1                                        Broj: Ppž-5128/2021

 

 

                        

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-5128/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S. J. zbog prekršaja iz članka 13. i 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. J., podnesenoj putem braniteljice L. B., odvjetnice u Z., protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Ppu J-1469/2015. od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.

 

r i j e š i o j e

 

I.              Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog S. J. i preinačuje se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način da se prihvaća zahtjev okrivljenika, podnesen po braniteljici L. B., za naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 4.062,50 (četiritisućešezdesetdvije kune i pedeset lipa) kuna /539,19 €[1], te se nalaže iznos od 4.062,50 kuna/539,19 € (petstotridesetdevet eura i devetnaest lipa) isplatiti na račun braniteljice Line Budak u roku od 8 dana.

 

II.              U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

III.               Nalaže se prvostupanjskom sudu da o trošku sastavljanja žalbe na pobijano rješenje ( broj: Ppu J-1469/2015. od 9. travnja 2021.) odluči posebnim rješenjem.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanim rješenjem je djelomično prihvaćen zahtjev okrivljenog S. J. za naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 468,75 kuna, a odbijen je citirani zahtjev u preostalom dijelu od 4.062,50 kuna budući da je zatražena naknada troškova u ukupnom iznosu od 4.531,25 kuna.

 

2.               Protiv dijela rješenja kojim je njegov zahtjev odbijen (točka II.) okrivljenik je, putem braniteljice, pravodobno podnio žalbu navodeći da takva odluka nije utemeljena na zakonu, da je protivna Zakonu o kaznenom postupku, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavu RH. Okrivljenik opširno kroz žalbu obrazlaže svoje stavove o tome zašto je prvostupanjski sud pogriješio odbivši ga u dijelu zahtjeva za naknadu troškova, argumentirajući svoje stavove i prilažući odluku Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Pppu J-1501/15., kojom je sud okrivljeniku priznao istovrsni trošak, pa okrivljenik tvrdi kako je pobijano rješenje, između ostalog, suprotno i praksi sudova. 

 

2.1.           Okrivljenik predlaže da se pobijano rješenje preinači u pobijanom dijelu na način da se odluči da mu se isplati iznos troška od 4.062,50 kuna kao i daljnji trošak sastava predmetne žalbe u iznosu od 625,00 kuna, podredno da se pobijani dio rješenja ukine te se predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.               Žalba je osnovana.

 

4.               Odlučujući o žalbi te ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nepravilno i nezakonito, a kao što to opravdano ukazuju podnositelj žalbe.

 

4.1.           Prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o podnescima od 7. lipnja 2013., 28. prosinca 2015. i 15. ožujka 2021., kojima se potražuje naknada troškova (troškovnici), odbio priznati naknadu za sastavljanje tih podnesaka uz obrazloženje da je riječ o podnescima formalne prirode koji ne zadiru u meritum stvari pa se ne mogu tretirati kao trošak obrane okrivljenika. Međutim, u odnosu na trošak sastava troškovnika, ovaj Sud smatra da se svakako radi o podnesku koji je neophodan za ostvarivanje određenog prava okrivljenika, koje pravo okrivljenik, bez podnošenja takvog podneska, ne može ostvariti, slijedom čega je opravdano priznavanje troška sastava troškovnika kao podneska koji je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu – OT) bodovan s 25 bodova.

 

4.2.           Nadalje, u odnosu na okrivljenikovo potraživanje iznosa od 500,00 kuna za žalbu od 20. siječnja 2016. (žalba protiv rješenja o trošku, kojim je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka odbijen – broj: Ppu J-1469/15. od 8. siječnja 2016.) i iznosa od 1.500,00 kuna za prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti od 31. srpnja 2017., prvostupanjski sud navodi kako su spomenuta potraživanja neosnovana budući da je riječ o radnjama koje su poduzete nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka. Međutim, izričaj sadržan u odredbi članka 138. stavka 1. Prekršajnog zakona  - „ do njegovog završetka“ (misli se na završetak prekršajnog postupka), se ne može tumačiti na način da bi taj izričaj značio do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka (odnosno da se taj izričaj odnosi na troškove nastale do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka), nego, kako je obrazložio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021., to „podrazumijeva i radnje koje su poduzete i nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, a vezane su za ostvarivanje okrivljenikovih prava u prekršajnom postupku“ te „prekršajni je postupak završen donošenjem konačnih odluka vezanih za svako pitanje prekršajnog postupka pa tako i za pitanje konačnog rješavanja o troškovima prekršajnog postupka“.

 

4.3.           U odnosu na zahtjeve za sastav podneska od 25. kolovoza 2014. (podnesak upućen Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske) i podneska od 15. prosinca 2018. (požurnica GDORH-u) prvostupanjski sud navodi da je riječ o podnescima formalne prirode koji se ne odnose na meritum stvari. Međutim, radi se o podnescima kojima se okrivljenik obraća tijelima pred kojima ne može, a s obzirom na vrstu postupka i vrstu tijela, svoje izjave i stavove glede predmeta postupka iznijeti neposredno, slijedom čega ovaj Sud spomenute podneske smatra opravdanim kao i troška za sastav istih. Sve to tim više ako se uzme u obzir i sam sadržaj podnesaka, kako je to i okrivljenik obrazložio u svojoj žalbi.

 

5.               Dakle, okrivljenik ima pravo na sljedeći trošak:

              - troškovnik od 7. lipnja 2013. ( Tbr. 1. toč 5. OT) – 250,00 kuna

              - troškovnik od 28. prosinca 2015. ( Tbr. 1. toč 5. OT) – 250,00 kuna

              - troškovnik od 15. ožujka 2021. ( Tbr. 1. toč 5. OT) – 250,00 kuna

              - žalba od 20. siječnja 2016. ( Tbr. 5. toč. 4. OT) – 500,00 kuna

- prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti od 31. srpnja   2017. ( Tbr. 6. toč. 1. OT) – 1.500,00 kuna

- podnesak VPS-u RH od 25. kolovoza 2014. ( Tbr. 1 toč. 5. OT) – 250,00 kuna

- požurnica DORH-u od 15. prosinca 2018. ( Tbr. 1. toč. 5. OT) – 250,00 kuna,

 

što sve ukupno iznosi 3.250,00 kuna plus PDV od 25 % ( 812,5 kuna), a što je u konačnici sveukupno 4.062,50 kuna.

 

6.               U odnosu na trošak sastavljanja žalbe na pobijano rješenje u visini od 500,00 kuna uvećano za iznos PDV-a, ukupno 625,00 kuna, prvostupanjski sud će odlučiti posebnim rješenjem budući da o ovom trošku, kao novoj činjenici, ne može svoju odluku donositi ovaj Sud, kao drugostupanjski sud.

 

7.               Zbog navedenog, riješeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona.

 

Zagreb, 9. studenog 2022.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu