- 1 -              Rev 1834/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1834/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika Udruga, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-786/2018-2 od 10. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3209/2018-120 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3209/2018-120 od 20. srpnja 2018.: prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopušten otkaz Ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu broj: ... od 24. rujna 2010.; raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996., sa danom 31. ožujka 2015., te je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od 48.020,48 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. rujna 2017. pa do isplate. Nadalje, obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime razlike mirovine i plaće koju bi ostvarivala kod tuženika pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 69.370,00 kuna, a tužiteljici naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 3.970,00 kuna.

 

2.               Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-786/2018-2 od 10. siječnja 2019., prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena (osim u odnosu na kamatnu stopu pod točkom III. izreke, u kojem je dijelu prvostupanjska presuda djelomično preinačena) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

3.               Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače.

 

4.               Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

 

5.               Revizija nije osnovana.

 

6.               Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.               Neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženja pobijanih presuda sadrže jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

8.               Nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje revizija, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP koju ocjenu je kao takvu pravilno prihvatio i drugostupanjski sud.

 

9.               Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje, jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

10.           Neosnovano tuženik u reviziji ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 377. ZPP. Naime, pored činjenice da je prvostupanjski sud postupio po uputi iz rješenja suda drugog stupnja poslovni broj Gž R-920/2017-3 od 22. veljače 2018. i otklonio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (koju je prvostupanjski sud počinio u presudi poslovni broj Pr-7247/10-102 od 29. rujna 2017.) te uz zaključak kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je stvarno prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta daktilografa na kojem je bila zaposlena tužiteljica, kao niti da se smanjio obujam tih poslova, nije bilo niti mjesta raspravljanju o tome je li postojala mogućnost preraspodjele tužiteljice na drugo radno mjesto (a na što je ukazivao drugostupanjski sud u rješenju poslovni broj Gž R-902/2017-3 od 22. veljače 2018.).

 

11.           Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena, zahtjev za određenje sudskog raskida radnog odnosa, te zahtjev za isplatu iznosa od 48.020,48 kuna na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, kao i zahtjev za isplatom razlike između mirovine i plaće do sudskog raskida ugovora o radu.

 

12.           U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica radni odnos kod tuženika na radnom mjestu daktilografa, zasnovala temeljem Odluke o zapošljavanju zaposlenika broj ... od 7. prosinca 1977., koje poslove je nastavila obavljati i nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme 29. ožujka 1996.:

 

- da je tuženik tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 24. rujna 2010., otkazao Ugovor o radu, na temelju kojeg je kod tuženika obavljala poslove daktilografa;

 

- da je tužiteljica za Odluku o otkazu saznala 28. rujna 2010., te da je protiv te Odluke, 6. listopada 2010. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, na koji se zahtjev tuženik nije očitovao;

 

- da u obrazloženju Odluke o otkazu stoji kako tuženik tužiteljici Ugovor o radu otkazuje poslovno uvjetovanim otkazom, jer je Odlukom ravnatelja o izmjeni i dopuni Odluke o sistematizaciji radnih mjesta u ravnateljstvu tuženika od 23. rujna 2010. ukinuto radno mjesto daktilografa, a da kod tuženika ne postoji mogućnost zapošljavanja tužiteljice na nekim drugim poslovima u skladu s njezinom stručnom spremom, niti postoji mogućnost njezinog obrazovanja ili osposobljavanja za rad na drugim poslovima, te da je prilikom davanja otkaza uzeto u obzir kako tužiteljica ima navršenih 33 godine staža, 60 godina života, te nema zakonske obveze uzdržavanja;

 

- da je u Odluci o izmjeni i dopuni Odluke o sistematizaciji radnih mjesta u Ravnateljstvu tuženika od 23. rujna 2010., u postojećoj sistematizaciji radnih mjesta u Ravnateljstvu tuženika, izbrisano radno mjesto daktilograf;

 

- da stvarno nije prestala potreba za obavljanjem poslova daktilografa, pa time ni za radom tužiteljice, te ne postoje ekonomsko opravdani razlozi da se poslovi njenog radnog mjesta povjere drugoj osobi;

 

- da tuženik u Odluci o otkazu, niti tijekom postupka nije tvrdio da je došlo do prestanka potrebe za poslovima daktilografa, niti je tvrdio da se smanjio obujam tih poslova.

 

12.1. Zaključuje sud, da tuženik nije dokazao da je stvarno prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta daktilografa na kojem je bila zaposlena tužiteljica, kao ni da se smanjio obujam tih poslova, te da opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu tuženik nije imao.

 

13. Pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) te čl. 131. st. 3. ZR, čl. 117. st. 1. ZR, čl. 87. st. 1. ZR, nižestupanjski sudovi prihvaćaju zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopušten otkaz ugovora o radu br. ... od 24. rujna 2010., da se raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996. sa danom 31. ožujkom 2015., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljice na ime naknade štete zbog nedopuštenost otkaza iznos od 48.020,48 kn sa zateznim kamatama te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike mirovine i plaće koju bi ostvarivala kod tuženika iznose navedene u toč. 4. prvostupanjske odluke.

 

14. Revizijskim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

 

15. S obzirom na to da revizijski prigovori u cjelini predstavljaju ponovljene žalbene prigovore o kojima se drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno izjasnio, to ovaj sud u svemu ostalom u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude pa se tuženik (umjesto ponavljanja razloga u ovom obrazloženju) upućuje na razloge drugostupanjske presude.

 

16. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozove na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske odluke. U tome slučaju dužan je uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti odluku na koju se poziva (čl. 396. st. 2. ZPP).

 

17. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-786/2018-2 od 10. siječnja 2019.

 

18. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 9. studenoga 2022.