Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-292/2022-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić,
predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća,
uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv optuženog
D. R. zbog kaznenih djela iz 247. stavka 1. u Kaznenog zakona („Narodne
novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19: dalje KZ/11)
odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Poli podnesenoj protiv
presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj: K-221/17 od 27. svibnja 2022., u
sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika, preinačava prvostupanjska
presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka iz toč. IV izreke
presude te ista sada glasi: „Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom
postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog
suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08)
optuženi D. R. OIB:…iz S., oslobađa se
plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točaka 6. i 7. ZKP/08 te isti padaju na teret
proračunskih sredstava“.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj: K-221/2017
od 27. svibnja 2022. optuženi D. R. proglašen je krivim zbog počinjenja
kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju –
opisano u članku 247. stavku 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 247. stavka 1. i članka 44. KZ/11 optuženi Duško Relić
je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju
članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u
istražnom zatvoru od 26. travnja 2019. do 8. svibnja 2019.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku A. P.

djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev na ime
naknade imovinske štete nastale počinjenjem kaznenog djela od 47.680,40 kuna, koji

2 Poslovni broj: Kž-292/2022-7

iznos mu je dužan naknaditi optuženi D. R. u roku od 15 dana od dana
pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu do postavljenog iznosa od

50.000,00 kuna oštećenik A. P. radi ostvarenja imovinskopravnog
zahtjeva upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženom D. R. nalaženo je naknaditi trošak kaznenog postupka, i to: trošak paušala od 12.000,00 kn
te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja B. J., odvjetnika iz P.,
od 4.625,00 kn, odnosno ukupan trošak kaznenog postupka od 16.625,00 kn, u roku
od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.4. Branitelju optuženika po službenoj dužnosti B. J., odvjetniku iz
P. , priznaje se (točnije: dodjeljuje se) nagrada za zastupanje optuženika od

4.625,00 kuna te je računovodstvu suda naložena isplata priznatog (dodijeljenog)
iznosa nagrade od 4.625,00 kn na teret proračunskih sredstava u korist računa
odvjetnika Bojana Jovina iz Pule.

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju B. J.,
odvjetniku u P. zbog bitne povrede odredbaba kaznenog postupka, povrede
kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o
kazni i troškova postupka te traži da se pobijana presuda ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Poli, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije u cijelosti kao neosnovana.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom
državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-336/2022 vratilo
na nadležni postupak.

4. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

5. Optuženik u žalbi smatra da je sud počinio povredu odredaba kaznenog
postupka iz članka 351. ZKP/08 jer nije proveo valjanu, savjesnu kritičku i logičku
analizu i ocjenu provedenih dokaza, ni pojedinačno svakog za sebe ni u vezi s
ostalim dokazima.

5.1. Žalitelj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome da u
ovom predmetu nije dokazano da bi optuženik počinio djelo koje mu se stavlja na
teret. Smatra kako se radilo o građansko-pravnom odnosu, a u konkretnom predmetu
nije došlo do perfekcije pravnog posla i tijekom postupka nije dokazano da bi
optuženik zaprimio ulja, a sam čin isporuke nije potvrđen niti iskazom saslušanog
svjedoka, niti dokumentacijom. Stoga smatra kako su proturječni i ničim dokazani
navodi suda navedeni u toč. 13. obrazloženja u kojem se navodi da je isporuku
potvrđivala prijevoznica i račun za prijevoz. Stoga optužba nije dokazala da bi na
strani optuženika bila ostvarena protupravna imovinska korist, odnosno šteta na
strani oštećenika. Svjedok A. P. u svom iskazu nije imao nikakvih
posebnih saznanja o predmetu inkriminacije, dok svjedokinja Đ. P.
samo navodi da je razgovarala putem telefona, odnosno da se nije osobno susrela s
optuženikom, slijedom čega smatramo da nije potvrđeno da je optuženik osobno
sudjelovao u bilo kakvim razgovorima oko narudžbe ulja.

5.2. Žalitelj nadalje smatra da je sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu
povredu odredaba kaznenog postupka budući je izreka presude nerazumljiva,
proturječna sama sebi i razlozima presude, ne može se ispitati, pobijana presuda
također uopće nema valjanih razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim

3 Poslovni broj: Kž-292/2022-7

činjenicama dok su dani razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Također je
pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je niz odlučnih činjenica bitnih za
odlučivanje pogrešno utvrdio, dok je također niz činjenica bitnih za odlučivanje
propustio utvrditi.

6. Nasuprot žalbenih navoda nedvojbeno je da je oštećenik isporučio
određenu količinu robe koju je fakturirao, međutim optuženik smatra kako u tijeku
postupka nije dokazano da bi roba bila predana optuženiku odnosno ovlaštenoj osobi
koja bi po nalogu optuženika trebala preuzeti robu. U spisu postoji prijevoznica i
račun za prijevoz, no ne postoji potpisana otpremnica na kojoj bi bilo vidljivo da je
optuženik odnosno ovlaštena osoba njegove tvrtke preuzela robu.

