1             

                            Poslovni broj: Gž R-242/2020-

  Poslovni broj: Gž R-242/2020-

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

           P R E S U D A

  I

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića,  predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. K. iz D., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…, za Ministarstvo, OIB:…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78. Pr-194/2017-39 od 13. siječnja 2020. i rješenja istog suda poslovni broj 78. Pr-194/2017-41 od 13. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78. Pr-194/2017-39 od 13. siječnja 2020. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I izreke.

                                                                    r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i odluka o parničnom trošku sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78. Pr-194/2017-39 od 13. siječnja 2020. potvrđuje za iznos od 12.312,50 kn/1.634,15 eur[1] s kamatama.

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana odluka o parničnom trošku za iznos od 312,50 kn/41,47 eur s kamatama (preko iznosa od 12.312,50 kn/1.634,15 eur do iznosa od 12.625,00 kn/1.675,63 eur) i rješava:

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 kn/41,47 eur s kamatama.

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78. Pr-194/2017-41 od 13. siječnja 2020. potvrđuje.

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 19.671,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom brutu iznosu, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2020. do isplate (točka III izreke).

2. Rješenjem istog suda poslovni broj 78. Pr-194/2017-41 od 13. siječnja 2020. tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 kn.

3. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I izreke i točke III izreke, te navedenog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje - ZPP) predlažući da se presuda i rješenje preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika protiv presude djelomično je osnovana u odluci o parničnom trošku, dok žalba protiv rješenja poslovni broj 78. Pr-194/2017-41 od 13. siječnja 2020. nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s odredbama iz čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je iste moguće ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za rad dulji od punog radnog vremena u iznosu od 19.671,84 kn bruto s kamatama i troškova postupka.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

-   da je tužitelj policijski službenik MUP-a Policijske uprave, Policijske postaje D., u utuženom razdoblju bio zaposlen  na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu granice,

-  da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima, a da se u policijsku postaju D. morao javiti pola sata prije početka smjene, da je uvriježena praksa oduvijek bila da se u policijsku postaju dolazi pola sata ranije zbog otpreme službe, kako bi ga šef smjene prethodno upoznao sa novostima, zadužio opremu i dao konkretne zadaće, nakon čega je  službenim policijskim vozilom odlazio na teren, da je nakon završetka smjene morao ispisivati pismena kao vođa smjene, te bi ostajao do pola sata duže,

-   da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kojem nije udovoljeno,

-  da su se policijski službenici Policijske postaje D. prije početka službe javljali u prostorije Policijske postaje u D. kako bi se, sukladno čl. 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika ("Narodne novine" broj 89/10 i 76/15) od strane šefa smjene obavila otprema službe;

- da je od 1. studenoga 2016. tuženik promijenio način rada, a od kada se granični policajci javljaju na posao na samom graničnom prijelazu.

9. Slijedom izloženog, cijeneći provedene dokaze sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i dosuđuje mu iznos od 19.671,84 kn s kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pozivom na primjenu odredbi čl. 41. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12 i 104/13 – dalje KU), te zaključke broj 10/44 od 13. lipnja 2013. i broj 21/44 od 22. siječnja 2014. Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora. Naime, uvećanje plaće za rad u turnusu da se odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca (zaključak broj 10/44), odnosno da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st. 1. KU za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i slično, neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad te da je prema čl. 9. KU poslodavac dužan voditi evidenciju radnog vremena u koju upisuje sve sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za iste sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane (zaključak broj 21/44).

              10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao rad na način da je radio jedan sat duže od punog radnog vremena, budući da je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, iskazom tužitelja i svjedoka utvrdio da iako je tužitelj radio u turnusima, a radno vrijeme je bilo od 7,00-19,00, odnosno od 19,00-7,00 sati, tužitelj se morao javiti u Policijsku postaju D. radi otpreme službe pola sata prije početka radnog vremena, te je nakon otpreme službe organiziranim prijevozom odlazio na radno mjesto. Nakon okončanja radnog vremena u 7,00 sati, odnosno u 19,00 sati ponovno se organiziranim prijevozom vraćao u Policijsku postaju D. gdje je morao sačiniti izvješća kao vođa smjene, nakon čega je mogao otići kući (oko pola sata nakon prestanka radnog vremena).

