1              Poslovni broj: Gž-438/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-438/2021-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Denis Pancirov-Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB …, iz V., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1 P. V., OIB …, iz V., koju zastupaju punomoćnici I. T. i B. M. odvjetnici u S., ujedno i kao punomoćnici tuženika pod 8, pod 2 S. V., OIB …, iz V., pod 3 S. M., OIB …, pod 4 S. J., OIB …, oboje iz S., pod 5 N. V. A. pok. I., pod 6 A. V. A. pok. I., oboje nepoznatih prebivališta i boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik M. A., odvjetnik u V., pod 7 J. V., OIB …, iz V., pod 8 N. V., OIB …, iz Z., pod 9 J. M., OIB …, iz Z., pod 10 I. Š., OIB …, iz Z., i pod 11 L. K., OIB …, iz V., radi utvrđenja i uknjižbe prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4560/2017-23 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4560/2017 od 23. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da na teret nekretnina oznake čest. zgr. 1447/1, zgrada površine 92 m2 Z.U. 5106 k.o. V. te čest. zgr. 1447/2 i čest. zgr. 1115/3, obje k.o. V., postoji stvarna služnost prolaza i provoza na korist nekretnine oznake čest. zgr. 1115/2 Z.U. 6658 k.o. V., kuća za stanovanje s dvorištem površine 58 m2, stoga je tužiteljica ovlaštena bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tuženika, u zemljišnoj knjizi provesti uknjižbu predmetnog prava služnosti.

 

II Dužni su tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici prouzrokovani parnični trošak ukoliko se opru tužbi."

 

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženicima pod 1 i pod 8 trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, a tuženicima pod 5 i pod 6 u iznosu od 3.750,00 kn."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga propisnih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6.              Žaliteljica ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i činjenično utvrđenje tog suda temeljem ocjene izvedenih dokaza, kao i zaključak da tužitelj nije dokazao činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

7.              Međutim, ni ova bitna povreda postupka nije počinjena zato što je za svoja činjenična utvrđenja koja se tiču pravno relevantnih činjenica a do kojih je došao sud prvog stupnja iznio logične, uvjerljive, iscrpne razloge kojima je dana brižljiva i savjesna ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno upravo u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

8.              Prvostupanjski je sud pri tom analizirao iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka te logičnim zaključivanjem po svom slobodnom uvjerenju svoju ocjenu dokaza opravdao uvjerljivim razlozima obrazloživši kojem iskazu i u kojem dijelu poklanja vjeru.

 

9.              S druge strane žalbeni navodi iako opsežni ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje da bi činjeničnu podlogu na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda mogla dovesti u sumnju. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila moguća eventualna i druga utvrđenja ili da postoji pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog žalitelja, nije dovoljno da bi ukazalo na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza zato što je bit slobodne ocjene dokaza da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocjeni pripadajuća dokazna snaga. Kako je sud prvog stupnja pri ocjeni dokaza upravo tako i postupio to žalbeni sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda u pogledu činjenica koje je utvrdio.

 

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava stvarne služnosti na nekretninama tuženika označenih kao čest zgr. 1447/1 zgrada površine 92 m2 upisana u Z.U. 5106 k.o. V., čest, zgr. 1447/2 i čest. zgr. 1115/3 obje k.o. V. (poslužno dobro), a u korist nekretnine tužiteljice koja je označena kao čest. zgr. 1115/2 upisana u Z.U. 6658 k.o. V., kuća za stanovanje s dvorištem površine 58 m2 (povlasna nekretnina), a koja služnost se sastoji u prolazu i provozu u korist povlasne nekretnine, kao i upis tog prava u zemljišne knjige.

 

11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

 

- da je 9. srpnja 2018. zaprimljena pod poslovnim br. P-3259/2018 tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tuženika označenih od rednog broja 2., do rednog broja 11. u uvodu ove presude radi utvrđenja prava služnosti u korist njezine gore označene povlasne nekretnine na teret čest. zgr. 1447/2 i 1115/3 k.o. V., kao poslužnih nekretnina, uz navod kako preko 50 godina pristupa svojoj nekretnini preko označenih čestica tuženika,

- da je na ročištu održanom 18. lipnja 2020. sud spis P-3259/2018 pripojio predmetnom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a tužiteljica je na ročištu održanom 22. rujna 2020. konačno postavila tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno istovjetan točki I izreke presude;

-  da je pregledom vlasničkih listova od 20. rujna 2017. i 6. srpnja 2018. razvidno kako je povlasna nekretnina oznake čest. zgr. 1115/2 k.o. V. vlasništvo tužiteljice, dok su poslužne nekretnine oznake čest. zgr. 1447/1, 1447/ i 1115/3 k.o. V. vlasništvo, odnosno suvlasništvo tuženika;

-da iako to izrijekom ne navodi, zaključiti je kako tužbu temelji na stjecanju prava služnosti dosjelošću;

- da je prilikom očevida održanih na licu mjesta 15. listopada 2019. tužiteljica kao predmet spora pokazala dvorišne površine položene uz sjeverne fasade kuća parničnih stranaka u V., koje su u nizu, tako da tužiteljičina kuća ima kućni broj 40, dok su kućni brojevi objekata tuženika 34, 36 i 38.,

-da je ovaj dvorišni prostor dijelom natkriven stambenim prostorom tužene pod 1. u razini fasade njezine kuće, dok je u ostatku sporna površina nenatkrivena., na dijelu pokazanog prostora zatiču se dvokrilna metalna vrata u nespornom vlasništvu tuženika pod 8, a tužiteljičino dvorište u odnosu na dvorišta tuženika, fizički je odvojeno zidom od blokova.,

-da je utvrđeno kako se u tužiteljičinu kuću pristupa kroz ulazna vrata na južnoj strani objekta, a unutar te kuće betonsko je stubište širine 70 cm kojim je moguća komunikacija iz južnog dijela u prizemlju do prvog kata i dvorišta položenog sa sjeverne strane;

- da je sudski vještak za geodeziju R. R. u svojim nalazima od 20. prosinca 2019. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako su kuća i sjeverno dvorište tužiteljice položeni na čest. zgr. 1115/2, dok su kuće i sjeverna dvorišta tuženika položene na čest. zgr. 1447/1, 1447/2 i 1115/3 sve k.o. V., a na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako bi njezini pravni prednici u odnosu na povlasnu nekretninu bili majka K. V. i V. B. od koje je majka 1980. kupila kuću s dvorištem, dok bi B. nekretninu stekla uzdržavanjem dotadašnje vlasnice A. V. nadimka R..,

-da se ista 1989. preselila iz S. u V., a nema saznanja o korištenju kuće prije majčine kupnje 1980. jer nije imala potrebe dolaziti u blizinu ove nekretnine, a po njezinom saznanju u kući se prije 1980. nije živjelo jer je R. živjela u drugoj kući koja se nalazi u blizini prijepora.

-da je na okolnost njezinog korištenja kuće, iskazala kako su pet godina trajali radovi na nadogradnji objekta započeti 1983., dok su radovi na uređenju stambenog prostora okončani 2016. i tome dodaje kako je u međuvremenu kuću koristila radi skladištenja stvari iz druge kuće te kako ju je redovito obilazila;

- da su na okolnost korištenja spornih dvorišnih površina parničnih stranaka i njihovih objekata iskazivali su svjedoci K. D., M. V. i M. I., kojima je poznato da je kuća tužiteljice bila vlasništvo žene nadimka R., ali nisu vidjeli nikoga da koristiti taj objekt, niti su viđali tužiteljicu ili ranije vlasnike kako koriste sjevernu stranu za pristup do svog objekta (svjedokinja D.),

-da im je odnosno poznato kako je tužiteljica krajem 80.-tih godina započela s izvođenjem vanjskih pripremnih radova koje je obustavila tadašnja građevinska inspekcija te kako je njezin objekt dugi niz godina bio istovjetnog neuvjetnog stanja, zbog čega nije korišten (svjedoci V. i I.).

