Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ps-28/2018-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja I. M. (OIB: …) iz S., H.
zastupan po pun. J. C., odvj. u S., protiv tuženika H.
I. d.o.o., (OIB: …)., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. rujna 2022.g. u nazočnosti
tužitelja, zamjenika pun. tužitelja, te pun. tuženika, a na ročištu od 09. studenoga
2022.g., zakazanog radi donošenja i objave presude
p r e s u d i o j e:
»I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Na temelju čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova H. I. d.o.o. (OIB:
…5), kao najmodavac (u daljnjem tekstu najmodavac), daje I. M.
( OIB: … ) iz S., . u najam stan u stan u S.,
…, stan površine 44,20 m2 koji se nalazi u prizemlju stambenog
objekta, kao zaštićenom najmoprimcu (u daljnjem tekstu najmoprimac).
2- Uz najmoprimca stan će koristiti kao članovi njegovog domaćinstva supruga
supruga M. M., te kćeri A. i K. M..
3- Stranke ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 138,43 kn koju najamninu
najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca.
4- Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana.
5- Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama
Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.
6- Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje
u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri
7- Najmoprimac je dužen pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu
od oštećenja i kvarova.
8- Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.
9- Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan omogućiti.
10- Stranke su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru
raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih
dijelova i uređaja zgrade.
11- Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.
12- Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužen je istoga predati najmodavcu.
13- Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove
presude.
II Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.
III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st.2. ZOO-a.«
II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 400,00 kn kn / 53,09€ /1zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od 09. studenoga 2022.g. pa do konačne isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
Obrazloženje:
1. Dana 07. listopada 2016.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja I. M.
(OIB: …) iz S., protiv tuženika H.
I. d.o.o., (OIB: …) A. M. 12, Z., u kojoj se navodi da je tužitelj djelatnik H. željeznica d.d., da isti nije
bio stambeno zbrinut zbog čega je uz prešutnu suglasnost odgovornih osoba prednika
tuženika, kao i mnogi drugi radnici H. d.d., uselio u prostorije H.-a te na taj način
riješio svoje stambeno pitanje. Naime, tužitelj se dana 20. srpnja 1983.g. uselio u stan
koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice, predsoblja i terase ukupne
površine 44,20 m2. Isti se uselio sa suprugom M. M. i kćerima A. i
K. M.. U trenutku kada je tužitelj uselio u stan, stan je bio u derutnom
stanju te je tužitelj bio prisiljen u cijelosti adaptirati predmetni stan o svom trošku. Dana
17. prosinca 1999.g. prednik tuženika s tužiteljem da je zaključio ugovor o korištenju
predmetnog stana za službene potrebe na neodređeno vrijeme. Temeljem navedenog
ugovora tužitelj je predniku tuženika plaćao naknadu za stanovanje u iznosu od 107,67
kn mjesečno. Dana 16. siječnja 2003.g. prednik tuženika je s tužiteljem zaključio
ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na neodređeno vrijeme
u iznosu od 138,43 kn. U ugovoru su navedeni članovi obiteljskog domaćinstva koji s
tužiteljem mogu koristiti stan i to supruga M. te djeca A. i K. M..
1 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450
Iako je u nazivu ugovora naznačeno da se radi o ugovoru o najmu stana sa slobodno
ugovorenom najamninom iz sadržaja ugovora razvidno je da se radi o ugovoru o najmu
stana sa zaštićenom najamninom. Od dana useljenja do danas tužitelj i njegova obitelj
koriste ovaj stan za stanovanje. Tuženik nije prihvatio status tužitelja kao zaštićenog
najmoprimca štoviše tvrdi da on stan koristi bez pravnog osnova. Za predmetni stan
tužitelj plaća najamninu tuženiku u iznosu od 138,43 kn, prema izračunu tuženika,
međutim ovaj iznos nije obračunat kao zaštićena najamnina. Kako tužitelju nije
poznato na koji način je izračunata ova najamnina predlaže se sudu od tuženika
zatražiti izračun zaštićene najamnine za predmetni stan kako bi tužitelj mogao urediti
tužbeni zahtjev.
Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je zatražio donošenje presude slijedećeg
sadržaja:
»Na temelju čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova H. I. d.o.o. (OIB:
…), kao najmodavac (u daljnjem tekstu najmodavac), daje I. M.
( OIB: …) iz S., …, u najam stan u stan u S.,
…, stan površine 44,20 m2 koji se nalazi u prizemlju stambenog
objekta, kao zaštićenom najmoprimcu (u daljnjem tekstu najmoprimac).
2. Uz najmoprimca stan će koristiti kao članovi njegovog domaćinstva supruga supruga
M. M., te kćeri A. i K. M..
3. Stranke ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 138,43 kn koju najamninu
najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca.
4. Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana.
5. Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama
Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.
6. Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje
u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri
7. Najmoprimac je dužen pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu
od oštećenja i kvarova.
8. Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.
9. Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan
omogućiti.
10. Stranke su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru
raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih
dijelova i uređaja zgrade.
11. Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i
na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.
12. Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužen je istoga predati najmodavcu.
13. Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove
presude.
II Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.
III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st.2. ZOO-a.«
2. Dana 11. travnja 2018.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u
kojem je tuženik u bitnome istakao:
- da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu,
- da tužitelj danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ( NN 91/96,
48/98,66/98, 22/06) nije imao pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu
navedenom tužbi i tužbenom zahtjevu, te u smislu odredbe članka 30. stavak 2. i
članka 31. toga Zakona nije stekao pravo i obveze zaštićenog najmoprimca.
- da je Zakonom o stambenim odnosima ( NN 52/1974, 51/1985) člankom 3. stavak
propisano da građanin koji je temeljem ugovora o korištenju stana ili koje druge valjane
pravne osnove stekao pravo na korištenje stana koji je u društvenom vlasništvu, i ima
pravo taj stan trajno i nesmetano koristiti pod uvjetima utvrđenim tim zakonom kao i da
sudjeluje u upravljanju zgradom suglasno odredbama glave II toga Zakona( stanarsko
pravo).
