1

Poslovni broj: Gž R-18/2022-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz S., zastupan po punomoćniku Ž. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika D. d.o.o. M., OIB: …, M., zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini,  poslovni broj Pr-69/2020-43 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pr-69/2020-43 od 12. svibnja 2022. se:

 

a) preinačuje:

 

- u dijelu točke II. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.575,00 kuna/4.323,45 EUR-a[1] na način da se tuženiku nalaže, povrh svote dosuđene točkom I. izreke, isplatiti tužitelju daljnjih 32.575,00 kuna/4.323,45 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, a koja teče od 3. lipnja 2020. do isplate,

 

- u odluci o troškovima (točka III. i IV.) tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku D. d.o.o. M. (G. S.), M., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.457,11 kuna/3.378,74 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, koja teče od 12. svibnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

 

b) potvrđuje u točki I. i preostalom dijelu točke II.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u svoti od 663,60 kuna/88,07 EUR-a u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, koja teče od 9. studenoga 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku D. d.o.o. M., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 128.025,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, a koja teče;

 

- na iznos od 117.425,00 kn od 3. lipnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 10.600,00 kn od 12. svibnja 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.625,00 kn, kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku D. d.o.o. M. (G. S.), M., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.098,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, koja teče od 12. svibnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 22.102,00 kn.“

 

2. Ovu presudu pravovremenim žalbama pobijaju i tužitelj i tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u onim dijelovima u kojim nisu uspjeli u sporu (tužitelj u odbijajućem, a tuženik u dosuđujućem dijelu), a u kojim su njihove žalbe jedino, zbog postojanja pravnog interesa, i dopuštene. Žalbe su podnijete zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, a tuženik predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Oba žalitelja potražuju troškove žalbe.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete što ju je tužitelj pretrpio na radu kod tuženika.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018., na radnom mjestu šumski radnik,

- da je 30. srpnja 2018., na privremenom radilištu u šumi V., došlo do nesreće na radu u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede,

- da je odgovorna osoba za provođenje propisa zaštite na radu tuženika, M. J.,u vezi štetnog događaja, pravomoćnom presudom proglašena krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uvjetno na 3 (tri) godine,

- da je tuženik odgovoran za štetu (svoju odgovornost nije osporio),

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom VI rebra desno, prijelom VIII do XII rebra desno, nagnječenje pluća desne strane, krvarenje u desno prsište, nagnječenje slabinskog dijela leđa desno sa retroperitonelnim krvnim podljevima, prijelome poprečnih nastavaka I-V slabinskog kralješka, koje ozljede su u svojoj ukupnosti kvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda; da je naknadnom obradom tijekom liječenja utvrđeno da je u štetnom događaju tužitelj zadobio i ozljede desnog koljena, odnosno puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta te puknuće medijalnog meniskusa desnog koljena, da su uslijed navedenih ozljeda kod tužitelja zaostale posljedice u vidu ograničenja pokreta slabinske kralježnice u srednjem stupnju uz napetost i bolnost PVM, otoka desnog koljena uz ograničenje pokreta u srednjem stupnju te slabost mišića desne nadkoljenice, uz posljedično šepanje na desnu nogu, nemogućnosti izvođenja čučnja te bolnosti desne strane prsnog koša uz slabost muskulature sa zamaranjem pri težem fizičkom naporu uz nedostatak zraka, da trpi povremene bolove koji, prema nalazu vještaka, također utječu na smanjenje životne aktivnosti, te da tužitelj zbog zadobivenih ozljeda otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti, npr. ne može izvesti čučanj, teško hoda pri stepenicama, a otežano i na ravnoj podlozi, ne može voziti bicikl, ne može raditi sa motornom pilom, ne može cijepati drva niti nositi teže terete, ne može održavati okućnicu niti obrađivati vrt, odnosno otežane su mu sve fizičke aktivnosti gdje mora duže stajati, hodati, sjediti, pregibati se te služiti lijevom šakom jer se umara i javljaju mu se bolovi u leđima, prsnom košu, vratu i desnom koljenu, tužitelj pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima mora ulagati pojačane napore u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi i zbog toga duševno pati, što predstavlja smanjenje životnih i radnih aktivnosti od sveukupno 38,75 %, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 40 dana te bolove slabog intenziteta 75 dana, da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta, koji je mogao trajati koliko i sam štetni događaj, a potom u sekundarni strah koji je mogao trajati u jakom intenzitetu 1-2 dana, srednjem intenzitetu 3 mjeseca te slabom intenzitetu još oko 6 mjeseci,  da je osim fizičkih bolova, trpio i druge neugodnosti (dugotrajno mirovanje, infuzionu i injekcionu terapiju, uzimanje lijekova protiv bolova, drenažu prsnog koša, dvije operacije desnog koljena, višekratno izlaganje RTG zračenju, višekratni fizikalni tretmani, vađenje šavi, pregledi raznih specijalista), da je nakon završetka bolničkog liječenja i upućivanja na daljnju terapiju i kućnu njegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, u smislu pripreme i nabave hrane, pri održavanju osobne higijene, oblačenju i svlačenju odjeće i obuće, pri obavljanju fizioloških funkcija, pri odlasku liječniku, kao i na medicinske pretrage i to u trajanju od 5 tjedana po 8h/dan, 4 tjedna po 4h/dan te još 4 tjedna po 2h/dan, odnosno ukupno 448,00 sati, a zbog ožiljka na leđima, ožiljaka na desnom koljenu nakon artroskopije, ožiljka na desnoj strani prsnog koša te šepanja može se naruženje ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju ponekada vidljivo trećim.

