1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Č.-Č., iz Č., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. P. i J. B., iz Z., protiv tuženika bolnica, Č., OIB: ..., zastupane po ravnatelju T. N. i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Č., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 1 Pr-56/18-33 od 23. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 1 Pr-56/18-33 od 23. lipnja 2020. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 57.353,86 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. Točkom II. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.050,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točke II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili ukine.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu liječnice, specijaliste opće kirurgije i hitne medicine, subspecijalist abdominalne kirurgije, za isplatu razlike isplaćene plaće za razdoblje prosinac 2013. - studeni 2018. s osnove prekovremenog rada, dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, znanstveni stupanj, te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, u ukupnom iznosu od  57.353,86 kn bruto s kamatama.

              7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

              7.1. Pri tome nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a da bi presudom bio prekoračen tužbeni zahtjev, budući da je tužiteljica podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a te prilikom označavanja vrijednosti predmeta spora postupila sukladno st. 5. citirane zakonske odredbe.

              8. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice s navedenih osnova.

10. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužiteljica nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom.

11. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09) te čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni  rad  50 %,  za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150 % (st. 8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10). Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ( "Narodne novine" broj: 29/18; dalje KU/18).

13. Prema čl. 57. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada  pripada pravo na  dodatak na plaću, a istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

14. Člankom 59. KU/13 propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. taj dodatak iznosi 12%.  Istovjetno je propisano i odredbom čl. 57. KU/18.

15. Prema čl.60.KU/13 koji je bio na snazi do 1. listopada 2015. radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i zavodu ostvarili radni staž imaju pravo na uvećanje plaće ovisno o dužini staža, pa tako s navršenih 20 do 29 godina staža imaju pravo na povećanje osnovne plaće od 4 %, s navršenih 29 do 34 godine staža imaju pravo na povećanje plaće od 8 % , a s navršenih 34 i više godina staža imaju pravo na uvećanje plaće od 10 %, te tužiteljica po navedenoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak od 4%.

16. Člankom 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje: TKU/12) odnosno odredbom čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17 i 128/17 – dalje: TKU/17) propisano je da se osnovna plaća zaposlenika uvećava ako zaposlenik ima znanstveni stupanj, a u konkretnom slučaju isti iznosi 8%.

17. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51., čl. 57., čl. 59. i 60.  KU/13, tj. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, te čl. 54. st. 2.TKU/12 i čl.53. st. 2. TKU/17, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

18. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU/13 tj. čl. 56. KU/18 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni radi onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na uvećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na uvećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 tj. čl. 49. KU/18, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i  zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu  imaju  pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

20. Nadalje, prema čl. 81. ZR/14 (ranije čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU/13 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno propisuje i odredba čl. 34. KU/18.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva provedenim je financijskim vještačenjem utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje iznosi ukupno 57.353,86 kn, s time da tako utvrđeni matematički izračun razlike naknade plaće tužiteljice među strankama nije sporan.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

23. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

24. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.  

U Rijeci 10. studenog 2022.

                                                                                                                            Predsjednik vijeća:                                                                                                                                 Duško Abramović