1                                                                   

Gž-214/2022-2

 

          

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Karlovcu

                    Karlovac                                                                                                                  

Gž-214/2022-2

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja M. B.1, OIB: …, iz O.  i 2.tužitelja M. B.2, OIB: …, iz O., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š. i dr. iz O., protiv tuženog B. B., OIB: …, iz P.1,  zastupan po punomoćniku N. S., odvjetniku u P.1, radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja te žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-252/2020-70 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća 9. studenog 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Usvaja se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-252/2020-70 od 12. studenog 2021., preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I izrijeke i u odluci o troškovima pod točkom III izrijeke i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

 

I              Tuženik B. B., OIB: … iz P.1,  kao vlasnik stana dužan je s tužiteljima M. B.1, OIB: …, iz O. i M. B.2, OIB: … iz O., sklopiti sljedeći:

 

Ugovor o kupoprodaji nekretnine

 

I

 

Tuženik B. B., OIB: …, iz P.1,  kao vlasnik stana upisanog u knjizi etažnog vlasništva zk.ul. broj 377 k.o. P.2, etažno vlasništvo, poduložak 89, u naravi 89 etaža, 0/0, dvosobni stan na trećem katu zgrade površine 54,18 m2 u planu zgrade označen sa …, a koji se nalazi u trokatno poslovno –stamenoj zgradi u P.2,  sagrađen na k.č.br. 574 k.o. P.2, prodaje tužiteljima kao kupcima M. B.1, OIB: …, iz O. i M. B.2, OIB: …, iz O., u jednakim dijelovima vlasništvo predmetne nekretnine."

 

Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da nadoknade tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn/3.732,83 EUR, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tužitelja te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-252/2020-70 od 12. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II izrijeke potvrđuje.

 

III Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da nadoknade tuženiku prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.485,00 kn/727,98 EUR.

 

IV Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-252/2020-70 od 12. studenog 2021. odlučeno je:

 

I              Tuženik B. B., OIB: …, iz P.1,  kao vlasnik stana dužan je s tužiteljima M. B.1, OIB: …, iz O. i M. B.2, OIB: …, iz O., sklopiti sljedeći:

 

Ugovor o kupoprodaji nekretnine

 

I

 

Tuženik B. B., OIB: …, iz P.1,  kao vlasnik stana upisanog u knjizi etažnog vlasništva zk.ul. broj 377 k.o. P.2, etažno vlasništvo, poduložak 89, u naravi 89 etaža, 0/0, dvosobni stan na trećem katu zgrade površine 54,18 m2 u planu zgrade označen sa …, a koji se nalazi u trokatno poslovno –stamenoj zgradi u P.2,  sagrađen na k.č.br. 574 k.o. P.2, prodaje tužiteljima kao kupcima M. B.1, OIB: …, iz O. i M. B.2, OIB: …, iz O., u jednakim dijelovima vlasništvo predmetne nekretnine.

 

II

Ugovorne strane ugovaraju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 60.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan ispunjanja obveze, koja kupoprodajna cijena je u cijelosti isplaćena.

 

III

Prodavatelj dozvoljava kupcima da bez svog daljnjeg pitanja ili odobrenja u zemljišnoj knjizi izvrše upis svog prava vlasništva, svaki u ½ dijela na stanu iz čl. I ovog ugovora.

 

IV

Kupci se nalaze u posjedu predmetnog stana od trenutka sklapanja predugovora.

V

Kupci snose porez na promet nekretninama. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a u suprotnome će ugovor zamijeniti ova presuda.

 

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

 

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 41.004,04 kn (slovima: četrdesetjednutisućučetirikuneičetirilipe), u roku od 15 dana."

 

              2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobijaju tužitelji u dijelu pod točkom II izrijeke i u odluci o troškovima postupka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu, pozivom na odredbu iz članka 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da drvarnica ne može biti objekt prava vlasništva kao posebni dio zgrade. Smatraju da drvarnica predstavlja pripadak stvari te je trebalo usvojiti i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na drvarnicu. Osporavaju i pravilnost odluke o troškovima postupka, smatraju da su podnesci od 26. ožujka 2015. 13. srpnja 2016., 30. rujna 2016. te 21. rujna 2021. bili potrebni za vođenje postupka u skladu sa odredbom iz članka 155. ZPP-a. Predlažu žalbu usvojiti i pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

 

              3. Odgovor na žalbu 1. i 2. tužitelja nije podnesen.

 

              4. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I izreke te u odluci o troškovima postupka pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je pobijana odluka nejasna, proturječna sama sebi da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje obzirom prvostupanjski sud nije cijenio sadržaj "Predugovora kupoprodajnog ugovora". Navodi da prvostupanjski sud nije pokušao utvrditi koji je smisao odnosno svrha navedenog predugovora, što su stranke zapravo htjele dogovoriti i ugovoriti. Navodi da je predugovor bio samo garancija povrata novca koji su mu 1. i 2. tužitelji dali kao prijatelju, da bi mu pomogli. Smatra da iz sadržaja predugovora proizlazi da ukoliko na njegovoj strani nastane obveza plaćanja u kaznenom postupku da se navedeni predugovor smatra raskinutim jer navedenu obvezu može podmiriti iz nekretnine koja je navedena u predugovoru. Navodi da je tijekom postupka Republika Hrvatska kao vjerovnik iz kaznenog postupka na navedenoj nekretnini upisala založno pravo radi osiguranja tražbine nastale iz kaznenog postupka. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08) koji je u primjeni od 1. siječnja 2009. i to odredbe iz članka 557.e prema kojem niti jedna privremena mjera ne može trajati do okončanja kaznenog postupka, već se trajanje privremene mjere određuje na način kako je to propisano navedenim člankom. Kako sud nije donio odluku o produljenju privremene mjere smatra da je ona istekla i nije mogla trajati duže od dvije godine, da je prestala egzistirati 1. siječnja 2009., te obzirom na vrijeme podnošenja tužbe nastupila zastara zahtjeva tužitelja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako predugovor nije raskinut iako su se izmijenile okolnosti zaključenja navedenog ugovora. Ističe da je ugovor ništetan, da je na njegovo zaključenje pristao zbog stanja nužde. Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu odluku preinačiti te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

              5. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji osporavaju sve žalbene navode te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

              6. 1. i 2.Tužitelji u ovome predmetu traže donošenje odluke koja će zamijeniti kupoprodajni ugovor za stan u P.2, stambene površine 54,18 m2 te stanu pripadajuće drvarnice.

 

7. U predmetu nema spora da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik dvosobnog stana na trećem katu površine 54,18 m2 u planu zgrade označen kao … te drvarnice površine 1,77 m2 u podrumu zgrade, u planu označenim sa … a koji se stan i drvarnica nalaze u trokatnoj poslovno – stamenoj zgradi u P.2, koja je  sagrađen na k.č.br. 574 k.o. P.2, upisanoj u zk.ul. 377 k.o. P.2.

 

8. Nema spora da su stranke 8. studenog 2020. zaključile "Predugovor Kupoprodajnog ugovora" (u daljnjem tekstu - Predugovor), koji se odnosi na kupnju stana u P.2, koji se nalazi u stambeno-poslovni projekt P.2-r., površine 54,74 m2 koja je sagrađena kč.br. 574 k.o. P.2 a koji je u vlasništvu tuženika. Nema spora da je ugovorena kupoprodajna cijena pri zaključenju pravnog posla isplaćena te da su 1. i 2. tužitelji stupili u posjed stana.

 

9. Prijeporno je postoji li obveza tuženika na zaključenje "glavnog ugovora".

 

10. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi povodom žalbe 1. i 2. tužitelja te tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP).

 

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

12. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u ovome predmetu.

 

13. Tako u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

 

- da je rješenjem Županijskog suda u Puli – Istražni centar broj Kio-117/96 tuženiku izrečena privremena mjera zabrane otuđenje i opterećenja više nekretnina, između ostalog i stana u P.2 sagrađenog u stambeno-poslovnom objektu P.2-r., površine 54,74 m2, a koje se nalaze u zgradi sagrađenoj na kč.br. 574 k.o. P.2,

 

- da je privremena mjera određena do donošenja pravomoćne odluke kaznenog suda, te je rješenjem Kio-117/96 određeno da će za nekretnine koje su obuhvaćene zabranom otuđenja i opterećenja, a nisu upisane u zemljišne knjige općinski sud na čijem se području nekretnine nalaze, kao izvršni sud objaviti zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina na oglasnoj ploči,

 

