Poslovni broj: 9 P-1018/2014-41

 

 

           

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: A. Š., M., D. N. P. 6, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ZOU Z. V. i I. D. iz Š. protiv tuženika: 1) M. M., M., P. Š. 5, 2) V. J., M., P. Š. 5, 3) A. P., M., S. 1 i 4) I. K., P., B.-Č. 16, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, nakon javno održane glavne rasprave dana 15. srpnja 2014. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu i tuženika ad.1. osobno uz privremenog zastupnika i tuženice ad.3. osobno, a objavljene dana 10.studenog 2022. godine 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š., M., D. N. P. 6, OIB: … nasljedstvom iza smrti svoje majke M. Š. stekla vlasništvo kat.čest. 22237/1, 22237/2, 22292/1 i 22292/2 Z.U. 473 K.O. M. B.

 

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na kat.čest. 22237/1, 22237/2, 22292/1 i 22292/2 Z.U. 473 K.O. M. B. na imenima: Š. M. Š. i Š. C. Š., pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa navedenih imena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Dužni su tuženici ad.1. i ad.2. nadoknaditi tužiteljici iznos parničnog troška od 15.750,00 kn (2.090,38 EUR) sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica A. Š. (dalje: tužiteljica) je dana 6.lipnja 2014.godine

podnijela tužbu protiv tuženika: 1) M. M. i drugih (dalje: tuženika) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest.zem. 22237/2, 22292/1 i 22292/2 Z.U. 473 sve K.O. M. B., a po provedenoj identifikaciji očevidom na licu mjesta uređenim podneskom od 30.svibnja 2022.godine

 

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je nasljeđivanjem iza smrti majke M. Š.

ud.Lea zv.Lav, temeljem rješenja o nasljeđivanju O. S. u Š. od dana 6.rujna 2014.godine posl.br.O-513/1994.godine proglašena univerzalnom nasljednicom između ostalog i izvanknjižnih utuženih nekretnina dok je M. Š.-V. iste nekretnine stekla od svog supruga L. (L.) Š. temeljem rešenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-624/77 od 18.siječnja1978.godine.

 

2.1.Na predmetnim nekretninama su upisane preminule C. Š. i Š.

M., svaka za ½ dijela. M. Š. da su naslijedili tuženici ad.1. i ad.2. koji su ujedno nasljednici preminule C. koja nije bila udavana i nije imala djece pa ju je naslijedila sestra M., majka tuženika ad.1 i ad.2.

 

2.2. Kao posjednici predmetne nekretnine upisani  su Š. K. pok.K.

kojeg su naslijedili sinovi I. i K., time da u I. naslijedili kćeri M. i C., nasljednica kojih je tužiteljica, dok su K. naslijedili sinovi D. i K., preminuli, nasljednik D. je kći - tuženica ad.4, a K. supruga tuženica ad.3.

 

2.3.Tužiteljica je nadalje u prilog svojim navodima dostavila N.ugovor iz 1954.godine o podjeli imovine i to konkretno nekretnine zvan“L.“ sa 30 stabala maslina.

 

3.U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u Rješenje O. S. u Š. poslovni broj O-624/77 od 18. siječnja 1978. godine i O-513/94 od 06. rujna 1994. godine (l.s. 3 i 4), P. list broj 4138 (l.s. 5), N. ugovor od 11. rujna 1954. godine (l.s. 10), preslike P. izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 15 i 16), B. namirnica (l.s. 17 i 18), D. poslovni broj O-110/45 (l.s. 19), R. o ekspropijaciji od 13. srpnja 1964. godine (l.s. 22), N. spis u preslici broj 7686 (l.s. 23 i 24).

 

3.1.Sud je u tijeku postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. G. J. T. i parničnih stranaka- tužiteljice, tuženice ad. i ad.2.

 

3.2.Sud je izveo uviđaj na licu mjesta dana 15.ožujka 2019.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika Z. M. dipl.ing.geod.

 

              4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje stjecanja prava

vlasništva na utuženim nekretninama oznake čest.zem. 22292/2/1, 22237/2 i 22237/1 sve k.O. M. B. pozivajući se na nasljeđivanje iza pok.majke M. (V.) Š. udove L. zv.L. i provedenu materijalnu diobu između prednika te podredno dugogodišnji neometani posjed njezinih roditelja i potom tužiteljice osobno.

 

6.Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

 

7.Radi pojašnjenja  i lakšeg razumijevanja rodbinske povezanosti stranaka ističe se kako su pok.I. Š. i njegova supruga C. Š. ud.I. zajednički prednici parničnih stranaka odnosno pradjed i prabaka tužiteljice i tuženika ad.1. do ad.4.te da su imali četvero djece: sinove K. i Š. i kćeri D. i M..P..K. Š. pok.I. djed tužiteljice i tuženih ad.3. i ad.4. preminuo u dobi od 28 godina te su njegovim nasljednicima proglašena djeca K. Š. (prednik tužene ad.3.) i D. (prednik tužene ad.4.) te V. M. Š. (prednica tužiteljice). P..Š. Š. pok.I., djed tuženika ad.1i ad.2. je imao dvije kćeri M. i C. Š. koje su naslijedili tuženici ad.1. i ad.2.

 

8. Temeljem navoda stranka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene

svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19); dalje ZPP), ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

 

9. Iz dostavljenih Dosudnica K. S. u T. i povijesnog

zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da je u zemljišnoj knjizi od osnutka nekretnina koje su predmet spora upisan zajednički prednik stranaka I. Š., a iz aktivnog zemljišnog knjižnog izvatka razvidni su upisi na M. Š. pok.Š. (majku tuženika ad.1 i ad.2.) i C. Š. pok.Š., dok je u katastrom operatu upisan ujak tužiteljice pok.Š. K. pok.K. odnosno otac tuženice ad.3.

 

10. Uviđajem na licu mjesta identificiran je predmet spora pa je tako utvrđeno

da pokazane nekretnine čine dva odvojena dijela (cjelina prekinuta prolaskom magistrale) pa se tako s južne strane (ispod magistrale) nalaze nekretnine oznake čest.zem. 22292/1 i 22237/2, koja je sa sjeverne strane ograničena magistralom, s istočne suhozidom i gromilom, a sa zapadne sa ostatkom kamenog zida i vidljivo obradljive granice sa susjednim nekretninama. Na nekretninama se nalazi 15 stabala maslina. Nekretnine pokazane sa sjeverne strane (iznad magistrale) predstavljaju česticu zemlje 22292/2 i 22237/1. S južne strane navedena parcela je omeđena magistralom, sa sjeverne strane vidljivom gromilom i suhozidom, sa istočne strane jednim dijelom gromilom i suhozidom, a drugi dio je pokazala tužiteljica, sa zapadne strane omeđena je dijelom ostatkom suhozida i gromilom i vidljivom međom susjedne parcele. Površina iznad i ispod magistrale je neobrađena, sa sjeverne strane se također nalaze masline cca 10 maslina, iste starosti kao i  one s južne strane te također predstavlja neobrađenu površinu.

 

11.Pregledom D. ugovora iz 1954.godine razvidno je da se radi o

rukom pisanom dokumentu braće Š. D. i K. pok.K. i sestre V. pok.K., da je cilj nagodbe podmirenje sestre V. te da se istoj dodjeljuje od braće D. i K. zemlja zvana M. zvanu L. sa 30 ak stabala malina i česticu na otoku M. sa 2 masline, zvanu L.

