Poslovni broj Gž R-381/2019-5

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku L. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i K. iz Z., protiv tuženika Klinike Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5741/2018-40 od 28. lipnja 2019., na sjednici vijeća 10. studenog 2022.

 

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5741/2018-40 od 28. lipnja 2019. u dijelu točke IV izreke za iznos od 2.500,00 kn/331,81 EUR1 te u točki V. izreke

 

II. Prihvaćanjem žalbe tuženika i djelomično žalbe tužiteljice preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke, te u dijelu točke IV. izreke za iznos od 1.833,00 kn/243,28 EUR (preko iznosa od 2.500,00 kn do iznosa od 4.333,00 kn), te se sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

 

 

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

 

„Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika Klinike Z., Z., OIB: ..., od dana 16. studenog 2015., Urbroj: 05- 403/3-15.“, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.666,50 kn/221,18 EUR sa zateznim kamatama.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.833,00 kn/243,28 EUR.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I. Ukida se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke i odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika Klinike Z., Z., OIB: ..., od dana 13.11.2015. godine, Urbroj: 01.403/2-15 te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana omogući tužiteljici obavljanje poslova radnog mjesta pročelnika Zavoda, za koje ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.“

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 750,00 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška i zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbijaju kao neosnovani.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika od dana 16. studenog 2015., Urbroj: 05-403/3-15. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od dana 13.11.2015. godine, Urbroj: 01.403/2-15 te da se naloži tuženiku da omogući tužiteljici obavljanje poslova radnog mjesta pročelnika Zavoda, za koje ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.666,50 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom IV. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.333,00 kn, a u točki V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.833,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke.

 

3. Tužiteljica pobija presudu suda prvog stupnja u točkama II., IV. i V. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13. 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda.

 

4. Tuženik pobija presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Stranke su podnijele i odgovore na žalbu pobijajući žalbene navode protivne stranke kao neosnovane.

 

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga, dok je žalba tuženika osnovana u cijelosti.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 13. studenog 2015. kojom se razrješuje dužnosti pročelnice Zavoda te da joj tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pročelnice navedenog Zavoda, kao i zahtjev za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o plaći tužiteljice od 16. studenog 2015.

 

8. U postupku nije sporno da je tužiteljica 16. studenog 2015. primila Odluku tuženika od 13. studenog 2015. kojom se razrješuje dužnosti pročelnice Zavoda (dalje u tekstu: Odluka o razrješenju) i Odluku tuženika o plaći od 16. studenog 2015. (dalje u tekstu: Odluka o plaći) te da je protiv tih Odluka 30. studenog 2015. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a da je Odluku tuženika od 17. prosinca 2015., kojom je odbijen njezin Zahtjev za zaštitu prava primila 4. siječnja 2016., te da je tužba u ovom sporu podnesena 21. prosinca 2015.

 

9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica ugovorom o radu od 29. veljače 2012. s Bolnicom, kao poslodavcem, sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pročelnice Zavoda– lokacija K., Bolnica, a nije sporno da je temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske o podjeli Bolnice s osnivanjem Klinike Z. od 27. travnja 2012. tuženik preuzeo ugovor o radu tužiteljice. Nadalje, utvrđeno je da je sanacijski upravitelj temeljem odredbe čl. 21. alineja 14. i čl. 17. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika imenovao tužiteljicu za pročelnicu Zavoda odlukom od 15. listopada 2014. u kojoj je navedeno da će se za tužiteljicu izdati dodatak ugovora o radu s mandatom od 4 godine.

 

10. Nadalje, utvrđeno je da je pobijana Odluka o razrješenju tužiteljice donesena temeljem odredbe čl. 21. Statuta tuženika uz obrazloženje da u ustrojstvenoj jedinici kojom je rukovodila tužiteljica nije postignut očekivani stručni i znanstveni napredak pa da nastavak obavljanja njezine funkcije više nije moguć, zbog čega će se tužiteljici ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova liječnika specijaliste anesteziologa, reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine.

 

11. U odnosu na ostvarivanje sudske zaštite u pogledu pravnog statusa tužiteljice i ostalih pitanja u vezi s radom, prvostupanjski sud zauzima stajalište da je tu zaštitu tužiteljica sukladno odredbi čl. 11. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08-dalje:ZU) ovlaštena ostvarivati u rokovima predviđenim Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje: ZR), pa nastavno utvrđuje da su zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa i predmetna tužba podneseni u rokovima propisanim čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a.