11. Provedenim je dokazima utvrđeno da nakon što su policijski službenici počeli prigovarati opisanom načinu rada i pokrenuli sudske sporove radi isplate naknade plaće, tuženik je promijenio način rada tako da se granični policajci javljaju na posao neposredno na radnom mjestu (na samom graničnom prijelazu cestovnom, željezničkom ili riječnom) u vrijeme kada im započinje smjena, te po završetku smjene odmah napuštaju radno mjesto i odlaze kući. To potvrđuje i činjenica da im je tuženik do 1. studenoga 2016. isplaćivao naknadu za prijevoz od kuće do Policijske postaje D., a nakon toga od kuće do graničnog prijelaza.

              12. Pri tome je prihvatljivo i daljnje utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik kao poslodavac bio dužan voditi točnu i valjanu evidenciju o prisutnosti radnika na radu, odnosno dolasku i odlasku službenika u Policijsku postaju D., sukladno Pravilniku o evidenciji na radu, te da prema odredbi čl. 131. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09), odnosno prema  odredbi čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje ZR/14), u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 na propisani način teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U odnosu na navedeno pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije predočio evidenciju iz koje bi se nedvojbeno utvrdilo kada je tužitelj dolazio u Policijsku postaju D. i kada je istu napuštao nakon završetka radnog vremena, pa kako je provedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj na radno mjesto u Policijsku postaju D. dolazio pola sata ranije i zbog izvršavanja radnih zadataka odlazio pola sata kasnije, ovom sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika o suprotnom.

13. Pri određivanju plaće pripadajuće tužitelju za utuženo razdoblju pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo određujući visinu te naknade prema vrijednosti sata rada za rad u turnusu, a u skladu s obračunom prema nalazu i mišljenju angažiranog financijskog vještaka (list 64 spisa) na temelju kojeg je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, a sud ga u cijelosti prihvatio u pobijanoj presudi. S tim u vezi za navesti je da je iz tablice 3. specifikacije naknade plaće razvidno da je ista određena za svakih pola sata više odrađenog rada u turnusu, a da je tužitelj zatražio isplatu za puni sat rada, odnosno u iznosima dvostruko većim od onih navedenih u tablici broj 3. sa lista 64 spisa.

              14. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ističe da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud navodi da je u cijelosti prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke od 5. ožujka 2019., iz koje slijedi da bi tužitelju po utuženim osnovama pripao iznos od ukupno 8.638,16 kn, a ipak prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 19.671,84 kn, time da prihvaća dvostruko veći iznos od onog utvrđenog vještačenjem na ime punog sata rada, što da tužitelj ničim nije dokazao. Naprotiv, iz nalaza i mišljenja angažiranog knjigovodstvenog vještaka od 5. ožujka 2019. proizlazi da je izvršena specifikacija sati rada tužitelja u turnusu (list 59 spisa), te posebno specifikacija sati rada subotom, nedjeljom i blagdanom, tablica 2. (list 61 spisa), te u konačnici specifikacija naknade plaće za svakih pola sata više odrađenog rada u turnusu zajedno sa naknadnom plaće za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u navedenom razdoblju, a što za pola sata iznosi ukupno 9.385,92 kn, odnosno za cijeli sat rada u turnusu dosuđenih 19.671,84 kn.

              15. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na visinu dosuđenog parničnog troška tužitelju za pristup ročištu 4. rujna 2019. u iznosu od 500,00 kn, pri čemu se sud pozvao na Tbr. 9. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), temeljem koje tužitelju za navedeno ročište pripada nagrada u visini od 25% od Tbr. 7. točka 1. Tarife, a što u konkretnom slučaju iznosi 312,50 kn sa PDV-om, za koji iznos je umanjen ukupno dosuđeni trošak prvostupanjskog postupka tužitelju iz točke III. izreke citirane presude, tako da mu pripada parnični trošak u iznosu od 12.312,50 kn. Pri tome je tužitelju pravilno dosuđena naknada za sastav podneska od 25. siječnja 2018., prema Tbr. 8. točka 1. Tarife u visini od 100 bodova te pripadajući PDV, budući da je podnio tužbu iz čl. 186. b st. 3. ZPP-a, te je citiranim podneskom postavio određeni tužbeni zahtjev.

              16. Pravilno je i zakonito i rješenje suda prvog stupnja poslovni broj 78. Pr-194/2017-41 od 13. siječnja 2020., budući da sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife tužitelju pripada naknada za ročište na kojem je objavljena presuda, u ovom slučaju u dosuđenoj visini od 624,00 kn sa PDV-om, budući da je iz zapisnika o održanom ročištu za objavu i uručenje presude u ovoj pravnoj stvari razvidno da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište.

              17. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

              18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u glavnoj stvari, već je uspio u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na odluku o parničnom trošku.

              19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

              20. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović