1

Poslovni broj: Gž-790/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-790/2022-3

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F., iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P., d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-1653/2019-37 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenoga 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-1653/2019-37 od 28. veljače 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužitelju D. F., iz Z., OIB: .... iznos od 102.655,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 5,61 kn od 31.08.2006. do isplate,

- 7,92 kn od 02.10.2006. do isplate,

- 2,64 kn od 31.10.2006. do isplate,

- 85,38 kn od 1.10.2007. do isplate,

- 85,12 kn od 02.11.2007. do isplate,

- 85,70 kn od 03.12.2007. do isplate,

- 86,02 kn od 02.01.2008. do isplate,

- 87,64 kn od 01.02.2008. do isplate

- 88,26 kn od 29.02.2008. do isplate,

- 176,35 kn od 31.03.2008. do isplate,

- 172,01 kn od 30.04.2008. do isplate,

- 170,30 kn od 02.06.2008. do isplate,

- 172,41 kn od 30.06.2008. do isplate,

- 169,30 kn od 31.07.2008. do isplate,

- 169,46 kn od 01.09.2008. do isplate,

- 171,78 kn od 01.10.2008. do isplate,

- 393,90 kn od 31.10.2008. do isplate,

- 262,72 kn od 02.12.2008. do isplate,

- 441,11 kn od 31.12.2008. do isplate,

- 475,17 kn od 02.02.2009. do isplate,

- 490,55 kn od 02.03.2009. do isplate,

- 448,13 kn od 31.03.2009. do isplate,

- 456,25 kn od 30.04.2009. do isplate,

- 391,41 kn od 01.06.2009. do isplate,

- 343,65 kn od 30.06.2009. do isplate,

- 356,34 kn od 31.07.2009. do isplate,

- 381,50 kn od 31.08.2009. do isplate,

- 379,32 kn od 30.09.2009. do isplate,

- 353,88 kn od 02.11.2009. do isplate,

- 401,62 kn od 30.11.2009. do isplate,

- 439,91 kn od 31.12.2009. do isplate,

- 494,36 kn od 01.02.2010. do isplate,

- 481,88 kn od 01.03.2010. do isplate,

- 555,80 kn od 31.03.2010. do isplate,

- 541,76 kn od 30.04.2010. do isplate,

- 580,34 kn od 01.06.2010. do isplate,

- 805,61 kn od 30.06.2010. do isplate,

- 756,92 kn od 02.08.2010. do isplate,

- 905,67 kn od 31.08.2010. do isplate,

- 854,28 kn od 30.09.2010. do isplate,

- 771,61 kn od 02.11.2010. do isplate,

- 946,03 kn od 30.11.2010. do isplate,

- 1.139,59 kn od 31.12.2010. do isplate,

- 983,52 kn od 31.01.2011. do isplate,

- 1.043,58 kn od 28.02.2011. do isplate,

- 973,88 kn od 31.03.2011. do isplate,

- 986,57 kn od 30.04.2011. do isplate,

- 1.281,53 kn od 31.05.2011. do isplate,

- 1.310,26 kn od 30.6.02011. do isplate,

- 1.556,69 kn od 01.08.2011. do isplate,

- 1.430,11 kn od 31.08.2011. do isplate,

- 1.291,53 kn od 30.09.2011. do isplate,

- 1.256,55 kn od 31.10.2011. do isplate,

- 1.245,92 kn od 30.11.2011. do isplate,

- 1.311,71 kn od 31.12.2011. do isplate,

- 1.369,07 kn od 31.01.2012. do isplate,

- 1. 376,76 kn od 29.02.2012. do isplate,

- 1.337,08 kn od 31.03.2012. do isplate,

- 1.363,86 kn od 30.04.2012. do isplate,

- 1.382,20 kn od 31.05.2012. do isplate,

- 1.351,36 kn od 30.06.2012. do isplate,

- 1.359,47 kn od 31.07.2012. do isplate,

- 458,32 kn od 31.08.2012. do isplate,

- 432,65 kn od 01.10.2012. do isplate,

- 459,25 kn od 31.10.2012. do isplate,

- 450,16 kn od 30.11.2012. do isplate,

- 460,84 kn od 31.12.2012. do isplate,

- 437,77 kn od 31.01.2013. do isplate,

- 413,16 kn od 28.02.2013. do isplate,

- 459,08 kn od 02.04.2013. do isplate,

- 436,89 kn od 30.04.2013. do isplate,

- 427,50 kn od 31.05.2013. do isplate,

- 413,18 kn od 01.07.2013. do isplate,

- 432,76 kn od 31.07.2013. do isplate,

- 442,17 kn od 31.08.2013. do isplate,

- 440,58 kn od 30.09.2013. do isplate,

- 448,48 kn od 31.10.2013. do isplate,

- 438,67 kn od 30.11.2013. do isplate,

- 458,64 kn od 31.12.2013. do isplate,

- 135,12 kn od 31.01.2014. do isplate,

- 125,33 kn od 28.02.2014. do isplate,

- 137,57 kn od 31.03.2014. do isplate,

- 129,24 kn od 30.04.2014. do isplate,

- 132,25 kn od 31.05.2014. do isplate,

- 128,56 kn od 30.06.2014. do isplate,

- 53.560,67 kn od 21.7.2014. do isplate,

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća pojedinih iznosa do 01. siječnja 2008. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26.270,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 28. veljače 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2.               Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i žalbene razloge te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te naloži tužitelju plaćanje troška cjelokupnog prvostupanjskog postupka tuženiku, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.               U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba tuženika je osnovana.

