelju bila smanjena plaća. Tužitelj nadalje ističe
kako pobijana odluka nije obrazložena, a na strani tuženika da ne egzistiraju
valjani razlozi zbog kojih bi isti povrijedio pravo radnika na obavješćivanje.
Radno mjesto tehničkog direktora da je i nadalje predviđeno novom
sistematizacijom s identičnim opisom radnih zadataka, nadležnosti i
djelokruga pa da i dalje postoji potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj
obavljao na tome radnom mjestu jer uslijed provedene reorganizacije nije
ukinuto. S druge strane, da se opisom posla za novo radno mjesto voditelja
na koje se imenuje tužitelj propisuju dužnosti koje se protežu izvan
nadležnosti tuženika, a ta jedinica da nije u nadležnosti tuženika budući je ista
ustrojstvena jedinica u V. i K. d.o.o. S., koji je jedan od
osnivača tuženika pa da se takvo imenovanje kao i sistematizacija ukazuju
neosnovani. Također da nisu bili zadovoljeni osnovni uvjeti propisani Statutom
za donošenje pobijane odluke zbog nedostatka kvoruma i kvalificiranog broja
glasova za usvajanje pa da je ista protivna Zakonu o radu te mjerodavnim
aktima tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio apsolutnoj nenadležnosti suda
navodeći kako pobijana odluka po svojoj pravnoj prirodi predstavlja upravni
akt, a tuženik da ima javnopravne ovlasti jer da se radi o tijelu javne vlasti.
Podredno je tuženik istakao prigovor stvarne nenadležnosti suda. Osporio je

3 49 Pr-403/2019-28

tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako nikakvo pravo iz radnog odnosa tužitelju
nije povrijeđeno donošenjem pobijane odluke pa da nije bilo mjesta
podnošenju zahtjeva za zaštitu prava. Pored toga da tužitelj u parničnom
postupku radi utvrđenja nedopuštenosti osporava Odluku tuženika o otkazu
ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom se tužitelju otkazuje
ugovor o radu. Tuženik je istakao kako je pobijana odluka u suglasju sa
zakonskim odredbama i internim aktima tuženika, da nije točno da radno
mjesto voditelja projekta aglomeracije K.-T. ne postoji, kako je
zapisnik sastavljen i o 179. i 180. sjednici Upravnog vijeća tuženika, da odluke
donijete na sjednicama Upravnog vijeća stupaju na snagu danom donošenja,
a na idućoj sjednici se samo verificira zapisnik sa prethodne sjednice. Tuženik
je naveo i kako ne postoji obveza tuženika da se u pogledu donošenja
pobijanih odluka savjetuje s radničkim vijećem kod tuženika jer da iste ne
predstavljaju odluke važne za položaj radnika u smislu odredbe čl. 150.
Zakona o radu. U konkretnom slučaju, da je pobijana odluka Upravnog vijeća
donijeta 16. travnja 2019. te nije imala nikakvog učinka na tužiteljev ugovor o
radu niti zadirala u njegov položaj kao radnika, dok se takav učinak
manifestirao tek donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora. Stoga je tuženik predložio prvenstveno tužbu odbaciti,
a podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o radu od 4. srpnja

2016., Odluke o imenovanju i razrješenju od 12. travnja 2019., zahtjeva za
zaštitu prava od 18. travnja 2019., Odluke tuženika od 6. svibnja 2019.,
Poslovnika o radu Upravnog vijeća tuženika, organizacijske sheme tuženika,
Statuta tuženika od prosinca 2014., e-mail korespondencije, zahtjeva za
očitovanje radničkog vijeća od 18. travnja 2019., očitovanja radničkog vijeća
od 19. travnja 2019., izvatka iz sistematizacije V. i K. d.o.o.,
dijela organizacijske sheme i kataloga radnih mjesta V.i K.
d.o.o., izvatka iz "Action completion note" projekta aglomeracije K.-
T., dopis tuženika od 17. travnja 2019., predmeta ovoga suda br. Pr-
502/2019, popisa radnih mjesta s opisom poslova, saslušanjem zz tuženika
T. R. Ć., svjedoka M. M., D. K. te tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor apsolutne i stvarne nenadležnosti suda nisu osnovani. Naime,
prema odredbi čl. 1. Zakona o ustanovama (NN 76/93., 29/97., 47/97., 35/08.,
127/19., dalje: ZU), ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo
određeno ovim Zakonom. Ustanova se osniva kao javna ustanova ako je
djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba
(čl. 6. ZU). Javnopravnim tijelom u RH se smatraju tijela državne uprave i
druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne
osobe koje imaju javne ovlasti. S tim u svezi, pravna osoba može se smatrati
javnopravnim tijelom ako su joj javne ovlasti povjerene pravnim aktom
nadležnog državnog ili lokalnog tijela i to u pogledu obavljanja djelatnosti koja
uključuje povjerene javne ovlasti. U konkretnom slučaju ne radi se o
imenovanju tehničkog direktora javne ustanove od strane Vlade RH,
nadležnog ministarstva ili predstavničkog tijela lokalne samouprave niti
tuženik ima javnu ovlast niti je osnovan kao javna ustanova u smislu čl. 6. ZU

4 49 Pr-403/2019-28

jer svoje djelatnosti ne obavlja na način i pod uvjetima koji su propisani za
javnu službu pa stoga tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu pred općinskim
sudom nadležnim za radne sporove. Naime, u smislu čl. 42. ZU, ako
ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz čl. 38. st. 2. ovoga Zakona, tužbom se
pokreće upravni spor, dok u drugim slučajevima, kao što je ovaj, o tužbi
odlučuje sud nadležan za radne sporove. S obzirom da se u ovom postupku
raspravlja o razrješenju dužnosti tužitelja kao tehničkog direktora ustanove te
imenovanju na drugo radno mjesto, što je posljedično dovelo do otkaza
ugovora o radu tužitelja za koji spor iz radnog odnosa je nadležan općinski
sud sukladno čl. 34. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda
RH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka
Ustavnog suda RH, 70/19., 80/22., dalje: ZPP), to je ovaj sud i nadležan za
odlučivanje o razrješenju tužitelja što je u svezi s radnim odnosom tužitelja.

6. Između stranaka je nesporno da je tuženik Odlukom o imenovanju i
razrješenju tuženika od 12. travnja 2019. razriješio tužitelja dužnosti tehničkog
direktora te ga imenovao za voditelja projekta aglomeracije K.-T. u
Jedinici za pripremu i provedbu projekta aglomeracija S.-S. i K.-
T. u Tehničkom odjelu. Nesporno je da je tužitelj u zakonskom roku
podnio zahtjev za zaštitu prava protiv ove Odluke, kojeg je tuženik odbacio
kao nedopušten. Sporno je da li su točka 1. i 4. pobijane Odluke dopuštene,
da li je dopuštena odluka tuženika od 6. svibnja 2019. kojom se odbacuje
zahtjev tužitelja za zaštitu prava.

7. Prema odredbi čl. 45. ZU, razriješena osoba može odluku o razrješenju
pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana
zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za
razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku
donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na
ishod postupka. Čl. 29. Statuta tuženika iz prosinca 2014. predviđeno je da
Upravno vijeće imenuje i razrješava izvršnog direktora, tehničkog direktora i
voditelje, a čl. 41. Statuta, da tehničkog direktora imenuje i razrješava
Upravno vijeće na prijedlog izvršnog direktora. Prema čl. 31. Statuta, Upravno
vijeće može odlučivati ako je sjednici nazočan broj članova Upravnog vijeća
koji raspolažu s najmanje 11 glasova, a odluke Upravnog vijeća su
pravovaljane ako su se za usvajanje odluke izjasnili nazočni članovi koji
raspolažu s najmanje 10 glasova, dok sukladno čl. 33. Statuta, u radu
sjednice Upravnog vijeća obvezno sudjeluju izvršni direktor i tehnički direktor,
a po potrebi i druge osobe.

8. Iz ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika 4. srpnja 2016.
proizlazi da je zaključen temeljem čl. 10., 11., 14. i 15. Zakona o radu (NN
93/14), čl. 41. Statuta tuženika, čl. 4. i 5. Pravilnika o radu i Odluke Upravnog
vijeća sa 160. sjednice održane dana 4. srpnja 2016., da je radnik u radnom
odnosu na neodređeno vrijeme i da će od 4. srpnja 2016. obavljati poslove
tehničkog direktora. Stranke ugovora su u čl. 7. dogovorile da poslodavac i
radnik mogu otkazati ovaj ugovor o radu na temelju sporazuma, a ako ga
otkazuje poslodavac ili radnik, da se otkazuje u roku i na način utvrđenim
Zakonom i pravilnikom o radu.

5 49 Pr-403/2019-28

9. U postupku je nadalje, na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj
kod tuženika temeljem ugovora o radu od 4. srpnja 2016. radio na radnom
mjestu tehničkog direktora, da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o
radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019., koju je utemeljio na
organizacijskim razlozima i to provedbi nove sistematizacije i važnosti
pripreme i provedbe projekata aglomeracija S.-S. i K.-T., koju
tužitelj smatra nedopuštenom u svezi čega se vodi parnični postupak pred
ovim sudom pod br. Pr-502/2019. Iz Odluke o imenovanju i razrješenju od 16.
travnja 2019. proizlazi da je Upravno vijeće tuženika na 180. sjednici održanoj
dana 12. travnja 2019., na kojoj se glasovanje provelo elektronskom poštom
donijelo odluku da se, između ostaloga, tužitelj razrješava dužnosti Tehničkog
direktora (točka 1. Odluke) te imenuje za Voditelja projekta aglomeracije
K.-T. u Jedinici za pripremu i provedbu projekta aglomeracija S.-
S. i K.-T. u Tehničkom odjelu (točka 4. Odluke). U točki 8. Odluke
navedeno je da ista stupa na snagu danom donošenja.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako nije sudjelovao na 179.,180.,181. sjednici
Upravnog vijeća tuženika, jer nije pozvan, unatoč tome što sukladno aktima i
statutu društva tehnički direktor obvezno sudjeluje na sjednicama. Nadalje, da
novom sistematizacijom tuženika nije ništa promijenjeno u opisu radnog
mjesta tehničkog direktora, koje nakon otkaza nije ukinuto, a ustrojstvena
jedinica voditelja projekta K.-T. da je u nadležnosti V. i
K. d.o.o. U trenutku otkaza nakon više od 10 godina rada kod
tuženika, da nije postojao sporazum između tuženika i V. i
K. d.o.o. u svezi prijenosa ugovora o radu što da mu je bilo sporno.
Od 26. kolovoza 2019. da je nezaposlen, a da smatra da ga se htjelo prebaciti
na radno mjesto koje nije bilo u nadležnosti tuženika jer je takva jedinica za taj
posao oformljena u V. i K. upravo za taj posao. Kod tuženika
da se bavio svim poslovima tehničkog direktora pa kako vezanim uz
aglomeraciju K.-T., tako i aglomeraciju S.-S. te ostale projekte
kao i privremene poslove po nalogu izvršnog direktora, sve u skladu sa
opisom radnog mjesta tehničkog direktora. Tužitelj je istakao kako je teško
doživio odluku o otkazu budući poslodavac nije dao svoje očitovanje o
socijalnim kriterijima iako je morao znati da uzdržava četveročlanu obitelj,
supruga da je bila nezaposlena, a djeca maloljetna. Iskaz tužitelja sud
prihvaća kao uvjerljiv budući je sukladan ispravama koje prilože spisu.

11. U svom iskazu zz tuženika T. R. Ć., od 1.prosinca 2017. izvršna
direktorica kod tuženika, je navela kako je sudjelovala u postupku otkazivanja
ugovora o radu tužitelju te razrješenja istog. Istakla je da je tuženik od 2014.
preuzeo od firme V. i K. d.o.o. pripremu projekata
aglomeracije S.-S. i K.-T.. Članovi Upravnog vijeća tuženika da
su predstavnici osnivača društva, predstavnik Vlade i predstavnik HBOR-a,
koji su svi zajedno donosili strateške odluke za firmu, a jedna od takvih odluka
je bila i odluka o reorganizaciji tuženika. U okviru toga da je donesena nova
sistematizacija radnih mjesta, koja nije osporavana te je valjana. Odluke o
razrješenju i imenovanju tehničkog direktora i voditelja da se donose na
prijedlog izvršnog direktora, a odluke donosi Upravno vijeće. Za takve odluke
da nije bila potrebno savjetovanje sa radničkim vijećem, dok je za odluku o

