Poslovni broj: Gž-1467/2022-3

 

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1467/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. L. iz V., OIB: …, i 2. S. S. iz S. R. N., OIB:…, obje zastupane po punomoćnici R. F., odvjetnici u P. protiv tuženica: 1. A. M. iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku V. P. odvjetniku u P., 2. R. P. iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku F. Š., odvjetniku u P. i 3. Z. B. iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku u P., radi utvrđenja nevaljalosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog sud u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-87/22-58 od 1. srpnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog sud u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-87/22-58 od 1. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski presudom suđeno je:

 

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Utvrđuje se da nije istina i da nije pravno valjana oporuka (pisana oporuka pred svjedocima) ostavitelja N. B. iz V., rođenog … OIB: …, od dana 20.12.2013. godine kojom je svu svoju imovinu ostavio svojim sestrama A. M., Z. B. i R. P..

Poništava se oporuka (pisana oporuka pred svjedocima) ostavitelja N. B. iz V., rođenog …, OIB: …, od dana 20.12.2013. godine kojom je svu svoju imovinu ostavio sestrama A. M., Z. B. i R. P..

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljicama parnične troškove uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, po čl. 29. st. 2. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana".

II. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice J. L. koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništava oporuka (pisana oporuka pred svjedocima) ostavitelja N. B. iz V., rođenog ..., OIB: …, od dana 20.12.2013. godine kojom je svu svoju imovinu ostavio svojim sestrama A. M., Z. B. i R. P..

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici parnične troškove uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, po čl. 29. st. 2. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana".

III. N a l a ž e s e tužiteljicama naknaditi parnični trošak prvo i treće tuženici u iznosu od 12.375,00 kn u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tužiteljicama naknaditi drugotuženici parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu zahtjev drugotuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 kn o d b i j a s e kao neosnovan.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženike na solidarno snašanje parničnih troškova i žalbenih troškova tužitelja, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika iza pok. N. B. radi poništenja oporuke ostavitelja od 20. prosinca 2013. odnosno, da nije valjana oporuka koju da bi sastavio sada pok. N. B. dana 20. prosinca 2013. i to zbog nedostatka oblika jer da ista nije potpisana od strane oporučitelja i da oporučitelj u vrijeme sastava iste nije bio sposoban za rasuđivanje.

 

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelji osporili istinitost i pravnu valjanost oporuke pok. N. B. od 20. prosinca 2013. jer da oporuka nije sačinjena sukladno odredbama čl. 31. Zakona o nasljeđivanju i da isti u vrijeme sastava oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje,

- da su tužitelji u zakonskom roku iz rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, posl. br. O-389/2017 od 05. ožujka 2018. kao zakonski nasljednici iza svog pok. brata N. B. upućeni, da protiv oporučnih nasljednica ovdje tuženica pokrenu parnicu radi utvrđivanja nepravovaljanosti oporuke ostavitelja od 20. prosinca 2013., koju parnicu su i pokrenuli,

- da iz iskaza svjedokinje B. R. proizlazi da je ona sastavila pisanu oporuku pred svjedocima za pok. N. B., jer da je on to tražio od nje, a o oporuci da su razgovarali kada je N. uz sestre, ovdje tuženice i M. B. (supruga njegovoj pok. brata) bio u njezinom uredu povodom zastupanja u postupku protiv obitelji T. kada se N. zadržao i požalio na zdravstvene probleme te rekao da želi sastaviti oporuku kojom bi svu imovinu ostavio sestrama A. M., Z. B. i R. P., navodeći da s bratom M. ne razgovora 20 godina, sa sestrom J. da više nije u dobrim odnosima kako se raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanja, dok je za brata J. naveo da živi u A.,  da je oporučno raspolaganje obrazložio navodom da ove tri sestre brinu o njemu i da na njih može računati jer da su to i dosad pokazale, da je po noj N. bio u potpunosti sposoban da napravi oporuku,

- da iz iskaza svjedoka oporuke O. i D. D. proizlazi da je oporuka sastavljena po odvjetnici B. R. koju je ista pročitala, da ju je N. osobno pročitao, potom i potpisao, a nakon toga da su je potpisale i njih dvije,

- da između stranaka nije sporno da je pok. N. B. znao pisati i čitati,              

- da iz zaključka provedenog grafološkog vještačenja Centra ... I. V. iz Z. proizlazi kako su mišljenju da N. B. dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa,

- da je u odnosu na zdravstveno stanje pok. N., i s time u svezi je li bio sposoban praviti oporuku pred svjedocima u spornome razdoblju odnosno, nakon povratka iz bolnice 23. prosinca 2013., provedeno medicinskom vještačenje po vještaku dr. med. psih P. M. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je pok. N. B. u sporno vrijeme bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom odnosno, razumjeti i sastaviti oporuku, te potpisati ju pred svjedocima,

- da iz iskaza obiteljske liječnice M. J. koja je bila njegova liječnica do listopada 2010. proizlazi da je pri kraju njezina rada u ordinaciji V., N. imao problema s alkoholom i da je na tu temu bilo i organizirano neko liječenje međutim, da se ništa nije prijavljivalo CZSS jer da se nije radilo o situaciji da Nedeljko ne bi shvaćao što radi, ne razumije ili ne može odlučivati, već suprotno tome da je shvaćao upite i savjete liječnice i normalno komunicirao,

- da iz iskaza svjedoka Ž. C., obiteljskog liječnika pok. N. od 2011. proizlazi da je pok. N. konzumirao alkohol, međutim da ga nikada nije vidio vidljivo alkoholiziranog pri dolasku u ambulantu, gdje se redovito kontrolirao, da za cijelo vrijeme što je pok. N. bio njegov pacijent nije zaključio, niti posumnjao da on ne bi bio sposoban upravljati svojom imovinom, niti shvatiti značenje svojih postupaka pa da stoga nije ocijenio potrebnim da kontaktira CZSS, niti pokreće postupke lišenja poslovne sposobnosti ili stavljanje pod skrbništvo i to sve zasigurno do sredine 2016. kada se zdravstveno stanje istog pogoršalo povratkom iz bolnice i kada je praktični zalegao što da je trajalo mjesecima,

- da iz iskaza svjedoka M. G., susjeda pok. N. i zaposlenika CZSS Poreč koji je kao socijalni radnik po službenom postupanju CZSS obilazio pok. N., proizlazi da nikada pok. nije vidio alkoholiziranog, niti je bilo nikakvih službenih postupanja CZSS u svezi te problematike, kao što nije bilo ni potrebe za tim,

- da iz iskaza svjedokinje M. B. proizlazi da je N. zvani T. zasigurno u vrijeme pisanja oporuke znao što radi i shvaćao sadržaj iste, što nju uopće ne iznenađuje obzirom da su se sestre o njemu brinule, da je N. bio dobar i vrijedan čovjek, da je puno radio u polju i da je znao popiti kao i svaka druga osoba no, zbog toga nije bio alkoholičar kakvim ga se želi prikazati.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je Nedeljko sastavio valjanu pisanu oporuku pred svjedocima i da je pri potpisu iste bio sposoban da shvati značaj sadržaja oporuke i bio kadar vladati svojom voljom koju je iskazao na isti način i puno ranije jer su za tu njegovu želju znale nasljednice i njegova odvjetnica, a da pri potpisu iste nema dokaza da je zbog bilo kojih razloga došlo do smetnji u duševnom djelovanju oporučitelja, pa ni do poremećaja svijesti zbog uživanja alkohola. U svezi tog posljednjeg, a imajući u vidu da je potpisu oporuke prethodilo razdoblje boravka u bolnici od 12 dana, a nakon toga boravak kod sestre od cca. 20 dana gdje je također bio pod nadzorom i za cijelo to vrijeme alkohol da mu nije bio dostupan, sud da je primijenio predmnjevu iz čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03 i 35/05-dalje ZN) da je oporučitelj N. B. u trenutku potpisa oporuke kako je utvrđeno u razdoblju od 24. prosinca 2013., pa moguće i u siječnju 2014. bio sposoban za rasuđivanje, pri čemu da navedeni datum u oporuci nije od utjecaja za njezinu valjanost.

 

8. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud je naveo valjane, logične i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugo stupnja, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe čl. 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju žalitelji da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čine žalitelji. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, i na tako utvrđeno činjenično stanje, odbijanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

12. Odredbom čl. 26. st. 1. ZN propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, a st. 2. istog članka propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

 

13. Člankom 31. ZN propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

 

14. Dakle, kod činjenice što su na spornoj pisanoj oporuci potpisani oporučitelj i dva oporučna svjedoka i da iz tijeka postupka proizlazi da je potpis na oporuci oporučitelja kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa, kojeg tužitelji nisu doveli u sumnju, onda je jedino moguće zaključiti da ta oporuka sadrži upravo sve elemente propisane odredbom čl. 31. ZN za njezinu pravnu valjanost.

 

15. Iz sadržaja iskaza oporučnih svjedoka može se sa sigurnošću zaključiti da su upoznate sa sadržajem oporuke i da su je one i oporučitelj pok. N. B. potpisali istodobno, tj. u odvjetničkom uredu odvjetnice R., pa činjenica da formalno oporučitelj prilikom potpisa nije rekao da je to njegova oporuka, nije od značaja za predmet spora kod utvrđenja da im je oporučitelj nakon potpisa oporuke rekao da je sestrama ostavio sve, jer se one brinu o njemu. Naime, izjava se može dati ne samo riječima navedenim u ZN već i drugim izrazima koji na jasan način iskazuju stvarnu ostaviteljevu slobodu i ozbiljnu volju. Dakle, tim riječima ostavitelj je jasno izrazio stajalište da je to njegova oporuka.

 

16. Isto tako, nije odlučno je li u oporuci točno naveden dan kada je oporuka sačinjena, odnosno potpisana jer ta vremena ne moraju nužno koincidirati, niti, konačno, oporuka mora biti datirana (radi samo o "korisnim podacima" kako ih zakonodavac naziva, a ne obvezatnim elementima oporuke), iako je to, naravno, korisno. Dakle, kod činjenice da oporučitelj zna čitati i pisati, da su svjedoci uredno potpisali oporuku, da je oporuka sastavljena i pročitana u prisutnosti svjedoka, da je oporuku u prisutnost svjedoka potpisao oporučitelj, da je oporučitelj prethodno oporuku pročitao, da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio svjestan radnji koje obavlja, da je znao postupak i pravne posljedice sastavljanja oporuke (svjedoci oporuke iskazuju kako im je rekao da sve ostavljam sestrama-tuženicama) i da na oporuci ne postoje nikakvi drugi elementi koji bi upućivali na to da bi oporuka bila precrtavana, tekstualno nadodavana, svi prigovori koji se odnose na valjanost sadržaja oporuke te oblika oporuke ukazuju se neosnovanim.

 

17. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je sporna oporuka Nedeljka Brajkovića od 20. 12. 2013. valjana u obliku propisane forme u smislu čl. 31. st. 1. ZN.

 

18. Glede pak žalbenog navoda da pok. N. u vrijeme potpisa sporne oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje valja reći da sposobnost za rasuđivanje, u smislu odredbe čl. 26. st. 2. ZN je pojam koji označava oporučiteljevo duševno stanje u kojemu je on sposoban shvatiti prirodu i značenje svog postupka, a to je da u vrijeme pravljenja oporuke zna da svoju imovinu ili njezin dio, za slučaj smrti, ostavlja određenoj osobi. To je sposobnost shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka, da oporučitelj zna što radi i kakve su pravne posljedice. Postoji li u nekom konkretnom slučaju sposobnost za rasuđivanje je faktično pitanje.

 

19. Naime, iz rezultata postupka a posebno nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, kao i saslušanja svjedoka M. J. i Ž. C., obiteljskih liječnika oporučitelja nedvojbeno proizlazi da je pok. N. u vrijeme sačinjena sporne oporuke bio sposoban za rasuđivanje, pa nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljica da isti zbog prekomjernog uživanja alkohola nije bio sposoban sastaviti oporuku.

 

20. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je sporna oporuka bila sastavljena na temelju slobodno i samostalno izražene volje oporučitelja, sada pok. N. B.

 

21. Oporuka je jednostrana izjava volje, dakle jednostrani pravni posao i ne zahtjeva nikakvu protučinidbu. Postoji mogućnost da oporučitelj nasljednika optereti dužnošću da ispuni oporukom određenu činidbu na teret vrijednosti onoga što ona na temelju oporučiteljevog raspolaganja stječe zbog njegove smrti (čl. 47. st. 1. ZN), a o čemu se ovdje ne radi.

 

22. Dakle, ne radi se o ugovoru nego o jednostranoj izjavi volje pa se ništetnost, oporuke može tražiti zbog nedostataka valjanosti oporuke propisane Zakonom o nasljeđivanju, radi čega je pozivanje tužitelja na razloge za ništetnost propisane Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) neosnovano.

 

23. Polazeći od iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 26. st. 2. ZN jer tužitelji nisu dokazali da oporučitelj, pok.  N. u trenutku sastavljanja oporuka nije bio sposoban za rasuđivanje i sastavljanje oporuke, kao što nisu dokazali da sporna oporuka nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. st. 1. ZN.

 

24. Dakle, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, a ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kao to nalaže odredba članka 8. ZPP. Žalba žalitelja svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njihovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Način na koji žalitelji u žalbi iznose svoju interpretaciju činjenica te njihovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima obzirom da nisu dokazali da je osnovan zahtjev istih.

 

25. U odnosu na pobijanje odluke o trošku postupka za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu sa člankom 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP, slijedom čega ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

 

26. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 10. studenog 2022.