1              Poslovni broj: I Kž-164/2022-4

Poslovni broj: I Kž-164/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. N., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te optuženog B. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-47/2021. od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi B. N. proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela u stjecaju i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. i 7. i u vezi članka 153. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravno oduzimanje slobode opisano i kažnjivo po članku 136. stavku 1. KZ/11., te su mu za navedena djela utvrđene kazne zatvora, tako da mu je za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, a za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je na temelju članka 51. KZ/11. optuženi B. N. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

1.2. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom B. N. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2020. do 20. siječnja 2021. te od 18. veljače 2021. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku utvrde strože pojedinačne kazne zatvora i izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

 

2.1. Optuženi B. N. podnio je osobnu žalbu i žalbu putem branitelja J. P., odvjetnika iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika te ukine pobijana presuda, podredno preinači u korist optuženika. S obzirom da se žalba optuženog B. N. i žalba podnesena po branitelju sadržajno nadopunjavaju, biti će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

5. Iako optuženik uvodno u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, te žalbene osnove isprepliće sa žalbenom osnovom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik opširno u žalbi elaborira zbog čega nalazi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u tome da je počinio terećena kaznena djela te obrazlažući iste povrede, optuženik navodi da je posve nejasno iz kojih razloga prvostupanjski sud vjeruje iskazu oštećene A. B., kada provedeni dokazi ne potvrđuju njen iskaz. Razlozima kojima optuženik argumentira žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a potvrda tome, da su u pitanju činjenični, a ne postupovni prigovori, je u tome, da gotovo identične prigovore koje je prethodno podveo pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe iznosi i kao prigovore koji se odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

5.1. Stoga, kada optuženik u žalbenim navodima tvrdi da je "…počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka…jer postoji nelogičnost i proturječnost činjeničnog i zakonskog opisa…" (pri čemu tu povredu ne označava navođenjem zakonskih odredaba), u biti dovodi u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a s kojima se očito ne slaže, pa će o tome biti riječi u dijelu ove presude u odnosu na žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Što se tiče osobne žalbe optuženika u kojoj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pošteno suđenje, jer da nije imao adekvatnu obranu iz razloga što mu je prvostupanjski sud postavio branitelja po službenoj dužnosti "koji mu je u 14 mjeseci bio dva puta u posjeti…da mu nije dostavio spis koji bi mogao proučiti…da su mu uskraćena prava na adekvatnu obranu…jer odvjetnik nije ispunio svoj posao…čak misli da mu je odmogao…kada je u … pred kamerama iznio samo djelomičnu obranu…što mu se poslije odrazilo na nepovjerenje suda i obilo o glavu…a to što je na upit suda na raspravi… zašto nije pri prvom ispitivanju iznosio jednako kao na raspravi… on odgovorio… da mu se nije dalo ispričati cijeli događaj…sud propustio uzeti u obzir da mu je branitelj preporučio da pred kamerama iznese djelomičan iskaz…a na glavnoj raspravi iskreno i uvjerljivo iznese cjelokupan iskaz…", (optuženik niti te povrede ne označava navođenjem zakonskih odredaba), ali iz ovakvog sadržaja žalbe, proizlazilo bi da očito upire na bitnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

7. Međutim, sagledavajući prethodno navedene subjektivne, a moglo bi se reći i tendenciozne žalbene navode o "…uskraćenom pravu na adekvatnu obranu …i povredi prava na pošteno suđenje…", a u odnosu na zastupanje branitelja po službenoj dužnosti koji po žalbenim navodima optuženika "…nije ispunio svoj posao…te čak misli da mu je odmogao…", Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da su isti u suprotnosti sa podacima u spisu, a iz kojih proizlazi da je branitelj po službenoj dužnosti branio optuženika u tijeku cijelog postupka (unazad više od 2 godine), koji je nazočio na ročištima povodom odlučivanja o istražnom zatvoru, pisao žalbe na rješenja o produljenju istražnog zatvora, pisao odgovor na optužnicu, nazočio na dokaznom ročištu kada je ispitana oštećena i postavljao pitanja radi razjašnjenja spornih činjenica u interesu obrane optuženika, nazočio na svim raspravama i aktivno sudjelovao sa pitanjima i dokaznim prijedlozima u interesu optuženika, a da optuženik pri tome očito nije imao nikakvih primjedbi na njegov rad, niti je tražio postavljanje nekog drugog branitelja, govori u prilog opravdanog zaključka drugostupanjskog suda, da je postavljeni branitelj po službenoj dužnosti uredno obavljao svoju dužnost.

 

7.1. Pri tome, svakako treba istaknuti i to da je optuženik na raspravi, a na upit suda "…zašto se nije na isti način branio kada je prvi put ispitivan…", odgovorio "…da mu se nije dalo ispričati cijeli događaj jer je znao da će doći do suđenja i da će tijekom suđenja moći iznositi svoju obranu….", a što ukazuje da su žalbene tvrdnje optuženika "…da mu je branitelj preporučio da pred kamerama iznese djelomičan iskaz…a na glavnoj raspravi iskreno i uvjerljivo iznese cjelokupan iskaz…", doista u suprotnosti, kako sa njegovim odgovorom na raspravi, tako i sa žalbenim navodima, pa se isti ocjenjuju neosnovanim. S druge strane, a u prilog zaključka drugostupanjskog suda, da je optuženik imao adekvatnu i stručnu obranu od strane postavljenog mu branitelja, ukazuje aktivno sudjelovanje branitelja u postupku, kada je branitelj na raspravi postavio upit optuženiku "… da li je ikada imao zdravstvenih problema, o čemu je iskazivao tijekom prvog ispitivanja i da li je bio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da li mu je ustanovljen PTSP i da li je dobio određenu terapiju…", optuženik odgovorio "…da mu to uopće nije važno za ovaj postupak, niti se želi izvlačiti na nekakav PTSP….", a branitelj potom predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnosti ubrojivosti optuženika, što je prvostupanjski sud i prihvatio kao opravdani i valjani dokazni prijedlog, koji je rezultirao utvrđenjem, da je optuženik u vrijeme počinjenja djela, upravo zbog strukture ličnosti i prateće psihičke smetnje iz kruga početnog psihoorganskog sindroma, bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno.

 

7.2. Stoga, a vezano uz istaknute žalbene navode optuženika, treba reći, da bi se moglo govoriti o teškoj povredi prava na pravično suđenje u smislu odredbe članka 468. stavka 2. ZKP/08. na štetu optuženog B. N., za ocjenu pravičnosti suđenja bilo je potrebno sagledati postupak u cjelini. U tom kontekstu, a razmatranjem svih ranijih utvrđenja, te da je optuženik za cijelo vrijeme trajanja ovog postupka imao stručnu pomoć branitelja koji je aktivno sudjelovao u dokaznom i žalbenom postupku i na čiji rad u tijeku cijelog postupka nije imao primjedbi, doista nije moguće zaključivati o "uskrati prava na adekvatnu obranu", pa po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optuženik nije dao osnova za zaključak da mu je ovako navedenim žalbenim tvrdnjama, u postupku povrijeđeno ".. pravo na obranu i pravo na pošteno suđenje…", čime nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

8. Drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

9. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, (a u stvari samo pogrešno!), optuženik detaljno analizira i ocjenjuje svaki izvedeni dokaz, kao i vlastitu obranu, istodobno kritizirajući analizu i ocjenu tih dokaza iznesenih u prvostupanjskoj presudi, te sugerira da je trebalo donijeti zaključke suprotne onima koje je donio prvostupanjski sud, odnosno smatra da nema dovoljno dokaza da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela.

 

9.1. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja proveo sve raspoložive dokaze, koje je potom vrlo savjesno analizirao i kritički ocijenio i to, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima, do kojih je na takav, logički neupitan način došao, nema što prigovoriti.

 

10. Tako u odnosu na kazneno djelo silovanja, žalitelj tvrdi, kako u osobnoj žalbi, tako i u žalbi branitelja optuženika, da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne interpretacije i tumačenja iskaza oštećene A. B. te se osvrće i na druge provedene dokaze, a procjenjujući iste, tvrdi da nema dovoljno, niti valjanih personalnih dokaza, a niti bilo koji materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je optuženik počinio kazneno djelo silovanja.