 

12. Nastavno, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica s Bolnicom temeljem ugovora o radu zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto pročelnice Zavoda te da u vrijeme zasnivanja navedenog radnog odnosa radno mjesto pročelnik Zavoda prema internim aktima Bolnice, Z., nije bilo reizborno radno mjesto, a da je donošenjem Statuta tuženika 3. ožujka 2014., odnosno donošenjem Pravilnika tuženika 3. lipnja 2014., radno mjesto pročelnik zavoda postalo reizborno radno mjesto na koje se radnik imenuje i razrješava temeljem odluke ravnatelja.

 

13. Cijeneći da je tuženik tužiteljicu 15. listopada 2014. imenovao za pročelnicu navedenog zavoda sukladno čl. 21. alineja 14. i čl. 17. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, koju odluku tužiteljica nije pobijala, stajalište je suda prvog stupnja da je tuženik, odnosno sanacijski upravitelj tuženika, imao ovlaštenje razriješiti tužiteljicu dužnosti pročelnice navedenog zavoda primjenom odredbe čl. 21. st.2. čl.14. Statuta tuženika, pri čemu je daljnje stajalište suda prvog stupnja da razlozi zbog kojih je donesena odluka o razrješenju nisu odlučni budući da radnik na reizbornom radnom mjestu primjenom odredbe čl.32. st.1. Statuta može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan pa je zaključak suda prvog stupnja da takvo razrješenje ne iziskuje ispunjenje određenih uvjeta, već predstavlja dispozitivno pravo ravnatelja. Stoga nastavno smatra da odluka o razrješenju ne predstavlja odluku važnu za položaj tužiteljice u smislu odredbe čl.150. st.1. ZR-a zbog čega tuženik nije bio u obvezi savjetovati se s radničkim vijećem prije donošenja odluke.

 

14. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da je Odluka o razrješenju zakonita i dopuštena zbog čega odbija zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje nedopuštenom naznačene odluke. Posljedično tome, prvostupanjski sud smatra da nema uvjeta ni za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva omogućavanje obavljanje poslova radnog mjesta pročelnice naznačenog Zavoda.

 

15. U odnosu na pobijanje Odluke o plaći, prvostupanjski sud utvrđuje da se tuženik odredbom čl. 2. i čl. 6. Ugovora o radu obvezao tužiteljici isplaćivati plaću za radno mjesto pročelnice navedenog zavoda te da u ovom slučaju nije došlo do suglasne izmjene plaće tužiteljice pa stoga zaključuje da tuženik nije mogao plaću tužiteljice odrediti na način kojim se utvrđuje plaća za radno mjesto liječnika specijaliste anesteziologije zbog čega smatra da odluka o plaći nije dopuštena.

 

16. Ispitujući pobijanu presudu, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2.. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o razrješenju te da se tužiteljici omogući obavljanje poslova pročelnika Zavoda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.

 

17. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, za ocjenu pravovremenosti tužbe u ostvarivanju sudske zaštite prava tužitelja u odnosu na ovaj zahtjev u primjenu dolaze mjerodavne odredbe ZU, a ne odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a.

 

18. Naime, donošenjem Odluke o razrješenju tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, već je donošenjem sporne odluke tužiteljica razriješena s mjesta pročelnice Zavoda na koje je izabrana Odlukom tuženika od 15. listopada 2014. S tim u vezi nisu prihvatljive tvrdnje tužiteljice da Odluku o izboru na mjesto pročelnice nije zaprimila pa da ju nastavno nije mogla ni pobijati. To stoga jer tužiteljica tek u žalbenim stadijima postupka osporava da bi joj naznačena odluka bila pravilno uručena (predmetna žalba i odgovor na žalbu od 2. studenog 2016.), dok u postupku nije određeno osporila tvrdnje tuženika o dostavljanju predmetne odluke putem medicinske sestre A. K., niti vjerodostojnost dostavnog lista u vezi zaprimanja te odluke pa su ovi navodi tužiteljice ocijenjeni paušalnim.

 

19. Odredbom čl. 29. st. 1. Statuta tuženika propisano da je pročelnik Zavoda radno mjesto koje podliježe reizboru, a prema st. 2. radnici koji podliježu reizboru se imenuju, dok sukladno st. 3. odluku o izboru, imenovanju i razrješenju radnika koji obavljaju poslove koji podliježu reizboru donosi ravnatelj. Isto tako, odredbom čl. 17. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 3. lipnja 2014. propisano je da je pročelnik Zavoda za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu rukovodeće reizborno radno mjesto kod tuženika, koje svake 4 godine podliježe reizboru. Osim toga, prema odredbi čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova ("Narodne novine 145/13, 31/15-dalje: Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj ) propisano je da je zavod ustrojstvena jedinica za obavljanje specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite u kojoj se obavljaju najsloženiji oblici zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti za djelatnost koju obavlja a koji u svom sastavu može imati odjel, dnevnu bolnicu, polikliniku i ordinaciju, a prema st. 5. odgovorna osoba zavoda je pročelnik zavoda, a prema odredbi čl. 2a. st. 1. odgovornu osobu ustrojstvene jedinice u kliničkom bolničkom centru, kliničkoj bolnici i u klinici kao samostalnoj zdravstvenoj ustanovi, ravnatelj/sanacijski upravitelj imenuje na mandat od 4 godine na temelju provedenoga javnog natječaja.

 

20. S obzirom da je aktima tuženika i citiranim Pravilnikom o uvjetima za unutarnji ustroj položaj pročelnika zavoda reguliran kao reizborno radno mjesto, za zaključiti je da je položaj pročelnika zavoda tuženika i voditeljsko radno mjesto pa slijedom toga za ostvarivanje sudske zaštite u odnosu na odluku o razrješenju tužiteljice dolaze u primjenu odredbe ZU-a koji u odredbi čl. 46. propisuje da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove, dok čl. 48. propisuje da se glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju na odgovarajući način odredbe o imenovanju i razrješenju ravnatelja iz čl.39.-45. toga zakona.

 

21. Prema tome, u konkretnom slučaju na postupak razrješenja tužiteljice kao pročelnice Zavoda se primjenjuje odredba čl. 45. ZU-a kojom je u st. 1. propisano da protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. toga zakona, a sukladno st. 2. tužba se podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju.

 

22. Kako nije sporno da je tužiteljica Odluku o razrješenju primila 16. studenog 2015., a tužba je podnesena 21. prosinca 2015., tužbu tužiteljice sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenom Odluke o razrješenju te da se tužiteljici posljedično omogući obavljanje poslova pročelnika naznačenog Zavoda trebalo je odbaciti kao nepravovremenu, jer se radi o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom toga, primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

23. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o plaći, utvrđeno je da donošenjem prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim osnovano tuženik prigovara da je prihvaćanjem tog zahtjeva tužiteljice pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

24. Naime, imajući u vidu prethodno izloženo, proizlazi da se radno mjesto
pročelnika naznačenog Zavoda ne popunjava sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme jer je pitanje imenovanja pročelnika zavoda u vrijeme razrješenja tužiteljice bilo regulirano prethodno citiranim čl. 29. Statuta tuženika i čl. 2a st. 1. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj. Sukladno tim aktima, položaj pročelnika zavoda je vezan za određeno (mandatno) razdoblje i takav status ne može na temelju ugovora o radu dobiti karakter trajnog pravnog odnosa. To nadalje znači da odredba ugovora o radu koja se odnosi na trajnost tog ugovora za radno mjesto pročelnice navedenog Zavoda i isplati plaće za isto ne proizvodi pravne učinke, pa tužiteljica, nakon što je razriješena konačnom odlukom tuženika s položaja pročelnice zavoda, svoja prava iz radnog odnosa može ostvarivati kao liječnik zaposlenik tuženika. Posljedično tome, kraj činjenice da je Odluka o razrješenju konačna, zakonita je i Odluka o plaći tužiteljici za radno mjesto liječnika specijaliste anesteziologije i reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine.

 

25. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska presuda u tom dijelu na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o plaći.

 

26. S obzirom na ishod postupka, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška nije osnovan, dok tuženiku u primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15-dalje:Tarifa) pripada jedan iznos jednokratne nagrada prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife u iznosu od 2.000,00 kn uvećana za PDV, a ne u dvostrukom iznosu kako je to priznato tuženiku na njegov zahtjev. Naime, odredbom Tbr. 7. toč. 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, a među ostalim i u postupcima iz radnih odnosa u neprocjenjivim predmetima, te smislenim tumačenjem ove odredbe valja zaključiti da okolnost da je u ovom predmetu prethodno bila ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje, ne znači da se nakon toga pred tim sudom vodio zasebni prvostupanjski postupak, pa da bi uslijed toga tuženiku pripadalo pravo na dvije jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, jer se radi o jednom te istom postupku. Isto tako, tuženiku ne pripada nagrada za sastavljanje odgovora na prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, koja mu je odmjerena prvostupanjskom presudom budući da mu je prethodno rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-3110/15 od 28. rujna 2016. ta nagrada pravomoćno dosuđena u punom iznosu od 1.000,00 kn. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.500,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan i preinačiti odluku o troškovima postupka i u tom dijelu.

 

27. Tuženiku je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odmjeren žalbeni trošak prema Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 42 Tarife. Tužiteljici nije odmjeren trošak u povodu žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, te tuženiku nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nje bio potreban u postupku.

 

 

U Rijeci 10. studenog 2022.

 

Predsjednik vijeća
Duško Abramović, v.r.