Poslovni broj: 2 Povrv-43/2022-9

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Povrv-43/2022-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Tomislavu Mrazoviću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Miroslava Lovrekovića, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Stečajna masa iza B. C. d.o.o. "u stečaju", OIB …, iz P., koga zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u OD Z., B. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja P. d.o.o., OIB …, iz G., koga zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., radi protutužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura (pedesettisućakuna/šesttisućašestotridesetšesteuračetrnaesteurocenta), nakon javne i glavne rasprave zaključene 19. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika tuženika-protutužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja-protutuženika, 27. listopada 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku STEČAJNA MASA IZA B. C. d.o.o., iz P., OIB: …, da tuženiku-protutužitelju P. d.o.o., iz G., OIB: …, plati 73.066,87 kn / 9.697,64 eura (sedamdesetrtitisućešezdesetšestkunaosamdesetsedamlipa/devettisućašestodevedesetsedameurašezdesetčetirieurocenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 19. travnja 2016. godine do isplate, u roku od 8 dana."

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prednik tužitelja-protutuženika je kao ovrhovoditelj protiv tuženika-protutužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik-protutužitelj na temelju priložene vjerodostojne isprave – salda-konto kartice duguje sveukupan iznos od 50.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, na ime najma poslovnog prostora.

 

2. J.B. M. B. iz G., po prijedlogu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1642/2015 od 18. prosinca 2015.

 

3. Tuženik-protutužitelj je protiv navedenog rješenja uložio prigovor u kojem navodi da isto osporava u cijelosti jer iako je između stranaka nesporno da je tuženik-protutužitelj sa prednikom tužitelja-protutuženika sklopio Ugovor o zakupu ovjeren 9. kolovoza 2013. za zakup poslovne prostorije veličine 203 m2, u stvarnosti je tuženiku-protutužitelju omogućeno korištenje poslovnih prostorija veličine 90 m2, a što je više puta stečajni upravitelj prednika tužitelja-protutuženika usmeno priznao tuženiku-protutužitelju, zbog čega su se više puta vodili razgovori vezani za smanjenje najamnine korištenja poslovnog prostora. Kako tuženik-protutužitelj nikada nije koristio više od 90 m2 poslovnog prostora, jer su ostali dijelovi istog bili odvojeni vratima koja su bila zaključana, o čemu je tuženik-protutužitelj podneskom od 14. srpnja 2015. izvijestio i Trgovački sud u Zadru te sa prednikom tužitelja-protutužrnika gotovo postigao dogovor o reguliranju tih otvorenih stavaka i potraživanja prednika tužitelja-protutužnika prema tuženiku-protutužitelju, a u svezi stvarnog korištenja poslovnog prostora od 90 m2 a ne ugovorenih 203 m2, to tuženik-protutužitelj smatra pokrenuti postupak preuranjenim, predlaže ukinuti pobijano rješenje i nastaviti postupak pred nadležnim sudom.

 

4. Sud je temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, dalje OZ), rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

5. U svom podnesku od 8. ožujka 2016. prednik tužitelja-protutuženika navodi da je kao zakupodavac sklopio Ugovor o zakupu poslovnih prostorija u BnM., ovjeren po J.B. V. M., posl. broj OV-9919/13 i OV-9920/13 od 9. kolovoza 2013., kojim je ugovorena zakupnina u mjesečnom iznosu od 5.000,00 kuna zajedno sa PDV-om, počevši od 1. kolovoza 2013. pa nadalje, time da se zakupnik prije ulaska u poslovni prostor obvezao predniku tužitelja-protutuženika isplatiti iznos od 5.000,00 kuna na ime depozitnih sredstava. Navodi da je iznos po računu br. 4/01/1 ispostavljenog za zakupninu za kolovoz, rujan i listopad 2014. tuženik-protutužitelj djelomično namirio u iznosu od 6.250,00 kuna, dok je po istom ostalo nepodmireno 12.500,00 kuna. Navodi da je zakupnina za studeni i prosinac 2014. te siječanj, veljaču, ožujak i travanja 2015. ostala u cijelosti nepodmirena, a za koje zakupnine su izdani utuženi računi.

 

              6. Podneskom od 19. travnja 2016. tuženik-protutužitelj navodi da se prednik tužitelja-protutuženika nije očitovao o spornoj činjenici da tijekom trajanja zakupa tuženik-protutužitelj nije mogao koristiti poslovne prostorije u površini iz Ugovora o zakupu od 203 m2, već samo jednu poslovnu prostoriju u površini od 90 m2, iako je na početku zakupa i u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu stečajni upravitelj prednika tužitelja-protutuženika obećao direktoru tuženika-protutužitelja da će iz zakupljenog prostora iseliti pokretnine koje su vlasništvo stečajnog dužnika. Također, stečajni upravitelj  je nudio tuženiku-protutužitelju da kupi robu koja je zauzimala otprilike 50% zakupljene površine poslovnog prostora, o čemu su se pregovori vodili u više navrata no o tome nije postignut dogovor tako da je uskladištena roba prednika tužitelja-protutuženika ostala u prostoriji zakupljenog poslovnog prostora. Kako za vrijeme trajanja zakupa tuženik-protutužitelj nije mogao koristiti cjelokupni zakupljeni poslovni prostor više puta se obraćao predniku tužitelja-protutuženika sa zahtjevom za smanjenje zakupnine i isticao da mu  zbog nemogućnosti korištenja cijelog poslovnog prostora nastaje šteta koju tuženik-protutužitelj procjenjuje upravo u visini iznosa neplaćenih računa. Navodi da se stečajni upravitelj prednika tužitelja-protutuženika usmeno složio da bi tuženik-protutužitelj trebao platiti manji iznos zakupnine, obzirom na sporne okolnosti, no uputio je tuženika-protutužitelja da svoj zahtjev uputi stečajnom sucu koji treba odobriti takvo umanjenje zakupa, što je tuženik-protutužitelj i učinio te se dopisom od 14. srpnja 2015. obratio nadležnom stečajnom sucu no nikada na taj zahtjev nije dobio odgovor. Navodi da ima saznanja da nakon što je tuženik-protutužitelj izašao iz predmetnog poslovnog prostora prednik tužitelja-protutuženika je sa novim zakupoprimcem, društvom S. d.o.o., iz BnM sklopio Ugovor o zakupu za istu površinu prostora ali je istodobno tom zakupoprimcu predao cjelokupnu površinu prostora u zakup jer je navedenom društvu prodao i pokretnine – robu koja se nalazila u jednoj prostoriji poslovnog prostora. Ističe da, prema saznanjima tuženika-protutužitelja, novi zakupoprimac plaća zakupninu u visini koja je dogovorena i za tuženika-protutužitelja no koristi cjelokupnu veličinu poslovnog prostora. Tuženik-protutužitelj smatra da je prednik tužitelja-protutuženika povrijedio svoju ugovornu obvezu jer nije ispunio Ugovor o zakupu sukladno njegovom sadržaju, a za nemogućnost ispunjenja isključivo je odgovoran prednik tužitelja-protutuženika čijim postupanjem je tuženiku-protutužitelju nastala šteta koju tuženik-protutužitelj procjenjuje u iznosu od 50.000,00 kuna, zbog čega podnosi protutužbu i predlaže da sud naloži tužitelju-protutuženiku isplatu iznosa od 50.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2016. pa do isplate.

 

              7. Iz iskaza stečajnog upravitelja prednika tužitelja-protutuženika M. L., saslušanog zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu Na moru 24. lipnja 2016. (list 36-37 spisa), proizlazi da je zadnji zakupnik spornog poslovnog prostora koristio predmetni poslovni prostor kao i tuženik-protutužitelj osim skladišta u kojem je bila skladištena roba koja je bila podložna kvarenju, a zadnji zakupnik je kupio uskladištenu robu i raspolagao sa robom iz skladišta. Navodi da je cijena zakupa predmetnog poslovnog prostora od svibnja 2012. uvijek bila 5.000,00 kn mjesečno, kao i kod tuženika-protutužitelja, a zadnji zakupodavac prostora je bilo društvo S. d.o.o. iz Z., koji je kupio robu koja je bila uskladištena, a navedeno je bilo i uvjet za korištenje predmetnog prostora. Ističe da je tuženiku-protutužitelju ponuđeno da kupi zalihe i da mu se da na raspolaganje korištenje poslovnog prostora u cijelosti pod uvjetom da kupi uskladištene zalihe po cijeni od 5.000,00 kn zakupnine mjesečno.

