Poslovni broj: 11 Gž-1035/2021-4

 

Poslovni broj: 11 Gž-1035/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz R., OIB: … zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u R., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Z. S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P. u R. i Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-880/2019-27 od 23. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  i   r i j e š i o j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-880/2019-27 od 23. travnja 2021.,

 

- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnih učinaka odredba čl. 2. (Kamatna stopa) Ugovora o kreditu broj 628-50-4791399 od 28. ožujka 2008., koji Ugovor je 28. ožujka 2008. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku D. P. u Rijeci, pod brojem OV-7398/08, sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, u toč. II. izreke, u toč. III. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnih učinaka odredba čl. 7. (Način otplate) Ugovora o kreditu broj 628-50-4791399 od 28. ožujka 2008., koji Ugovor je 28. ožujka 2008. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku D. P. iz R., pod brojem OV-7398/08, sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, u toč. IV. izreke i u toč. V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.980,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. do isplate, kao i u dijelu donesenom u obliku rješenja,

 

- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnih učinaka odredba čl. 9. st. 3. i st. 4. (Ostali uvjeti) Ugovora o kreditu broj 628-50-4791399 od 28. ožujka 2008., koji Ugovor je 28. ožujka 2008. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku D. P. iz R., pod brojem OV-7398/08, sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i u toč. III. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnih učinaka odredba čl. 1. (Iznos kredita) Ugovora o kreditu broj 628-50-4791399 od 28. ožujka 2008., koji Ugovor je 28. ožujka 2008. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku D. P. iz R., pod brojem OV-7398/08, sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u tom dijelu.

 

II. U nepobijanom dijelu presude, toč. V. izreke, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s preostalim zatraženim troškom, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, utvrđeno je da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 626-50-4791399 od 28. ožujka 2008., koji Ugovor je dana 28. ožujka 2008. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku D. P. iz R., pod brojem: OV-7398/08 i koji je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, a koje odredbe i dijelovi odredbi su pobliže navedeni u tom dijelu izreke (koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu:opaska ovoga suda), u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.424,39 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim do dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa pa do isplate, u toč. III. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu CHF, a koje odredbe su pobliže opisane u tom dijelu presude, u toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 31.201,68 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa pa do isplate, a u toč. V. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.980,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. do isplate, dok je s preostalim zatraženim troškom tužitelj odbijen. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 4.246,12 kn (toč. I.) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.562,50 sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.).

 

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama prvostupanjsku odluku pobijaju tužitelj i tuženik.

 

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u dijelu donesenom u obliku rješenja i navodi da to čini iz svih žalbenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine rješenje prvostupanjskog suda i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku odluku u dijelu donesenom u obliku presude i navodi da to čini iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno da usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.3. Obzirom da sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana i djelomično nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrde kao ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 28. ožujka 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), a koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu (CHF), kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime preplate zbog ugovorene promjenjive kamatne stope isplati iznos od 2.424,39 kn, a na ime preplate zbog ugovorene valutne klauzule iznos od 31.201,68 kn.

 

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije bilo sporno:

 

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita (kreditor) sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 22.532,35 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,75% godišnje,

-   da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

 

5.2. Prvostupanjski sud navodi da je bilo sporno da li su odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne te se u obrazloženju poziva na relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN br: 79/07; dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

 

5.3. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

 

- da se prije sklapanja Ugovora o kreditu o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo time da je iz sadržaja ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu,

- da je u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača koji je kod Trgovačkog suda u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kojem je i ovdje tuženik imao položaj stranke (također tuženika) pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 3. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07; 125/07; 75/09; 79/09; 89/09 i 133/09),

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrdio da je između ostalih i ovdje tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih stranaka, a čime je između ostalih i ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih, a naprijed navedenih, Zakona o zaštiti potrošača,

- da je u tim sudskim odlukama utvrđeno da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka, pa tako i ovdje tuženika, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, bile svjesne rizika po korisnika kredita kao potrošače zbog ugovaranje tih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF kao i da su banke, pa tako i ovdje tuženik, svjesno propustila o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita,

- da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tu ženika kako je to i propisano relevantnim odredbama ZPP-a,

- da je tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu o razdoblju od listopada 2008. do ožujka 2015. primio ukupni novčani iznos od 33.626.07 kn, a što je utvrđeno nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012. kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/2012 došlo do prekida zastare, kod čega se prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020, a da tužitelj u podnesku od 7. siječnja 2021. nije preinačio tužbu jer je u tom podnesku smanjio tužbeni zahtjev, obzirom da je na početku potraživao iznos od 37.872,19 kn, a konačnim tužbenim zahtjevom iznos od 33.626,07 kn.