 

10.1. Suprotno ovakvim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i međusobno ih povezujući, prihvatio i iskaz oštećene A. B. u odnosu na kazneno djelo silovanja, ocijenivši ga vjerodostojnim. Naime, prvostupanjski sud nije imao nikakvih razloga ne prihvatiti iskaz oštećene i svjedokinje A. B. koja je ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu 1. lipnja 2021. (u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja na tom ročištu) kada je iskreno, objektivno i detaljno opisala susret i postupanje optuženog B. N., počev od njenog dolaska iz Nj. dana 16. listopada 2020. u njegovu kuću, a on je bio vrlo ljubazan i pažljiv, pun ljubavi prema njoj, zbog čega je prethodno i stekla povjerenje u njega te prihvatila njegov poziv i njegove sestre radi pomoći oko liječenja u termama S. M. Od optuženika je saznala da je bio u zatvoru zbog ubojstva, te da je nakon izlaska iz zatvora živio u kući koju je naslijedio od svojeg oca, iza kojeg su ostali neplaćeni računi za struju, vodu i ostale komunalije, pa su se dogovorili da će mu ona zauzvrat platiti te račune te mu je po dolasku predala iznos od 100 eura, te je donijela svoju hranu jer je bila vegetarijanka. No, ta ljubaznost prekinuta je 21. listopada 2020. kada ju je optuženik šakom udario u lijevu stranu glave i preko oka, a na njen upit zašto se tako ponaša, odgovorio joj da je razlog u tome što je pogledao njezin mobitel i pronašao poruku od nekog N. Iskoristivši njegovu kratku odsutnost iz kuće, tada je pokušala pobjeći preko balkona, ali ju je optuženik u tome zatekao i tada je iscrpno i vjerno opisala što joj se sve događalo tog dana, pa sve do dana ponovnog bijega iz njegove kuće i prijave dana 22. listopada 2020.

 

10.2. Sud prvog stupnja vjerno je reproducirao ono što je svjedokinja iskazala, kako o intenzitetu sile i trajanju događaja u kojem je bila žrtva silovanja, tako i njen subjektivni doživljaj o tome koliko je bila zatečena činom i brutalnim postupcima optuženika te njegovoj višesatnoj agresivnosti kojoj je bila izložena, govoreći joj da je stara njemačka kurva, da ju treba "jebati", kako joj je u kadi više puta uranjao glavu ispod vode, a izvukavši je iz kade, bacio ju na pločice, govoreći da će ju ubiti, a potom ju odvukao do kuhinje, te iako je znao da je ona vegetarijanka, natjerao ju je da jede meso, te otvorivši joj usta ugurao meso i prisilio ju da to mora pojesti, ponavljajući da je krmača, njemačka kurva, odvratna pička i slično. Potom ju je ponovno ščepao za kosu i rekao da će je "sad jebati kao nikada prije", te ju odvukao do velike sobe i tamo snažno bacio na krevet, povukao ju prema sebi, raširio joj noge i vazelinom joj namazao vaginu, spolovilo i gurnuo svoje prste u spolovilo te pokušao svoje spolovilo staviti u njezino spolovilo, međutim, kako ga je ona gurala i grebala, to mu nije uspijevalo, da bi na kraju rekao: "sada je on unutra", penetrirao je i pri tome se pomicao. Zatim ju je okrenuo, namazao joj je stražnjicu vazelinom i penetrirao svojim spolovilom u njezin analni otvor. Iza toga joj je rekao da će mu sad morati "popušiti" i da teško njoj ako ništa ne izađe, da je njegov najomiljeniji položaj "69" i da to trebaju tako napraviti, te je svojim donjim dijelom tijela legao na njezinu glavu, a u njezinu rodnicu gurao prste i jezik, što je oštećenoj bilo odvratno, te misli da je zbog tog pritiska na glavu, neko vrijeme ležala i bez svijesti. U nekom trenutku se probudila i vidjela da joj je optuženik pokušavao obući majicu, međutim kako ju je prije toga izudarao u kuhinji, ona nije mogla podići ruke, da bi joj on zatim rekao "tako, kako si sada dobila, nisi nikada u životu dobila". Zatim joj je obukao majicu i rekao da može ostati do sutra. Ona je rekla da bi rado otišla, no on je vikao na nju da se treba prestati tresti i zatim je otišao iz sobe van. Zbog iscrpljenosti ostala je prespavati, a sutradan je u jednom trenutku iskoristila nepažnju optuženika i pobjegla od njega.

