Poslovni broj Gž-1865/2020-2

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj Gž-1865/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, te sudaca Željke Sebelić kao suca izvjestitelja i Katice Krajnović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice L. B., OIB: ..., iz C., ... i 2. tužiteljice L. M. C., OIB: ..., iz B., ..., inače nastanjena u T., obje zastupane po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., protiv tuženice O. P., OIB: ..., iz B., ..., L., zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku iz P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-59/2019-68 od 10. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužiteljica odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-59/2019-68 od 10. siječnja 2020.

 

II. Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak za žalbeni dio postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

              "I Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužene O. P. kao davateljice uzdržavanja i sada pokojnog L. M. kao primatelja uzdržavanja, sklopljen pred Javnim bilježnikom B. T. iz L., dana 20. lipnja 2016. godine, u predmetu posl. broj OU-..., ništetan, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

              II. Zemljišnoknjižnom odjelu L., Općinskog suda u P. nalaže se da na nekretninama označenim kao k.č. br. ... ZGR, k.č. br. ..., k.o. ... ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o.  ..., k.č. br. ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. ... k.o. ... ..., na 4/84 dijela, k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ... i na 240/4608 dijela k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ..., uspostavi stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora iz točke I. izreke ove presude, na način da kao vlasnika svih navedenih nekretnina upiše L. M., pok. J., U., ..., ..., uz istovremeno brisanje zabilježbe postojanja Ugovora iz toč. I. izreke ove presude u korist tužene O. P., sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

              III. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama isplati troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

 

 

              II. Odbija se prvi alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

              I. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužene O. P. kao davateljice uzdržavanja i sada pokojnog L. M. kao primatelja uzdržavanja, sklopljen pred Javnim bilježnikom B. T. iz L., dana 20. lipnja 2016. godine u predmetu pod Posl.br. OU-...

 

              II. Zemljišnoknjižnom odjelu L., Općinskog suda u P. nalaže se da na nekretninama označenim kao k.č. br. ... ZGR, k.č. br. ..., k.o. ... ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o.  ..., k.č. br. ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. ... k.o. ... ..., na 4/84 dijela, k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ... i na 240/4608 dijela k.č. br. .../ZGR, k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ..., uspostavi stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora iz točke I. izreke ove presude, na način da kao vlasnika svih navedenih nekretnina upiše L. M., pok. J., U., ..., ..., uz istovremeno brisanje zabilježbe postojanja Ugovora iz toč. I. izreke ove presude u korist tužene O. P., sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

              III. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama isplati troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

 

              III. Odbija se drugi alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužene O. P. kao davateljice uzdržavanja i sada pokojnog L. M. kao primatelja uzdržavanja pred Javnim bilježnikom B. T. iz L., dana 20. lipnja 2016. godine u predmetu pod posl.br. OU-... nije sklopljen, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

              II. Zemljišnoknjižnom odjelu L., Općinskog suda u P. nalaže se da na nekretninama označenim kao k.č. br. ... ZGR, k.č. br. ..., k.o. ... ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o.  ..., k.č. br. ..., k.č. br. ..., k.č. br. ... upisane u z.k. ul. ... k.o. ... ..., na 4/84 dijela, k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ... i na 240/4608 dijela k.č. br. .../ZGR, k.č. br. ... upisane u z.k. ul. br. ... k.o. ... ..., uspostavi stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora iz točke I. izreke ove presude, na način da kao vlasnika svih navedenih nekretnina upiše L. M., pok. J., U., ..., ..., uz istovremeno brisanje zabilježbe postojanja Ugovora iz toč. I. izreke ove presude u korist tužene O. P., sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

              III. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama isplati troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

 

              IV. Nalaže se tužiteljicama L. B., OIB ... i L. M. C., OIB ... da tuženici O. P., OIB ... naknade troškove ovog postupka u iznosu od 20.000,00 kuna, u roku 15 dana."

 

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog razloga iz čl. 353. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i tuženicu obaveže na naknadu prouzročenog parničnog troška ili podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica ističe da žalba nije osnovana niti iz jednog žalbenog razloga na koji se pozivaju tužiteljice zbog čega predlaže da se odbije, a pobijana prvostupanjska presuda potvrdi.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Sama presuda nema ni nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati obzirom da je jasna i potpuno razumljiva, u njoj navedeni i valjano obrazloženi razlozi njenog donošenja na temelju odlučnih činjenica koje je sud utvrdio savjesnom ocjenom izvedenih dokaza u odnosu na koje ne postoje ni kontradiktornosti u odnosu na izvedene dokaze tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, ocjena dokaza izvršena je sukladno čl. 8. ZPP-a, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi ništetnim i bez pravnih učinaka Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) između pok. L. M., njihovog brata, kao primatelja uzdržavanja i tužene O. P. kao davateljice uzdržavanja koji je sklopljen pred javnim bilježnikom B. T. iz L. 20. lipnja 2016. pod poslovnim brojem OU-... Sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a kao alternativni postavljeni su zahtjevi pod toč. 1. da se navedeni Ugovor poništi, a pod toč. 2. da se utvrdi kako Ugovor nije ni sklopljen i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Uz svaki od navedenih zahtjeva postavljen je i zahtjev da se izvrši uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog Ugovora u zemljišnim knjigama.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da sporni Ugovor nije ništetan jer po čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) ništetan je onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Zbog toga da kao valjano sklopljen pravni posao proizvodi pravne učinke i ne uzrokuje posljedice ništetnosti koje su propisane čl. 323. ZOO-a. Ovakav zaključak zasniva na utvrđenju da je pok. L. M. bio sposoban za rasuđivanje odnosno poslovno sposoban u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, da isti nije protivan moralu društva unatoč činjenici da je egzistirao osam dana, od sklapanja 20. lipnja 2016. pa do smrti pok. primatelja uzdržavanja 28. lipnja 2016. jer da u vrijeme njegovog sklapanja nije bio izvjestan nastup smrti primatelja uzdržavanja zbog narušenog zdravlja u kratkom vremenu. Ugovor nije protivan ni prisilnim propisima odnosno odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a koja obvezuje kod sklapanja naplatnih pravnih poslova sudionike da poštuju načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba obzirom da se isto zbog naravi ove vrste ugovora koji imaju aleatorni karakter ono ne primjenjuje.

 

7.1. Odbijanje prvo postavljenog alternativnog zahtjeva za poništenjem ugovora sud prvog stupnja obrazlaže primjenom čl. 330. ZOO-a koja propisuje da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kada je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Ističe da na strani pok. L. M. nije bilo opisanih mana volje odnosno da bi bio prevaren ili doveden u zabludu od strane tuženice koja bi ga u istoj i održavala (čl. 284. u vezi s čl. 280. ZOO-a). Nadalje, nije utvrđeno da bi postojala sumnja u potpunu poslovnu sposobnost pok. L. M. pa niti djelomična u odnosu na sposobnost stupanja u obvezno pravne odnose sklapanjem ugovora i preuzimanjem prava i obveza po osnovu istih nego naprotiv da je sporni Ugovor on sklopio temeljem vlastite, jasno izražene slobodne volje.

 

7.2. U odnosu na drugo postavljeni alternativni zahtjev za utvrđenjem da sporni Ugovor nije ni sklopljen pa da zato ne proizvodi pravne učinke sud prvog stupnja taj zahtjev odbija jer zaključuje da je pok. L. M. isti sklopio kao poslovno sposobna osoba slobodnim izražavanjem vlastite volje, da u pogledu njegovog potpisa i oblika nije suprotan relevantnim odredbama Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22. – dalje: ZJB), nego naprotiv da je sukladno čl. 247. ZOO-a sklopljen nakon što su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, pa zato zaključuje da je u pogledu pretpostavki za sklapanje ugovora i u pogledu oblika u kojem je sklopljen kao javnobilježnički akt odnosno solemniziran po javnom bilježniku u potpunosti ispunio odnosno zadovoljio sve formalne pretpostavke za njegovu pravnu valjanost.