 

12.Tužiteljica ustraje u navodima kako su predmetne nekretnine pripale njezinog djeda K. Š., a poslije njegove smrti nekretnine da su prešle u vlasništvo njegove djece. Nasljednici pok.K. Š. su izvršili materijalnu diobu naslijeđenih nekretnina na način da je majku tužiteljice V. pripala zemlja, na predjelu M. zv.L. sa 30ak maslina, a nekretnine od 1954.godine pa do danas drže u kontinuiranom posjedu tužiteljica i njezina prednici. Tužiteljica je nadalje na održanom ročištu od dana 10.ožujka 2021.godine pojasnila da je pola navedenih zemalja pripalo K. Š., a pola M. Š. zvanoj M.. Ona da je baka od tuženika ad.1 i ad.2. koji su djeca pok.M. Š.. A. M. Š. da je svoj dio prodala prednicima M. i D. B..

13. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. Š. L. donesenog dana 18.siječnja 1987.godine pod posl.br.O-624/77 razvidno je kako je nasljednica istog supruga Š. M. (V.).

 

14.Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. Š. donesenog dana 6.rujna 1994.godine  pod posl.br. O-513/94 razvidno je kako je nasljednica iste tužiteljica.

 

15. Tuženici ad.1 i ad.2. ustraju u protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu i to na način da tuženik ad.1 ne osporava da predmet spora ne pripada njega već tuženicu ad.2., pritom navodeći kako je vjerodostojno stanje upisano u zemljišnim knjigama.

16. Na ročištu održanom dana 28.rujna 2022.godine izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i to prispjele tužiteljice, tuženika ad.1 i tuženice ad.3.

17.Tužiteljica je navela kako je predmetnu nekretninu naslijedila njezina majka M. V. Š. i otac L. L. Š., radilo se o nasljeđivanju s majčine strane na način da je majka to dobila od svoje majke A. Š. udove K., koji da je umro u dobi od 28 godina. Otac od tuženika ad 1. se zvao Š. i bio brat od K.. K. je naslijedio zemlju u M. od svog oca i to na način da je pola zemlje pripalo K., a pola Š. (ocu od tuženika ad.1.). oni su svoj dio prodali nekim D. (mjesto D.), B.. Dok je K., njezin djed imao dva sina D. i K. i kćerku- njezinu majku. Nasljednica od D. je tuženica ad.4, a od K. su nasljednici K. i kćer tuženica ad.3. Njezinoj majci da su braća prepustila ovu zemlju N. ugovorom.

18.Tuženik ad.1. navodi da je njegov otac I. M., da on nije brat od K. te da njegov otac nije naslijedio ništa već je njegov dida Š. Š. naslijedio od svojih prednika sve zemlje koje su oni kasnije dijelili, a to se odnosi i na predmetnu nekretninu. Njegov dida Š. Š. da je imao dvije kćeri M. udanu M. i C. Š. i njih dvije da su upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnice. S pok.babom M. (M.) je bio jednom na terenu i nikad nije bilo obrađivano, nema saznanja da je zemlja prodana, a ovu zemlju da je naslijedili njegova sestra tuženica ad.2. N. ugovor da osporava jer su potpisnici istog D. i K. Š. čiji otac je K., brat od Š. Š. O dogovoru između nasljednika nema saznanja već drži točnim ono što proizlazi iz pisane dokumentacije te stoga da ova zemlja pripada njegovoj sestri tuženici ad.2.

 

19.Tuženica ad.3.A. P. se nije protivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, navela je da se sjeća da je zemlju koja je predmet spora njezin otac K. nakon smrti dida K. dao teti V., majci od tužiteljice kao miraz za vjenčanje. Radilo se o polovini zemlje. Njezin dida K. da je umro rano kada joj je otac bio mali te kad je on stasao da može obrađivati zemlju, da su mu dida I. i stric Š. poklonili pola zemlje u M. na ime njegova dijela. Zemlja je podijeljena na dva dijela, tko da je pola pripalo K., a pola Š. Š. (djedu od tuženika a.1). majci od tužiteljice, V., da je pripao dio od brata K. kao miraz. Njezina baba A. da je pomagala V. u obrađivanju. Što se tiče Š. dijela, ista saznanja nema kome je taj dio u konačnici pripao niti ima saznanja oko prodaje zemlje.

