- 1 -              Rev 583/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 583/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovina člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. L.-P., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S. protiv tuženika K. b. c. S., OIB ... S., koju zastupa punomoćnik B. D., dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1760/2021-3 od 29. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2408/2021 od 18. svibnja 2021., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1760/2021-3 od 29. listopada 2021. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 12.827,99 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), a koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 697,67 kuna odbijen kao neosnovan (točka I.) Tuženiku je naloženo tužiteljici  naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.375,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena  žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda  pod točkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće u visini od 9.279,30 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je za iznose iznad navedenih od 9.279,30 kuna do iznosa od 12.827,99 kuna (za iznos od 3.548,69 kuna) s dosuđenim zateznim kamatama preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev. U točki II. odbijena je djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. za iznos od 3.281,25 kuna, dok se u preostalom dijelu za iznos od 1.093,75 kuna preinačuje odluka o troškovima postupka i zahtjev tužiteljice za taj iznos se odbija.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-524/2022 od 8. veljače 2022. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kuna za razdoblje od 27. 01.2017. do 31.10.2017., sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv presude u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu u na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na dan 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna;

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn;

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017 ) kojim su ugovorile visinu osnovice;

- da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivala plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini od 5.211,02 kuna.

 

9. Bez posebnog obrazloženja, očito polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i nakon 26. siječnja 2017. prvostupanjski sud zahtjev za isplatu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. ocijenio je osnovanim.

 

10. Drugostupanjski sud, tužbeni zahtjev za ovo sporno razdoblje ocijenio je neosnovanim zaključivši da nakon proteka petogodišnjeg roka na koji je ugovor sklopljen (26. listopada 2016.) i proteka tri mjeseca produžne primjene, sukladno čl. 199. st.1. ZR-u nema mjesta primjeni sporazuma kojim je bila ugovorena osnovica.

 

11. Tužiteljica u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici  za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada je odbio tužbeni zahtjev i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

12. Ovaj sud je o naznačenom pitanju već izrazio pravno shvaćanje u odlukama broj Rev-269/2022-2 od 12. travnja 2022. i Rev-287/2022-2 od 12. travnja 2022., a s kojim shvaćanjem je shvaćanje u ovoj revizijskoj odluci sukladno.

 

12.1. Ovdje valja reći, obzirom je samo tužiteljica podnijela reviziju i to u dijelu drugostupanjske odluke kojom je preinačena prvostupanjska odluka, da nema uvjeta za preinaku drugostupanjske odluke u odnosu na razdoblje od 26. siječnja do 31. siječnja 2017. (5 dana), sve sukladno odredbi članka 399. stavka 1. u vezi s člankom 374. ZPP-a.

 

13. Prema odredbi članka 396. ZPP-a kad sud odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije ili o reviziji, može se pozvati na razloge neke svoje prethodne odluke.

 

14. Zbog nepotrebnog ponavljanja ovaj sud se poziva na razloge iznesene u navedenim odlukama.

 

15. Slijedom iznesenog, kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji razlog se odnosi naznačeno pitanje, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. stavka 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 9. studenoga 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.