1

Poslovni broj: Gž R-645/2020-3

Poslovni broj: Gž R-645/2020-3

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz O., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. R. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 12 Pr-2468/16-47 od 5. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 12 Pr-2468/16-47 od 5. svibnja 2020. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I I II izreke, te točki IV izreke za iznos od 13.070,63 kn/1.734,77 eur[1]s kamatama.

              II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u dosuđujućem dijelu točke III izreke i točki IV izreke za iznos od 3.168,75 kn/420,56 eur (preko iznosa od 13.070,63 kn/1.734,77 eur do iznosa od 16.239,38 kn/2.155,34 eur) s kamatama i sudi:

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.834,32 kn/774,35 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje, te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.168,75 kn/420,56 eur s kamatama.

              III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 162,50 kn/21,57 eur, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade za slobodne dane ostvarene nakon dežurstva koji uključuju subote i nedjelje, bruto iznos od 39.390,69 kn/5.228,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom I izreke; tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike manjih obračunatih naknadna za aktivno dežurstvo bruto iznos od 0,05 kn/0,01 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom II izreke; tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje bruto iznos od 5.834,32 kn/774,35 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznos, izuzev zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom III izreke; tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.239,38 kn/2.155,34 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2020. do isplate (točka IV izreke), te je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (točka V izreke).

2. Protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu točke I, II i III izreke te točke IV izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za slobodne dane ostvarene nakon dežurstva koji uključuju subote i nedjelje u vremenskom razdoblju veljača 2012. – svibanj 2016.  u ukupnom iznosu od 39.390,69 kn, razlike manje obračunate naknade za aktivno dežurstvo u vremenskom razdoblju ožujak – travanj 2012., siječanj, lipanj i kolovoz 2013., u ukupnom iznosu od 0,05 kn te naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za vremensko razdoblje ožujak 2014. – svibanj 2016. u ukupnom iznosu od 5.834,32 kn, s kamatama.

7. Sud prvog stupnja predmetni spor razmatrao je u okviru odredbi kojima su regulirani radno vrijeme, plaća i dodaci na plaću djelatnih vojnih osoba, primjenom Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 – dalje Pravilnik/14), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12 – Odluka/09) i Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14, 23/15 i 84/15 – dalje Odluka), donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09) i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13 – dalje ZSOS/13).

8. Nije prijeporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu ustrojbena jedinica P. postrojbe, središnjica elektroničkog izviđanja.

9. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade plaće za subote i nedjelje nakon dežurstva, sud prvog stupnja utvrđuje da se puno radno vrijeme određuje u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana, a isto zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena (čl. 154. ZSOS/13), odnosno kako je čl. II Odluke/09 te čl. V Odluke/14 propisano redovno radno vrijeme kao radno vrijeme od ponedjeljka do petka, prihvaća argumentaciju tužitelja da se u slobodne dane ne mogu uračunavati subote i nedjelje, pri čemu u odnosu na visinu predmetne tražbine prihvaća nalaz i mišljenje angažiranog financijskog vještaka, te tužitelju dosuđuje naknadu u zatraženom iznosu od 39.390,69 kn s kamatama.

10. Nadalje, utvrđuje da su tužitelju u razdoblju od lipnja 2011. do zaključno svibnja 2014. obračunati dodaci za aktivno dežurstvo, dok od 1. lipnja 2014. za vrijeme dežurstva djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba, pa kako je nalazom i mišljenjem angažiranog financijskog vještaka u razdoblju ožujak – travanj 2012., siječanj, lipanj i kolovoz 2013. s te osnove utvrđena razlika od 0,05 lipa, navedeni novčani iznos dosuđuje tužitelju.