 

20. U odnosu na pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužiteljica se poziva na nasljeđivanje iza smrti svoje majke V. Š., a ona na nasljeđivanje od svojih pravnih prednika te na provedenu diobu sa svojom braćom N. ugovorom iz 1954.godine.

 

21.U tijeku postupka na okolnosti iz tužbe, posjedovanja nekretnine kao i podjele među prednicima parničnih stranaka, saslušani su svjedoci M. G. i J. T..

 

21.1. Svjedok M. G. (1940.g.), nesrodan sa strankama iskazao kako ima svoju nekretninu cca 1 km udaljenu od tužiteljičine, da je magistrala prošla prije nekih 60 ak godina, te da se do tada do njihovih nekretnina u M. dolazilo brodom. Svjedok navodi kako je predmet spora koji mu je predočen na skici mjesta očevida pripadao tužiteljičinim prednicima i kako se sjeća njezine majke V. i oca L. Š. koji su obrađivali masline. Dio nekretnine da je bio u vlasništvu M. Š. koja je svoj dio prodala nekim D.. Kćerke od M. da su M. i C.. M. da je majka tuženika ad.1 i ad.2., da nikad nikog osim tužiteljice i njezinih roditelja nije viđao na mjestu spora, da je na terenu bilo cca 40 maslina, kako je teren ograđen suhozidom i kako nitko d njih više ne obrađuje te masline osim D. koji su to kupili od prednika tuženika.

 

21.1. Svjedok J. T. (1951.g.), nesrodan sa strankama, navodi kako u neposrednoj blizini ima svoj teren i kako mu je poznat predmet spora. Da se radi o nekretnini u vlasništvu tužiteljice koju da je stekla nasljeđivanjem od roditelja L. i majke koju poznaje iz viđenja. On da je svoju zemlju naslijedio od svog oca i da je još kao dijete tamo dolazio brodom kako nije bilo magistrale, kako bi znalo biti 30-40 brodova. Za vrijeme branja maslina vidi tužiteljicu i supruga, ne obrađuju masline nego ukoliko je rodna godina dođu pobrati masline. Zna da je majka od tuženika ad.1. i ad.2. M. Š., kao što mu je poznata i njihova baka M.. Saznanja o obiteljskoj podjeli stranaka da nema niti da li su tuženici ili njihovi prednici tu imali zemlju.

 

22.Tužiteljica se u ovom postupku poziva na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem iza smrti svojih pravnih prednika, materijalnu diobu i dugogodišnji posjed. Analizom svih u postupku provedenih dokaza, sud je utvrdio nespornim (a do kojeg zaključka je sud došao uvidom u priloženu dokumentaciju i to mjerodavna rješenja o nasljeđivanju iza smrti njezinih roditelja) da predmetne čestica nije ulazila u ostavinsku masu međutim sama ta činjenica ne znači da iste nisu bile vlasništvo upravo njezinih roditelja. Vlasništvo se razlikuje pa tako postoji knjižno i izvanknjižno vlasništvo. Načelno, izvanknjižni vlasnik je potpuno zakoniti vlasnik nekretnine koji ima na raspolaganju sve zakonske mogućnosti zaštite svoga vlasništva, u prvom redu vlasničku tužbu. Pozicija izvanknjižnog vlasnika je u stvarnosti nepovoljnija od one u kojoj se nalazi knjižni vlasnik jer isti mora dokazati pravni slijed stjecanja svog prava vlasništva. Nagodba potpisana 1954.godine je nesporno potpisana od braće K. i D. Š. i sestre V. Š. (majke tužiteljice), iza smrti pok.K., kojim su isti podijelili imovinu dobivenu u naslijeđe pa je tako predmetna nekretnina koja se u ugovoru označava kao L. u M. sa 30 stabala maslina i u odnosu na čiju identifikaciju nije bilo spora od strane tuženika da se upravo utužene nekretnine odnose na nekretninu zvanu L. u M.. Ono što je sporno i što bi također bio predmet utvrđenja u ovom postupku jest činjenica podijele imovine među prednika – K. i Š., sinova pok.I. i C. Š..