-da se sjećaju kako su se na tužiteljičinoj kući izvodile dvije adaptacije i to krajem 80.-tih godina, odnosno unatrag 2-3 godine te kako u međuvremenu kuća nije korištena upravo iz razloga njezine neuvjetnosti, a posjećivale su je tužiteljica i njezina majka koje su živjele u njihovoj obiteljskoj kući (svjedok I.).,

-da se svjedok I. sjeća kako je u vrijeme djetinjstva jednom prilikom bio na sjevernom dvorištu dok je njegov otac potkivao konja u vlasništvu bivše vlasnice tužiteljičine kuće, odnosno A. V. zv. R. kada je tom događaju nazočio i njezin suprug T. V.;

- da je tužiteljičina kuća prije njezinog stupanja u posjed 1980. dugi niz godina bila derutna i zapušten objekt neuvjetan za stanovanje, da nije dokazano da se predmetna kuća koristila u druge svrhe poput skladištenja stvari i sl.

 

12.              Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao da tužiteljica nije dokazala pravni temelj stjecanja stvarne služnosti, odnosno da tužiteljica nikada nije bila u posjedu prava služnosti prolaza predmetne nekretnine pa tako ni u utuženom dijelu čime se zahtjev tužiteljice ukazuje neosnovan.

 

13.              Prema odredbi članka 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

 

14.              Iz činjeničnog supstrata u tužbi,a za koji je sud vezan proizlazi da tužiteljica traži utvrđenje prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini temeljem Zakona, odnosno dosjelošću.

 

14.1.              Stvarna služnost temeljem dosjelosti se osniva kada se ispune zakonom propisane pretpostavke, odnosno temeljem posjeda tog prava kod zakonom propisano vrijeme. Stvarna služnost osniva se na temelju zakona o dosjelošću, a koju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (članak 229. ZV-a).

 

15.              Odredbom članka 388. st. 2. ZV propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

16.              Obzirom da tužiteljica u tužbi navodi kako se poslužnim nekretninama koristi od unatrag 50 i više godina, to je u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud primijenio pravna pravila OGZ-a, koja su doživjela značajne izmjene  kroz usvojena stajališta sudske prakse, zatim razdoblje važenja Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) od njegovog stupanja na snagu 1.9.1980. do 1.1.1997., odnosno primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) tj. do početka primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja po stjecanju prava vlasništva, odnosno stvarnih služnosti slijede pravna pravila OGZ-a.

 

17.              Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki stjecanja prava služnosti prolaza i provoza predmetnim nekretninama, obzirom da nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

 

18.              Tako je pravilno prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza posebice iskaza saslušanih svjedoka K. D., N. V., M. V. i M. I. utvrdio da tužiteljica i njeni prednici nisu bili u posjedu prava služnosti prolaza obzirom da iste nitko od navedenih svjedoka nije vidio kako iste prolaze spornim dijelom nekretnine do svog objekta. Navedene iskaze saslušanih svjedoka prvostupanjski sud je cijenio kao vjerodostojne i istinite, obzirom da se radilo o "domaćim ljudima", koji žive u blizini i dobi su starosne od 86, 74 i 68 godina, i koji su imali neposredan i objektivan uvid u stanje nekretnina i načina i njihovog korištenja.

 

19.              Osim toga, pravilno prvostupanjski sud navodi kako je predmetna nekretnina u naravi predstavlja betonirano dvorište, pa samim time i posjed prava služnosti provoza preko predmetne nekretnine je prosto nemoguć.

 

20.              Povremeno korištenje predmetne nekretnine u ograničenom vremenskom periodu za vrijeme adaptacija kuće tužiteljice ne može se smatrati ostvarenjem posjeda prava služnosti kako to pravilno prvostupanjski sud zaključuje u pobijanoj odluci, obzirom da u konkretnom slučaju nedostaje tužiteljičina svijest o poštenom posjedu, odnosno da je sve vrijeme znala ili morala znati kako joj ne pripada pravo prolaza tuđim nekretninama a što je potvrdila S. M., koja je iskazala kako joj je tužiteljica spomenula da ima problem s ostalim susjedima. Dakle, u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nedostaje posjed prava kao temeljna pretpostavka, a samim time nedostaje i kontinuitet tog prava zakonom propisani rok izvršavanja.