 

8. Zaključke iz pobijanih odluka prvostupanjski sud je donio nakon provedenog postupka u kojem je utvrdio:

 

- da je pok. L. M. koji je rođen ..., a preminuo ... u 75. godini života dana 20. lipnja 2016. s tuženicom sklopio sporni Ugovor,

 

- da je od 1968. živio je u A., a po ostvarenju prava na mirovinu i oko osam godina prije smrti vratio se u H. gdje je u mjestu J. živio u svojoj kući naslijeđenoj od roditelja, podijeljenoj na dva dijela, da je on živio u desnom dijelu, a tuženica od 1990. u  lijevom dijelu kuće,

 

- da je od 1990. do 1994. kada su preminuli njegovi roditelji istima pomagala upravo tuženica,

 

- da je pok. L. M. poslije 1994. za vrijeme boravljenja u A. tuženici ostavljao ključeve radi brige o dijelu kuće u kojem je živio,

 

- da do 12. travnja 2016. nije imao zdravstvenih problema i nije se javljao liječniku, a nije imao ni riješeno zdravstveno osiguranje,

 

- da je 12. travnja 2016. obavio u R. H. prvi liječnički pregled nakon kojeg je hitno upućen u Opću bolnicu P. gdje je hospitaliziran u razdoblju od 14. travnja do 27. travnja 2016. zbog novootkrivenog dijabetesa koji je doveo do ateroskleroze arterija udova s gangrenom zbog čega je dana 19. travnja 2016. izvršen operativni zahvat natkoljenom amputacijom lijeve noge,

 

- da je u fazi predoperativne obrade bio uključen socijalni radnik radi reguliranja zdravstvenog osiguranja u vezi predstojećih troškova liječenja koji bilješkom od 15. travnja 2016. konstatira da pomoć nakon hospitalizacije očekuje od susjede O. P.,

 

- u istoj fazi obrade dana 18. travnja 2016. da je obavljen prvi i jedini pregled pok. L. M. po psihijatru dr. D. S. koji konstatira da u psihičkom statusu ne bilježi otklone u procjenjivim psihičkim funkcijama koje bi bile osnov za postavljanje dijagnoze, da pacijent daje adekvatne odgovore, aktualno kognitivno mnestički u širim granicama, ali zadovoljavajuće i to prema testu (MMT) kojim se procjenjuju kognitivne funkcije zbog čega smatra da nema potrebe za uvođenjem psihotropnih lijekova,

 

- da je dana 6. lipnja 2016. liječničko povjerenstvo odobrilo mu nakon operativnog zahvata bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom u trajanju od 21 dan,

 

- da je kod pregleda 21. lipnja 2016. prema nalazima šećerna bolest bila uspješno regulirana, a da pacijent odobrenu fizikalnu terapiju ne prihvaća,

 

- da mu je nakon hospitalizacije pružana njega u kući od strane patronažne sestre koja u svim svojim izvješćima u pogledu stanja svijesti redovito navodi da pok. L. M. odmah reagira,

 

- da je nakon hospitalizacije dva puta pregledan u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć L. (ZZHM) dana 26. lipnja, a potom i 23. lipnja 2016. kada se konstatira  da surađuje,

 

- da se dana 28. lipnja 2016. dovozi sanitetskim prijevozom u ZZHM zbog vrlo lošeg općeg stanja, agonalnog disanja i bez mogućnosti ostvarenja kontakta (van kontakta), ali da poduzete mjere liječenja ostaju bez odgovora te istog dana nastupa smrt.

 

- da iz izvješća o sekciji od 14. srpnja 2016. koja je obavljena idući dan nakon smrti odnosno 29. lipnja 2016., tek postmortalno se dijagnosticira invazivni karcinom mokraćnog mjehura s metastazama u jetru i limfni sustav, kolekcija krvi u mokraćnom mjehuru, plućni izljev obostrano te dijagnoze vezane za bolest srca i koronarne arterije, a sekcijom mozga ne bilježe se atrofične promjene i ne postavlja se niti jedna dijagnoza vezana za središnji živčani sustav odnosno neurološku bolest.

 

9. Polazeći od prethodno navedenog valja reći da je osnovno načelo u zasnivanju obvezno-pravnih odnosa propisano čl. 18. st. 1. ZOO-a da samo poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjem volje stvarati pravne učinke.

 

10. Odredbe čl. 247. u vezi s čl. 18. st. 1. i čl. 249. ZOO-a govore o osnovnim i općim pretpostavkama za sklapanje svakog ugovora što podrazumijeva da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost, da su se suglasile o bitnim sastojcima ugovora, to potvrdile vlastitim očitovanjem slobodne volje kod kojeg izražavanja ne postoje mane i sve to u  zakonom propisanom obliku. Član 249. ZOO-a određuje da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (st. 1.), a izjava takve volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno (st. 3.).

 

11. Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao institut obveznog prava koji reguliraju odredbe čl. 579. do 585. ZOO-a definiran je kao dvostrano obvezujući pravni posao kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje drugu stranu ili trećeg uzdržavati do smrti, a druga strana odnosno primatelj uzdržavanja obvezuje mu se dati svoju imovinu ili njen dio s tim što se stjecanje stvari i prava iz ugovora odgađa do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl. 579. st. 1. ZOO-a).

 

12. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da sporni ugovor nije ništetan. Njega je pok. L. M. sklopio kao poslovno sposobna osoba koja je bila u stanju očitovati vlastitu volju i u izražavanju iste na njegovoj strani nije bilo mana. O postojanju takve sposobnosti na objektivan i stručan način, a utemeljeno na dokumentaciji svoje mišljenje dala je vještak prof. dr. sc. M. G., dr. med., kao psihijatar. U prilog tome govori obdukcijski nalaz mozga kojim je utvrđeno da nema atrofičnih promjena pa se niti ne postavlja dijagnoza neurološke bolesti odnosno one vezane za središnji živčani sustav iz čega slijedi zaključak da na mozgu nema promjena koje bi utjecale na sposobnost da osoba vlada svojom voljom ili koje bi utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje.

 

12.1. Pok. L. M. je bio osebujna ličnost, osebujnog karaktera, nije zasnivao vlastitu obitelj, nije imao djece, nije bio druželjubiv, a po navodu same 1. tužiteljice L. B., sestre, sve odluke tijekom života donosio je sam i samostalno pri čemu ga nitko nije mogao ni na što drugačije nagovoriti. On nije prihvatio prijedlog da mu za vrijeme boravka u H. u koju je došla 15. lipnja 2016. pa do povratka u A. kroz par mjeseci pomaže imenovana tužiteljica, sestra, jer je bio svjestan svoje doživotne potrebe za tuđom pomoći koju je očekivao i prihvaćao da mu pruža isključivo tuženica koja je na to i pristala. O tome da će po dolasku kući o njemu brinuti upravo tužena kao njegova rođakinja, a ujedno i osoba koja živi u istoj kući, govorio je i socijalnom radniku i psihijatru u fazi predoperativne obrade. Obzirom na dobar odnos tužene prema njegovim roditeljima dok su bili u potrebi, a i osoban odnos međusobnog povjerenja koji su izgradili i u pravilu koji je on jedino i prihvaćao, u svojoj životnoj dobi, svjestan da mu sestre žive u I. i A., da je za života stekao i imovinu nedvojbeno je da je najkasnije nakon novootkrivenog dijabetesa, a posljedično i amputacije, promišljao o načinu na koji će osigurati doživotnu pomoć za sebe čije potrebe je bio svjestan te se odlučio na sklapanje spornog ugovora s tuženicom. Ugovorom nije obuhvatio svu svoju imovinu pa su ušteđevina i automobil bili predmetom nasljeđivanja.

 

13. Dakle, vrijeme sklapanja Ugovora obzirom na teško zdravstveno stanje pok. L. M. i samo vremensko trajanje Ugovora kroz razdoblje od samo osam dana ne čine ovaj Ugovor nemoralnim, a time ni ništetnim.