6 49 Pr-403/2019-28

otkazu ugovora o radu bilo potrebno konzultiranje sa radničkim vijećem.
Radno mjesto koje je ponuđeno tužitelju i to voditelja projekta aglomeracije
K.-T. da je tada postojalo kod tuženika, a tužitelj da je predložen za
ovo radno mjesto jer je bio direktno uključen u vođenje projekta na način da je
ovjeravao račune, održavao sastanke i sve važne aktivnosti u projektu. Plaća
da mu je na tome radnom mjestu trebala biti manja. Iz iskaza zz tuženika
nadalje proizlazi kako je ona nastavila raditi poslove tehničkog direktora
nakon otkazivanja tužitelju, a da na to radno mjesto nije zaposlena druga
osoba. Inače, da su dio poslovanja tuženika i neki ugovori o radu djelatnika
preneseni na VIK, a odluka o otkazu da je uslijedila prije toga prijenosa jer da
se tužitelja i druge radnike nije htjelo ostaviti bez posla. Poziv na sjednicu
Upravnog vijeća tuženika da upućuje predsjednik Upravnog vijeća koji
odlučuje tko je potreban nazočiti na sjednici. U obrazloženju odluke o
razrješenju te odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom da je obrazloženo
zbog čega se takva odluka donosi, odnosno da je tužitelj bio potrebniji na
drugom radnom mjestu i već uključen u taj projekt. Prije otkazivanja ugovora
tužitelju da je proveden postupak savjetovanja sa radničkim vijećem te je bilo
više komunikacija sa radničkim vijećem, kojem je dostavljena cijela
dokumentacija, a isto se protivilo otkazu. Inače, da će tuženik raditi do 31.
prosinca 2023. Prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju da je uzet u obzir
socijalni kriterij s tim da su zaključili, ali da se ne sjeća na osnovu čega, da
supruga nije bila nezaposlena u trenutku otkazivanja.

12. Svjedok M. M., voditelj projekta u tehničkom odjelu kod tuženika
u vrijeme kada je tužitelj radio kao tehnički direktor, pa su mu okolnosti spora
poznate te sud njegov iskaz kao istinit prihvaća, naveo je kako su u odjelu bila
3 voditelja, kojima je bio nadređen tehnički direktor. Voditelj u tehničkom
odjelu nije imao detaljan uvid u rad tehničkog direktora pa da on nije bio
upoznat sa zadacima koje izvršni direktor daje tehničkom direktoru. Svjedok je
naveo kako je sada zaposlen u V. i K. d.o.o., sa tuženikom da
je prethodno zaključio sporazum te potom novi ugovor o radu sa drugom
firmom. Tada da su svi djelatnici E.K.Z. prešli u ViK osim
jednog djelatnika i to M. R. koji radi u ViK-u, ali temeljem sporazuma.
Inače, odluke o imenovanju i razrješenju tehničkog direktora da se donose na
prijedlog izvršnog direktora, koji onda predlaže Upravnom vijeću, koje donosi
konačnu odluku. Sve odluke Upravnog vijeća da se zapisnički konstatiraju, a
zapisnici se verificiraju na slijedećoj sjednici toga vijeća. U vrijeme kad je on
bio tehnički direktor, da je izvršni direktor bio D. K., a odluka o
razrješenju da je donesena po prethodnom dogovoru na koji je pristao.

13. Svjedok D. K., koji je radio kod tuženika od 2009. do 2022. i to na
radnim mjestima stručni suradnik za pravne poslove, izvršni direktor, savjetnik
izvršnog direktora i stručni suradnik za pravne poslove I, naveo je da u
razdoblju kada je bio izvršni direktor od 2013. do 2017., tužitelj je bio tehnički
direktor. Odluke o imenovanju i razrješenju da se donose po prijedlogu
izvršnog direktora i to na sjednici Upravnog vijeća koje prihvaća ili ne taj
prijedlog. Odgovornost za cijelu proceduru da je na izvršnom direktoru da je
provede sukladno zakonu i aktima tuženika. Izvršni direktor da odgovara za
zakonito poslovanje ustanove, dok tehnički direktor odgovara za rad i upravlja
radom tehničkog odjela i daje naloge voditeljima projekta. Pored toga da su