 

5.               Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 102.655,70 kuna s pripadajućom kamatom pobliže opisanoj u izreci pobijane presude, na ime preplaćenih iznosa koje je tužitelj preplatio s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu kojeg su stranke zaključile 9. lipnja 2006.

 

6.               Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja,nakon što je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9 travnja 2015., te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. Tako je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 09. lipnja 2006. ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) smatrao da je tužitelj preplatio, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju zbog promjenjive kamatne stope iznos od 24.935,09 kuna, a na ime ništetne valutne klauzule iznos od 77.720,61 kuna sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. stavak 1., članka 83. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u daljnjem tekstu:ZZP), ukazujući i na odredbe, članka 322., 323., 324., 327., 328., 241., 225., 1115. ZOO.

 

7.              Osnovanost tužbenog zahtjeva po prvostupanjskom sudu proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. i iznosi pravno shvaćanje da više nije bio dužan provoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, jer da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda nije dužan ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Iz tog razloga a pozivom na odredbe Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09, 78/12 i 56/13-dalje ZZP, te odredbe članak 502.a i c ZPP sud prvog stupnja odbio je provesti dokaze saslušanja djelatnice banke i javnog bilježnika.

 

8.               Ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom sud prvog stupanja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

 

9.              Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

10.               Naime, sud prvog stupnja je obrazložio odbijanje tuženikova dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke I. G. i I. K. C. na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu i s tim u vezi je li tužitelj pri sklapanju ugovora bio upoznat s posljedicama ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta i promjenjiva kamatna stopa uz koju je vezana glavnica švicarski franak,  time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju izričito ukazuje žalitelj. To iz razloga što iz sadržaja i smisla obrazloženja presude proizlazi kako sud prvog stupnja odbija taj dokazni prijedlog jer nalazi da ga u pogledu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, koji je pokrenut tužbom tužitelja P. – H. S. U. Z. Z. P. protiv više banaka kao tuženih, među kojima je i tuženik.

 

11.               S obzirom da predmetni postupak tužitelj pokreće kao potrošač u smislu odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 20. ZZP/14), i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, isti je u predmetom postupku bio ovlašten temeljem odredbe članka 502.c ZPP pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnom postupku vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača

 

12.               Stoga se je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu mogao osnovano pozvati na pravna utvrđenja donesena u naprijed navedenim pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, a sukladno odredbi čl. 138. a. ZZP.

 

13.               Međutim, navedeno protivno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja nikako ne znači automatsku primjenu utvrđenja suda iz odluka donijeti u kolektivnom sporu u predmetnom postupku, već je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, bilo da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

 

14.               Dakle, tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u predmetnoj dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Isti je u konkretnoj pravnoj stvari prije zaključenja prethodnog postupka isticao da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo na način da je djelatnik banke kojem je predmet dodijeljen u rad s tužiteljem u detalje dogovorio sve uvjete i prošao sve stavke prije solemnizacije ugovora, te na tu okolnost pravovremeno predložio provođenje dokaza saslušanjem djelatnice tuženika I. G. i I. K. C. , koje tvrdnje sada ističe i kao žalbene razloge.

 

15.               Stoga, je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženiku trebao omogućiti izvođenje dokaza na okolnost da se je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, pa je trebalo prihvatiti dokazni prijedlog za saslušanje djelatnika tuženika koji su radili na poslovima ugovaranja poslova s tužiteljem, jer tuženik ima pravo dokazivati te činjenice u ovoj parnici.

 

16.               Kako je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, zaključio da nije potrebno provoditi nikakve dokaze radi utvrđenja jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, pa nije proveo pravovremeno predložene dokaze odnosno nije saslušao djelatnike tuženika za koje tuženik tvrdi da su s tužiteljem neposredno pregovarala pri zaključenju Ugovora o kreditu, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i to je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

17.              U nastavku postupka sud prvog stupnja će prije svega utvrditi sve relevantne okolnosti pod kojima je došlo do zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom, radi li se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, je li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno je li tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja naknade za obradu kredita i valutne klauzule u švicarskim francima sukladno odluci banke kao kreditora. U tom smislu sud prvog stupnja provesti će po strankama već predložene dokaze saslušanjem svjedoka I. G. i I. K. C., djelatnika tuženika u svrhu dokazivanja, te ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene dokaze.

 

18.               Slijedom naprijed navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te ukinuti prvostupanjsku presudu, sukladno članku 370. ZPP, kao i odluku o parničnom trošku, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (članak 377. ZPP).

 

U Splitu, 10. studenog 2022.