 

22.3.Tuženice ad.3. i ad.4.se nisu protivile tužbe i zahtjevu tužiteljice te je u svom iskazu tuženica ad.3. kćerka K. jednog od potpisnika Nagodbe potvrdila da je njezin dida K. umro mlad i da su mu dida I. (pradjed tuženice) i stric Š. poklonili polovinu zemlje u M. na ime njegova dijela. Pola je pripalo Š., a pola K.. Da su Nagodbom K. i brat mu D. namirili sestru V., a da se sjeća da je baba A. pomagala V. u obrađivanju.

 

22.4.Svjedoci G. i T., nesrodni sa strankama, vlasnici susjednih parcela su potvrdili da su im dobro poznatopredmetne nekretnine, da su na njima viđali roditelje od L. i V., još od djetinjstva da dolaze na svoj parcele i isključivo da su njih viđali, a kasnije tužiteljicu i supruga u berbi maslina ukoliko bude plodna godina. Svjedok G. da je upoznat s prodajom dijela zemlje koji je pripadao M., baki od upisanih zemljišnoknjižnih vlasnica M. i C. i to da je prodao D. koji da sad obrađuju te zemlje. Kraj činjenice da je svjedok G. decidirano naveo da je zemlja prodana D., da se radi o dijelu zemlje koji je pripadao M., baki upisanih zk vlasnika, kraj činjenice da se tuženice ad.3. i ad.4. nisu protivile tužbi i navodima iz tužbe već je tuženica ad.3. dodatno u svom iskazu pojasnila dio koji joj je poznat da bi njezin otac ustupio zemlju u M. majci od tužiteljice, da je njezina baka A. pomagala V. na zemlji kao i to da su i ona kao i svjedoci potvrdili navode da su na zemlji viđali isključivo roditelje tužiteljice, a kasnije i tužiteljicu i njezinog supruga, ovaj sud je stava da su isti u bitnom iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo, posebno glede činjenica koje se odnose na povijest posjedovanja i raspodjele imovine od strane prednika stranaka, isti imaju neposredna saznanja o činjenici koga su viđali u branju maslina, potvrdili su navode da je zemlja zapuštena te da su tužiteljica i suprug dolazili pobrati ukoliko što ima, pojasnili kako se u prošlosti pristupalo u M. brodovima pa su tako pristupali i roditelji od tužiteljice, a sve te navode je potvrdila i tuženica ad.3 kao kći jednog od potpisnika nagodbe, iz čega je sud stava da je tužiteljica doista imala razloga vjerovati da se radi o zemlji u vlasništvu njezine make, pa je istu tako nastavila i sama obilaziti povremenim dolascima na branje maslina.  Navode tuženika ad.1  o tome da nema saznanja da je M. zemlja prodana, da osporava potpisani Nagodbeni ugovor sud ne prihvaća istinitim kraj činjenice da tuženica ad.3. potvrđuje isti, kraj činjenice da svjedok nepristrani G. potvrđuje da je zemlja prodana mještanima D. koji svoju zemlju redovito obrađuju i kraj činjenice da su svi svjedoci i tuženica ad.3. isključivo viđali V. a kasnije njezinu majku.