- da je tužitelj prema vlastitom priznanju bez pravne osnove zajedno sa članovima
svoga kućanstva uselio u nekretninu tužitelja 20. srpnja. 1983.g. te da stoga nije na
temelju valjane pravne osnove stekao stanarsko pravo sukladno odredbama
navedenog Zakona o stambenim odnosima.
- da je tuženik sa tužiteljem dana 16. siječnja 2003 godine zaključio Ugovor o najmu
stana sa slobodno ugovorenom najamninom, broj ugovora 61400020.,
- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-06/9090-2 od 29. prosinca,
2006.g. u sudski registar toga suda upisana je podjela prednika tuženika H. H.
d.o.o. s osnivanjem četiri društva s ograničenom odgovornošću: H.
I. d.o.o., H. V. d.o.o., H. P. d.o.o. i H. C.
d.o.o.
- da su planom podjele pravnog prednika H. H. d.o.o. stambene
zgrade i stanovi preneseni u imovinu tuženika te da je H. I. d.o.o. vlasnik
navedenih stanova,
- da radi svega navedenog kao i činjenice da tuženik koristi navedeni stan temeljem
Ugovora o najmu stanova sa slobodno ugovorenom najamninom kojega je zaključio
sa tužiteljem dana 16. siječnja 2003, sud u predmetnom postupku svojom odlukom ne
može zamijeniti sadržaj toga ugovora na način kako to tužitelj svojim zahtjevom traži,
- da se nadalje ističe da je tužitelj u navedeni stan protupravno uselio kada je u primjeni
bio Zakon o stambenim odnosima (NN 52/1974, 51/1985), da je stanarsko pravo u
smislu odredbi toga Zakona subjektivno pravo, odnosno skup ovlaštenja što ih norme
objektivnog prava priznaju nositelju, da stan dobiven na korištenje temeljem valjane
pravne osnove trajno i nesmetano koristi i održava sukladno vlastitim potrebama svoje
obitelji, te da sukladno zakonskim propisima sudjeluje u upravljanju zgradom u kojoj
se stan nalazi.
- da je stan kao objekt stanarskog prava tj. stanovi na kojima se prema istom Zakonu
moglo stjecati stanarsko pravo je:
- stan koji zadovoljava potrebe osobe koja ima pravo na dodjeljivanje stana te potrebe
članova njegovog obiteljskog domaćinstva ili takav stan koji odgovara stanu što ga je
nositelj stanarskog prava do tada koristio i kao takav osigurava trajnije nesmetano
stanovanje nositelju i članovima obiteljskog domaćinstva.
-stanovi solidarnosti izgrađeni udruženim sredstvima izdvojenih iz osobnih dohodaka
radnika radi stambenog zbrinjavanja najugroženijeg sloja ljudi te radnika koji nisu imali
sredstava za rješavanje stambenog pitanja.
- kadrovski stanovi kojim su zbrinjavani deficitarni kadrovi.
- druge kategorije stana na koje se može steći stanarsko pravo (npr. stan u zgradi koja se mora obnovit, prenamjena stana i sl.).
- da je Zakonom o stambenim odnosima čl. 8. određeno koje prostorije, unatoč činjenici
što zadovoljavaju pretpostavke da budu objekt stanarskog prava, ne mogu postati
objektom takvog odnosa a to su između ostalih i stanovi za službene potrebe.
- da je čl. 59. istog Zakona propisano da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u
stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane
pravne osnove, ako tim zakonom nije drukčije određeno.
- da u postupku nije sporno da je tužitelj sa članovima svog kućanstva u stan uselio
bez valjane pravne osnove te u trenutku useljenja nisu postojale pravne pretpostavke
za nastanak i opstanak stanarskog prava. Stan mu nije dodijeljen odlukom ili rješenjem
ovlaštenog davatelja stana niti Ugovorom o uporabi stana ili druge valjane pravne
osnove stjecanja, da bi se u konačnici došlo do useljenja u stan sukladno odredbi čl.
59. Zakona o stambenim odnosima.
- da je stanarsko pravo ukinuto Zakonom o najmu stanova 5.studenog, 1996.g. i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1.siječnja, 1997.,
- da je čl. 30. Zakona o najmu stanova ukinuto stanarsko pravo te da su dosadašnji
nositelji stanarskog prava postali najmoprimci, uz iznimku osoba protiv kojih je u tijeku
postupak za otkaz stanarskog prava, danom stupanja na snagu Zakona o najmu
stanova 5.studenog, 1996.
- da je tužitelj prema vlastitom priznanju u navedeni stan uselio bez pravomoćne odluke
o davanju stana na korištenje odnosno bez ugovora o uporabi stana ili druge valjane
pravne osnove stjecanja da bi se došlo do useljenja u stan sukladno odredbi čl. 59.
Zakona o stambenim odnosima.,
- da je zaključenjem navedenog ugovora tužitelj preuzeo sva prava i obveze koji iz tog ugovora proizlazi te je na iste i pristao.
- da se ističe da zaštićenu najamninu temeljem odredbe čl. 8. Zakona o najmu stanova plaćaju korisnici koji:
- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,
-se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,
-su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu
Zakona o najmu stanova,
-su određeni posebnim propisom,
- da se tužitelj, kao korisnik koji nije ispunio gore navedene uvjete kojim mu se priznaje
pravo na plaćanje zaštićene najamnine, ugovorom kojega je zaključio sa tuženikom,
obvezao tuženiku mjesečno plaćati slobodno ugovorenu najamninu, te da je svojim
potpisom pristao ispuniti sve preuzete obveze.
- da je slobodno ugovorena najamnina negativno određena tj. plaćaju je korisnici koji nisu ispunili uvjete propisane čl.8 Zakona o najmu stanova.
- da radi navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.
3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su
izvedeni dokazi pregledom cjelokupne priložene dokumentacije, i to priloženih
uvjerenja o prebivalištu, pregledom ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom
najamninom zaključenim između tužitelja i tuženika dana 18.01.2003.g., Ugovora o
korištenju stana za službene potrebe, nepotpisanog od strane tuženika, Odluke
tuženika o dodjeli stana tužitelju za službene potrebe, Z., 17. prosinca 1999.g.,
pregledom O. tuženika od 13.01.2003.g. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja,
svjedoka M. M., A. I. i I. G., te je izveden dokaz
pregledom ostale priložene dokumentacije.
4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom
postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH,
84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i
70/19, 80/22, dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za donošenjem presude koja zamjenjuje ugovor
o najmu stana sa zaštićenom najamninom, koji se stan nalazi u prizemlju stambenog
objekta u S., ,…, površine 44,20 m2.
8. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj, zajedno sa svojom obitelji 1983.g. uselio u poslovni prostor u vlasništvu tuženika,
- da je prije useljenja taj prostor služio tuženiku kao poslovna prostorija, skladište, ekspresni magazin,
- da su stranke dana 16.01.2003.g. zaključile ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom,
9. Među strankama je sporno:
- da li su se ostvarile pretpostavke za sklapanjem ugovora sa zaštićenom najamninom.
10. Člankom 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96., 48/98., 66/98.
i 22/06. – dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996., propisano je da se tim
zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana.
Prema stavku 2. istog Zakona stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za
stanovanje sa prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu
građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, a članak 8. stavak 1. alineja treća propisuje
da zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja
stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu tog zakona dok u smislu članka 9.
ZNS slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje nije zakonom
određeno plaćanje zaštićene najamnine.
10.1. Prema odredbi članka 30. ZSO danom stupanja na snagu tog zakona, prestalo
je stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili
do dana stupanja na snagu tog zakona i te osobe stupanjem na snagu zakona stječu
prava i obveze najmoprimca dok je člankom 31. ZNS-a propisano da vlasnik stana i
osoba iz članka 30. toga Zakona, koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju,
sukladno odredbama toga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s
time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu a za slučaj
da vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne
sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu, najmoprimac će prema članka 33. stavak 3.
ZNS-a tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor.
10.2 Člankom 48 Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine br. 52/1974,), koji
je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada je tužitelj, 1983.g., uselio u predmetni stan,
propisano je:
Stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o
davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom
nije drukčije određeno.
Stanarsko pravo stječe se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drukčije
određeno.
10.3 Identično je bilo propisano čl. 59 Zakona o stambenim odnosima (Narodne Novine 51/1985).
11. Dakle, da bi tužitelj u konkretnom slučaju uspio u ovom sporu, trebale su se ostvariti
pretpostavke iz gore navedenih zakonskih odredbi, i to prvenstveno:
- da tužitelj dokaže da je imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, a da bi to
dokazao, bilo je potrebno sukladno citiranim zakonskim odredbama da tužitelj dokaže
da ima pravomoćnu odluku o davanju predmetnog stana na korištenje ili koju drugu
valjanu pravnu osnovu,
12. Pregledom priloženih uvjerenja o prebivalištu, sud je utvrdio:
- da tužitelj I. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 09.01.1985.g. pa do danas,
- da M. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 17.12.1984.g. pa do danas,
- da K. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 12.11.1984.g. pa do danas,
13. Pregledom Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenim dana 16.01.2003.g. između H. - H. Ž. d.o.o.,
Z.,, zastupane po direktoru D. N., dipl.iur., po
posebnoj punomoći, kao vlasnik stana (dalje: najmodavac) s jedne strane i I.
M., Jmbg … iz S., H., na radnom mjestu
carinski disponent u gl. poslovnici H. C. S...... (dalje:najmoprimac), s druge
strane, sud je utvrdio:
- da je rečeni ugovor sklopljen temeljem članka 5, 9 i 10 Zakona o najmu stanova
("Narodne Novine", broj 91/96), članka 22. Pravilnika o davanju stanova u najam i
dodjeli stanbenih kredita radnicima HŽ-a SIVjHŽ-a broj 4 od 14.6.20002. i Odluke
Direktora H. - Nekretnina broj:191/03 od 13.1.2003.. .godine, za stan u S.,
H. ,
- da se stan nalazi u stambenom objektu, prizemlje, udaljenost od osi kolosjeka više od 25 m,
- da se stan sastoji od: dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i terase u
ukupnoj površini 44,20 m2,
- da će najmoprimac stan koristiti sa slijedećim članovima obiteljskog domaćinstva: 1.
M. M. – supruga, J. 2708959385025, 2. A. M. – kći,
1605979385032. 2207984385014, 3. K. M. – kći,
- da će najmoprimac za korištenje stana plaćati slobodno ugovorenu najamninu u
iznosu od 138,43 kn, sukladno O. U. H. broj: U-65-13/02. od 20. kolovoza
2002., a prema popisu za obračunske grupe na plaći ili prema ispostavljenim
uplatnicama do 15. u mjesecu za protekli mjesec...
- da će najmoprimac uz ugovorenu najamninu plaćati komunalnu i vodoprivrednu
naknadu, te ostale troškove u svezi sa stanovanjem, odnosno troškove komunalnih
usluga i to: naknadu za utrošak električne energije, uplatnicama toplinske energije,
plina, vode, odvoz kućnog smeća i druge korištene usluge, te da komunalne usluge
najmoprimac plaća prema ispostavljenim izravno od dobavljača, odnosno od davatelja
usluga,
- da najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i
uređaje u zgradi i zemljište koje služi za upotrebu zgrade u skladu s njihovom
namjenom, najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam.
14. Pregledom dokumenta pod nazivom Ugovor o korištenju stana za službene
potrebe u kojem su kao stranke tog ugovora navedeni tužitelj kao korisnik stana i HŽ
Hrvatske željeznice, kao vlasnik stana, datiranog s 13.01.2000.g., sud je utvrdio da isti
nije potpisan od strane tužitelja.
15. Pregledom Odluke o dodjeli stana za službene potrebe od 17. prosinca 1999.g. sud je utvrdio:
- da je rečena odluka donesena na temelju članka 15. Izjave o osnivanju H. H.
