Poslovni broj: Gž-1185/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1185/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. K., iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. D. D., odvjetnici u K., protiv tuženice D. F., iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima J. J. i M. B., odvjetnicima u K., radi utvrđenja prava vlasništva nasljeđivanjem, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-633/2020-13 od 18. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-633/2020-13 od 18. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj D. K., D., OIB: ..., zakonski nasljednik iza pok. J.-J. K., sina F., iz K., 1/3 dijela ostavinske imovine koju predstavljaju nekretnine upisane u

- u zk.ul. 1232 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr.

- 631/43 oranica od 757 čhv

- 631/54 livada od 62 čhv

- u zk.ul. 731 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr.

- 519/113 livada od 2820 m2

- u zk.ul. 732 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr.

- 519/114 livada od 2763 m2

- u zk.ul. 687 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr.

- 519/112 livada od 2639 m2,

što je tužena D. F., Z., OIB: ..., dužna priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude tužitelj upiše kao suvlasnik na navedenim nekretninama u 1/3 dijela, uz prethodni otpis 1/3 dijela sa imena tužene.

II. Nalaže se tuženoj D. F., iz Z., OIB: ..., platež tužitelju D. K., iz D., OIB: ... iznosa od 1.788,07 kuna (slovima: tisuću sedamsto osamdeset osam kuna i sedam lipa), sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 23.03.2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj D. K., iz D., OIB: ... sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj D. K., D., OIB: ..., zakonski nasljednik iza pok. Juraja-J. K., sina F., iz K., 1/3 dijela ostavinske imovine koju predstavljaju nekretnine: kč.br. 519/413 livada od 65 m2 upisana u zk.ul. 731 k.o. D. M. , kč.br. 519/414 livada od 46 m2 upisana u zk.ul. 732 k.o. D. M. i kč.br. 519/412 livada od 69 m2 upisana u zk.ul. 687 k.o. D. M., što je tužena D. F., Z., OIB: ..., dužna priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude tužitelj upiše kao suvlasnik na navedenim nekretninama u 1/3 dijela, uz prethodni otpis 1/3 dijela sa imena tužene.

IV. Nalaže se tuženoj D. F., Z., OIB: ... naknaditi tužitelju D. K., iz D., OIB: ... troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.532,50 kn (slovima: devetnaest tisuća petsto trideset dvije kune i pedeset lipa) sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 18. veljače 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11, 25/1 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbene zahtjeve, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj zakonski nasljednik iza pok. Juraja-J. K., sina F., iz K., 1/3 dijela ostavinske imovine koju predstavljaju nekretnine upisane u zk.ul. 1232 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr. 631/43 oranica od 757 čhv, 631/54 livada od 62 čhv u zk.ul. 731 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr. 519/113 livada od 2820 m2 u zk.ul. 732 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr. 519/114 livada od 2763 m2 u zk.ul. 687 k.o. D. M., a koji se sastoji od kčbr. 519/112 livada od 2639 m2  i uknjižba tužitelja za navedeni suvlasnički dio u zemljišnoj knjizi te isplata  1/3 dijela iznosa kojeg je tuženica dobila za zajedničke izvlaštene nekretnine odnosno iznosa od 1.788,07 kuna sa zateznim kamatama.

 

6. Prema odredbi članka 9. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, u daljnjem tekstu: ZN) ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug na jednake dijelove. Članak 10. ZN-a određuje da dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka.

 

