- 1 -              Rev 2214/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2214/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. R. iz S. B., OIB ... , zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu M. G. & V. Š., Z., protiv tuženika H. a. d. s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje i održavanje autocesta iz Z., OIB ... , zastupanog po punomoćniku E. H., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-326/2018-3 od 6. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-948/16-15 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja Đ. R. podnesena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-326/2018-3 od 6. veljače 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Đ. R. (dalje: tužitelj) radi utvrđenja nedopuštenim odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. veljače 2016. tuženika H. a. o. i n. c. d.o.o. (dalje: tuženik), kao i zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom odluke tuženika kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava od 6. travnja 2016., te zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem je bio zaposlen (toč. I/ izreke), dok je toč. II/ izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka od 2.500,00 kn u roku od 8 dana, a rješenjem sadržanim u istoj odluci je odbijen zahtjev za izdavanjem privremene mjere za vraćanjem tužitelja na posao.

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je rješenjem sadržanim u istoj odluci potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanjem privremene mjere.

 

3. Međutim iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj istu podnosi samo protiv drugostupanjske presude iz revizijskih razloga propisanih čl. 386. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova uvećan za troškove povodom revizije.

 

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije te podnosi zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. veljače 2016., zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom odluke kojom je tuženik odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava, te zahtjev za vraćanjem tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

 

8. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik postupajući protivno odredbama Pravilnika o obavljanju poslova za naplatu cestarine dio naplaćenih iznosa cestarine zadržavao za sebe i da je na taj način počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je po svojoj prirodi takve težine da opravdava donošenje odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

9. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati pa je stoga neosnovan navod tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2013. te dodatka tom ugovoru od 10. travnja 2015. i obavljao poslove radnog mjesta blagajnik naplate cestarine u TJNC V. K.-L.-O., Sektor za naplatu cestarine;

- da je na temelju rekapitulacije blagajne od 1. kolovoza 2015. i zapisnika o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora za dan 1. kolovoza 2015. nadređeni tužitelju predložio da se protiv tužitelja pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne obveze i donese primjerena stegovna mjera jer je kod tužitelj zatečen novac koji nije predao uz utržak;

- da je uprava društva na 89. Sjednici 6. listopada 2015. donijela Odluku o imenovanju disciplinskog povjerenstva, s ovlastima pozvati radnika na iznošenje pisane obrane s ostavljenim rokom za očitovanje do 5 dana;

- da je tužitelj osporio da bi počinio opisanu povredu obveze iz radnog odnosa;

- da je disciplinsko povjerenstvo sektora za naplatu cestarine 25. studenoga 2015. donijelo rješenje kojim tužitelju, koji obavlja na NP L. poslove blagajnika, radi počinjena povrede iz radnog odnosa, predlaže izricanje mjere pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa i naknadu štete u paušalnom iznosu od 15% od iznosa važeće najniže osnovne plaće;

- da se prije donošenja odluke o otkazu poslodavac savjetovao sa radničkim vijećem vezano za namjeru donošenja iste, te da se radničko vijeće tuženika usprotivilo namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju;

- da je tuženik 26. veljače 2016,. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, odnosno skrivljenog ponašanja radnika;

- da je tužitelj pravovremeno 23. ožujka 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan, odlukom od 6. travnja 2016.

 

11. Temeljem ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj postupao protivno odredbama Pravilnika o obavljanju poslova za naplatu cestarine prema kojima je kao blagajnik dužan evidentirati, predati i razdužiti sav utržak, odnosno sve što je primio od korisnika autoceste, a što predstavlja opravdan razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu u skladu sa čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19).

