Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 76 -2916/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i
Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FRUCTUS IMPERIUM
d.o.o., OIB 87666404822, Zagreb, Teslina 10, kojeg zastupaju punomoćnici,
odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić i Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv
tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka,
Jadranski trg 3/a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva
Gugić, Kovačić i Krivić - odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja
nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, utvrđenja i isplate iznosa od
938,35 kn / 124,54 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-2114/2018-19 od 29. ožujka 2019., u sjednici vijeća
održanoj 9. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-2114/2018-19 od 29. ožujka 2019. u točkama 1., 2. i

3. izreke te u dijelu točke 4. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju
trošak parničnog postupka u iznosu od 20.579,50 kn / 2.731,37 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-2114/2018-19 od 29. ožujka 2019. u dijelu točke 4. izreke kojim je tuženiku
naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn /
870,99 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn / 870,99 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.125,00 kn / 812,93 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud pobijanom je presudom u točki 1. izreke proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih iznosa zaplijenjenih u postupku izravne naplate na prijedlog tuženika, a protiv tužitelja, putem FINA-e, a temeljem zadužnice

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450





Poslovni broj: 76 -2916/2019-2 2

koju je izdalo društvo Voćnjak d.o.o., OIB 52871551229, sa sjedištem u Bjelovaru,
Matice hrvatske 4/1, koju je 15. lipnja 2018. potvrdio javni bilježnik Marija Kustić iz
Bjelovara, dr. Ante Starčevića 5b, pod poslovnim brojem OV-8941/2014 u iznosu od
938,35 kn.

1.2. U točki 2. izreke utvrđeno je da je prestala tražbina tuženika prema
tužitelju koja je postojala na temelju zadužnice koju je izdalo trgovačko društvo
Voćnjak d.o.o., OIB 52871551229 sa sjedištem u Bjelovaru, Matice hrvatske 4/1, u
korist tuženika kao vjerovnika, a koju je 28. srpnja 2014. potvrdio u obliku
javnobilježničkog akta dana godine javni bilježnik Marija Kustić iz Bjelovara, dr. Ante
Starčevića 5b pod poslovnim brojem OV-8941/2014 u iznosu od 197.113,78 kn sa
zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, promjenljiva, a koja
kamata teče od dana dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja
zadužnice na naplatu, do namirenja.

1.3. U točki 3. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju
iznos od 938,35 kn s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 7,09% godišnje za
razdoblje od 16. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018., a od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca

2018. po stopi od 6.82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. do isplate po stopi od 6,54%
godišnje, odnosno prema referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za tri
postotna poena.

1.4. U točki 4. izreke naloženo je tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.142,00 kn.

2. Rješenje kojim je „odbačen dio tužbenog zahtjeva“ nije pobijano.

3. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je tuženik pokrenuo postupak
naplate zadužnice koju je izdalo društvo Voćnjak d.o.o. i tijekom tog postupka FINA
je blokirala račun tužitelja smatrajući da je on pravni slijednik društva Voćnjak d.o.o.
koje je bilo u procesu pripajanja tužitelju. Navodi da tuženik nije izrijekom dao nalog
da se zadužnica naplaćuje sa računa tužitelja nego je to učinila FINA te u tom dijelu
neke izravne odgovornosti i krivnje tuženika nema. Utvrdio je da je upravo tuženik
podnio žalbu registarskom sudu pobijajući proces pripajanja pa da je tuženik imao
saznanje da je ovaj sud ukinuo to rješenje o pripajanju i da tužitelj nije pravni slijednik
izdavatelja zadužnice Voćnjak d.o.o. i od tada je tuženik postao odgovoran za
nastalu situaciju. Smatra da je tuženik morao sam vratiti iznos kojeg je naplatio od
tužitelja za obveze društva Voćnjak d.o.o. prema tuženiku kao poslovnoj banci i za
koje je tuženik saznao da više ne postoji pravni temelj nakon što nije uspio proces
pripajanja društva Voćnjak d.o.o. tužitelju, a od trenutka saznanja za tu bitnu pravnu
činjenicu tuženik je postao i nesavjestan stjecatelj tih sredstava koje on onda mora
vratiti sa zakonskim zateznim kamatama kao njihov nepošteni stjecatelj.
Prvostupanjski sud ističe da se radi o odnosu stjecanja bez osnove koji nastaje bez
obzira na to što ne postoji sama štetna radnja tuženika, ali da je tuženik je nakon
saznanja da tužitelj nije pravni slijednik društva Voćnjak d.o.o. mogao i trebao sam
dati nalog FINA-i da povlači ovrhu na teret tužitelja temeljem zadužnice koju je izdao
Voćnjak d.o.o., jer FINA postupa prema nalogu tužitelja. Parnični trošak je dosuđen u
korist tužitelja temeljem odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku



Poslovni broj: 76 -2916/2019-2 3

(„Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u iznosu od 27.142,00 kn.

4. Tuženik žalbom pobija presudu, i predlaže pobijanu presudu preinačiti ili
ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak. Ističe žalbene razloge bitne povrede
odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava, pobijajući stoga i odluku o trošku postupka. U žalbi
ponavlja navode o pogrešnoj ocjeni prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog
zahtjeva.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija žalbene navode, predlaže presudu
potvrditi i traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.125,00 kn.

6. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

6. Suprotno žalbenim navodima u postupanju prvostupanjskog suda koje je
prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda
odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka i
obrazloženje pobijane presude su jasni i nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.
Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima o
stjecanju bez osnove, pravilno je utvrđeno i odlučno činjenično stanje, relevantno za
donošenje odluke u konkretnom postupku.

7. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor stvarne
nenadležnosti ovog suda uz obrazloženje da se radi o imovinskom sporu između dva
trgovačka društva i činjenice da se radi o stjecanju bez osnove, dodatno se
pozivajući na zaključak Općinskog građanskog suda od 26. srpnja 2018. u ovršnom
predmetu poslovni broj Ovr-4924/18-6. Pravilno navodi prvostupanjski sud da je time
nesporan pravni interes tužitelja za podnošenje deklaratorne tužbe.

8. Predmet postupka je proglašenje nedopuštenom pljenidbe temeljem
zadužnice broj OV-8941/14, utvrđenje da je prestala tražbina tuženika prema tužitelju
prema navedenoj zadužnici (članak 50. stavak 1. točka 7. i 10. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) i povrat
naplaćenog iznosa od 938,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se
primjenjuje na ostale odnose.

9. Iz podataka u spisu i ovom sudu dostupnih podataka proizlazi:
- da je tuženik podnio na naplatu zadužnicu ovjerenu 22. srpnja 2014. kod
javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara pod poslovnim brojem OV-8941/2014 u
iznosu od 197.113,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koju je izdalo društvo
Voćnjak d.o.o. iz Bjelovara, Matice hrvatske 4/1,



Poslovni broj: 76 -2916/2019-2 4

- da su na navedenoj zadužnici kao jamci placi navedeni VRT d.o.o.,
RATARSTVO d.o.o., VRTINVEST d.o.o., svi iz Bjelovara, Matice hrvatske 4/1, i Josip
Belošević, OIB 88477086610, iz Bjelovara, Krste Frankopana 70,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-18/210 od 31. siječnja 2018. društvo Voćnjak d.o.o. pripojeno tužitelju,

- da je tuženik kao vjerovnik društva Voćnjak d.o.o. 21. veljače 2018. podnio
žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-18/210,
- da je ovaj sud rješenjem poslovni broj -3045/2018 od 7. lipnja 2018.
ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru,

- da je 15. lipnja 2018. naplaćen iznos od 938,35 kn s računa tužitelja i njegov
račun blokiran, i to je bio do 7. kolovoza 2018. kada je FINA temeljem zahtjeva
tužitelja izvršila brisanje dana blokade,

- da navedeni iznos tuženik nije vratio tužitelju.

10. Iz navedenog kronološkog slijeda proizlazi pravilnost odluka
prvostupanjskog suda navedenih u točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude,
kao i pravilnost odluke sadržane u točki 3. izreke pobijane presude kojom je tuženik
obvezan na vraćanje stečenog bez osnove, sukladno odredbi članka 1111. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i
126/21; dalje: ZOO) zajedno s kamatama, prema odredbi članka 1115. ZOO-a.

11. Odluku o troškovima postupka tuženik u žalbi pobija navodeći pogrešku
prvostupanjskog suda učinjenu prilikom obračuna troška za podnesak od 10.
prosinca 2018. u iznosu prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i
126/22; dalje: OT), smatrajući da se ne radi o obrazloženom podnesku. U odnosu na
navedeni podnesak (str. 96. spisa) proizlazi da se ne radi o obrazloženom podnesku
nego o podnesku kojim tužitelj daje očitovanje sukladno rješenju suda od 22.
studenog 2018., ali ne odgovara na navode odgovora na tužbu, odnosno prigovora,
niti se očituje na nalaz i mišljenje vještaka pa prvostupanjski sud za taj podnesak nije
pravilno dosudio naknadu prema Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.500,00 kn. Jednako tako,
a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu OT kao materijalnog prava, a što
je obveza ovog suda prilikom odlučivanja o presudama donesenim prije stupanja na
snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku 1. rujna

2019. (članak 61. u vezi s odredbom članka 117. stavaka 1. i 2. tog Zakona),
neosnovano je prvostupanjski sud naknadu prema Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.500,00
kn tužitelju dosudio i za podnesak od 22. veljače 2018. (str. 104.-107. spisa). Za
navedene podneske tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 8/3 OT u iznosu od 500,00
kn. Također je pogrešno prvostupanjski sud za pripremno ročište 5. listopada 2018.
(str. 58.-59. spisa) dosudio tužitelju trošak prema Tbr. 9/1 u iznosu od 2.500,00 kn,
iako mu pripada naknada prema Tbr. 9/2 OT u iznosu od 1.250,00 kn, jer je tek na
tom ročištu tužitelju uručen odgovor na tužbu, a na koji je odgovorio podneskom od

17. listopada 2018. (str. 64.-66. spisa). Stoga je tužitelju neosnovano prvostupanjski
sud dosudio naknadu troška postupka u iznosu od 6.562,500 kn (5.250,00 kn uvećan
za iznos PDV-a).

12. U preostalom dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada troška u iznosu od

20.579,50 kn odluka o trošku dostatno je obrazložena i donesena je pravilnom



Poslovni broj: 76 -2916/2019-2 5

primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj
118/18) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19).

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu, kao ni
razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju
odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu
presudu, a odluku o trošku djelomično preinačiti temeljem odredbe članka 373. točke

3. ZPP-a.

14. Zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka (za nagradu
punomoćniku za sastavljanje odgovora na žalbu i sudske pristojbe) nije osnovan,
budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, sukladno odredbi članka

155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 9. studenog 2022.

Predsjednik vijeća Tatjana Kujundžić Novak


Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu