1              Kv II-473/2022-3

Poslovni broj: Kv II-473/2022-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća, te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, po nacrtu odluke sudske savjetnice Jasne Veršić, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. M., zbog kaznenog djela stvaranja kriminalne organizacije iz čl. 401. a. st. 2. u svezi sa st. 1. i 6. Krivičnog zakona Crne Gore, odlučujući o žalbi branitelja izručenika V. M., E. S., odvjetnika u S., podnesenoj protiv rješenja suca istrage broj Kir-1066/2022 (Kir-1097/2022) od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 10. studenog 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba branitelja izručenika V. M., E. S., odvjetnika u S. kao neosnovana. 

Obrazloženje

1.              Rješenjem suca istrage ovog suda broj Kir-1066/2022 (Kir-1097/2022) od 28. listopada 2022., protiv izručenika V. M., u postupku zbog kaznenog djela stvaranja kriminalne organizacije iz čl. 401. a. st. 2. u svezi sa st. 1. i 6. Krivičnog zakona Crne Gore, na temelju čl. 47. st. 1. i čl. 49. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04- dalje u tekstu ZOMP) produljen je istražni zatvor radi izručenja koji po tom rješenju može trajati do isteka roka za izvršenje rješenja o izručenju iz čl. 59. ZOMP-a, odnosno najdulje dva mjeseca od dana izvršnosti rješenja o izručenju.

2.              Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio branitelj izručenika V. M., E. S., odvjetnik u S., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene kaznenog zakona" (očigledno se radi o povredi kaznenog zakona), s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3.              Žalba branitelja izručenika V. M., E. S., odvjetnika u S. nije osnovana.

4.              Branitelj izručenika u žalbi navodi kako u obrazloženju pobijanog rješenja sud nije dao razloge zbog čega se ekstradicijski istražni zatvor ne može zamijeniti blažom mjerom opreza i jamstvom, na koji način pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. 

4.1.              Ovo vijeće je ispitalo pobijano rješenje povodom istaknutih žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 494. st. 4. ZKP/08, te je utvrđeno kako sudac istrage nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a nije ni povrijeđen kazneni zakon na štetu izručenika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo. Naime, izreka rješenja je razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, u rješenju su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava i samih isprava. Naime, sudac istrage, iako šture, dao je razloge o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora nekom od mjera opreza ili jamstvom u toč. 9. rješenja, pa su neutemeljeni žalbeni navodi kojima se rješenje pobija u pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.              Vezano za žalbene navode izručenika kako je u pobijanom rješenju izostalo valjano obrazloženje u pogledu negativnog uvjeta iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a, odnosno postojanja osnovane sumnje da je izručenik počinio kazneno djelo zbog kojeg se izručenje traži, za navesti je kako u postupku izručenja osoba čije se izručenje traži nema pravo na utvrđivanje činjenica svoje obrane za kazneno djelo u pitanju koje se suprotstavljaju pravno relevantnim činjenicama iz zamolbe strane države. Sudac istrage po službenoj dužnosti provodi izvidne radnje radi utvrđivanja postoje li pozitivne i negativne pretpostavke za izručenje, a nadležni sud po svojoj ocjeni utvrđuje da li je udovoljeno ili nije zakonskim pretpostavkama za izručenje. Pritom, stupanj "udovoljenosti" znači samo pravnu obvezu domaćih pravosudnih tijela da savjesno provjere zamolbu i isprave koje su joj priložene u vezi s njihovom vjerodostojnošću i logičnosti, a ne i na provođenje dokaznog postupka radi utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku. Znači, u postupku ekstradicije hrvatski sudovi nisu ovlašteni niti trebaju utvrđivati je li okrivljenik faktični počinitelj kaznenih djela za koja se traži izručenje, već samo utvrđuju da li o tome postoji osnovana sumnja, što je u konkretnom slučaju utvrđeno, pa su takvi žalbeni navodi izručenika neosnovani.

5.1.              Nadalje, izručenik u žalbi ističe kako u zamolbi za izručenje nisu priloženi dokazi koji bi ukazali na postojanje osnovane sumnje, međutim takvi navodi izručenika su u cijelosti neutemeljeni, obzirom da spisu, kao i Zamolbi prileži  pravomoćna Naredba o sprovođenju istrage Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore Kti-S br. 25/21 od 11. studenog 2011., zbog osnovane sumnje da je izručenik počinio kazneno djelo stvaranje kriminalne organizacije iz članka 401. a. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i 6. Krivičnog zakonika Crne Gore.  Ujedno, prema odredbi čl. 12. Europske konvencije o izručenju iz 1957., nije predviđena nikakva obveza prilaganja dokaza o učinu kaznenog djela. Isto tako, prema čl. 4. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju, propisano je što se uz zahtjev za izručenje država moliteljica mora priložiti, odnosno nije predviđena obveza prilaganja dokaza o postajanju osnovane sumnje, već je navedeno da se ima priložiti optužnica, presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt istog pravnog značaja, u kojem mora biti navedeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i drugi podaci koji su potrebni za utvrđivanje njezine istovjetnosti, opis djela i zakonski naziv kaznenog djela.

5.2.              Suprotno žalbenim navodima izručenika kako se svrha ekstradicijskog istražnog zatvora može ostvariti jamstvom kao i mjerama opreza, stav je i ovog suda da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi izručenik na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske. Naime, izručenik V. M. državljanin je Crne Gore, te u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni boravište, niti je bilo kojim legalnim poslom vezan za teritorij Republike Hrvatske, slijedom čega postoji opasnost da bi mogao pobjeći i na taj način onemogućiti izručenje Crnoj Gori radi vođenja kaznenog postupka u toj državi, posebice imajući u vidu činjenicu kako je nepravomoćnim rješenjem ovog suda broj Kv I-55/2022 od 24. listopada 2022., utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje V. M. C. G.. Stoga su neutemeljeni navodi žalbe kojima se osporava takav zaključak u pobijanom rješenju.

6.              Ovo vijeće zaključuje kako je osnovano sudac istrage utvrdio da su okolnosti koje opravdavaju odluku da se produlji istražni zatvor izručeniku, a s obzirom na vrstu i težinu kaznenog djela za koja se izručenik tereti, kao i da je doneseno rješenje kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, takvog značaja, odnosno intenziteta da ukazuju na to kako se svrha ekstradicijskog istražnog zatvora ne bi mogla postići jamstvom ili nekom od mjera opreza, kako se to neutemeljeno predlaže u žalbi.

7.              Zbog svega navedenog, a na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Split, 10. studenog 2022.