 

12. Sud drugog stupnja prihvaća naprijed iznijeta činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i zaključak da je tužitelj postupajući na opisan način postupio protivno odredbama Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine jer je manipulirao utrškom, a da je takvo postupanje opravdan razlog za donošenje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

13. Člankom 115. st. 1. ZR toč. 3. ZR je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

14. U odnosu na navode tužitelja kojima tvrdi da izrazi koje koriste nižestupanjski sudovi („manipulacija utrškom“) kao takvi nisu predviđeni kao otkazni razlozi u smislu da bi isti bili navedeni u Pravilniku o obavljanju poslova naplate cestarine, valja odgovoriti da je tim pravilnikom (čl. 21.) navedeno na koji način je tužitelj prilikom obavljanja poslova blagajnika na naplati cestarine, a na kojem radnom mjestu je bio zaposlen, trebao postupati, te da su nižestupanjski sudovi utvrdili da nije postupao na opisan način, a postupanje tužitelja su okarakterizirali kao „manipulaciju utrškom“. Iz nižestupanjskih odluka nedvojbeno je da se tim izrazom podrazumijeva postupanje na način da se dio utrška ne predaje prilikom razduživanja blagajne tuženiku kao poslodavcu, što je protivno naprijed citiranim odredbama Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine. Naime čl. 21. st. 3. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine je (između ostalog) propisano da na završetku smjene blagajnik broji i razvrstava dnevni utržak po sredstvima plaćanja, slaže novčanice po apoenima, upisuje u radnu stanicu primljena sredstva plaćanja po vrsti, količini i iznosu (indeks korekcije 0), ispisuje specifikaciju pologa novca i dr., a iz kojih proizlazi da je blagajnik po svršetku smjene dužan predati sav dnevni utržak kao i da nema ovlaštenja zadržati „višak“ u smislu napojnice, kako to tužitelj tijekom postupka tvrdi (s obzirom da je indeks korekcije 0). Upravo iz navedenog proizlazi izraz „manipulacija utrškom“ koju koriste nižestupanjski sudovi a koja po svom sadržaju odgovara postupanju koje je protivno čl. 21. st. 3. toč. 1. – 4. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine, te takvo postupanje prema čl. 51. st. 1. Pravilnika o radu predstavlja povredu radne obveze.

 

15. U pogledu navoda tužitelja kojima osporava zaključak nižestupanjskih sudova da opisano postupanje tužitelja nije predstavljalo kršenje radnih obveza, već ustaljenu praksu koju je tuženik odobravao, valja odgovoriti da takav zaključak ne proizlazi iz činjenica utvrđenih pred nižestupanjskim sudovima, već vlastito viđenje i ocjenu provedenih dokaza od strane tužitelja, što nije dopušten razlog za podnošenje revizije.

 

16. Ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova prema kojem je ponašanje tužitelja u suprotnosti s obvezom preuzetom ugovorom o radu te Pravilnikom o obavljanju poslova naplate cestarine (čl. 21. st. 3. toč. 1-4, opisano u toč. 14. obrazloženja), da isto predstavlja povredu radne obveze propisanu čl. 51. st. 1. Pravilnika o radu. Obzirom da je tužitelj postupao protivno izričitim odredbama Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine kojima je bilo propisano da prilikom razduživanja dnevnog utrška ne smije zadržavati novac (indeks korekcije 0), kao i da je čl. 5. st. 5. Pravilnika propisano da je radnicima na naplatnim postajama te ostalim radnicima koji su ovlašteni ulaziti u naplatnu kućicu u kojoj se obavlja naplata, za vrijeme ulaska, boravka i izlaska iz naplatne kućice, zabranjeno držanje osobnog novca i drugih sredstava plaćanja, proizlazi da je tužitelju bilo poznato da ne smije kod sebe zadržavati novac, pa samim time i da ne smije prilikom predaje utrška zadržati višak za koji tvrdi da predstavlja napojnicu. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nije bilo za očekivati od poslodavca da tužitelju prethodno izda pismeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa (čl. 119. st. 1. ZR).

 

17. S obzirom na navedeno, tuženik je u konkretnom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR) pa su valjano nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 3. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev te utvrdili zakonitim otkaz ugovora o radu (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr 233/2018-2 od 5. prosinca 2018. te Rev 3233/2018-4 od 17. studenog 2021.).

 

18. Stoga je temeljem čl. 393. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

 

 

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.), pa je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 9. studenog 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.