6.1. Ukupna materijalna dokumentacija nedvojbeno ukazuje na ugovaranje
poslovnog odnosa na osnovu kojih je uslijedila narudžba robe, izdavanje računa te
prijevoznica i račun za prijevoz. Također nema dokaza da društvo optuženika ne bi ni
primilo robu kao što to neosnovano ističe žalitelj u žalbi, već nasuprot tome roba je
primljena, manjim dijelom plaćena, a optuženik je prema navodima svjedokinje
Đ. P. tražio odgodu i odugovlačio s plaćanjem. Da robu nije primio
zasigurno bi to reklamirao, ne bi izdao zadužnicu i vratio bi račun izdavatelju. Pritom
treba imati u vidu i ukupno financijsko stanje društva optuženika posebice da se
oštećenik kao ovršenik nije mogao naplatiti putem izdane zadužnice kod banke zbog
nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika što je dovelo do blokade
društva, a potom i brisanja iz sudskog registra. Isto nedvojbeno ukazuje na
postojanje prijevarne namjere kod optuženika koji je osnovao društvo i poslovao s
njim upravo u cilju da od više društava preuzme robu, ne plati je, a zaradu od prodaje
zadrži u svoju korist, a što je i učinio. Također je svjesno predstavniku oštećenika
izdao nenaplativu zadužnicu znajući da je zbog potraživanja drugih vjerovnika prema
njegovom društvu neće moći naplatiti. Stoga činjenično stanje nije pogrešno i
nepotpuno utvrđeno.

6.2. Razmatrajući navode iz žalbe optuženika, ista je u potpunosti
neosnovana, budući da je sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog
stanja, te zakonito provedenog postupka i pravilne primjene materijalnog prava donio
presudu kojom je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijevare u
gospodarskom poslovanju - opisano i kažnjivo u članku 247. stavku 1. KZ/11. Stoga
nisu počinjene nikakve bitne povrede odredbi kaznenog postupka, a niti ih Vijeće
nalazi po službenoj dužnosti jer je presuda jasna i razumljiva.

6.3. Sud u pogledu utvrđivanja krivnje optuženika nije počinio niti jednu od
povreda na koje se poziva branitelj optuženika u žalbi. Sud nije počinio ni povredu
kaznenog zakona, a niti je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je
odlučio o krivnji opt. D. R. za kazneno djelo za koje ga je proglasio krivim.

7. Optuženik se žali i na odluku o kazni koje žalbene razloge posebno ne
obrazlaže osim što navodi da je prestroga iako je izrečena minimalna kazna zatvora
koja je zapriječena za to djelo. Smatra da je kazna previsoka u odnosu na težinu
eventualno počinjenog kaznenog djela, kao i eventualne okolnosti počinjenja te da je
postojala mogućnost izricanja blaže kazne, kojom bi se na istovrstan način moglo
utjecati na optuženika da ubuduće ne čini niti takva a niti slična kaznena djela a
pritom ne obrazlaže koje je dodatne olakotne okolnosti sud trebao uzeti u obzir.
7.1. Sud je u obrazloženju (toč. 22., 23. i 24.) odluke o kazni naveo koje je
olakotne i otegotne okolnosti primijenio, pravilno ih cijenio te na osnovu njih donio
odluku o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, a koja utvrđenja prihvaća i ovo Vijeće.
Sud je pravilno kao otegotno cijeno dosadašnju osuđivanost optuženika za ista

4 Poslovni broj: Kž-292/2022-7

kaznena djela u periodu od 2012-2021. i to šest puta na uvjetne i bezuvjetne kazne.
Također optuženik nije podmirio dugovanje u cijelosti ni po proteku 14 godina od
počinjenja djela. Pored toga do sada izrečene kaznenopravne sankcije nisu na njega
pozitivno utjecale, što treba cijeniti kao njegov život nakon počinjenja kaznenog djela.
Stoga i ovo Vijeće smatra kako se samo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora
može postići svrha kažnjavanja kod optuženika te nema mjesta izricanju blaže kazne
te ga je pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

8. Optuženik smatra nepravilnom i odluku glede snošenja troškova postupka,
budući se navedene okolnosti imovnog stanja optuženika nisu naknadno
provjeravale, a pored toga sud uopće nije cijenio kao bitnim nezaposlenost
optuženika te da je isti lošeg imovnog stanja. Razmatrajući žalbu optuženika na
odluku o troškovima vijeće je utvrdio kako je navod osnovan te je u tom dijelu došlo
do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. u svezi članka 471. stavak 2.
ZKP/08 jer u presudi o troškovima kaznenog postupka sud nije utvrdio da bi
optuženik imao nešto od imovne, a niti dali je zaposlen i kolika su mu primanja. U
takvoj situaciji kada, to nije mogao utvrditi sud je trebao presumirati in favorem
optuženika i smatrati da nema imovine ni primanja te ga osloboditi troškova
postupka.

8.1. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u odluci o troškovima
optuženika temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 osloboditi plaćanja troškova
postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. i 7. ZKP/08 u paušalnom iznosu i troškova
postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

8.2. Sukladno članku 148.a ZKP/08 ukoliko se deset godina od pravomoćnosti
odluke o troškovima kaznenog postupka sazna da je imovinsko stanje osuđenika
takvo da je u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove kaznenog
postupka, uključujući i troškove postavljenog branitelja, predsjednik vijeća, će na
prijedlog državnog odvjetnika, po očitovanju osuđenika o prijedlogu, posebnim će
rješenjem obvezati osuđenika na plaćanje istih troškova u cijelosti ili djelomično.

9. Nadalje se ukazuje prvostupanjskom sudu da kod izricanja kazne istu ne treba izreći „i uz primjenu članka 44. KZ/11“ jer je navođenje istog članka nepotrebno.

10. S obzirom kako nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka koje
drugostupanjski sud povodom žalbe, temeljem članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08
ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08, a
povodom žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu zbog povrede
kaznenog zakona u odluci o troškovima kaznenog postupka iz članka 469. točke 5. u
vezi članka 471. stavka 2. ZKP/08., dok je temeljem članka 482. ZKP/08 u ostalom
dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom i nepreinačenom
dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 10. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.