REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3004/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.
sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE
HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu
u Puli, umješača na strani tužiteljice OPĆINE MEDULIN, Medulin, Centar 223, OIB:
70537271639, kojeg zastupa punomoćnik Ranko Đokić, odvjetnik u Puli, protiv
tuženika MARINA IBACOM d.o.o. Banjole, Glavica 7, OIB 03379733630, kojeg
zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja i upisa
pomorskog dobra, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3906/21-2 od 13. travnja
2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu P-298/2020-56 od 2.
srpnja 2021., na sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske
predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske Pž-3906/21-2 od 13. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog
suda u Pazinu P-298/2020-56 od 2. srpnja 2021. ističući osam pravnih pitanja koja
smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužiteljica i umješač nisu odgovorili.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP)
revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će
reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za
odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se
drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući
razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog
promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim
sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za
ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti
pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno
izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1.
ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse
viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva
ili ih određeno naznačiti.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe
slijedeća pitanja:
"1. Da li se nakon zaključenja pripremnog ročišta navođenje površine
nekretnine u tužbenom zahtjevu koja prethodno nije naznačena u zahtjevu za mirno
rješenje spora Republike Hrvatske smatra povećanjem tužbenog zahtjeva, ako je
Republika Hrvatska već u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i
tužbe raspolagala podacima u površini nekretnine ?
2. Mora li vještak svoj nalaz i mišljenje iznijeti na usmenoj raspravi?
3. Da li je sud dužan kod istaknute povrede prava vlasništva članka 1.
Protokola br 1. (zaštita vlasništva) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda dužan ispitati miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i provesti test
razmjernosti?
4. Može li se steći pravo vlasništva na pomorskom dobru kada je prilikom
stjecanja prava vlasništva stjecatelj ili pravni prednik stjecatelja mogao steći pravo
korištenja i pravo vlasništva?
5. Da li u slučaju stavljanja stvari van prometa u smislu članka 170. Zakona o
vlasništvu i zemljišnim knjigama se može isključiti od vlasništva vlasnik stvari bez da
se istodobno ne provede potpuno izvlaštenje i isplata protunaknade za stvar koja
više ne bi mogla biti predmetom prava vlasništva?
6. Je li ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u
smislu nedostatka zbog kojeg se presuda ne može ispitati, ako je sud odbio dokazni
prijedlog stranke u postupku, a u presudi nije naznačio ni obrazložio razloge
odbijanja izvođenja predloženog dokaza?
7. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13 i 89/14. – dalje: ZPP) u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko
drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?
8. Da li vlasnik nekretnine ima legitimno očekivanje o mirnom uživanju prava
vlasništva kada je vlasništvo stekao upisom prava vlasništva u zemljišne knjige na
temelju pravomoćne odluke suda u zemljišno knjižnom postupku, a u smislu članka
1. Protokola br 1. (zaštita vlasništva) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda?"
7. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje treba istaknuti da preciziranje
površine nekretnine koja je pomorsko dobro nakon vještačkog nalaza i mišljenja nije
preinaka tužbe već postupanje u skladu s čl. 191. st. 3. ZPP što je podudarno s
pravnim shvaćanjem već izraženim u revizijskoj odluci ovog suda Rev-278/15 od 11.
srpnja 2018. U odnosu na drugo postavljeno pitanje je li vještak dužan svoj nalaz
iznijeti usmeno i obrazložiti na raspravi predlagatelj se poziva na više odluka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, kraj činjenice da je u predmetnom
slučaju vještak iznio usmeno svoj nalaz i mišljenje već na očevidu nakon mjerenja, a
da tuženik nije imao konkretne primjedbe na nalaz i mišljenje niti na očevidu, niti
nakon što je zaprimio skicu mjesta spora geodetskog vještaka koja se po prirodi
vještačenja nakon održanog očevida mora sačiniti pisano, niti je nakon zaprimanja
nalaza i mišljenja predlagao da se vještak ispita, već je ustrajao u prigovorima koji se
odnose na pravo vlasništva nekretnine; odgovor na postavljeno pitanje nije odlučan
za odluku o sporu.
8. Što se tiče treće, četvrto i osmo postavljenog pitanja treba istaknuti da u bitnom
polaze od pogrešne pretpostavke da je tuženik pretvorbom društvenog vlasništva u
zemljišnoknjižnom postupku stekao pravo vlasništva i na dijelu nekretnine koja je
pomorsko dobro te da se radi o miješanju u pravo na mirno uživanje vlasništva
suprotno legitimnim očekivanjima tuženika, odnosno da je potrebno provesti potpuno
izvlaštenje i isplatu protunaknade. Naime, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima kojim je propisan način pretvorbe društvenog vlasništva
ujedno je i definirano koje stvari mogu biti objektom prava vlasništva, a u konkretnom
navedena nekretnina uopće ne može biti objekt prava vlasništva jer je čl. 3. st. 2.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98,
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,
94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst) propisano
da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi
prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne
osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u
rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra), dok je odredbom čl. 51.
Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 17/94, 74/94 i 43/96, 158/03, 181/04)
bilo propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni
druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. U tom smislu podnositelja prijedloga se
upućuje na već izraženo podudarno pravno shvaćanje u odluci Ustavnog suda
Republike Hrvatske U-III/3387/2015 od 28. siječnja 2016.
9. Nadalje, šesto i sedmo pitanje se u suštini odnose na to je li počinjena bitna
povreda odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad
takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog
shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem
revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim
pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Dakle, tuženik navodima prijedloga u
suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje
navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno pravo pa su takva pitanja
sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o
važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju
revizijskog suda.
10. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s
obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud
Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati
primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za
postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje
revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u
vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud
Kontrolni broj: 0e417-a0869-5e8fe
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