7 49 Pr-403/2019-28

postojale pravna i financijska služba. Tehnički direktor da nije koordinirao
radom pravnog i financijskog odjela već je to bilo u domeni izvršnog direktora.
Tehnički direktor da je zamjenik izvršnog direktora u slučaju njegove
spriječenosti, a po internim aktima nije moguće da izvršni direktor obavlja
poslove tehničkog direktora. Svi voditelji projekta da nisu bili upoznati sa
zadatcima i dužnostima tehničkog direktora, već samo neki na koje se
odnosio zadatak. Inače, da je kao izvršni direktor, a nakon što je voditelj
projekta aglomeracije K.-T. izabran za gradonačelnika G. T.
i nakon što je napustio radno mjesto voditelja projekta, sukladno svojim
ovlastima zadužio tužitelja da privremeno do imenovanja novog voditelja
projekta posveti povećanu pažnju realizaciji projekta aglomeracije K.-
T.. Sukladno svojim ovlastima iz opisa radnog mjesta izvršnog direktora
da je imao mandat davati takva zaduženja tehničkom direktoru koje je morao
izvršavati. U trenutku kada je voditelj otišao na mjesto gradonačelnika, da je
imenovana nova voditeljica projekta, a tužitelj da je u to vrijeme, oko 3
mjeseca radio poslove tehničkog direktora u čijoj nadležnosti je kontrola svih
projekata i poslove voditelja projekta jer je projekt živ i nije se moglo stati sa
radom. Svjedok je dodao da smatra da bi otkaz ugovora o radu tužitelju bio
politički motiviran kako bi ga se malo udaljilo od poslovanja tuženika, a
njegovo radno mjesto da je nastavilo postojati s tim da na isto nije zaposlen
drugi radnik. U sudskom postupku kojeg je vodio, da je odluka o otkazu
njegova ugovora o radu utvrđena nedopuštenom pa da ga je tuženik vratio na
posao, ali mu nije isplatio plaće. Iskaz svjedoka je sudu uvjerljiv i logičan, a
potkrijepljen je i uvidom u spis ovoga suda br. Pr-544/2019.

14. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze u postupku te utvrđeno
činjenično stanje kako je opisano, sud je mišljenja kako točka 1. i 4. pobijane
Odluke nisu dopuštene ni zakonite. Naime, pobijanom Odlukom se tužitelj
razrješava dužnosti tehničkog direktora te imenuje za voditelja projekta
aglomeracije K.-T.. Međutim, iz popisa radnih mjesta s opisom
poslova kod tuženika od 29. ožujka 2019. proizlazi kako egzistira radno
mjesto tehničkog direktora, dok prema Tabličnom prikazu s koeficijentom
složenosti radnih mjesta kod tuženika od 29. ožujka 2019. proizlazi da je
radno mjesto tehničkog direktora sa koeficijentom složenosti 6,7, a voditelja
projekta aglomeracije K.-T. 5,8. Dakle, tuženik tužitelju nije ponudio
adekvatno radno mjesto sa istim koeficijentom složenosti poslova već radno
mjesto za koje je predviđen manji koeficijent složenosti poslova od onog
radnog mjesta na kojemu je isti radio. Stoga je riječ o odluci važnoj za položaj
radnika, kojom je tuženik promijenio radno mjesto tužitelja za kakvu promjenu
nije imao uporište u ugovoru o radu. Naime, tuženik je tek 10. lipnja 2019.
donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te
time nije postupio sukladno čl. 123. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19)
kada je tužitelju 17. travnja 2019. ponudio sklapanje novog ugovora o radu od

17. travnja 2019. na potpis. Time je izostala suglasnost stranaka o bitnim
stavkama ugovora o radu. Pored toga ustrojstvena jedinica za pripremu i
provedbu projekata aglomeracije nije u nadležnosti tuženika jer je ista
ustrojena u V. i K. d.o.o. Split. Iz pobijane Odluke je razvidno
kako ista uopće ne sadrži obrazloženje, a pogotovo ne na način iz kojega bi
nedvojbeno proizlazio zaključak o razlozima zbog kojih je donesena zbog
čega je ista ništetna. Stoga su neosnovani navodi tuženika da takva odluka

8 49 Pr-403/2019-28

nije imala učinka na ugovor o radu tužitelja jer je ista stupila na snagu danom
donošenja, a ne nakon otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog
ugovora te je zadirala u položaj tužitelja kao radnika. Iz zapisnika od 3. lipnja