- da je pravnim poslom zaključenim između stranaka u članku 1. konstatirano da je u odnosu na nekretninu koja je predmet pravnog posla izdana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja sa vremenom trajanja do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka (koji se vodi pri Županijskom sudu u Puli pod brojem K-26/96),

 

- da je člankom 4. stavak 2. i 3. pravnog posla određeno da ugovor stvara obvezu zaključenja kupoprodajnog ugovora ukoliko privremena mjera bude ukinuta, a ukoliko mjera ne bude ukinuta predugovor se smatra raskinutim,

 

- da je člankom 3. Predugovora utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu 120.000,00 DEM te je prodavatelj obvezan kupcima izdati posebnu potvrdu o isplati kupoprodajne cijene,

 

- da je kazneni postupak protiv tuženika u predmetu pravomoćno okončan odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-310/10-7 od 6. prosinca 2013., a prvostupanjski sud je rješenjem K-26/96 od 24. veljače 2014. donio odluku o troškovima kaznenog postupka,

 

- da je u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-7050/2015 po prijedlogu ovrhovoditelja Republike Hrvatske protiv tuženika B. B. kao ovršenika vođen ovršni postupak radi prisilne naplate iznosa od 809.338,90 kn te je ovrha određena na stanu i drvarnici koje su i predmet ovog spora. Ovršni postupak je pravomoćno obustavljen rješenjem prvostupanjskog suda od 15. prosinca 2015.

 

- da na nekretnini koja je predmet spora uknjiženo založno pravo za iznos od 809.338,90 kn uz zabilježbu ovršivosti tražbine, sve to u korist Republike Hrvatske,

 

- da je tuženik na račun 1.tužiteljice (neaktivan račun) uplatio iznos od 386.000,00 kn dana 18. veljače 2014.,

 

- da je nakon uplata iznosa od 386.000,00 kn po tuženiku, tuženik stan prodao trećoj osobi, a ugovor o kupoprodaji (sa trećom osobom kao kupcem) je raskinut,

 

- da je prodaja stana oglašavana i po agenciji R./M. C. N., a prodaja je oglašavana nakon uplaćenog iznosa od 386.000,00 kn po tuženiku na račun tužiteljice,

 

- da su stranke bile u prijateljskim odnosima, pa je tako i poslovni prostor tuženika formalno vođen kao vlasništvo 1.tužiteljice, prostor se iznajmljivao a najam se plaćao na račun odnosno na štednu knjižicu 1.tužiteljice kojom je raspolagao tuženik,

 

- da su tužitelji novac uplaćen na štednu knjižicu (nevažeću koja je poništena i otvorena je nova) pokušali vratiti tuženiku, na poznate adrese te su u konačnici 2020. primljeni iznos deponirali u javnobilježničkom uredu T. K. u O. (zapisnik o deponiranju broj OU-35/20 sa lista 172 prvostupanjskog spisa).

 

              14. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojim izvedene dokaze tumači van konteksta dokaznog postupka, u svoju korist, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              15. Prvostupanjski sud na temelju ovih činjeničnih utvrđenja zaključio kako nije nastupio raskidni uvjet iz članka 4. stavak 3. Predugovora, te usvaja tužbeni zahtjev.

 

              16. Pazeći povodom žalbe 1. i 2. tužitelja na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              17. Prvostupanjski sud gubi iz vida odredbu iz članka 45.  Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 81/01) koji se primjenjuje na konkretnu pravnu situaciji obzirom na vrijeme zaključenja pravnog posla prema kojoj je predugovor  ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije zaključi glavni ugovor, kao i odredbu iz stavka 3. istoga članka prema kojoj  predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

 

18. Prema odredbi iz članka 454. ZOO-a bitni sastojci kupoprodajnog ugovora su predmet i cijena.

             

19. U situaciji kada je pravnim poslom od 8. siječnja 2000. određen predmet prodaje, kada je određena cijena koja je i isplaćena, te kada su kupci stupili u posjed nekretnine, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne radi se o predugovoru, već o kupoprodajnom ugovoru.

 

              20. Neodlučno je što su stranke pravni posao nazvale "Predugovor kupoprodajnom ugovoru", već je odlučan njegov sadržaj. Stranke su se sporazumjele i o predmetu i o cijeni pa taj ugovor ima sve bitne karakteristike kupoprodajnog ugovora, a činjenica da su se stranke člankom 4. sporazumjele da će zaključiti ugovor (glavni) po ukidanju privremene mjere ne čini pravni posao predugovorom u smislu odredbe članka 45. ZOO-a.