 

13.1. U vrijeme sklapanja Ugovora i za vrijeme njegovog trajanja opće zdravstveno stanje pok. L. M. bilo je teško, ali kako mu je za života jedino dijagnosticiran dijabetes koji je već u lipnju 2016. bio uspješno reguliran to po mišljenju vještaka ni liječnici kao stručne osobe ne bi imali osnova zaključiti o izvjesnom skorom nastupu njegove smrti, a još manje bi to mogle zaključiti nestručne osobe. Tek postmortalno postavljene dijagnoze objasnile su razloge nastupa smrti, a one promjene u smislu fizičkog propadanja mogle su se povezati s dijabetesom i amputacijom noge.

 

13.2. Za utvrđenje ništetnosti nije od značaja izvršavanje ugovorom preuzetih obveza i način njihovog izvršavanja od strane tuženice, a na što se pozivaju tužiteljice jer to može biti razlog za raskid ugovora, a legitimitet za zahtijevanje sudskog raskida ukoliko do njega ne dođe sporazumom ugovornih strana imaju samo stranke koje su ugovor sklopile.

 

14. Iako je sud prvog stupnja pravilno odbio prvi alternativno postavljeni zahtjev za poništenjem ugovora to je učinio uz nepravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, aktivnu legitimaciju za poništenje ugovora zbog mana volje koje se tvrdi da su postojale u vrijeme sklapanja ugovora na strani primatelja uzdržavanja, a koje definiraju odredbe čl. 279. do 284. ZOO-a imaju samo ugovorne strane jer je čl. 331. st. 1. ZOO-a propisano da jedino ona ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. To bi značilo da bi legitimitet za poništenje ugovora iz razloga koji su navedeni mogao imati samo pok. L. M. osobno kao i tuženica.

 

15. S osnovom je odbijen i drugo alternativno postavljeni zahtjev za utvrđenjem da ugovor nije ni sklopljen zbog nepostojanja pretpostavki za njegovo sklapanje, ali i formalnih nedostataka te propusta u postupku njegovog sklapanja.

 

16. Člankom 580. ZOO-a propisano je da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku, ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Prilikom ovjere ili sastava ugovora ovlaštena osoba ima obvezu ugovornim stranama pročitati ugovor, objasniti ga i upozoriti na posljedice  pravnog posla kojeg sklapaju.

 

17. Za istaći je kako je Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22. – dalje: ZJB) u čl. 57. propisan postupak pri sastavljanju javnobilježničkog akta. Člankom 33. st. 3. ZJB-a propisano je da je javni bilježnik dužan uskratiti službenu radnju ako je ona nespojiva s njegovom službenom dužnošću, osobito ako se njegovo djelovanje zahtjeva radi postizanja očigledno nedopuštenog ili nepoštenog cilja, a čl. 34. st. 2. ZJB-a da javni bilježnik ne smije poduzeti nikakvu službenu radnju s osobom za koju zna ili mora znati da je zbog malodobnosti ili zbog kojeg drugog zakonskog razloga nesposobna da poduzima ili sklapa određeni pravni posao.

 

17.1. Iz prethodno navedenog proizlazi da se očekuje da javni bilježnik kao stručna osoba iako pravnog profila može ocijeniti postojanje sumnje u nesposobnost stranke da sklopi neki pravni posao u kojem slučaju mu zakon zabranjuje poduzimanje zahtijevane službene radnje. Suprotno žalbenim navodima, javnog bilježnika niti jedna zakonska odredba ne obvezuje da zahtijeva od stranke dostaviti stručno mišljenje o sposobnosti sklapanja određenog pravnog posla jer mu i njegova osobna sumnja, ako njeno postojanje utvrdi, nalaže uskratu u obavljanju zahtijevane radnje. Takve sumnje u ovom slučaju nije bilo jer je već prethodno obrazloženo da je pok. L. M. bio poslovno sposobna osoba, sposoban za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje. Da javni bilježnik nije imao osnove posumnjati u sposobnost primatelja uzdržavanja za sklapanja Ugovora proizlazi iz činjenice da je dan nakon što je ugovor sklopljen, na liječničkom pregledu 21. lipnja 2016. on odbio provođenje fizikalne rehabilitacije koju mu je liječnik predložio i koja mu je odobrena, a taj negativizam po mišljenju psihijatrijskog vještaka upućuje na zaključak da je i dan nakon sklapanja Ugovora pok. L. M. bio održane svijesti i razumio što mu liječnik predlaže te bio u stanju o istom samostalno odlučiti.

