1               Poslovni broj: 2 Us I-1595/2021-19

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-1595/2021-19

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja M. R., iz K., P. 211A, kojeg zastupaju opunomoćenici u O. d. M., P. i B., u R., K. 1, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Frana Kurelca 3, radi priznavanja statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 9. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1127, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 10. studenog 2021., radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/18-01/206, URBROJ: 2170/1-10-02/4-21-15 od 11. ožujka 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

             

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/18-01/206, URBROJ: 2170/1-10-02/4-21-15 od 11. ožujka 2021., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 27. lipnja 2018., za priznavanje statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) po osnovi bolesti PTSP-a.

              2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1127, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 10. studenog 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom, u bitnome, na nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja.

              3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U upravnom postupku nije utvrđeno relevantno činjenično stanje. Drugostupanjsko tijelo ne navodi ni jedan valjan dokaz o neznatnom oštećenju tužiteljeva organizma. Prema rješenju nadležne liječničke komisije Ministarstva unutarnjih poslova od 11. listopada 2007., tužitelj je nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika, s obrazloženjem da boluje od PTSP-a kao posljedice obavljanja službe tijekom Domovinskog rata, uz posljedično priznavanje prava na invalidsku mirovinu. To znači da je i oštećenje njegova organizma potpuno ili barem toliko da ne može obavljati poslove policajca, što je svakako više od 20%. U žalbi je tužitelj istaknuo da je potrebno cijeniti i druge činjenice, naročito vrstu postrojbe, sudjelovanje u borbenom sektoru i dob pri uključenju u rat. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i nadoknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (uvećano za PDV).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Svaki zahtjev za vještačenje koji se upućuje nadležnom tijelu vještačenja mora sadržavati naznaku da se vještaci očituju postoji li u konkretnom slučaju kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije. Ako tijelo vještačenja takav kontinuitet ne utvrdi, nije dužno obrazlagati uzroke bolesti, niti njihovu pojavnost i uzroke pogoršanja. Pravo na invalidsku mirovinu priznato tužitelju nije od utjecaja u postupku utvrđivanja statusa HRVI, jer se postupak priznavanja prava na invalidsku mirovinu provodi prema drukčijim pravilima, načinima vještačenja i listi oštećenja različitoj od liste što se primjenjuje u postupku utvrđivanja statusa HRVI. Vještačenje u upravnom postupku provedeno je sveobuhvatno i temeljito. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na okolnost spornih stručno-medicinskih činjenica, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno  stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. K. R., dr. med., specijalistici psihijatrije u H., koja je svoj nalaz i mišljenje dostavila u pisanom obliku, te ga dodatno iznijela na raspravi.  Raspravnim rješenjima od 27. travnja 2022. i 9. studenoga 2022. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZHB).

8. Netom citirana normativna definicija HRVI sadržava sljedeće kumulativne pretpostavke: (1) status hrvatskog branitelja; (2) oštećenje organizma od najmanje 20 %; (3) zbog rane, ozljede, zatočeništva (zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili zatočeništva u neprijateljskom logoru) ili bolesti (ako je bolest neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske). Izostanak makar jedne od ovih pretpostavki zapreka je za priznavanje statusa HRVI. U konkretnom slučaju, nisu sporni status branitelja, niti uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, već se negativna odluka o zahtjevu tužitelja temelji na utvrđenju javnopravnih tijela da oštećenje tužiteljeva organizma po osnovi bolesti PTSP-a zasad nije dosegnulo 20%.

9. Dokazna sredstva kojima se dokazuje činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a propisana su člankom 180. toga Zakona. Za ovu vrstu predmeta naročito su važne odredbe članka 180. točaka g) i h) ZHB-a. Navedene odredbe glase:

Prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim:

(…)

g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva

h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva

10. Institucionalna vještačenja u upravnom postupku provedena su od strane nadležnih tijela, u skladu sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, broj 85/14, 95/15 i 102/15). Prema članku 5. stavku 1. toga Zakona, metodologije za utvrđivanje tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti, razine potpore te radne sposobnosti osobe propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske. Na temelju spomenute zakonske odredbe donesena je ovdje važeća Uredba o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba). Odredbom članka 29. stavka 5. Uredbe, u okviru regulacije vještačenja u braniteljskim predmetima, propisano je da se u ovovrsnim predmetima primjenjuje Lista postotaka oštećenja organizma (Lista II), koja je sastavni dio Uredbe.

11. U točki 238. Liste II (Glava IX – Neuroze i psihoze) određeno je da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d).

12. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, vijeća viših vještaka od 2. studenog 2021. godine. Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, kod tužitelja je riječ o odgođenoj formi PTSP-a, koji se pojavio šest mjeseci od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Uredbom je propisano da visina postotka oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja, koji je sukladan protokolu medicinske znanosti. Kod tužitelja je opseg provedenoga psihijatrijskog liječenja diskontinuiran. Tužitelj nije imao potrebu za diferentnijim psihofarmacima, osim anksiolitika. Nije bio ni na jednome bolničkom stacionarnom liječenju. Zbog potrebe za intenzivnijom potporom, u dnevnoj bolnici je liječen u jednom navratu (2007.). U rat je ušao vrlo mlad, s 20 godina, ali ne kao maloljetnik, što se uzima prilikom ocjene stanja. Drugostupanjsko tijelo vještačenja zaključuje da se kod tužitelja radi o lakšem obliku PTSP-a, koji se prema točki 238.a Liste II cijeni s manje od 20% trajno. Oštećenje organizma koje je posljedica ratne traume je lakše.