 

              8. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja N. P., saslušanog kao stranke u postupku na ročištu od 3. listopada 2016. (list 38 spisa), proizlazi da je isti sa stečajnim upraviteljem prednika tužitelja-protutuženika dogovorio najam poslovnog prostora u BnM, koji se sastojao od 2 dijela, trgovine i skladišta, ukupne površine 203 m2, time da je trgovina bila površine od oko 90 m2, dok je ostatak prostora bilo skladište. Navodi da se u drugoj prostoriji nalazila roba bivšeg vlasnika i da mu je stečajni upravitelj nudio da istu kupi, ali kada je dobio ponudu cijena mu nije bila prihvatljiva pa je odustao od kupnje robe i tražio od prednika tužitelja-protutuženika da robu izmjesti iz predmetnog prostora. Navodi da prilikom ugovaranja najma nigdje nije spomenuto da bi najmoprimac morao kupiti robu, roba nije bila niti spomenuta a z.z. tuženika-protutužitelja je znao da se roba tamo nalazi jer mu je stečajni upravitelj rekao da će maknuti robu iz prostora, prodati ju nekome drugom ako ju on ne bi želio kupiti. Zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja navodi  da kada je radio u tom prostoru da je koristio samo 90 m2, a druga prostorija je bila zaključana i nije imao ključ od nje tako da uopće nije stupio u posjed više od polovice prostora za kojeg je plaćao najam. Navodi da je tražio od stečajnog upravitelja tražio da mu umanji najam za prostor koji ne koristi, ovaj mu je rekao da se treba obratiti stečajnom sucu, kojem se je pisanim putem obratio ali nije dobio odgovor. Ističe da je u najmu bio 21 mjesec, da je platio najam u iznosu od 75.000,00 kn i 5.000,00 kuna pologa koji je položio prije ulaska u prostor, a ukupan iznos koji je tuženiku-protutužitelju fakturiran za korištenje predmetnog prostora iznosi 131.250,00 kuna. Nakon što mu na njegovo traženje nije odgovoreno prestao je plaćati najam i isti nije platio za zadnjih 8 mjeseci nakon čega je izašao iz prostora, a stečajni upravitelj prednika tužitelja-protutuženika je isti iznajmio najmoprimcu koji je kupio robu te koristio svih 203 m2, ali po nižoj cijeni od one koja mu je ponuđena. Smatra da mu je zbog toga što nije koristio svih 203 m2 prostora za koji je plaćao najam nastala šteta koju protutužbom potražuje.

 

              9. Na ročištu od 9. prosinca 2021. tuženik-protutužitelj podneskom povisuje protutužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 73.066,87 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

10. Točkom I Presude ovoga suda posl. broj Povrv-90/2021-11 od 21. prosinca 2021. odlučeno je da se u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave J.B. M. B. iz G., poslovni broj Ovrv-1642/2015 od 18. prosinca 2015. godine kojim se nalaže tuženiku-protutužitelju P. d.o.o., OIB …, iz G., da tužitelju-protutuženiku Stečajnoj masi iza B. C. d.o.o. u stečaju, OIB …, iz P., namiri tražbinu u iznosu od 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom II je odlučeno da se usvaja protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju, plati 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. travnja 2016. godine. Točkom III navedene Presude odlučeno je da se prebija tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i sudi: "Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 12.500,00 kn od 21. veljače 2015. do 19. travnja 2016., 12.500,00 kn od 26. travnja 2015. do 19. travnja 2016., 12.500,00 kn od 27. listopada 2015. do 19. travnja 2016. i 12.500,00 kn od 19. prosinca 2014. do 19. travnja 2016.", dok je točkom IV odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove.

 

              11. Drugostupanjskom odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu posl. broj Pž-2876/2022-2 od 7. srpnja 2022. odlučeno je da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u toč. I izreke, da se ukida prvostupanjska presuda u točkama II, III i IV izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

12. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u salda-konti kartice (list 6 spisa), ugovor o zakupu, račune (list 15-21 spisa), dopis, uplatnicu (list 28-29 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 67-68 i 83 spisa), proveden je dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja prednika tužitelja-protutuženika M. L. zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu Na moru (list 36-37 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja N. P. (list 38 spisa), te je provedeno građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. M., dipl.inž.građ. iz K., Nalaz i mišljenje (list 50-64 spisa) te iskaz (list 95 i 171 spisa).

 

13. Obzirom da je o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu pravomoćno odlučeno, valjalo je odlučiti o protutužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

 

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja osnovan.

 

15. Protutužbom od 19. travnja 2016. tuženik-protutužitelj od prednika tužitelja-protutuženika potražuje iznos od 50.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2016. pa do isplate na ime pretrpljene štete zbog neispunjenja Ugovora o zakupu od 9. kolovoza 2013. od strane prednika tužitelja-protutuženika, budući tuženik-protutužitelj nije za vrijeme trajanja zakupnine mogao koristiti cijelu površinu poslovnog prostora koji je predmet zakupa.