 

7. Pozivajući se na odredbe članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) te odredbe članaka 1045. stavak 3., 1063., 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) te članka 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ 5/84), prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju.

 

7.1.Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orjentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%, prvostupanjski je sud tužitelju na ime neimovinske štete dosudio ukupno 117.425,00 kuna.

 

7.2. Prvostupanjski je sud vrijednost sata za tuđu pomoć i njegu utvrdio u iznosu od 28,00 kn, što bi s obzirom na broj utvrđenih ukupno potrebnih sati tuđe njege i pomoći predstavljalo imovinsku štetu i više od zatraženih 10.000,00 kuna radi čega je zahtjev za naknadu ove štete u cijelosti prihvatio.

 

7.3. Zahtjev za naknadom imovinske štete koji se tiče troškova liječenja, sud je prihvatio u svoti od 600,00 kuna i to jer je utvrdio da je tužitelj trošio lijekove i kreme koje je morao plaćati, a s obzirom na dužinu trajanja liječenja i pojedinačne troškove od 5,00, 10,00 i 20,00 kuna, dok je odbio zahtjev za naknadom imovinske štete na ime troškova prijevoza i uništene odjeće, obuće te mobitela jer ista nije dokazana, odnosno dokazano je suprotno (zaštitna odjeća i obuća bila je tužitelju osigurana od strane tuženika).

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuju oba žalitelja. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski je sud iznio razloge o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i onog što je sadržaj isprava koji se u spisu nalaze.

 

8.1. Neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 191. ZPP-a, i to jer je dopustio preinačenje tužbe na koje tuženik nije pristao. U prvom redu pristanak tuženika na preinaku tužbe propisan je člankom 190., a ne 191. ZPP-a, a stavkom 3. tog članka (190.) propisano je da sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom slučaju dopuštenje preinake tužbe nije dano suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, pa stoga nije počinjena povreda parničnog postupka u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

8.2. Neosnovano tužitelj opisno ukazuje na povredu odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, a to čini kada tvrdi da je ona imovinska šteta koju prvostupanjski sud nije dosudio tužitelju, dokazana. Upravo suprotno toj paušalnoj tvrdnji tužitelja, imovinska šteta, osim one koju je prvostupanjski sud dosudio, nije dokazana.

 

9. U pogledu žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik neosnovano tvrdi da u obzir nije uzeta u obzir tužiteljeva ranija povreda vratne kralježnice, jer upravo suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke što se u pobijanoj presudi, kojom se detaljno prenosi nalaz i mišljenje tog vještaka, i navodi.

 

9.1. U pogledu tuženikovog prigovora o paušalnom utvrđivanju visine troškova nabavke lijekova i krema koje se ne podmiruju od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja, treba reći da je notorno da su troškovi najjeftinijih takvih lijekova i krema ne samo onoliki kolikim ih je prvostupanjski sud utvrdio (prema iskazu tužitelja), nego i višestruko veći, a kako to i proizlazi iz iskaza tužiteljeve supruge, koja je, s obzirom na tužiteljevo zdravstveno stanje, svakako bila ona koja je te lijekove i kreme kupovala.

 

10. Osnovanom ovaj sud nalazi žalbu tužitelja u odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kada je u pitanju naknada neimovinske štete, dakle u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova naknade ove štete a preko iznosa od 117.425,00 kuna. Naime, s obzirom na sve kvalifikatorne okolnosti ovog slučaja (postotak smanjenja životne aktivnosti, duljinu trajanja i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha te stupanj naruženosti) ovaj sud ocjenjuje da bi pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZOO-a, bila 150.000,00 kuna. 