, d.o.o. i članka 21. Pravilnika o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih
kredita zaposlenicima H., U. H. na 14. sjednici, održanoj 17. prosinca 1999.
godine,
- da se rečenom Odlukom tužitelju I. M. na radnom mjestu samostalnog
carinsko-komercijalnog referenta u društvu C. C. d.o.o. Z., dat na
uporabu stan za službene potrebe u S., H., ukupne površine 44,20 m2.
- da je toč. III odlučeno da je temeljem ove Odluke korisnik stana za službene potrebe
dužan sklopiti Ugovor o uporabi stana za službene potrebe kojim će se regulirati
međusobna prava i obveze između H. H. i korisnika službenog
stana,
16. Pregledom Odluke tvrtke H. N. od 13.01.2003.g., sud je utvrdio da je
rečenom O. predmetni stan u S., ukupne površine 44,20
m2 pretvoren iz stana u službene potrebe za stan za redovne potrebe. Također je
utvrđeno da je tužitelju rečenom Odlukom priznato pravo na najam stana koji mu je
dodijeljen Odlukom uprave U—105-45/97 od 24.10.1997.g.
17. Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Tt-
06/9090-2 od 29. prosinca 2006. utvrđeno je da se istim rješenjem u sudski registar
upisuje podjela društva s ograničenom odgovornošću razdvajanjem s osnivanjem četiri
društva s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom/nazivom H. H.
d.o.o. prema podacima utvrđenim u prilogu rješenja.
18. Pregledom plana podjele trgovačkog društva HŽ –d.o.o. od
12. travnja 2006. utvrđeno je da će se istim, između ostaloga, podjela trgovačkog
društva HŽ - H. d.o.o. postupkom razdvajanja provest postupak
osnivanja sljedećih društava:
- H. I. – Upravljanje, održavanje i izgradnja željezničke infrastrukture, društvo s ograničenom odgovornošću
- H. P. društvo s ograničenom odgovornošću
- H. C., , društvo s ograničenom odgovornošću
- H. V., društvo s ograničenom odgovornošću.
19. Pregledom odluke HŽ-a od 18. srpnja 2002. utvrđeno je da se istom daje
suglasnost na Odluku Uprave HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. broj U-48-10/02 od 14.
ožujka 2002. o prodaji stanova u vlasništvu HŽ-a koji su dani u najam zaposlenicima i
umirovljenicima HŽ-a koji su se zaposlili u HŽ-u do kraja 1992. te da predmet prodaje
nisu stanovi koji su potrebni za uredno i sigurno obavljanje željezničkog prometa te
stanovi na području posebne državne skrbi.
20. U svom iskazu tužitelj je istakao:
- da je 1983.g. ušao u prostor koji je bio tada poslovni prostor HŽ. –
da je taj prostor na današnjoj adresi H., a nekada prije, da je to bila
adresa P. U.
- da su mu tadašnji njegovi rukovoditelji od kojih je jedan bio šef kolodvora a drugi je
bio šef komercijale rekli da prostor odnosno skladište u kojem je tada bila smještena
roba za brzu otpremu - ekspresno skladište, više nije bio adekvatan prostor za
skladište jer se radilo o baraci koja je napravljena 1955.g.,
- da je HŽ taj prostor koristio za vrijeme mediteranskih igara, to je bilo 1979.g., i te
sljedećih otprilike 5 do 6 godina, a njegovo izmještanje je bilo izvršeno na drugi kraj
kolodvora,
- da su mu njegovi rukovoditelji rekli da useli u taj prostor i formalno je proveden sudski
postupak radi iseljenja, da bi direktor OUR-a povukao tu tužbu što u predmetu ima
pisani trag, da u tom rješenju piše da se protiv njega povlači tužba odnosno prijedlog
za iseljenje i da se predmet smatra okončanim,
- da su nakon njega u isti objekat uselile još tri obitelji,
- da se navedeni prostor nalazi 25 m od kolosjeka, što je vidljivo iz ugovora o slobodnoj ugovorenoj najamnini,
- da je 1985.g. radnički savjet HŽ-a radne organizacije Željeznički prijevoz, donio
odluku o plaćanju najamnine, struje i vode, dok je na njemu bila obveza plaćanja
komunalija, a kako je tada bilo, tako je i danas.
- da se radi o prostoru od 200m2, i da su pored njega u taj prostor još uselile druge tri
obitelji i da su zajedno svi živjeli u tom prostoru gdje žive i dan danas.
- da je 1999.g. dobio Odluku o dodijeli stana za službene potrebe, da bi 2003.g. dobio
ugovor o slobodnoj ugovorenoj najamnini.
- da je već od spomenute odluke 1985.g. on plaćao najamninu, struju, vodu i
komunalije, da je dakle sve vrijeme plaćao najamninu, a istu je od 1985.g. do 2001.g.
plaćao HŽ-u,
- da je plaćao vodu za 4 člana obitelji puta pet metara kubnih za vrijeme od 6 godina,
međutim ta voda nije bila od Hrv. željeznica već od nekadašnje tvrtke Jadrantrans,
- da HŽ nema mjerilo u tom objektu jer je on 2001.g. sa gradskim vodovodom sklopio
ugovor i na objekat priključio gradsku vodu,
- da su 2009.g. HŽ stavile kontrolno mjerilo za električnu energiju.
- da je on uložio znatna sredstva da bi prostor priveo uvjetima za stanovanje i to na
način da je izmijenio kompletnu instalaciju struje, vode, unutarnji interijer, zatvore, da
HŽ nikada nije uložio niti kune u taj prostor,
- da su tijekom godina otkupljivani prostori koji se nalaze bliže kolosjeku nego njegov
prostor, da je onaj tko je imao informacije svoj stambeni problem riješio, dok on svoje
stambeno pitanje nije riješio,
- da od nekih drugih nekretnina posjeduje samo nekretninu u U. koju je prošle godine naslijedio od majke,
- da su u stanu živjeli on, njegova supruga i njegove dvije kćeri koje su se u međuvremenu udale,
- da je 2004.g. podnio zahtjev za otkupom predmetnog stana, međutim da mu je rečeno
da nema pravo na otkup jer da se tu uselio, a da mu je to usmeno rečeno a nikada nije
dobio neku pisanu odluku u tom pravcu.
- da su ti šefovi koji su njemu dali suglasnost da useli šefovi iz S., - da nije dobio pisanu odluku o useljenju u predmetni prostor.
- da se u spisu nalazi odluka Radničkog savjeta o visini najma prostora, te struje i vode,
a plaćanje je vršeno putem platnog naloga, to znači da se njemu i ostalim stanarima
voda struja i stanarina odbijala od plaće, a otkada je u mirovini da dobiva račun od HŽ
infrastrukure i to samo za potrošak el. energije i stanarinu, a vodu plaća gradskom vodovodu.
- da se nekretnina u Unešiću sastoji od nešto zemlje i nešto kuće,
- da se dokaz o tome da je podnio pisani zahtjev za otkupom predmetnog prostora,
odnosno zahtjev nalazi u spisu.
- da je htio podnijeti zahtjev stambenoj komisiji prednika tuženika radi dodjele stana,
ali da nije znao kada to treba predati, da ljudi koji su vodili nisu davali takve informacije
jer su radili kriminalne radnje, da je onaj tko je dao novac riješio i otkupio, a onaj koji
nije dao novac taj da još nije riješio.
21. Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi:
- da tužitelja poznaje otprilike 40 godina, te da mu je poznato da je tužitelj doselio u
ovaj objekat koji je bio prije u vlasništvu tvrtke J., da je to bilo 1988., 1989.g.
uoči M. igara u S..
– da mu je poznato da su H. željeznice imale E. magazin, koji se nalazio
u S., na željezničkom kolodvoru, te da se nakon odluke tadašnjih vlasti taj magazin
preselio u K. nasuprot tehničkog pregleda vozila, a da je to taj objekat u kojem
danas živi tužitelj,
- kada je završen ukop pruge, par godina nakon preseljenja tog magazina u K.,
da se taj objekat ispraznio jer je taj magazin ponovo preseljen u K., predgrađe.
Kada je došlo do preseljenja tog magazina u K. pregrađe, tada je od strane
tadašnjih inokosnih organa tuženika rečeno, zaključeno na kolegiju, da u prostor koji
je ispražnjen mogu useliti djelatnici tadašnjih željeznica,
- da je useljenje izvršeno, međutim, da tada nitko od tih djelatnika koji su uselili nije dobio ništa napismeno već da je sve usmeno rečeno i odlučeno,
- da je, nakon što su ti djelatnici uselili u taj prostor, slijedilo pokretanje postupka
iseljenja putem pravnih poslova, da ne zna točno kada je pokrenut taj postupak
iseljenja, međutim misli da je to bilo mjesec dva dana od useljenja,
- da je 1999.g. bio pokrenut štrajk u HŽ, da se tada tražilo
povećanje plaća i rješavanje stambenih problema, da je nakon toga donesena odluka
od strane tuženika da se pokrenu svi postupci radi useljenja,
- da je na nivou H.-a bilo tri stotine takvih postupaka, a da je donesena odluka da se
svi ti prostori koji su useljeni pretvore u službene stanove,
- da je prije toga, da bi se dobio stan, bilo potrebno da se da suglasnost od ovlaštenih osoba da im ti prostori nisu potrebni za proces rada,
- da je nakon toga raspisan natječaj za službene stanove, i svim djelatnicima je trebao
dati njegov direktor suglasnost da im je taj stan potreban za službene potrebe,
- da je, negdje 2002.g., kada se promijenila uprava, donesena odluka da se službeni
stanovi promijene u redovne stanove, a da je nakon te odluke raspisan natječaj gdje
su se svi djelatnici koji su dobili službene stanove prijavili i dobili su rješenje o
redovnom stanu. Kad su stigla ta rješenja u tim rješenjima je pisalo da se stan daje u
najam. Ne poznavajući pravnu terminologiju i probleme, te nepoznavanje pojma najam
bez da je navedena riječ „zaštićenih“ usmeno je rečeno da svi stanovi idu u otkup.
- da je slijedom toga na nivou HŽ-a velik broj takvih stanova otkupljen, a da je njima
rečeno da ti stanovi u kojima žive također idu u otkup, te da je na taj način velik broj
stanova otkupljen na nivou cijelog HŽ-a,
- da su neki djelatnici podnijeli zahtjev za otkup ali kod njih nije došlo do realizacije na
splitskom području, da njemu nije poznato da li je tužitelj podnio zahtjev za otkup,
- da, nažalost, to obećanje da će se stanovi moći otkupiti nije dan danas realizirano,
da je na nivou HŽ-a bilo više odluka da se ide na otkup, bilo je više klauzula.
- da mu nije poznato čiji je interes bio da oni to ne otkupe,
- da smatra da bi uprava HŽ-a trebala donijeti političku odluku i dopustiti da oni koji
žive u stanovima da otkupe te stanove po onim uvjetima pod kojima su ostali
zaposlenici HŽ-a otkupili.
– da je njemu sve ovo poznato jer se nalazi u istoj situaciji kao i tužitelj, da je zaposlenik HŽ-a 40-tak godina i tri mjeseca.
- da su Mediteranske igre bile 1979.g.
- da su svi objekti u koje su tada uselili djelatnici Hž-a bili derutni i da nisu bili prikladni
za stanovanje, da je takav objekat bio i objekat u koji je uselio tužitelj, da su svi
djelatnici uložili u stanove vlastita sredstva, tako da su isti sa vlastitim sredstvima doveli
objekte u prostor prikladan za stanovanje.
- da svi oni plaćaju struju, vodu i stanarinu, da stanarinu plaćaju HŽ-u, te da također i
struju i vodu plaćaju HŽ-u obzirom da se radi o zajedničkom mjerilu.