 

10.3. Optuženik je suprotno tome iznio dvije verzije u vezi početka sukoba između njega i oštećene. Tako je u istrazi naveo da je oštećena kritičnog dana bila nezadovoljna jer na bankomatu nije mogla podići novac, te je počela na njega bacati čašu i flašu, te je nožem povukla po njegovoj ruci, pokazavši na unutarnju stranu desne podlaktice zbog čega ju je udario i gurnuo, jer ima dijagnosticiran PTSP koji se kod njega manifestira na način kada se osjeća napadnutim u tučnjavi "…padne mu mrak na oči i ne može stati…". Na raspravi, optuženik je početak sukoba opisao na potpuno drugačiji način, navodeći da je oštećena pripremajući hranu u kuhinji nogom stala na malo mače staro dva mjeseca i zgnječila ga, te je vrisnula, pa kako je on u to vrijeme bio u garaži, kada je čuo vrisak, dotrčao je do nje, rukom ju je odgurnuo u njeno čelo prema kuhinjskom elementu, a ona je uzela veliki kuhinjski nož i krenula je na njega tim nožem te ga je ozlijedila po desnoj podlaktici. Izbio joj je nož iz ruke i gurnuo ju s obje ruke na kuhinjske stolice te su oboje pali na te stolice, ona je vrištala, on ju je podigao, stavio na rame i nosio do kupaonice, s ciljem da prestane vrištati, obučenu stavio u kadu napunjenu vodom i dva puta joj je potopio glavu pod vodom držeći joj usta i nos zatvorene. Izvukao ju je iz kade te su se oboje poskliznuli i srušili jedan visoki ormarić s kojeg su popadale stvari. Primio ju je za noge, odvukao u spavaću sobu i stavio na krevet, te se ona smirila. Od njenog dolaska, pa do odlaska imali su dobrovoljne spolne odnose tj. "vodili su ljubav i mazili se".

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom i neživotnom, te usmjerenu na izbjegavanje i umanjenje svoje odgovornosti, budući je ista proturječna sama sebi (opisane dvije verzije o početku sukoba koje se isključuju), tako i provedenim dokazima, kako u odnosu na brojnost ozljeda koje je žrtva zadobila, koje su utvrđene medicinskim vještačenjem, tako i sa mehanizmom njihovog nastanka, što se upotpunjuje sa iskazom oštećene, da su joj iste ozljede nanesene u cilju slamanja njenog otpora radi ostvarenja nasilnog spolnog odnosa te da je dio ozljeda nastao iz njenih obrambenih reakcija, koje ozljede jasno ukazuju na silinu napada i lokacije ozljeđivanja od strane optuženika.

 

11.1. Tako iz vještačenja dr. B. proizlazi da je oštećena u inkriminiranom događaju 21. listopada 2020. zadobila ozljede u vidu krvnog podljeva i otoka gornje i donje vjeđe lijevog oka, krvnog podljeva i oguljotinu u području korijena nosa, krvnog podljeva kože lijeve bočne strane prsnog koša, krvnog podljeva kože donjeg dijela leđa, krvnog podljeva gornje trećine lijeve nadlaktice, više krvnih podljeva kože lijeve podlaktice, oguljotine kože lijevog lakta, više krvnih podljeva kože desne podlaktice, prijeloma krova lijeve očne šupljine, prijeloma lijevog ličnog nastavka čeone kosti, prijeloma 3. do 8. lijevog rebra, prijeloma prednjih okrajaka 5. do 7. rebra, prijeloma tijela prsne kosti uz manji pomak i prijeloma desnih poprečnih nastavaka 1. i 2. slabinskog kralješka, koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a u odnosu na mehanizam nastanka tih ozljeda vještakinja je navela da su nastale djelovanjem tupe mehaničke sile u vidu višestrukih udaraca (najmanje pet) šakama i nogama silom u rasponu od slabog do "srednjeg do jakog" intenziteta, pritiskom na prsni koš te stiskanjem šakama, dok su ozljede ruku mogle nastati i kao obrambene ozljede tj. postavljanjem ruku ispred sredstva ozljeđivanja u pokušaju zaštite vitalnih dijelova tijela. Ozljede u području spolnih organa nisu pronađene, već su na ulazu u rodnicu utvrđene dvije blaže zacrvenjene zone koje mogu ukazivati da je došlo do spolnog odnosa, međutim nije se mogla očitovati o tome radi li se o nasilnom ili manje nasilnom spolnom odnosu, ali s obzirom da su kod oštećene na ostalim dijelovima tijela utvrđene brojne ozljede, kao što je više krvnih podljeva na obje ruke, koje su karakteristične kod nasilnih spolnih odnosa gdje se takav pritisak koristi u svrhu obuzdavanja osobe, dok su neke ozljede nastale kao  tzv. obrambene ozljede, odnosno nastale postavljanjem ruku oštećenice ispred "važnijih dijelova tijela", u svrhu zaštite tih dijelova tijela od udaraca, iste su mogle nastati u vezi ostvarenja nasilnog spolnog odnosa.

 

12. Zbog toga je irelevantna žalbena tvrdnja optuženika kako "…nepostojanje ozljeda na spolnom organu i u unutrašnjosti spolnog organa kod oštećene ukazuje da nije bilo silovanja … te da je spolni odnos između njega i oštećene bio dragovoljan… ", budući da se iz prethodno opisanog vještačenja potvrđuje vjerodostojnost iskaza oštećene kako o intenzitetu radnji i primijenjene sile, tako i o brojnosti zadobivenih ozljeda, kada je optuženik, s njom, bez njezinog pristanka, uporabom sile i prijetnje izvršio spolni odnošaj. Osim toga, pri tome valja imati na umu, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je izostanak ozljeda na spolovilu oštećene povezan sa uporabom vazelina, jer je oštećena vjerno opisala, da je "…optuženik stajao gol u sobi s posudicom vazelina u ruci,... raširio joj noge, a vazelinom joj namazao vaginu... gurnuo joj je prste u spolovilo...dok ga je ona gurala i grebala... a potom penetrirao ...rekavši... sad je on unutra... a zatim ju okrenuo, namazao joj stražnjicu vazelinom ...te penetrirao svojim spolovilom u njezin analni otvor...", a što odgovara rezultatu biološkog vještačenja kojim je utvrđeno da je na kutijici vazelina pronađena dlaka žrtve (utvrđen je DNA profil žrtve). To govori u prilog istinitosti iskaza žrtve da ju je optuženi namazao tim vazelinom po spolnom organu i analnom otvoru jer je na kutijici pronađena upravo njena dlaka, a ne obrnuto, kako je to optuženik pokušavao neistinito prikazati u svojoj obrani, tvrdeći da je ona njega prilikom dobrovoljnog spolnog odnosa cijelog namazala vazelinom. Sukladno prethodno utvrđenim činjenicama, posve je irelevantno, da li je (samo po tvrdnji optuženika), oštećena u koferu imala "neki kostim opatice i vibrator u obliku penisa", a tvrdnja optuženika kako su te stvari poslužile "za neku igru optužene … sa optuženikom", posve je neprihvatljivo, jer je u suprotnosti sa stvarno utvrđenim činjenim stanjem.

 

12.1. Isto tako, to što se optuženik branio kako mu je "puknuo film…kada je oštećena uzela nož i krenula na njega tim nožem…da su mu jednostavno "živci pukli"…te se u tom trenutku nije mogao kontrolirati…u njemu se javio osjećaj samoobrane koji je razvio dok je prije bio u zatvoru…", pa ju je možda i udario jače nego što bi to trebalo, zbog čega mu je žao i osjeća se odgovornim za te tjelesne ozljede, ali da oštećenu nije silovao, niti bi to ikad učinio, zbog čega da bi mu sud trebao povjerovati, budući da niti ginekološkim pregledom oštećene nisu utvrđene ozljede vanjskog ili unutrašnjeg spolovila te kako su sve druge ozljede nastale u "međusobnom hrvanju i padu", nema utjecaja na potpuna i pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda, kako o vjerodostojnosti iskaza oštećene, tako i o kritičkoj ocjeni obrane optuženika.