 

25.Općepoznata je činjenica da je u prošlosti minorizirana važnost zemljišnih knjiga i da se nije pridodavala pažnja njihovom sređivanju, propuštanjem izvanknjižnih vlasnika na podnošenje odgovarajućih prijedloga/poduzimanja radnji s ciljem usklađenja faktičnog sa stvarnim stanjem. U pogledu nekretnina koje su rješenjem o nasljeđivanju utvrđene kao izvanknižno vlasništvo, a ni vlasništvo prednika nije upisano u zemljišne knjige, takvom vlasniku ne preostaje ništa drugo već ustati odgovarajućim sudskim postupkom radi sređivanja vlasništva ili utvrđenja prava vlasništva, poput predmetnog.

 

26.Podredno kazati je da iz svih u postupku izvedenih dokaza proizlazi kako bi tužiteljica stekla pravo vlasništva nasljeđivanjem od svoje majke koja je od podjele sa braćom u dugogodišnjem zakonitom i istinitom posjedu. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme pa se tako stvarno, faktično stanje pretvara u pravno, a temeljem posjeda odgovarajuće kakvoće, sve sukladno odredbi čl. 159 ZV-a. Kako je sud iz svih izvedenih dokaza prihvatio navode da su na predmetnom dijelu ove čestice dolazili isključivo roditelji tužiteljice za njihova života (otac L. L. Š. preminuo 1977.godine, majka V. 1994.godine),po viđenju ovog suda tužiteljica je dokazala da su se ispunili i uvjeti za njezino stjecanje prava vlasništva dosjelošću spornog dijela nekretnine sukladno citiranoj odredbi ZV-a jer su prednici tužiteljice neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni, istiniti i samostalni posjednici, to je ovako postavljeni tužbeni zahtjev osnovan i po ovoj osnovi.

27. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP.Trošak je odmjeren sukaldno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).

27.1.Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika u iznosu od 15.750,00 kn i to kako slijedi:

- u vrijednosti od 100 bodova odnosno 1.000,00 kn i to za slijedeće radnje: sastav tužbe od 6.lipnja 2014.godine, zastupanje na ročištu 13.studenog 2014.godine, 25.veljače 2015.godine, 21.travnja 2015.godine, 2.lipnja 2015.godine, 15.ožujka 2019., 30.5.2019., 11.studenog 2020.,10.3.2021., 27.travnja 2021., 8.rujna 2021. i 28.rujna 2022.;

- u vrijednosni od 25 bodova odnosno 250,00 kn i to za slijedeće radnje: zastupanje na ročištima 27.kolovoza 2014.godine, 3.veljače 2015.godine (odgođeno zbog neispunjenja procesnih preduvjeta), sastav podneska od 28.kolovloza 2014.godine (dostava adrese ne predstavlja obrazloženi podnesak).

27.2.Sud nije priznao popisani trošak za sastav podneska od 28. kolovoza 2014. godine iz razloga što je obveza tužitelja bila već u sastavu tužbe navesti pravu adresu tuženika, nadalje sud nije priznao trošak sastava podneska od 26. listopada 2015., 12. prosinca 2016., 30. svibnja 2017., 04. listopada 2021. i 29. studenog 2021. godine, iz razloga što se ne radi o obrazloženim podnescima, već dostavi potvrde o uplati predujma za trošak vještačenja (podnesak od 26. listopada 2015. godine) i požurnicama sudu, te molbi za odgodu ročišta (podnesak od 29. studenog 2021. godine). Sud nije priznao popisani trošak zastupanja za ročište zakazano za 13. siječnja 2021., 15. lipnja 2021, 05. listopada 2021. godine, iz razloga što na navedena ročišta stranke nisu ni pristupile, jer su prije održavanja ročišta obaviješteni o odgodi suglasnošću stranaka.

              27.3.Ukupan trošak koji su tuženici ad. 1 i ad. 2 dužni nadoknaditi tužiteljici iznosi:

24.Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, u iznosu od 400,00 kn za svaku i troška vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn.

25.Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

Šibenik, 10. studenog 2022. godine

                                                                                        

                                                                                            Sudac

                                                                                                                  Martina Miočević Šušnjić, v.r.