Pristupanje sadržaju
-1-
Poslovni broj: 4 Us I-703/2022-7
|
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U OSIJEKU Osijek, Trg A. Starčevića 7/II |
Poslovni broj: 4 Us I-703/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz B., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB:…, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 9. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/120, URBROJ: 512-2501-22-2 od 24. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/624, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 8. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-560-01/22-01/624, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 8. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/624, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 8. travnja 2022.
2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom Domovinskog rata bio u službi kao vojnik stražar – naoružan u Narodnoj zaštiti u selu B. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1992., a da su podaci o navedenome izgubljeni. Predlaže Sudu saslušati svjedoke Ž. M., M. B. i M. V., te navodi da jedini dokaz koji posjeduje je iskaznica hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata broj:… izdana od Ministarstva branitelja i međugeneracijske solidarnosti iz kolovoza 2006. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja te u tom slučaju meritorno odlučiti o zatraženom statusu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Navodi da tužitelj nije evidentiran na ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu V. Također navodi da je tužitelj već ranije pokrenuo postupak za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za isto razdoblje kao pripadnik Narodne zaštite, ali je sa zahtjevom odbijen. Navodi i da nije evidentiran kao hrvatski branitelj u službenim evidencijama za bilo koje razdoblje Domovinskog rata, a niti da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 2. studenoga 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 24. veljače 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B. za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991. U zahtjevu je tužitelj naveo da je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite obavljao poslove vojnika stražara ili dežurnog kod telefona u Mjesnoj zajednici. Naveo je da je obavljao i poslove kontrole vozila i osoba u vrijeme uzbuna od zračnog napada, ispomoć ZNG u vidu osiguranja zadnjih linija obrane, osiguranje važnih objekata kod osvajanja karaule 15. rujna 1991. te po potrebi ispomoć policiji u kontroli državne granice sa Republikom Mađarskom. Kao zapovjednika je naveo Ž. M. kao svjedoka te M. V., a njihove izjave je priložio uz zahtjev.
8. Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, niti za jedno razdoblje Domovinskog rata. K tome, tužitelj je regulirao obvezu služenja vojnog roka te je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Ujedno, uvidom u arhivu je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu V.
9. Iz podataka spisa proizlazi i da je tužitelj već ranije podnosio istovjetni zahtjev, a koji je odbijen rješenjem istog prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-561-01/21-01/476, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 3. svibnja 2021., što tužitelj ne osporava.
10. Prema pisanoj izjavi svjedoka Ž. M., zapovjednika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B. od 23. veljače 2022. proizlazi da je isti potvrdio navode tužitelja iz zahtjeva od 24. veljače 2022., da je tužitelj obavljao dužnost vojnika stražara, dežurao kod telefona, kontrolirao osobe i promet za vrijeme zračnih uzbuna, bio ispomoć ZNG-a u vidu osiguranja zadanih linija obrane kod osvajanja karaule 15. rujna 1991., te osiguravao važne objekte i bio ispomoć policiji u kontroli državne granice s Republikom Mađarskom po potrebi. Istovjetne navode je potvrdio i svjedok M. V. u svojoj izjavi od 23. veljače 2022.
11. Prvostupanjsko tijelo se u svom rješenju pozvalo i na iskaze svjedoka saslušane u prethodnom postupku vođenom po istovjetnom zahtjevu tužitelja koji je okončan odbijanjem njegovog zahtjeva za utvrđivanjem predmetnog statusa, ali navedeni spis nije priložen spisu ovog upravnog postupka te Sud u isti nije mogao izvršiti uvid.
- Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja je odbijen zahtjev tužitelja prvostupanjskim rješenjem od 8. travnja 2022., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 24. svibnja 2022. s obrazloženjem da odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR) na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužitelj nije zaveden na popisima pohranjenim u arhivi. K tome, zaključeno je i da aktivnosti tužitelja prema njegovim navodima i navodima svjedoka se ne mogu smatrati izravnom angažiranošću kao pripadnika borbenog sektora, odnosno tužitelj nije sudjelovao u borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom, već je tužitelj i prema vlastiti navboima, kao i navodima svjedoka obavljao zadaće dežurstava i osiguravanja objekata u Mjesnoj zajednici, a na području na kojem je bio angažiran tužitelj nije bilo borbenog djelovanja. Stoga tužitelj ne ispunjava potrebne uvjete prema članku 3. stavku 1. točkama b) i c) ZOHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja kao pripadnika Narodne zaštite.
13. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
14. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
15. Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.
16. Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.
17. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
18. Slijedom iznesenoga činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da tužitelj pogrešno smatra da se zadaće koje je obavljala za vrijeme Domovinskog rata, mogu okarakterizirati kao borbena aktivnost i izravan otpor agresoru. To stoga što odredba članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a osim oružanog otpora agresoru, u kojem tužitelj nije sudjelovao, podrazumijeva i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, a to su odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište, koje aktivnosti tužitelj također nije obavljao niti to tvrdi.
19. Stoga je pravilno i opravdano zaključeno, imajući u vidu propisano prethodno citiranim člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a, kako osim što nije utvrđena institucionalna pripadnost tužitelja borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, jer se tužitelj ne vodi na popisu pripadnika Narodne zaštite, niti aktivnosti tužitelja u zatraženom razdoblju se ne mogu okarakterizirati kao sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.
20. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i sam sadržaj izjava svjedoka, kao i s obzirom na prethodni postupak proveden po istovjetnom zahtjevu tužitelja i prikupljene izjave, a koji je okončan odbijanjem njegovog zahtjeva, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke te je odbio taj dokazni prijedlog kao nepotreban. Posebno stoga što su svjedoci u svojim izjavama u cijelosti potvrdili aktivnosti tužitelja tijekom angažmana u Mjesnoj zajednici, a koje je naveo sam tužitelj i koje pravilno nisu okarakterizirane kao oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.
21. Budući da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) i c) i stavku 2. tog članka ZOHBDR-a, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.
U Osijeku 9. studenoga 2022.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).