 

13. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i u odnosu na terećeno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode oštećenoj. Naime, osim što je oštećena A. B. pokušala pobjeći od optuženika dana 21. listopada 2020., a optuženi ju u tom pokušaju zatekao i spriječio te tog dana zatvorio i ostvario prethodno opisano silovanje, oštećena je dana 22. listopada 2020. pobjegla od optuženika, bosonoga i goloruka, bez ikakvih osobnih stvari, iako se nalazila u stranoj državi, čiji jezik ne razumije, a što ukazuje na istinitost njenog iskaza da je prethodno bila protupravno zadržana u kući optuženika. Da je bijeg oštećene posljedica proživljene traume i silovanja, uz dodatno zastrašivanje oružjem da će je ubiti, podupiru i podaci zapisnika o očevidu i fotoelaborata, iz kojeg proizlazi da je optuženi u kući držao različito oružje i streljivo, te iskazom svjedoka K., da je oštećena tog kritičnog dana dotrčala do njega, bosa u čarapama, samo sa mobitelom u ruci, da je imala modricu na oku i tražila pomoć od njega. Stoga je, vjerodostojnost iskaza oštećene, da je bila u kući optuženog zatočena i u "smrtnom strahu", uslijed fizičkih i psihičkih patnji zbog optuženikovog iživljavanja, doista neupitna.

 

13.1. Tvrdnja optuženika da je cijelo vrijeme imala mobitel i mogla bilo kada pozvati pomoć, u suprotnosti se je sa iskazom oštećene o dinamici događanja dana 21. i 22. listopada. 2020., ali i sa dijelom obrane optuženog. Tako je oštećena iskazala da joj je optuženi dao mobitel 22.10.2020., kada je isti zatražila radi fotografiranja gramofonskih ploča, kako bi ih ponudila na prodaju preko interneta, što joj je optuženik tada dozvolio, kao i to da izađe ispred kuće, kako bi vani popila kavu (to niti optuženik ne osporava), da bi ona potom, kada je optuženik krenuo prema garaži po gramofonske ploče, ona "iskoristila milisekundu i pobjegla od optuženika" te potom zatražila pomoć od svjedoka K., čiji iskaz posve vjerno i objektivno prikazuje kako je optužena izgledala, u kakvom stanju je dotrčala do njega i u kakvom strahu je bila kada je tražila da se pozove hitna i policija.

 

13.2. Stoga je, na temelju analize i ocjene svih dokaza, a u odnosu na kritički ocijenjenu obranu optuženika, prvostupanjski sud s pravom prihvatio iskaz oštećene A. B. kao vjerodostojan, budući je njen iskaz potvrđen i drugim dokazima, kako u odnosu na brojnost tjelesnih ozljeda koje joj je nanio optuženi te opisani intenzitet sile koju je optuženi primijenio prema njoj, tako i u odnosu na opisanu dinamiku bijega, te stres i traumu koju je doživjela kod nasilnog spolnog odnosa s elementima brutalnosti i poniženja, te pri ostvarenja bijega od optuženika.

 

14. Dakle, prvostupanjski sud je i po stajalištu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno postupio, utvrdivši da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja naveo relevantne, jasne i uvjerljive razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se na šire obrazloženje, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja. Slijedom izloženog, žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

15. U okviru žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona, a tvrdnjom optuženika, kako je pobijana presuda rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da "...iz provedenih dokaza proizlazi kako u radnjama okrivljenog nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 154. stavak 2. KZ/11…", optuženi B. N. u stvari ističe takozvanu "posrednu povredu kaznenog zakona". Pritom ne ukazuje na neki od oblika povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., nego tvrdi da je prvostupanjski sud, ne na osnovu onih činjenica koje je utvrdio, nego na temelju onog činjeničnog stanja koje je po shvaćanju optuženika trebao izvesti iz provedenih dokaza, morao donijeti drugačiju odluku o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti. Nadalje smatra, da iz provedenih dokaza nikako ne proizlazi da bi se "… radilo o kvalifikatornom kaznenom djelu silovanja iz članka 154. stavak 2. KZ/11, već… eventualno… o osnovnom obliku kaznenog djela silovanja…dok je u pogledu kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11., trebalo odlučivati po pravilu konsumpcije u odnosu na kazneno djelo silovanja…".

 

15.1. No, suprotno takvim tvrdnjama, time nije počinjena povreda kaznenog zakona, jer se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje žalitelj, po svojoj subjektivnoj ocjeni, smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

16. Isto tako, a protivno žalbenim tvrdnjama optuženika (iz točke 15. ove odluke), ovdje se ne radi o dvojbenoj situaciji, u pogledu utvrđenja činjenica o ostvarenju bića terećenih kaznenih djela, koja bi se imala razriješiti pravilom in dubio pro reo, kako se to predlaže u žalbi.