22. Iz iskaza svjedoka A. I. proizlazi:
- da su, u razdoblju od 1979. do 1985.g., kako su se praznile službene prostorije
željeznica, tako u te prostorije useljavani ljudi koji su radili u željeznici, te da je na taj
način između ostalog u prostor gdje danas živi uselio i tužitelj,
- da je on bio u povjerenstvu za pretvaranje službenih prostorija u stanove sa pravom otkupa to je bilo 1995.g., 1996.g. iza rata,
- da su svi ti korisnici takvih stanova uložili vlastita sredstva u uređenje tih službenih
prostorija koje su im dodijeljene da bi mogli te prostorije prilagoditi za život u njima, da
željeznica u uređenje tih prostorija nije ništa izdvojila,
- da je neko vrijeme bilo govora da će se ti stanovi otkupiti u tu svrhu, da je jedan put
iz Z. došao jedan direktor tuženika međutim da nije nikada došlo do realizacije
otkupa, a gdje je sve to završilo, da mu nije poznato,
- da su prostorije u koje je tužitelj uselio bile su izgrađene, odnosno, postojale su još u
doba kada je kopan tunel između S. predgrađa i S., da je u tim prostorijama
jedno vrijeme bio čak i J.,
- kada su oni iselili, tada su u te prostorije ušli djelatnici željeznica uz blagoslov
direktora, a koliko je njemu poznato izdano je vrlo malo rješenja o useljenju uglavnom
se radilo o usmenim dopuštenjima za useljenje u te prostorije.
- da koliko je njemu poznato, nisu pokrenute nikakve tužbe za iseljenje osoba koje su
uselile u te prostore i nije mu poznato da bi bilo tko bio deložiran, koliko zna nitko nije
deložiran,
- da mu je poznato da su otkupljeni stanovi od željeznica, od strane bivših radnika željeznica,
- da povjerenstvo nije imalo ovlaštenje donositi odluke, zadaća povjerenstva je bila da
ide od zaposlenika do zaposlenika koji su uselili u službene prostorije i da popisuje
koliko svaki taj objekat ima prostorija i što je taj koji je uselio u objekat napravio u
objektu, da je tada bilo 86 takvih zaposlenika koji su uselili u službene stanove na
području S., S. i K. S. i za svakog je napisana zabilješka o tome što
je napravljeno u stanu.
- da je taj zapisnik dostavljen upravi tuženika i direktoru za nekretnine u Z., D. M.,
- da je D. M. jednom prilikom bio u S., te je obećao da će se dopustiti otkup
tih stanova, međutim nikada nije došlo do toga, a D. M. je i smijenjen nakon
izvjesnog vremena.
23. U svom iskazu svjedok I. G. je istakao:
- da je prostor u kojem je tužitelj uselio i u kojem sada živi njemu dobro poznat,
- da je tu nekad bila ekspresna blagajna i da je tu on radio, da je to bilo davno, misli da
je to bilo 1985., 1986.godine,
- da se radi o jednom prostoru koji je bio u dosta devastiranom stanju,
- da je ta ekspresna blagajna preseljena u glavni magazin na željeznički kolodvor S.
predgrađe,
- da nakon što je ta ekspresna blagajna preseljena u taj magazin u taj prostor je
preselio tužitelj, a da je tužitelj u taj prostor preselio uz dogovor s nadređenima, misli
da se jedan od nadređenih zvao D. S., da je on bio glavni direktor,
- da se ne sjeća imena ostalih nadređenih,
- da se ne sjeća točnih godina jer da je sve bilo davno, ali da mu je poznato da je tužitelj
u predmetni prostor uselio nakon preseljenja ekspresne blagajne, misli da je to bilo
1984., 1985. ali ne sjeća se točno,
- da je on član član udruge Ž. stanara S. i poznato mu je da u toj njihovoj
udruzi ima 44 obitelji koje su uselili u prostorije tuženika na ovakav način kao tužitelj,
da se radi o istoj stvari,
- da misli da ima još sličnih obitelji, ali oni nisu njihovi članovi,
- da je tužitelj, nakon što je uselio, rekao da ima namjeru tu živjeti jer da nije imao
drugog smještaja,
- da je tužitelj predmetni prostor doveo u funkciju za stanovanje, poznato mu je da je
tužitelj u taj prostor doveo i vodu, te da je taj prostor obnovio u cijelosti,
- da tužitelj u tom prostoru i dan danas živi, da mu poznato da u tom prostoru sa
tužiteljem žive još dvoje djece i žena.
- da koliko je njemu poznato, tuženik nije donosio nikakve odluke vezane uz stanovanje
tužitelja u predmetnom prostoru u razdoblju nakon što je tužitelj uselio u predmetni
stan,
- da mu nije poznato da je tuženik pokušavao bilo kakve deložacije tužitelja iz predmetnog stana,
- da mu je poznato da se HŽ nisu ponašale jednako prema svim
ljudima, naime, oni ljudi koji su imali vezu i koji su platili, oni su riješili svoje stambeno
pitanje, Neki od ljudi su otkupili stanove od HŽ-a a neki su podnosili i zahtjev za nadogradnju, a ti su zahtjevi odobreni.
- da u tom objektu gdje stanuje tužitelj ima još useljenih željezničara, poput S. J., pok. R., K. J.,
- da se svi oni nalaze pod istim krovom zajedno s tužiteljem, da je svatko od njih u svom stanu, ali pod istim krovom,
- da je U. Ž. stanara formirana u vrijeme kada su počele prijetnje
deložacijama, ne sjeća se točno kada je to bilo, tamo je tada iz Z. preporučeno
da osnuju Udrugu i da uđu u spor s poslodavcem.
24. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlenik HŽ, te da je tužitelj uz znanje prednika
tuženika, tijekom 1983.g. uselio u poslovne prostorije u vlasništvu tuženika, konkretno
u skladište u kojem je do tada bila smještena roba za brzu otpremu – ekspresno
skladište, te da je tužitelj na taj način riješio svoje stambeno pitanje,
- da je tužitelj poslovni prostor tuženika pretvorio u stan površine 44,20 m2 te u isti
uselio sa suprugom i djecom,
- da je prednik tuženika HŽ-Hrvatske željeznice, Uprava HŽ-a 17. prosinca 1999.g.
donijela Odluku da tužitelju I. M., na radnom mjestu samostalnog carinsko-
komercijalnog referenta u društvu C. C. d.o.o. Z. dodijeli na
upotrebu stan za službene potrebe u S., …, ukupne površine 44,20
m2,
- da je naprijed navedenom Odlukom prednika tuženika odlučeno da korisniku stana
za službene potrebe prestaje pravo na uporabu stana nakon prestanka obavljanja
poslova zbog kojih je dobio službeni stan (bez krivnje ili svojom krivnjom) te u slučaju
zaposlenikova odlaska iz HŽ,
- da je Odlukom tvrtke HŽ Nekretnine od 13.01.2003.g., predmetni stan u S.,
H. ukupne površine 44,20 m2 pretvoren iz stana u službene potrebe za
stan za redovne potrebe. Također je utvrđeno da je tužitelju rečenom Odlukom priznato
pravo na najam stana koji mu je dodijeljen Odlukom uprave U—105-45/97 od
24.10.1997.g.
- da su, potom, dana 16.01.2003.g. tužitelj kao najmoprimac s jedne strane i HŽ -
H. Ž. d.o.o., Z., kao vlasnik stana (dalje: najmodavac) s druge
strane zaključili Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom temeljem
članka 5, 9 i 10 Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine", broj 91/96), članka 22.
Pravilnika o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih kredita radnicima HŽ-a
SIVjHŽ-a broj 4 od 14.6.20002. i Odluke Direktora HŽ - Nekretnina broj:191/03 od
13.1.2003.. .godine, za stan u S., …,
- da je rečenim ugovorom definirano da se stan nalazi u stambenom objektu, prizemlje,
udaljenost od osi kolosjeka više od 25 m, da se stan sastoji od: dvije sobe, kuhinje,
kupaonice, predsoblja, hodnika i terase u ukupnoj površini 44,20 m2,
- da će najmoprimac stan koristiti sa slijedećim članovima obiteljskog domaćinstva: 1.
M. M. – supruga, J. …, 2. A. M. – kći,
…, 3. K. M. – kći,
- da će najmoprimac za korištenje stana plaćati slobodno ugovorenu najamninu u
iznosu od 138,43 kn, sukladno O. U. H. broj: U-65-13/02. od 20. kolovoza
2002., a prema popisu za obračunske grupe na plaći ili prema ispostavljenim
uplatnicama do 15. u mjesecu za protekli mjesec...
- da je rješenjem T. suda u Z. br. Tt06/9090-2 od 29. prosinca 2006.
upisana podjela prednika tuženika HŽ H. željeznice d.o.o. s osnivanjem 4
društva, i to: H. I. d.o.o. (tuženik), H. V. vlakova d.o.o., H. P.
prijevoz d.o.o. i H. C. d.o.o.,
- da su planom podjele pravnog prednika H. HŽ d.o.o. stambene
zgrade i stanovi preneseni u imovinu tuženika,
- da je tuženik kao društvo osnovan radi upravljanja željezničkom infrastrukturom, a
željezničku infrastrukturu prema odredbama Zakona o željeznici (NN 94/13) i
Pravilnika o željezničkoj infrastrukturi (NN 123/03 i 30/04) čine željeznička pruga i
pružno tijelo, nasipi, usjeci, odvodni kanali, jarci,
- da je citiranim Zakonom o željeznici, odnosno Pravilnikom određeno da je željeznička
infrastruktura javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu RH i njome se gospodari i
upravlja u skladu s njezinim statusom, a ugovorom između Vlade RH i tuženika od 12.
lipnja 2008. tuženik se obvezuje obavljati poslove upravljanja željezničkom
infrastrukturom i ostale poslove, sukladno ugovoru o upravljanju, dok je aneksom tog
ugovora od 7. prosinca 2010. ugovoreno da je tuženik ovlašten raspolagati i sklapati
ugovore zakupa zemljišta i poslovnog prostora, najma i korištenja službenih stanova,
odnosno uporabnih nekretnina u sklopu željezničke infrastrukture,
- da tužitelj nije stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu u smislu odredaba
Zakona o stambenim odnosima, jer poslodavac, prednik tuženika nikada nije donio
odluku kojom se tužitelju odobrava useljenje u predmetni stan u trenutku useljenja
(1983.g.), slijedom čega je, po ocjeni ovog suda, riječ o useljenju bez odluke
poslodavca,
- da je, međutim, poslodavac znao za bespravno useljenje tužitelja i nije poduzeo nikakvu radnju u cilju sprječavanja tog useljenja,
- da tužitelj koristi predmetni stan za stanovanje sa svojom obitelji od 1983.g. te da se
u predmetnom stanu nalazi i danas neprekidno, bez ometanja od strane tuženika,
25. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda da tužbeni zahtjev
tužitelja nije osnovan.
26. U odnosu na spornu činjenicu je li tužitelj stekao status zaštićenog najmoprimca te
je li osnovan njegov tužbeni zahtjev za donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o
najmu stana zaključak je ovog suda da tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona o
najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18 – dalje: ZNS)
5. studenog 1996. nije imao status zaštićenog najmoprimca iz čl. 8. ZNS-a, slijedom
čega se nisu ostvarile pretpostavke za donošenjem presude koja bi zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZNS-a.
27. Naime, unatoč činjenici što se je tužitelj s obitelji uselio u poslovne prostorije
tuženika 1983., nakon čega je adaptirao te prostorije na način da je formirao stan
površine 44,20 m2, što je tuženik prešutno odobrio zbog toga što nije poduzeo niti
jednu radnju kojom bi spriječio useljenje tužitelja, tužitelj nije mogao steći stanarsko
pravo zbog činjenice što se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 48 Zakona o
stambenim odnosima koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme useljenja tužitelja u
predmetni stan (1983.g.), a kasnije čl. 59 Zakona o stambenim odnosima iz 1985.g.