7. Tijekom postupka nije sporno rodoslovlje iza pok. J. K. kako slijedi: supruga M. K., djeca: kćerka D. K. (iz drugog braka), pok. sinovi: J., M. i S. (iz prvog braka), koji su svi umrli prije ostavitelja, pri čemu je samo sin M. imao potomke – sina D. K. (tužitelja) i kćerku S. A., rođ. K. Sukladno ZN-u, za tužitelja i njegovu sestru vrijedi pravo predstavljanja njihova oca, M. K., u pogledu nasljednog dijela koji bi njemu pripao da je bio živ u času smrti ostavitelja. Prema tome, nasljedstvo se u ovom slučaju dijeli između supruge M. K., tužene D. F. kao kćerke ostavitelja i tužitelja D. K. i S. A. u pogledu nasljednog dijela koji bi pripao M. K., što znači na tri dijela. Drugim riječima, M. K. pripada 1/3, tuženoj 1/3 i tužitelju i S. A. zajedno 1/3, odnosno svakome od njih po 1/6. Svođenjem na zajednički nazivnik, to bi značilo da tuženoj i M. K. svakoj pripada po 2/6. S obzirom da se tužena prihvatila nasljedstva i svoj dio ustupila M. K., to njoj pripadaju 4/6 dijela ostavine. Iz nasljedničke izjave S. A. proizlazi da se ona također prihvatila svog nasljednog dijela i isti ustupila tužitelju, stoga njemu onda pripadaju 2/6 dijela ostavine. Kako je M. K. umrla, njezin nasljedni dio predmetnih nekretnina iza pok. J. K., a sukladno pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju od 18. ožujka 2015. u cijelosti je naslijedila tužena, stoga njoj pripadaju 4/6 dijela ostavine, odnosno nekretnina koje su predmet ovog postupka. Skraćivanjem razlomaka u kojima su nasljedni dijelovi iskazani, dolazi se do 2/3 dijela koji pripada tuženoj i 1/3 dijela nekretnina koji pripada tužitelju.

 

8. Pravni temelj tužbenog zahtjeva su odredbe članka 138. ZN-a o pravu zahtijevati ostavinu. Odredbom članka 138. st. 1. ZN-a propisano je da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Stavkom 2. istog članka ZN-a određeno je da prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

 

9. Nije sporno da tužitelj kao unuk ostavitelja, po pravu predstavljanja, ima pravo zahtijevati da sud u ovom postupku utvrdi da je on u odnosu na predmetne nekretnine iz točke I. izreke prvostupanjske presude nasljednik za 1/3 dijela iza pok. J. K., tj. da je nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina za 1/3 dijela.

 

10. Međutim, sporno je, je li nastupila zastare prava zahtijevati ostavinu, odnosno s time u vezi pitanje poštenja tuženice.

 

11. Prema odredbi članka 129. stavka 1. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stavkom 2. istog članka određeno je da u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Stavkom 3. nadalje je propisano da nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva). Članak 130. st. 4. ZN-a određuje da za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.

 

12. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Nadalje, članak 128. st. 1. ZV-a određuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno, a stavkom 2. propisano je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

 

13. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno uvidom u dokumentaciju iz spisa broj: O-1021/07, te iskazom svih svjedoka, pa i tuženice, utvrđeno je da su tuženica D. F. i njezina majka, M. K. (sada pokojna), iako su znale za tužitelja i njegovu sestru S. A. koji su kao unuci ostavitelja po pravu predstavljanja pozvani na nasljedstvo iza pok. J. K., odnosno da su i oni zakonski nasljednici ostavitelja, u ostavinskom postupku iza pok. J. K., zatajile tužitelja D. K. i S. A. Na taj način je njezina majka, M. K. pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju od 17. rujna 2007. proglašena nasljednicom ostavitelja J. K. u cijelosti, pa i u odnosu na predmetne nekretnine jer se tuženica D. F. prihvatila svog nasljednog dijela i isti ustupila M. K. Kako je M. K. također preminula, to je tužena proglašena njezinom nasljednicom u cijelosti temeljem rješenja o nasljeđivanju od 18. ožujka 2015., pa tako i u odnosu na predmetne nekretnine, koje su na taj način u cijelosti prešle u vlasništvu tuženice.

 

14. Na taj način je utvrđeno da se tuženica D. F. nalazi u nepoštenom posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da je ona nepošteni posjednik prema kojem pravo tužitelja kao nasljednika zahtijevati ostavinu zastarijeva isključivo u objektivnom roku od 20 godina, računajući od smrti ostavitelja. Dakle, tuženica je kao zakonska nasljednica iza pok. J. K. u ostavinskom postupku zatajila tužitelja i njegovu sestru, te se u istom postupku prihvatila svog dijela nasljedstva i isti ustupila svojoj majci, M. K., koju je kasnije naslijedila u cijelosti kao jedina nasljednica, pri čemu je ostavina iza pok. M. K. predstavljala i predmetne nekretnine iz nasljedstva iza pok. J. K. Tuženica je na taj način ishodila da joj nasljeđivanjem iza svoje majke, M. K., pripadne cjelokupna imovina. Kako je ostavitelj, pok. J. K. umro ... godine, to bi zastara nastupila tek 2027. godine, a tužba je podnesena dana 4. prosinca 2020., iz čega proizlazi da zastara nije nastupila te da je prigovor zastare koji je u ovom postupku istaknula tuženica neosnovan.

 

15. Pri tome nisu osnovani navodi tuženice kojim se poziva na odredbu čl. 120. ZV-a kojom je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu. Naime, prema odredbi članka 123. st. 1. ZV-a stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Prema tome, pozivajući se na navedene odredbe, tuženica sebe smatra poštenim posjednikom, odnosno vlasnikom nekretnina koje je ista stekla upisom u zemljišne knjige temeljem nasljeđivanja iza pok. M. K.. U ovom slučaju tuženica se ne može pozivati na navedene odredbe jer one vrijede isključivo za osobu koja je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri upisala svoje vlasništvo. Tuženica je svakako znala da predmetne nekretnine koje je naslijedila iza pok. M. K. predstavljaju ostavinu iza pok. J. K. , u postupku u kojem su tuženica i njezina majka, M. K. zatajile tužitelja i S. A. Pravo vlasništva  se nasljeđivanjem stječe otvaranjem nasljedstva, tj. u trenutku smrti ostavitelja, a isti je ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Prema tome, tuženica je nasljeđivanjem stekla nepošteni posjed nekretnina od svoje majke, M. K., kakav je isti bio u trenutku njezine smrti. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

16. U postupku je utvrđeno da su kč.br. 519/413 upisana u zk.ul. 731, zatim kč.br. 519/414 upisana u zk.ul. 732 te kč.br. 519/412 upisana u zk.ul. 687, sve k.o. D. M., u potpunosti izvlaštene te da je za njih tuženoj isplaćena naknada u rješenjima utvrđenim iznosima. Navedeno proizlazi iz rješenja o izvlaštenju Odsjeka za izvlaštenja Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije od 26. studenog 2020., KLASA: UP/I-943-04/20-01/290, URBROJ: 2133/1-08-01/13-20-5, rješenja o izvlaštenju Odsjeka za izvlaštenja Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije od 01. prosinca 2020., KLASA: UP/I-943-04/20-01/299, URBROJ: 2133/1-08-01/13-20-6 (list 43-46 spisa), Rješenja o izvlaštenju Odsjeka za izvlaštenja Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije od 01. prosinca 2020., KLASA: UP/I-943-04/20-01/304, URBROJ: 2133/1-08-01/13-20-5 te iz iskaza tuženice u kojem ona izričito navodi da joj je naknada isplaćena.

 

17. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, stavkom 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a određuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

18. Na temelju svega naprijed navedenog utvrđeno je da je temeljem nasljeđivanja tuženica neosnovano stekla nekretnine u suvlasničkom dijelu koji joj ne pripada, odnosno za 1/3 dijela. S obzirom da su navedene nekretnine izvlaštene te je tuženoj isplaćena odgovarajuća naknada, ona je dužna tužitelju isplatiti naknadu u iznosu koji odgovara njegovom utvrđenom nasljednom dijelu za 1/3 na ime izvlaštenih nekretnina kao naknadu vrijednosti postignute koristi i to 1/3 iznosa od 5.364,20 odnosno iznos od 1.788,07 kuna. Na navedeni iznos tužena je dužna tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu koja je dosuđena od 23.03.2021., kako je zatražio tužitelj, do isplate. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 19.532,50 kuna.

 

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženice sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva  u smislu odredbe članka 2. ZPP-a. O oporuci na koju se poziva tuženica se raspravlja kao o naknadno pronađenoj imovini u ostavinskom postupku.

 

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 10. studenoga 2022.