 

16.1. Naime, to se dokazno pravilo primjenjuje u procesnoj situaciji kada se ni na koji drugi način zbog konstelacije dokaza koje terete optuženu osobu i koji mu idu u prilog, pouzdano ne može izvesti zaključak o odgovarajućoj činjenici, pa se u takvoj situaciji uzima kao da je dokazana ona činjenica koja je za optuženika povoljnija, što, međutim, u konkretnom predmetu nije slučaj. Ovdje nikakva činjenična dvojba u biti niti ne postoji, jer se s jedne strane radi o postojanju niza dokaza koji optuženika terete, a s druge strane se radi o krajnje neuvjerljivoj obrani optuženika, kojom očito nastoji osporiti postojanje svoje odgovornosti, što je prvostupanjski sud pravilno i ocijenio. Prvostupanjski sud za svoja utvrđenja mora dati jasno, logično i zakonito obrazloženje, što je u ovom konkretnom slučaju i učinjeno, sukladno članku 459. ZKP/08.

 

17. Stoga nije osnovana niti ova žalbena osnova optuženika, a niti je ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

18. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni navodeći da je olakotna okolnost, smanjena ubrojivost, koju je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika precijenjena, dok nisu u dovoljnoj mjeri ocijenjene otegotne okolnosti, bezobzirnost postupanja optuženika prema oštećenoj, visok stupanj kriminalne volje i upornost u činjenju kaznenih djela na štetu oštećene, pa stoga predlaže da se optuženiku izreknu veće pojedinačne kazne te optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

19. Suprotno tome, optuženik u žalbi branitelja zbog odluke o kazni, tvrdi da na strani optuženika nije u dovoljnoj mjeri cijenjena olakotna okolnost da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, zbog poremećaja u strukturi ličnosti i pratećih psihičkih smetnji, pa predlaže "preinačiti presudu u korist optuženika", dok optuženik u osobnoj žalbi smatra da je izrečena kazna prestroga, pogotovo "...kad zna da nije napravio nikakvo silovanje…te smatra da je…presuda brzopleto donesena…pa se unaprijed zahvaljuje na predanosti slučaju i milostivnosti višeg suda".

 

20. Razmotrivši tako suprostavljene žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, a ne umanjujući niti obezvrjeđujući značaj okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, te društvenu opasnost koju apostrofira žalba državnog odvjetnika, koji se zalaže za to da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud smatra da su to okolnosti koje su već obuhvaćene ocjenom prvostupanjskog suda (na osobito okrutan i osobito ponižavajući način, žrtva, kao silovana osoba je teško tjelesno ozlijeđena), a s druge strane, prvostupanjski sud je uzeo u obzir kao olakotno da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv (duboki poremećaj u strukturi ličnosti koji odgovara disocijalnom poremećaju ličnosti te pratećih psihičkih smetnji iz kruga početnog psihoorganskog sindroma), a što apostrofira žalba optuženika.

 

21. Naime, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito, treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

22. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti (točke 19.-19.2. pobijane presude), kao i utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to od 10 godina za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2 KZ/11. te kaznu zatvora od 1 godine za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11., kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci izrečenu na temelju članka 51. KZ/11., kao kaznenu sankciju koju nalazi primjerenom osobi optuženika i svim okolnostima, ocjenjujući da će se takvom kaznom u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11. U toj kazni u dovoljnoj mjeri dolazi do izražaja i optuženikova višestruka ranija osuđivanost za kaznena djela protiv života i tijela s elementima nasilja (jednu je ženu i lišio života), pa je ista kazna podobna i za shvaćanje kako je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te kojom će se izraziti, kako društvena osuda, tako i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i dovoljno utjecati i na sve ostale da ne čine takva i slična kaznena djela. Stoga, izrečena kazna je primjerena svim okolnostima, pa se niti strožom, a niti blažom, ne bi ostvarila svrha izricanja sankcija, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

22.1. Optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 22. listopada 2020. do 20. siječnja 2021., te od 18. veljače 2021. pa nadalje, u skladu s člankom 54. KZ/11.

 

23. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 9. studenog 2022.