28. Naime, prema citiranoj odredbi stanarsko pravo se stjecalo na osnovu pravomoćne
odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim
zakonom nije drukčije određeno.
29. U konkretnom slučaju tužitelj nikada nije dobio pravomoćnu odluku o davanju stana
na korištenje, a ni bilo koju drugu odluku ni pravnu osnovu u tom pravcu, slijedom čega
tužitelj nikada nije stekao status nositelja stanarskog prava.
30. Samim time nisu se ispunile ni pretpostavke propisane odredbom čl. uvodno
citiranog čl. 8. stavak 1. alineja treća Zakona o najmu stanova prema kojem zaštićenu
najamninu plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog
prava na stanu do stupanja na snagu tog zakona Naime, kod činjenice da tužitelj nije
stekao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, to onda tužitelj ne
može ni plaćati zaštićenu najamninu jer zaštićenu najamninu mogu plaćati samo
korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do
stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.
31. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni iz razloga jer se u konkretnom
slučaju ne radi o stanu, već o službenim prostorijama u vlasništvu tužitelja. Naime, iz
iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj uselio u
prostorije u kojima je do tada bila smještena roba za brzu opremu – ekspresno
skladište. Međutim, čl. 1. ZNS-a propisano je da se tim zakonom uređuju prava i
obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana, a tužitelj nije ni prešutno
od pravnog prednika tuženika dobio na korištenje stan, već poslovni prostor
(ekspresno skladište), zbog čega se pravni odnos među strankama ne može
prosuđivati prema odredbi čl. 31. st. 1. ZNS-a, jer tužitelj na poslovnom prostoru ni na
koji način nije mogao steći stanarsko pravo.
32. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni iz razloga jer je tuženik tužitelju
predmetni stan dodijelio temeljem Odluke o dodjeli stana za službene potrebe i
Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom čime je tužitelj pristao
na posljedice koje iz takve Odluke i ugovora proizlaze, obzirom da ugovor stvara prava
i obveze među ugovornim strankama.
33. Člankom 6. Zakona o stambenim odnosima propisano je između ostalog da se
stanarsko pravo ne može se steći na stanovima za službene potrebe;
34. S obzirom da tužitelj, sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi, nije mogao steći
stanarsko pravo na stanu za službene potrebe, to onda ne može ni plaćati zaštićenu
najamninu jer zaštićenu najamninu, sukladno uvodno citiranim odredbama, mogu
plaćati samo korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava
na stanu do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.
35. Cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja
nije osnovan prvenstveno iz razloga jer tužitelj 1983. nije uselio u stan već u poslovne
prostorije tuženika, a što nije ni sporno s obzirom da i sam tužitelj u svom iskazu navodi
da je uselio u poslovne prostor prednika tuženika koji je služio kao ekspresno skladište,
koje je on kasnije vlastitim sredstvima adaptirao za potrebe stanovanja, a kako se
stanarsko pravo moglo stjecati samo na stanovima a ne i na poslovnim prostorijama,
to tužitelj nije na predmetnom stanu stekao stanarsko pravo, pa sukladno navedenom
i ne može zaključiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom jer su to mogli napraviti
samo korisnici stanova koji su imali status nositelja stanarskog prava.
36. Odlukom od 17. prosinca 1999.g. predmetno skladište pretvoreno je u stan za
službene potrebe, iz kojeg razloga po ocjeni ovoga suda tužitelj u trenutku stupanja na
snagu ZNS-a nije imao stanarsko pravo koje bi stekao prema propisima koji su vrijedili
do dana stupanja na snagu toga zakona, iz kojih razloga neosnovano traži zaključenje
ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom iz čl. 31. st. 1. ZNS-a.
37. Pored navedenog, sve i da je tužitelj u ovom postupku i dokazao da je stekao
stanarsko pravo do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, što po utvrđenju ovog
suda nije dokazao, niti tada tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan. Naime, prema odredbi
čl. 33. st. 2. ZNS-a zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac je bio
dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu toga
Zakona 5. studenog 1996., odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno
o pravu te osobe na korištenje stanom. Iako se ne radi o prekluzivnom roku tužitelj je
imao mogućnost tražiti od tuženika zaključenje spornog ugovora u razumnom roku, što
nije učinio, jer tu činjenicu tijekom ovog postupka nije iznio, već je s pravnim prednikom
tuženika 16. siječnja 2003.g., dakle nakon sedam godina od stupanja na snagu ZNS-
a zaključio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom.
38. Dakle, cijeneći ponašanje tužitelja, cijeneći pri tome činjenicu da tužitelj nije ni u
propisanom, a ni u razumnom roku zatražio sklapanje ugovora sa zaštićenom
najamninom, već da je zaključio ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom, ovaj
sud zaključuje da je volja tužitelja bila da sa tuženikom zaključi ugovor o najmu stana
sa slobodno ugovorenom najamninom, a ne ugovor sa zaštićenom najamninom.
39. Konačno, potrebno je i istaći da tužitelj nije ni osporio Odluku pravnog prednika
tuženika od 17. prosinca 1999.g., kojom je odlučeno da se tužitelju daje na uporabu
stan za službene potrebe.
40. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, te je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.
41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a. Tuženiku je
priznat trošak sudske pristojbe u iznos od 400,00 kn. Naime, prema odredbi čl. 40 ZPP-
a ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja
glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. S
obzirom da tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, te s obzirom da to nije
napravio ni sud do zaključenja glavne rasprave, to je sukladno odredbi čl. 40 ZPP-a
određeno da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn. Slijedom navedenog,
pristojba odgovora na tužbu iznosi 425,00 kn. No kako je tuženik zatražio trošak u
iznosu od 400,00 kn, to je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 400,00 kn. Na dosuđeni
iznos tuženiku pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 09. studenoga 2022.g.
pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
U Splitu, 09. studenoga 2022.g.
S U D A C Miro Maslać,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.