 

10.1. Slijedom navedenog valjalo je tužitelju povrh dosuđenog iznosa od 117.425,00 kuna dosuditi još 32.575,00 kuna, radi čega je u tom dijelu preinačena prvostupanjska odluka pod. točkom II. izreke, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a i odlučeno kao pod točkom I.a) podstavak prvi izreke ove drugostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu tu točku, kao i točku I. izreke prvostupanjske presude valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I.b) ove drugostupanjske presude.

 

11. U odnosu na odluku o troškovima u prvom redu valja ukazati da ovaj sud po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi samo na bitne povrede parničnog postupka, ne i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa su u pogledu tog žalbenog razloga ocijenjeni navodi obiju žalbi.

 

11.1 Tuženik odluku o troškovima napada samo kao posljedicu pogrešne odluke o meritumu spora. No, budući je tužiteljev uspjeh u sporu veći od tuženikova, to je tuženik taj koji je dužan naknaditi troškove tužitelju razmjerno uspjehu u parnici (članak 154. stavak 2., a ne stavak 5. ZPP-a, kako je to, očitom omaškom, obrazložio prvostupanjski sud), pa je, dakle, takav žalbeni navod neosnovan.

 

11.2. Tužitelj odluku o troškovima napada zbog toga što mu nije dosuđen trošak konferencije sa strankom, te trošak za sastav podneska od 15. ožujka 2022. U pogledu tih žalbenih navoda pravilno je prvostupanjski sud odlučio te troškove tužitelju ne priznati. Naime, podnesak od 15. ožujka 2022., kojim se tužitelj (cit.) "…očituje na dosadašnji tijek postupka…" nije bio potreban za vođenje parnice, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud. Trošak konferencije prvostupanjski sud odbija dosuditi jer nije dostavljen dokaz da je isti postojao. S obzirom da je Tbr.31 Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), pod nazivom "sudjelovanje na konferencijama" propisano: "Za sudjelovanje na konferencijama i sastancima na kojima se raspravljalo o činjeničnim i pravnim pitanjima sa strankom, protustrankom i drugim sudionicima u pravnim pitanjima stranke, odvjetniku pripada naknada od 50 bodova za svaki započeti sat.",  ne može se ni pretpostaviti da bi u ovom sporu do takve konferencije došlo odnosno moglo doći.

 

11.3. U pogledu uspjeha stranaka u parnici tužitelj neosnovano tvrdi da je tužitelju trebalo priznati 100% zatraženih i odmjerenih troškova, jer se u postupku stvarno raspravljalo samo o visini tužbenog zahtjeva. Tuženik jest u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ali je odmah potom naveo da u prvom redu osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporavajući dalje samo visinu zatražene naknade štete s obzirom na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda i dokaze o nastanku imovinske štete, pa se o osnovi nije niti raspravljalo niti izvodili posebni dokazi.

 

11.4. Zaključno, uspjeh tužitelja u sporu, sukladno ovoj drugostupanjskoj presudi, je 87% (dosuđenih 160.600,00 od zatraženih 184.650,00 kuna). Uspjeh tuženika je stoga 13%. Kada se od većeg postotka uspjeha odbije manji, to proizlazi postotak od 74% u kojem postotku tužitelju valja priznati njegove ukupne troškove što ih je utvrdio prvostupanjski sud, a s obzirom da mu, kako je već obrazloženo pod točkom 12.2., daljnji troškovi ne pripadaju. Ukupne tužiteljeve troškove prvostupanjski je sud utvrdio u svoti od 34.401,50 kuna pa kako 74% tog iznosa čini svotu od 25.457,11 kuna, to je valjalo preinačiti odluku o troškovima sadržanu u točkama III. i IV. izreke i tužitelju na ime troškova dosuditi navedeni iznos, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) podstavak drugi ove drugostupanjske presude.

 

12. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom valjalo mu je dosuditi i troškove žalbe. Trošak žalbe dosuđen je prema vrijednosti predmeta spora koji je žalbom pobijao, a to je 56.625,00 kuna, za sastav koje žalbe prema Tarifi odvjetniku pripada 125 bodova ili 1.250,00 kuna, uvećano za PDV od 25%. Kako je tužitelju dosuđeno još 24.050,00 kuna, što predstavlja 42,47% od ožalbenih 56.625,00 kuna, to mu je u tolikom postotku priznat trošak žalbe, dakle 530,88 kuna uvećanih za 25% PDV-a što iznosi 132,72 kune, dakle ukupno 663,60 kuna. Odlučeno je stoga kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 9. studenoga 2022.

 

Predsjednik vijeća:

 

              Emir Čustović