1

Poslovni broj: Gž-1448/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1448/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari  tužiteljice I. I., OIB: ...., Z. protiv tuženika H. T. d.d., OIB: ..., Z., zastupano po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj:77 P-920/2020-12 od 27. siječnja 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj:77 P-920/2020-12 od 27. siječnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je postupak pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj: Povrv-23/14-8 od 26. veljače 2015. godine nedopušten. Ukidaju se provedene ovršne radnje i obustavlja ovrha."

II/ Nalaže se tužitelju I. I., OIB: ..., Z. naknaditi tuženiku H. T. d.d., OIB: ..., Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica ne navodeći izrijekom bilo koji od žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 82/22 dalje u tekstu: ZPP), ali iz sadržaja žalbe proizlaze žalbeni razlozi pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešna primjena materijalnog prava iz članka 353. stavak 1., točka 2. i 3. ZPP-a, bez prijedloga ovom drugostupanjskom sudu kako postupiti po žalbi.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni one koje ukazuje žaliteljica u žalbi.

 

6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tužena pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da postupak pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj: Povrv-23/14-8 od 26. veljače 2015. godine nije dopušten.

 

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud bitno je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

 

- da je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-524/20-7 od 27. listopada 2020. tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku pravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj Povrv-23/14-8 od 26. veljače 2015., nedopuštenim,

-da među strankama nije sporno da je dana Općinski sud u Samoboru dana 26. veljače 2015. donio presudu poslovni broj Povrv-23/14-8 kojom je kojom je tužiteljica obvezana na platež novčane tražbine u iznosu od 6.881,00 kuna s pripadajućim kamatama i troškovima postupka,

- da je tuženik dana 16. travnja 2020. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu predmetne tražbine,

da je tužiteljica prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te da je sud donio dana 27. listopada 2020. zaključak kojim je uputio tužiteljicu, u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj: Povrv-23/14 od 26. veljače 2015., nedopuštenim zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu (čl.50.st.1.toč.9. i 11. Ovršnog zakona),

 

9. U smislu odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

 

10. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

 

11. Prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

 

12. Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

 

13. Sukladno navedenom, tužiteljica je u ovoj parnici svoj zahtjev mogla postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. i 11. OZ).

 

14. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu tužitelja treba odlučivati u okviru tih razloga i s tim u vezi iznesenim činjeničnim osnovom, dok u odnosu na razloge zbog kojih rješenjem ne bi bio upućen u parnicu radilo bi se o nepostojanju procesne pretpostavke iz odredbe članka 52. OZ-a za podnošenje predmetne tužbe, te bi u tom dijelu tužbu trebalo odbaciti.

 

15. Prvostupanjski sud je kod odlučivanja sve navedeno imao u vidu odnosno o tužbenom zahtjevu tužiteljice je odlučivao u okviru razloga iz kojeg je tužiteljica (kao ovršenik) upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa je odlučno činjenično stanje za pravilnu odluku u ovoj stvari ostalo potpuno i nepravilno utvrđeno (članak 355. ZPP-a).

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio žalbene navode tužiteljice o tome da joj presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj: Povrv-23/14 od 26. veljače 2015., nije valjano uručena kao i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje koje je prethodilo navedenoj presudi, obzirom da se takvi prigovori u ovoj parnici ne mogu isticati, već samo u postupku u kojem je i donesena navedene odluka.

 

17. Neosnovan je i prigovor zastare na koji se poziva tužiteljica obzirom da u konkretnom slučaju ima se primijeniti zastarni rok iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, dalje: ZOO), koji iznosi 10 godina, pa kod činjenice da je presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj: Povrv-23/14 od 26. veljače 2015., pravomoćna i ovršna, sasvim je jasno da nije nastupila zastara.

 

18. Prema tome žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost pobijane presude jer je prvostupanjski sud sukladno žalbenim navodima na iznijeto činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 50. stavak 1. OZ-a, kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

19. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT). Tužiteljica određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

20. Kako prvostupanjskom presudom kao i postupku koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

U Splitu 10. studenog 2022.