 

6. U odnosu na žalbu tužitelja:

 

6.1. Iako navodi da žalbu protiv prvostupanjske odluke donesene u obliku rješenja podnosi iz svih žalbenih razloga, sadržajem žalbe tužitelj upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

6.2. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj u podnesku od 18. prosinca 2020. nije preinačio tužbu, obzirom da je smanjio tužbeni zahtjev na način da je umjesto iznosa od 37.872,19 kn potražuje 33.626,07 kn, jer je odredbom čl. 191. st. 3.  ZPP-a izričito propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev. Nadalje, promašena je žalbena tvrdnja da tužitelj u podnesku od 18. prosinca 2020. nije povukao dio tužbenog zahtjeva (valja napomenuti da se povlači tužba, a ne tužbeni zahtjev: opaska ovoga suda), već da je "precizirao" tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, obzirom da institut "preciziranja" tužbenog zahtjeva nije normiran odredbama ZPP-a. Posljedično, pravilno se je prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 158. (st. 1.) ZPP-a prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu (u konkretnom slučaju je tužitelj djelomično povukao tužbu smanjenjem tužbenog zahtjeva) dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, pa kod donošenja odluke o troškovima u ovom dijelu nije relevantna odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi tvrdnjom da on u ovom sporu eventualno nije uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojeg zahtjeva tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

 

6.3. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka donesena u obliku rješenja. Posljedično, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

7. U odnosu na žalbu tuženika.

 

7.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u žalbi, jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima koji bi u žalbenom stadiju postupka onemogućili ovaj sud da ispita njezinu pravilnost i zakonitost. Žalbena tvrdnja da je sud prihvatio neodređeni tužbeni zahtjev, zbog čega je izreka presude nerazumljiva u toč. I. i III. izreke, suprotna je sadržaju tog dijela izreke iz kojih je potpuno razvidno koje su odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđene ništetnim. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na jasnim, relevantnim i valjanim razlozima, pa je promašena žalbena tvrdnja da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tako i u odnosu na valutnu klauzulu.

 

7.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.3. Međutim utvrđenjem da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe čl. 9. st. 3. i 4. Ugovora o kreditu u kojoj su utanačeni ostali uvjeti i čl. 1. Ugovora o kreditu u kojoj je utanačen iznos kredita kao kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na taj žalbeni razlog na koji upućuje tuženik u žalbi, ovaj sud pazi (i) po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, u prvostupanjskom postupku tužitelj ničim nije dokazao da je Ugovor o kreditu ništetan u tim dijelovima, a u ovom dijelu je teret dokaza na tužitelju u smislu čl. 221.a ZPP-a, jer pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda, a koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nema učinak na opisane ugovorne odredbe, pa je u ovom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, dok je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u ostalom (dosuđenom) dijelu.

 

8.1. Prije svega, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je Ugovor o kreditu zaključen 28. ožujka 2008. i da se na taj ugovor primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07; dalje:ZZP/07), pa nisu osnovani žalbeni navodi da sud nije utvrdio zašto bi predmetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile ništetne u konkretnom slučaju. Tako prvostupanjski sud, što prihvaća i ovaj sud, utvrđuje da je iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja Ugovora o kreditu o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, time da je iz sadržaja spisu priloženog ugovora vidljivo da se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, a da tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo kod čega je pravilan daljnji zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokaza te činjenice u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a bio na tuženiku. Također, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a prema shvaćanju i ovoga suda odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu postojanja povrede propisa i zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (banke). Valja dodati da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao, a niti to čini sada u žalbi, provođenje bilo kojeg relevantnog dokaza iz kojeg bi slijedio drugačiji zaključak (da se je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo).

 

8.2. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka T. P. utvrdio da je na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u razdoblju od listopada 2008. do ožujka 2015. tuženik preplatio kredit u ukupnom iznosu od 33.626,07 kn, pa kako ništetnost djeluje ex tunc, to tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik koristio ništetne odredbe (konkretno od listopada 2008. do ožujka 2015.).

 

8.3. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

 

8.4. Imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzulu u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene i nespornu činjenicu da je tuženik bio sastavljač Ugovora o kreditu u kojem je koristio naprijed navedene odredbe, proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošteni stjecatelj, zbog čega na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1076. ZOO-a, pa je i pravilno utvrđenje da je tuženik prilikom stjecanja utuženih novčanih iznosa bio nesavjestan te je posljedično zakonita odluka u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama.

 

8.5. Osnovano je otklonjen prigovor zastare, kod čega se ovaj sud poziva na pravno shvaćanje koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. odgovarajući na postavljeno pravno pitanje:

 

"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF tj. da li od pravomoćnosti presude(a)  povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020)",

 

donio objedinjeno pravno shvaćanje, koje prihvaća ovaj sud, a koje glasi:

 

"Ako je ništetnost ustavovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama sa valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača na koje se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u presudi kolektivne zaštite. Takav zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike iz tog postupka)."

 

8.6. U konkretnom slučaju zastara je počela teći u odnosu na potraživanje s osnove promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., kada je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na potraživanje s osnove valutne klauzule zastara je počela teći 14. lipnja 2018., kada je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu. Kako je izvan svake sumnje tužba u ovoj pravnoj stvari podignuta 17. svibnja 2019., to nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

 

9. Iako je tuženik djelomično uspio u žalbenom stadiju i na taj način je djelomično uspio (i) u postupku, to je uspjeh u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je uz primjenu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a valjalo jednako odlučiti o troškovima postupka, kod čega ovaj sud prihvaća odluku i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na vrstu i visinu troškova koju tuženik pobija općenitom tvrdnjom da su troškovi tužitelja previsoko odmjereni, bez ikakve konkretizacije i argumentacije takve svoje tvrdnje. Nastavno, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena i djelomično preinačena, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke.

 

U Varaždinu 10. studenog 2022.