 

21.              Osim toga valja navesti da je jedno od osnovnih načela služnosti to da služnosti moraju imati razumnu svrhu, a kada prestane ta svrha trebala bi prestati i služnost. U konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud navodi kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da tužiteljici nije neophodan prolaz preko predmetnih nekretnina tuženika i kako u svoj sjeverni dvorišni prostor može slobodno nesmetano koristiti pristupajući do njega unutarnjim stubištem koji njezino kuću povezuje s glavnim ulaznim vratima položenim na južnoj fasadi.

 

22.              S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 388. stavak 2., članka 229. ZV-a u svezi s odredbom članka 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO), nakon što je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da su ona i njeni pravni prednici ostvarili pretpostavke za stjecanje prava služnosti puta predmetnom nekretninom temeljem dosjelošću.

 

23.              Ovdje valja navesti da čak štoviše sve da su bile ispunjen pretpostavke za stjecanje prava služnosti puta dosjelošću, ovako postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio provediv u zemljišne knjige. Naime, kod upisa služnosti u zemljišne knjige sadržaj i opseg prava služnosti mora biti što određeniji, a ako se želi izvršavanje služnosti ograničiti na određene prostorne granice (kao što je konkretan slučaj), sve se te granice moraju točno odrediti, što znači da su iste točno određene ako su ucrtane u nacrtu koji je priložen ispravi, odnosno skica vještaka geodeta koja mora biti sastavno dio izreke pobijane odluke, a sve u smislu odredbe članka 37. Zakona o zemljišnim knjigama, što ovdje nije slučaj.

 

25.              Žalbeni navodi tužiteljice kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz razloga što nije utvrdio jesu li svjedoci u srodstvu sa strankama, naprosto nije istinit budući je prvostupanjski sud prilikom saslušanja svakog svjedoka pravilno postupio kako to propisuje odredba članka 243. ZPP-a.

 

26.              Naime, odredbom članka 8. ZPP-a utemeljeno jedno od osnovnih načela parničnog postupka – načelo slobodne ocijene dokaza, što znači da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokazima izvedenih dokaznih sredstava, već je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki izvedeni dokaz, sve dokaze zajedno te ih usporediti s rezultatima cjelokupnog postupka. Pri tome je parnični sudac vezan pravilima logike, psihologije i životnog iskustva, pa su njegove intelektualne i perciptive sposobnosti, uz životno iskustvo, o odlučnog utjecaja za utvrđivanje istine. U tom misaonom procesu, od velike je važnosti osobni dojam suca o vjerodostojnosti saslušane osobe, zbog čega prigovor na uvjerenje suca, mogu imati uspjeha tek u prilici da se navedu toliko uvjerljivi razlozi da dovode u sumnju pravilnost ocjene dokaza koje je dao prvostupanjski sud.

 

27.              Naime, posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka dolazi do izražaja njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičnog zaključivanja, pa su sve okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanjem istine odnosno pravilne ocijene izvedenih dokaza. U svakom slučaju još jednom za ponoviti je kako prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje za što je dao uvjerljive i logične razloge te je postupao sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

 

28.              Ovim je ujedno i odgovoreno na žalbene navode tužiteljice, gdje se žalbeni navodi tužiteljice svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu pri čemu tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužiteljice, ukazuju na drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu koje tvrdnje prema ocjeni ovog suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

 

29.              Pravilna je odluka o parničnom trošku, jer je sud istu utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 u daljnjem tekstu Tarifa), obzirom da su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku, kao i zbog činjenice što je parnični trošak pravilno obračunat.

 

30.              Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci.

 

U Splitu, 10. studenog 2022.