 

              21. Predugovor je, ponovno se ističe, ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije zaključi drugi glavni ugovor, što u konkretnoj situaciji nije slučaj, jer je ugovor već zaključen sa svim značajkama ugovora o prodaji iz članka 454. stavak 1. ZOO-a.

 

              22. U takvoj situaciji po stajalištu ovog drugostupanjskog suda 1. i 2. tužitelji ne mogu tražiti donošenje presude koja će zamijeniti glavni ugovor, jer glavni ugovor već egzistira.

             

23. Stoga je žalba tuženika osnovana, ali ne iz razloga na koji se u žalbi poziva.

 

              24. Obzirom na izneseno valjalo je odluku preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I izrijeke te 1. i 2. tužitelje odbiti sa tužbenim zahtjevom na temelju odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a.

 

25. Ostali žalbeni navodi tuženika u konkretnom slučaju nisu relevantni.

 

              26. O žalbi 1. i 2. tužitelja.

 

              27. Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

 

              28. Prvostupanjski sud je pravilno odbio 1. i 2. tužitelje sa zahtjevom za donošenje presude koja zamjenjuje kupoprodajni ugovor i u odnosu na drvarnicu površine 1,77 m2 koja se nalazi u podrumu zgrade u planu označena kao … a koja se nalazi u trokatnoj poslovno stambenoj zgradi u P.2, sagrađene na kč.br. 574 k.o. P.2 kao pripadajućeg dijela stana koji je predmet spora.

 

              29. Ovaj dio tužbenog zahtjeva nije trebalo odbiti iz razloga na koji se poziva prvostupanjski sud (jer drvarnica nije navedena u pravnom poslu od 8. siječnja 2020.), već iz razloga iznesenih u ranijem tijeku obrazloženja, odnosno iz razloga što je između stranaka 8. siječnja 2000. zaključen Kupoprodajni ugovor, pa 1. i 2. tužitelji ne mogu zahtijevati donošenje presude koja će taj ugovor zamijeniti.

 

              30. U skladu sa odredbom članka 368. stavak 2. ZPP-a žalba 1. i 2. tužitelja je odbijena a odluka pod točkom II izrijeke potvrđena.

 

              31. Usvajanjem žalbe tuženika došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku, pa je temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka (točka III. izrijeke pobijane odluke).

32. Trošak tuženika sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i obređen je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Trošak tuženika sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 250 bodova (vps 201.000,00 kn) po Tbr. 8. stavak 1. Tarife, zatim od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku na ročištima 5. studenog 2015., 5. travnja 2016., 21. lipnja 2016., 7. listopada 2016., 4. veljače 2021., 29. travnja 2021., 29. rujna 2021. za svako u vrijednosti od 250 bodova po Tbr. 9. stavak 1. Tarife. 

33. Nadalje, trošak tuženika čini i trošak sastava žalbe od 8. prosinca 2016. od 250 bodova po Tbr. 10. stavak 1. Tarife.

34. Tuženiku nije kao parnični trošak priznat trošak sastavak podneska od 20. veljače 2015. jer se ne radi o trošku koji u smislu odredbe članka 155. ZPP-a je bio potreban za vođenje postupka, a nije mu priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2021. jer na ročište punomoćnik tuženika nije pristupio. Nadalje, tuženiku kao parnični trošak nisu priznati troškovi putovanja na relaciji P.1-P.2-P.1 (troškovi cestarine, izbivanje iz pisarnice, te troškovi goriva) jer ni ovi troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka obzirom nije bilo nužno angažirati punomoćnika iz redova odvjetnika van sjedišta suda.

35. Sveukupan trošak tuženika iznosi 2.250 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV-a čini parnični trošak od 28.125,00 kn/3.732,82 EUR.

36. Tuženiku valja priznati i trošak sastava žalbe od 3.125,00 kn po Tbr. 10. stavak 1. Tarife kao trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.360,00 kn što ukupno čini trošak žalbenog postupka od 5.485,00 kn/727,98 EUR.

37. 1. i 2. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom pa im ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

38. Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 9. studenog 2022.

                                                                                                                                                                                                                                                 Predsjednik vijeća

                                                                                                                Alenka Laptalo,v.r.