 

17.2. U vezi potpisivanja javnobilježničkog akta javni bilježnik je utvrdio da je pok. L. M. osoba koja zna pisati, koja može i mogla je potpisati svaki list sačinjenog Ugovora i to potpisom koji je bio u mogućnosti napisati u danim okolnostima. U slučaju suprotne procjene postojala je mogućnost postupiti sukladno čl. 44. st. 2. ZJB-a koji određuje da ako sudionik ne zna pisati to se ima u ispravi naznačiti, a st. 3. da ako stranka ne zna ili ne može potpisati ispravu onda će u prisutnosti dva svjedoka ili još jednog javnog bilježnika staviti rukoznak. Javni bilježnik je pravilno procijenio da vlastoručni potpis pok. L. M. na Ugovoru je valjan i ne zahtijeva postupanje sukladno čl. 44. st. 3. ZJB-a.

 

17.3. Nepotpun potpis odnosno samo potpis imenom u ovom slučaju ne čini Ugovor pravno nevaljalim odnosno ništetnim jer zbog teško narušenog tjelesnog zdravlja L. M. potpisujući se u vlastitom domu, ležeći, samo imenom, a u prisutnosti javnog bilježnika koji je to i potvrdio nedvojbeno je takvim potpisom dao potvrdu svog identiteta kao osobe koja slobodnom voljom sklapa ugovor. U danim okolnostima potpis je dan u obliku koji je bio sukladan oštećenim motoričkim sposobnostima kao posljedice izuzetno narušenog fizičkog zdravlja pa ga i kao takvog kao pravno valjanog treba prihvatiti. Zbog svih tih okolnosti razumljivo je  da njegov potpis nije mogao biti jednak onom kakav je bio u ranijem razdoblju u vrijeme dok nije bio narušenog zdravlja.

 

18. Žalbenim navodima tužiteljice nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude. U osnovi one u žalbi iznose svoj stav o načinu na koji je sud prvog stupnja trebao ocjenjivati izvedene dokaze i zaključku koji je morao donijeti na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica. Već je navedeno da u postupanju prvostupanjskog suda nisu počinjene povrede postupka, da je ocjena dokaza pravilno izvršena sukladno čl. 8. ZPP-a, da ne postoji ni povreda postupka zbog toga što neposredno nisu saslušani vještaci neurolog i dijabetolog jer to nije imalo utjecaj na donesenu odluku (čl. 354. st. 1. ZPP-a) jer su upravo oni otklonili dati mišljenje o sposobnosti pok. L. M. za sklapanje Ugovora i slobodno izražavanje volje jer bi to prelazilo granice okvira njihove stručnosti. Faktički, osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica bio je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka koji je neposredno saslušan, a čije mišljenje je sud prvog stupnja u potpunosti i s osnovom prihvatio jer je izrađeno u skladu s pravilima struke, utemeljeno na dokumentaciji i stručnom znanju vještaka uz argumentirano dano mišljenje povodom svakog prigovora ili pitanja.

 

19. Odluka o troškovima postupka iz toč. IV. izreke pobijane presude pravilno je donesena na temelju čl. 154. i čl. 155. ZPP-a na temelju zahtjeva za naknadom troškova odnosno troškovnika koji je sačinjen 30. listopada 2019. i pravodobno podnesen jer je predan na ročištu onog dana kada je glavna rasprava zaključena.

 

17. Slijedom navedenog sud je odbio žalbu tužiteljica jer je neosnovana i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a presudio kako je navedeno u toč. I. izreke ove odluke.

 

18. Odluka iz toč. II. izreke ove odluke donesena je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a obzirom da tužiteljice sa žalbom nisu uspjele.

 

Osijek, 10. studenoga 2022.

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća

                                                                                                                       Branka Guljaš