13. Sud utvrđuje da je postupak vještačenja proveden te spomenuti nalaz i mišljenje sastavljen sukladno Uredbi, kao i da je nalaz i mišljenje činio pouzdanu osnovu za odlučivanje tuženika. Sud, k tomu, ukazuje na odredbu članka 29. stavka 4. Uredbe, kojom je propisano da će se obrazloženje nalaza i mišljenja o postotku oštećenja organizma smatrati potpunim ako je u njemu spomenuto da se radi o lakšem, srednjem, težem ili najtežem obliku oštećenja organizma. Imajući u vidu dosege medicinske struke, normotvorac je očito ovu razinu obrazlaganja oblika oštećenja organizma smatrao dovoljno potpunom i preciznom.

14. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska opravdanost nalaza i mišljenja institucionalnih vještaka od 2. studenog 2021. u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudske vještakinje prim. dr. sc. Klementine Ružić. Prema njenom pisanom nalazu i mišljenju, činjenice da psihijatrijsko liječenje tužitelja nema kontinuitet (tužitelj kod psihijatra nije bio deset godina) i da duže razdoblje (od 2008. nadalje) nije uzimao lijekove, ukazuju na intenzitet simptoma kod tužitelja. Opis simptoma, izbor lijekova i dinamika liječenja kroz duži period postojanja bolesti upućuju na lakši oblik PTSP-a, koji je kroničnog tijeka. Oštećenje organizma je, u smislu Liste II, lakšeg stupnja, koji se cijeni s manje od 20%. Do tog je zaključka vještakinja došla analizom utvrđenih dijagnoza, kronologije tužiteljeva liječenja, ordinirane terapije i podataka o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu.

15. Odgovarajući na pitanja tužitelja, sudska vještakinja je na raspravi dopunila svoj nalaz i mišljenje iznijevši sljedeće. Vrlo je izvjesno da bi rezultati vještačenja da je kod tužitelja postojao kontinuitet liječenja, a pretpostavlja da bi u tom slučaju drukčiji ishod vještačenja bio i u upravnom postupku. Na pitanje što u slučaju ako se osoba ne želi liječiti ili se iz nekog razloga ne može liječiti, sudska vještakinja odgovara da je vrlo vjerojatno da, kada osoba ima određene  smetnje, a ne odlazi psihijatru, da su te smetnje blagog intenziteta, odnosno da ih može savladati vlastitim psiho kapacitetima odnosno mehanizmima.

16. Tuženik je suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Tužitelj je iznio samo opće stajalište da je oštećenje tužiteljeva organizma po osnovi bolesti PTSP-a očito veće od 20%, bez obzira na nedostatak kontinuiteta u liječenju tužitelja.

17. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i temeljitim, te sukladnim zadaći vještačenja i posebnim propisima mjerodavnima na ovome upravnom području, uključujući primjenu kriterija kontinuiteta u liječenju (čl. 180. t. g) i h) ZHB-a, te t. 238. Liste II). Usto, nalaz i mišljenje sudske vještakinje tužitelj nije supstancijalno osporio.

18. Naposljetku, na rješavanje ove upravne stvari ne utječe činjenica da je tužitelju, na podlozi bolesti PTSP-a, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, nakon što je, zbog istog razloga, tužitelj proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika. Naime, četiri javnopravna socijalna sustava u Republici Hrvatskoj u kojima su mjerodavne (i) medicinske činjenice (obvezno mirovinsko osiguranje, obvezno zdravstveno osiguranje, socijalna skrb, te prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji) uređena su posve zasebno, u skladu sa svrhom svakog od tih sustava i posebnim institutima svojstvenima svakome od njih. Nema pravnog uporišta pri rješavanju o pravu iz jednog od navedenih sustava primjenjivati kriterije propisane za drugi (pod)sustav. Stoga za rješavanje ovoga spora, u predmetu oštećenja organizma u kontekstu braniteljskog zakonodavstva, nisu od utjecaja zasebno propisani medicinski kriteriji za utvrđivanje gubitka radne sposobnosti u mirovinskom osiguranju, a naročito to nisu kriteriji zdravstvene sposobnosti policijskog službenika, koji su ne samo drukčije (zasebno) uređeni, već su, po prirodi stvari, znatno stroži, pa lakše dovode do zaključka o nesposobnosti za obavljanje tih poslova.

19. Možebitna kasnija medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na povećanje postotka oštećenje organizma može biti priložena eventualnome novom zahtjevu tužitelja za priznavanje rečenog statusa (čl. 173. st. 2. ZHB-a).

20. Tužitelj u ovome sporu nije, dakle, osnovano osporio ključne stručno-medicinske činjenice utvrđene u upravnom postupku, na kojim činjenicama je bazirana osporavana odluke tuženika. Uz to, prema uvidu Suda u predmete ove vrste, zaključkom da je, u skladu s važećim posebnim zakonodavstvom, kod tužitelja zasad riječ o lakom stupnju PTSP-a tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na stranke s usporedivim medicinskim parametrima, uključujući kontinuitet liječenja bolesti, odnosno izostanak tog kontinuiteta.

21. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

22. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 9. studenog 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

             

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.