Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 113/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,
Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać -
Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc d.d.,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik
Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica
Osijek, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-5600/2019-2 od 12.
listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj
P-60/19-6 od 17. srpnja 2019., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-5600/2019-2 od 12. listopada 2020. i
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-60/19-6 od 17. srpnja 2019. i predmet se
vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-60/19-6 od 17. srpnja 2019.,
naloženo je tuženiku Euroherc osiguranje d.d. (dalje: tuženik) da tužitelju Hrvatski
zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) isplati 53.046,18 kn sa zateznom
kamatom tekućom od 21. veljače 2019. pa do isplate u roku od 8 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 781/2021-2 od 21. rujna 2021. podnosi tuženik zbog pravnih pitanja:
„1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime
mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine”,
broj 151/05) koji je bio na snazi u vrijeme kada je HZMO nastala šteta odnosno kada
su izvršene isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj
102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05) koji je bio na
snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine?
2. Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa
isplaćenih na ime mirovine, kad osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje
uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode
za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznanju prava
na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak
invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi teret dokaza uzročno-posljedične veze
na tužitelju ili tuženiku?”
4. Predlaže reviziju prihvatiti, i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet sudu drugog stupnja na
ponovno suđenje.
5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije.
6. Revizija je osnovana.
7. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 781/2021-2
od 21. rujna 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koje je tuženik
postavio u reviziji (navedenih u toč. 3. obrazloženja).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom invalidske
mirovine osiguraniku tužitelja koji je stradao u prometnoj nezgodi 4. rujna 2012., a koju
nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegov osiguranik Ivan Knežević zbog
zadobivenih ozljeda u štetnom događaju postao radno nesposoban i priznao mu je
pravo na invalidsku mirovinu, a postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika
potražuje naknadu štete.
10. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od
tuženika na temelju odredaba čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne
novine", broj 102/98, 71/99, 127/00 – dalje: ZMO/98), odnosno prema čl. 161. Zakona
o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i
120/16 - dalje: ZMO/13), time da sud prvog stupnja odbija prigovore tuženika kojima
osporava uzročno – posljedičnu vezu između štetnog događaja u kojem je stradao
osiguranik tužitelja (a koji je skrivio osiguranik tuženika) i umirovljenja osiguranika
tužitelja navodeći da iz nalaza liječnika vještaka proizlazi postojanje takve uzročno –
posljedične veze a koje je utvrđeno i rješenjem kojim je tužitelj svom osiguraniku
utvrdio pravo na invalidsku mirovinu.
11. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Glede prvog postavljenog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x
388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku
o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja
štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim
osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu
za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a
istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (Rev-
5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022
od 12. siječnja 2022.).
13. Nižestupanjski sudovi zauzeli su nepodudarno pravno shvaćanje glede primjene
propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja smatrajući da se
osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na
ime razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine njegovom osiguraniku ocjenjuje
primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i to onog koji je bio na snazi u
vrijeme nastanka štete koja tužitelju nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom
mirovine na temelju odredbe čl. 160. i 161. ZMO/98 i ZMO/13, ovisno o razdoblju kada
je mirovina isplaćivana.
14. Stoga na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio
na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,ZOOOP), čime
se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda Rev-x
388/2018, Rev 909/2021 i dr.
15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje:
16. Polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja da je tužitelj svom osiguraniku priznao
pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, dok se u
nastavku postupka pred sudom prvog stupnja raspravljalo o nalazima liječnika vještaka
u drugim postupcima koji su po suglasnom prijedlogu stranaka pročitani tijekom ovog
postupka (list 49 spisa), na postavljeno pitanje valja odgovoriti slijedeće:
17. Tužitelj je upravnim rješenjem koje je donio u skladu sa ovlastima koje su mu
priznate zakonom svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim
pravni učinak tog rješenja proizlazi iz sadržaja njegove izreke.
18. Stoga, samo u okolnostima kada bi u izreci upravnog rješenja kojim je utvrđeno
pravo na mirovinu osiguraniku tužitelja bilo izričito navedeno da je razlog umirovljenja
osiguranika tužitelja ozljeda koja je nastupila uslijed prometne nezgode koju je skrivio
osiguranik tuženika, moglo bi se zaključiti da je upravnim rješenjem tužitelja kao
javnom ispravom u smislu čl. 230. ZPP utvrđeno postojanje uzročno – posljedične veze
između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja
osiguranika tuženika, pa bi tada tuženik temeljem čl. 230. st. 3. ZPP bio ovlašten
dokazivati da utvrđenja iz upravnog rješenja tužitelja nisu istinita. U svim ostalim
situacijama ne može se zaključiti da je javnom ispravom utvrđeno postojanje uzročno
– posljedične veze i stoga bi u svim drugim situacijama teret dokazivanja uzročno –
posljedične veze bio na strani tužitelja što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
19. U ovom predmetu po prijedlogu tužitelja (s kojim se tuženik suglasio) izveden je
dokaz čitanjem nalaza vještaka liječničke struke dr. Astrid Bokulić koji je dostavljen u
spis istoga suda prvog stupnja posl. br. P-124/17 (koji spor se vodio između istih
parničnih stranka po istom činjenično i pravnom osnovu) koji nalaz je cijenio sud prvog
stupnja i zaključio da iz istog proizlazi da zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom
događaja osiguranik tužitelja više nije sposoban obavljati poslove profesionalnog
vozača, odnosno da je kod istog nastupila djelomična radna nesposobnost zbog čega
mu je i priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno da je tužitelj dokazao postojanje
uzročno posljedične veze između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i
razloga umirovljenja osiguranika tuženika. Prema tome, stav nižestupanjskih sudova
u pogledu tereta dokazivanja postojanja uzročno – posljedične veze između štetnog
događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja osiguranika tuženika
je podudaran pravnom shvaćanju iznijetom u ovoj odluci.
20. Međutim, kako se nižestupanjske odluke temelje na pravnom shvaćanju koje je
suprotno od pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog
(prvog) pitanja revizija tuženika je osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) pa je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presude sudova
nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom
odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i visina štete nije
obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, čime nije niti bilo uvjeta da se
preinače presude nižih sudova.
21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Kontrolni broj: 04e5e-b57fe-02551
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.