- 1 -

Broj:Ppž-10801/2022

 

 

                                 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene Š.C., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljene Š.C., podnijete protiv presude Općinksog suda u Šibeniku, poslovni broj: 58. Pp-2674/2022 od 22. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana okrivljene Š.C. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena Š.C. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1], u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljena Š.C. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te joj je na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 20. rujna 2022. u 17,33 sati do 29. rujna 2022. u 17,33 sati kao 10 dana zatvora tako da okrivljenica nema za izdržati više ništa. Istom presudom okrivljena Špela Cimerman je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

2. Okrivljena Š.C. pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je iz presude vidljivo kako se ista ne sjeća događaja z razloga jer već 5 godina boluje od bipolarnog poremećaja i zbog čega je trebalo provesti vještačenje po neuropsihijatru da li je u vrijeme počinjenja prekršaja bila ubrojiva i u tom slučaju je trebala biti poslana na liječenje, a ne u zatvor, kao i da se presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj 72. Pp J-963/2020-6, na temelju članka 181. točke 3. Prekršajnog zakona odbila optužba zbog njezinog zdravstvenog stanja i zbog čega joj je trebalo odrediti liječenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

5. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja budući je u tijeku prekršajnog postupka na ročištu dana 21. rujna 2022. godine proveo sve relevantne dokaze te zakonito i pravilno ispitao okrivljenu Š.C., koja je unatoč tome što je navela da se ne sjeća događaja, okolnosno iznijela obranu, iznoseći tijek pojedinosti opisanog događaja i koja nije iznosila dokazne prijedloge. Nadalje, prvostupanjski sud je istog dana u prisustvu okrivljenice ispitao i oštećenu svjedokinju S.L. i suočio sa okrivljenicom, čime je okrivljenici osigurao pravo na konfrontaciju, a koja je svjedokinja u svijem iskazu teretila okrivljenicu za navedeni prekršaj i pročitao prekršajnu evidenciju. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza ocjenjujući ih pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona utvrdio odlučne činjenice koje tvore obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je iznio valjane razloge o donošenju osuđujuće presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenice ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zbog čega je bilo potrebno sankcionirati utvrđeno protupravno ponašanje žaliteljice u smislu prekršajno pravne odgovornosti kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, te ujedno osnovano iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenice koju je cijenio kao neuvjerljivu, a slijedom čega su u postupku pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice i na koje je pravilno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, dok iz stanja spisa proizlazi da okrivljenica u tijeku postupka nije iznosila dokazne prijedloge koje tek sada ističe u žalbi.

 

5.1. Prvostupanjski sud u tijeku postupka nije posumnjao u raspravnu sposobnost kao niti ubrojivost okrivljenice sukladno načelu neposrednosti, dok iz stanja spisa proizlazi kako je okrivljenica u inkriminirano vrijeme imala 1,52 g/kg alkohola u krvi, a koja se očito sama dovela u navedeno stanje i koja je pred prvostupanjskim sudom iznijela obranu i okolnosno prepričala tijek inkriminiranog događaja iako je navela da ga se ne sjeća, a koja nije isticala pred prvostupanjskim sudom dokazni prijedlog provođenja medicinskog vještačenja okrivljenice psihijtrijskim pregledom, već je nakon provedenog suočenja sa svjedokinjom koja ju je teretila za prekršaj, navela da je mentalni bolesnik i da ima bipolarni poremećaj i PTSP, ali koja međutim nije predlagala provođenje dokaza psihijatrijsko-medicinskog vještačenja okrivljenice i koja to tek ističe u žalbi. U odredbi članka 195. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da se u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, dok iz stanja spisa nesporno proizlazi kako okrivljenica nije pred prvostupanjskim sudom predlagala izvođenje navedenog dokaza, a koji je prema njezinom saznanju očito postojao u vrijeme prvostupanjskog postupka za kojeg je žaliteljica mogla znati i iznijeti ga pred prvostupanjskim sudom kako bi se isti razmotrio, niti je prvostupanjski sud posumnjao u njezinu ubrojivost i raspravnu sposobnost, zbog čega je u tom smislu trebalo odbiti žalbu žaliteljice, a čiji žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i koji su paušalno izneseni.

 

6. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe pobijanu presudu sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, a u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 20. rujna 2022. u 17,33 sati do 29. rujna 2022. u 17,33 sati kao 10 dana zatvora tako da okrivljenica nema za izdržati više ništa i koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počiniteljice i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljenici izrekao kaznu zatvora, a koja je po ocjeni ovog suda, za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenice, a kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija, naročito vodeći računa kako se navedeni prekršaj očitovao u trajnijem i upornom remećenju javnog reda i mira koji je sadržavao i višestruke fizičke napade na više oštećenika i to zaposlenike banke i zaštitara u prisustvu drugih građana koji su bili involvirani u događaj pružanjem nužne pomoći, a što predstavlja otegotne okolnosti i zbog čega je trebalo izreći strožu kaznu.

 

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. prosinca 2022.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenici i ovlaštenom tužitelju.