11. U odnosu na dodatak za otežane uvjete rada, sud utvrđuju da taj dodatak ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na dužnostima: letačkim, roniteljskim, padobranskim, plovidbenim, pirotehničkim, specijalnim i zaštitnim postrojbama, vojno-policijskim i dužnostima štetnim za zdravlje, te djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan najpovoljniji dodatak iz čl. 7. st. 1 Pravilnika/14. Naime, tim Pravilnikom da se utvrđuju dužnosti s otegotnim uvjetima rada, te određuje način određivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak; dodaci na plaću da su dodaci koje ostvaruje djelatna vojna osoba za posebne uvjete vojne službe, deficitarna zvanja i struke, te se isti utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, s time da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe. Utvrđuje da je čl. 15. Pravilnika/14 propisano da djelatnoj vojnoj osobi koja je raspoređena na ustrojbeno mjesto na kojem kao svoju osnovnu dužnost izvršava poslove prilikom čega je izložena djelovanju štetnih utjecaja fizičke,atmosferske, kemijske ili biološke prirode i čije se štetno djelovanje ne može u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u iznosu do 5%, koja naknada se izračunava u postotku od osnovice za obračun plaća za državne službenike i namještenike, a koja je u cijelom utuženom razdoblju iznosila 5.108,84 kn bruto. Nadalje, utvrđuje da je čl. 15. st. 2. citiranog Pravilnika taksativno propisano izvršavanje poslova prilikom kojih je djelatna vojna osoba izložena djelovanju štetnih utjecaja, pa se tako između ostalog, navodi i sustav elektroničkog izviđanja. Slijedom izloženog, te prihvaćajući nalaz i mišljenja angažiranog financijskog vještaka, sud prvog stupnja tužitelju s navedene osnove dosuđuje zatraženi iznos od 5.834,32 kn s kamatama.

12. Ocjena je ovog suda je sud prvog stupnja pravilno iz utvrđenih činjenica zaključio o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu naknade plaće za subote i nedjelje nakon dežurstava, uz pravilno pravno shvaćanje da tužitelj pravo na korištenje slobodnih dana ostvaruje u okviru redovnog radnog vremena (od ponedjeljka do petka) propisano odredbama čl. II Odluke/09 i čl. V Odluke/14 pa proizlazi da je u utuženom razdoblju tuženik bez osnove tužitelju u slobodne dane uračunao subote i nedjelje, zbog čega tužitelju pripada naknada plaće s navedene osnove u utvrđenom iznosu od 39.390,69 kn, sukladno rezultatima financijskog vještačenja.

13. Isto tako, pravilno je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno i da tuženik duguje tužitelju s osnove razlike manje obračunate naknade za aktivno dežurstvo u razdoblju ožujak – travanj 2012., siječanj, lipanj i kolovoz 2013. bruto iznos od 0,05 kn.

14. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio i u odnosu na naknadu za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u zatraženom iznosu od 5.834,32 kn bruto s kamatama.

15. Navedeno iz razloga jer je iz kartice djelatnika - tužitelja za utuženo razdoblje ožujak 2014.-svibanj 2016. (list 46.-51. spisa) razvidno da je tužitelju za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2014. isplaćen dodatak za otežane uvjete posla, a nakon toga dodatak propisan čl. 13. Pravilnika/14 – dodatak za specijalne i zaštitne postrojbe, i to "središnjice elektroničkog izviđanja 10%" i vojno-obavještajna bojna i izviđačke satnije gardijskih brigada 15%, kako je to osnovano isticao tuženik tijekom postupka, a što je sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Pravilnika/14 za tužitelja povoljnije od dodatka za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje, a koji iznosi 5%, cijeneći da prema citiranoj odredbi čl. 7. st. 2. Pravilnika/14 djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz st. 1. toga članka, a što je konkretan slučaj. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti u navedenom dijelu za iznos od 5.834,32 kn s kamatama.

16. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

17. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

18. Tužitelj je u postupku djelomično uspio, iz kojih razloga mu je parnični trošak dosuđen na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, tužitelj u prvostupanjskom postupku po osnovi i visini uspio u omjeru od 87% (tražio isplatu ukupnog iznosa od 45.225,06 kn, uspio iznosom od 39.390,74 kn). Tuženik je pak uspio u omjeru 13%, pa stoga tužitelju u konačnici pripada parnični trošak u omjeru od 74% (87% - 13%), što znači da tužitelju od potpunog pravilno odmjerenog parničnog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji potpuni trošak iznosi 12.187,50 kn, pripada 74% od toga iznosa, odnosno 9.018,75 kn i u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 4.051,88 kn, što čini ukupan trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 13.070,63 kn, te je za iznos od 3.168,75 kn (do iznosa od 16.239,38 kn) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

19. Tuženik je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 13%, pa mu od zatraženog troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pripada 13% od toga iznosa ili 162,50 kn. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan, iz kojih razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

20. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I, II i III izreke te točka V izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. studenog 2022.

               Predsjednik vijeća

                Duško Abramović