 

16. Tuženik-protutužitelj je temeljem Nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. M., dipl.inž.građ. iz K., podneskom predanim na ročištu od 9. prosinca 2021. preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 73.066,87 kuna, koju preinaku, iako se tužitelj-protutuženik istoj protivio, sud prihvaća jer drži da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

17. Odredbom čl. 7. st. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN br. 125/11 i 64/15, dalje ZZKPP) propisano je: (1) zakupodavac je dužan predati poslovni prostor u roku utvrđenom u ugovoru, (2) ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u ugovorenom roku, zakupnik može svoje pravo ostvariti tužbom ili raskinuti ugovor o zakupu, (3) u slučaju st. 2. ovog zakona zakupnik ima pravo na naknadu štete.

 

18. Čl. 10. istog zakona propisano je: (1) ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom, odnosno ovim zakonom, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor o zakupu, ili na teret zakupodavca sam dovesti prostor u to stanje ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to pozvao i ostavio mu za to primjereni rok, (2) u slučaju st. 1. ovog članka zakupnik ima pravo na naknadu štete, (3) primjerenim rokom smatra se rok u kojem se određeni radovi mogu izvesti uzimajući u obzir pripreme, mjesto i prilike pod kojima se radovi moraju izvesti.

 

19. Odredbom čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) propisano je da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

 

20. Odredbom čl. 346. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmaknute koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

 

              21. Iz Nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. M., dipl.inž.građ. iz K. (list 50-64 spisa) proizlazi da je prema izjavi tuženika-protutužitelja isti temeljem Ugovora o zakupu trebao korististiti poslovne prostorije veličine 203 m2 te dvorište površine 1265 m2 na adresi BnM, no isti je za vrijeme trajanja zakupa unutrašnje poslovne prostorije koristio u površini od 90 m2 dok mu ostatak poslovnih prostorija u površini od 113 m2 nije bio dostupan. U razdoblju trajanja zakupa ukupan iznos najamnine je iznosio 21 x 5.000,00 kn + PDV, što iznosi 131.500,00 kuna, dok neplaćeni dio najamnine prema priloženim računima tužitelja-protutuženika iznosi 56.500,00 kuna sa PDV-om. Iz izračuna vještaka proizlazi da bi postotak površine poslovnog prostora korištene pram tuženiku-protutužitelju u odnosu na ugovorenu površinu poslovnih prostorija iznosio 44,33%, pa sukladno navedenom obveza plaćanja u odnosu na ugovoreni iznos iznosi 58.293,95 kuna, a tuženik-protutužitelj je platio iznos od 75.000,00 kuna, zbog čega vještak smatra da je tuženik-protutužitelj svoju obvezu, zbog nemogućnosti korištenja poslovnih prostorija prema Ugovoru o zakupu više platio u iznosu od 16.706,05 kuna. Vještak ističe da je zbog nemogućnosti utvrđivanja stvarne površine poslovnog prostora koji je koristio tuženik-protutužitelj za izradu izračuna uzeta pretpostavljena površina korištenih poslovnih prostorija od 90 m2 prema iskazu tuženika-protutužitelja. U svom iskazu na ročištu od 19. listopada 2022. (list 171 spisa) vještak također navodi da tuženik-protutužitelj temeljem Ugovora o najmu nije koristio dio unutrašnjeg prostora u površini od 103 m2, već samo jednu poslovnu prostoriju u površini od 90 m2 te zaključuje da u vezi korištenja dvorišta od strane tuženika-protutužitelja iz spisa nije vidljiv opseg korištenja istog, ali iz namjene poslovnog prostora – trgovina sanitarne opreme razvidno je da bi za skladištenje takve vrste opreme bilo potrebno natkriveno i zatvoreno skladište. Vještak navodi da je u Ugovoru predviđeno da se koristi i unutarnji poslovni prostor i dvorište, pa je moguće da faktor korištenja dvorišta u odnosu na ugovorenu cijenu postoji, ali to temeljem stanja spisa nije moguće izračunati u kojoj mjeri te smatra da smanjenje opsega korištenja unutarnjeg prostora u naravi prati i smanjenje korištenja opsega dvorišta pa ne smatra da korištenje dvorišta mijenja iznose izračunate u Nalazu.

 

              22. Obzirom da prednik tužitelja-protutuženika kao vlasnik predmetnog prostora, iako je rješenjem posl. br. Povrv-4/2016-18 od 19. listopada 2016. bio uredno pozvan da za očevid na licu mjesta zakazan za 28. listopada 2016. u 11,00 sati osigura nesmetan pristup u poslovni prostor koji je bio predmet vještačenja,  ulaz u isti nije omogućio, što proizlazi iz zapisnika sa očevida (list 45-46 spisa), to je vještak građevinski Nalaz sačinio po nalogu suda prema površini iskazanoj od strane tuženika-protutužitelja a koju prednik tužitelja-protutuženika nije osporavao.

 

              23. Slijedom navedenog, obzirom da iz vještačkog nalaza, koji je sačinjen temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu te podacima dostupnim na licu mjesta prema nalogu suda, a koji je životan, logičan i izrađen u skladu sa pravilima struke, proizlazi da u vremenu trajanja zakupa tuženiku-protutužitelju kao zakupoprimcu nije bilo omogućeno korištenje unutrašnjeg zakupljenog prostora u površini većoj od 44,33% prostora, koju činjenicu prednik tužitelja-protutuženika niti ne osporava tijekom postupka, to sud zaključuje da je takvim postupanjem tuženiku-protutužitelju nastala šteta. Sud smatra da je iz namjene poslovnog prostora – trgovina sanitarne opreme razvidno da bi za obavljanje djelatnosti tuženika-protutužitelja, prodaje sanitarne opreme i skladištenje iste, bilo potrebno osigurati zatvoreno prodajno mjesto te natkriveno i zatvoreno skladište. Dvorišni prostor, prema mišljenju ovog suda, koristio bi se eventualno za parkiranje i dopremanje i isporučivanje robe, zbog čega sud smatra da činjenica da je tuženiku-protutužitelju bio na raspolaganju cjelokupni ugovoreni prostor dvorišta ne utječe na okolnost da mu nije bilo omogućeno korištenje cjelokupno ugovorenog zatvorenog poslovnog prostora.

 

              24. Budući tuženik-protutužitelj tijekom zakupnog odnosa u trajanju od 21 mjeseca nije bio u mogućnosti koristiti površinu od 55,67% zakupljenog prostora, koju činjenicu prednik tužitelja-protutuženika ne osporava, a iz iskaza stečajnog upravitelja prednika tužitelja-protutuženika nesporno proizlazi da je u spornom poslovnom prostoru bila uskladištena roba prednika tužitelja-protutuženika, koja je ponuđena tuženiku-protutužitelju na otkup koju ponudu ovaj nije prihvatio, dok Ugovorom o zakupu od 9. kolovoza 2013. činjenica da se u dijelu poslovnog prostora nalazi navedena roba nije navedena, kao niti obaveza tuženika-protutužitelja da istu otkupi, to sud smatra da temeljem odredbe čl. 10. st. 3. ZZKPP-a tuženik-protutužitelj osnovano potražuje naknadu štete jer prednik tužitelja-protutuženika poslovni prostor nije doveo u stanje u kojem bi ga tuženik-protutužitelj mogao koristiti u cijelosti. Da je tuženik-protutužitelj pozvao prednika tužitelja-protutuženika da mu omogući korištenje cjelokupnog poslovnog prostora u primjerenom roku, što ovaj nije omogućio, proizlazi i iz dopisa tuženika-protutužitelja predsjednici Trgovačkog suda u Zadru od 14. srpnja 2015. i činjenice da je sporni Ugovor o zakupu zaključen 9. kolovoza 2013., zbog čega sud smatra da je protekao primjereni rok, propisan odredbom čl. 10. st. 1. ZZKPP-a, u kojem je prednik tužitelja-protutuženika trebao predati poslovni prostor u stanju utvrđenim ugovorom.

 

25. Kako je sud utvrdio da je postupanjem prednika tužitelja-protutuženika, onemogućavanjem korištenja cjelokupnog ugovorenog unutrašnjeg poslovnog prostora, tuženiku-protutužitelju prouzročena šteta, to je sud cijenio osnovanim protutužbeni zahtjev te temeljem odredbe čl. 10. st. 3. ZZKPP-a, u vezi odredbe čl. 342. st. 2. i čl. 346. ZOO-a, naložio tužitelju-protutuženiku da mu isplati iznos od 73.066,87 kuna, na ime štete prouzročene postupanjem prednika tužitelja-protutuženika.

 

              26. Kako tužitelj-protutuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, temeljem odredbe čl. 183. st. 1. i odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, dužan je platiti tuženiku-protutužitelju i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja protutužbe pa do isplate.                                                                                                                                  

 

27. Temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, obzirom da je pravomoćno u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kuna, da je tužitelj-protutuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku te da je u cijelosti usvojen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u iznosu od 73.066,87 kuna, a koji nije uspio ni djelomično u žalbenom postupku, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru 10. studenog 2022.

 

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Tomislav Mrazović

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Miroslav Lovreković.

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450