2019. sa 181. sjednice Upravnog vijeća tuženika održane 27. svibnja 2019.
proizlazi da su usvojeni zapisnik sa 179. sjednice održane 21. veljače 2019. i

29. ožujka 2019. na kojoj je donesena nova sistematizacija te zapisnik sa 180.
telefonske sjednice održane 12. travnja 2019. na kojoj je donesena odluka
temeljem koje je izdana pobijana Odluka o imenovanju i razrješenju od 16.
travnja 2019. Prema zapisniku sa 182. sjednice Upravnog vijeća od 22. srpnja

2019. proizlazi kako je nakon čitanja zapisnika sa 181. sjednice donesen
zaključak kako se usvaja zapisnik sa 181. sjednice održane 27. svibnja 2019.
iz čega proizlazi da su odluke i zaključci doneseni na 179. i 180. sjednici, a
usvojeni na 181. sjednici, sukladno temeljnim aktima tuženika stupili na snagu
nakon donošenja pobijane odluke. Iz navedenog proizlazi kako se pobijanu
Odluku o razrješenju nije moglo donijeti prije prihvaćanja zapisnika i nove
sistematizacije, što ukazuje da bi ista bila neosnovana u smislu akata tuženika
te nije postojala pravna osnova za donošenje iste. Naime, iz čl. 47. Poslovnika
o radu Upravnog vijeća tuženika iz rujna 2005., proizlazi da se zapisnik sa
prethodne sjednice usvaja na početku iduće sjednice Upravnog vijeća, dok se
prema čl. 48. Poslovnika, za zaključke Upravnog vijeća koji nisu uneseni u
zapisnik smatra da nisu doneseni. Stoga, a s obzirom i da tužitelj kao tehnički
direktor nije bio pozvan na sjednicu Upravnog vijeća što je suprotno čl. 33.
Statuta tuženika, proizlazi kako nisu ostvareni svi uvjeti za valjanost pobijane
odluke. Pored toga, iz očitovanja predsjednika Radničkog vijeća od 19.
svibnja 2019. proizlazi da vijeću uz prijedlog nove sistematizacije nisu
dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja
na položaj radnika niti je provedeno savjetovanje u svezi donošenja Odluke o
razrješenju pa bi isto ukazivalo na arbitrarnost u postupanju tuženika budući
pobijana Odluka nije obrazložena, a time ni provjerljiva što je nezakonito jer
se istom odlukom odlučuje o položaju tužitelja kao radnika. Osim toga, novom
sistematizacijom nije izvršena promjena opisa poslova za radno mjesto
tehničkog direktora niti su propisani određeni dodatni kriteriji koje tužitelj ne bi
ispunjavao, a isto radno mjesto u novoj sistematizaciji nije ukinuto jer tuženik
očito ima potrebe za obavljanjem poslova tog radnog mjesta. S obzirom da je

17. rujna 2019. došlo do sporazuma o prijenosu dijela poslova i prijenosa
ugovora o radu na V. i K. d.o.o., to isto nije moglo biti razlog
raspoređivanja tužitelja na drugo radno mjesto i to 16. travnja 2019. kada je
donesena Odluka o razrješenju. Osim toga, Odluka o razrješenju tužitelja nije
obrazložena već se istom tužitelj i drugi pojedinačno navedeni radnici
razrješavaju odnosno imenuju na pojedine dužnosti, bez obrazloženja,
slijedom čega nije provjerljiva ni zakonita. Slijedom svega iznijetoga, prema
zaključku suda, razlozi za razrješenje tužitelja i imenovanje na drugo radno
mjesto otkaz nisu konkretizirani ni dopušteni slijedom čega se takva odluka u
tome dijelu ukazuje nedopuštenom. Imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo
je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda RH, 123/08., 57/11., 148/11. –
pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda RH, 70/19., 80/22.) te

9 49 Pr-403/2019-28

je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno toč. 7. st. 2.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14,
118/14, 107/15) u iznosu od 200 bodova što pri vrijednosti boda od 10,00 kn
uz PDV iznosi 2.500,00 kn/331,81 eura.

U Splitu, 10. studenoga 2022.

SUDAC:

mr.sc. Daniela Pivčević,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis