1

Poslovni broj: 28 P-426/2021-26

              

 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 P-426/2021-26

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Ane Lazić, u pravnoj stvari tužitelja D.S. iz S.L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A.F., odvjetnici iz V., protiv tuženika A.B. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 4. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja A.F., odvjetnice iz V. i zamjenice punomoćnika tuženika J.M.B., odvjetničke vježbenice u Zajedničkom odvjetničkom uredu F.Š. i  M.C.R. iz V., te objave presude 9. studenog 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju D. S. iz S. L., OIB: …, isplati iznos od 9.220,51 kn / 1.223,77 eur[1] (devet tisuća dvjesto dvadeset kuna i pedeset jedna lipa/tisuću dvjesto dvadeset tri eura i sedamdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče:

 

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.11.2006. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.12.2006. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.1.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28.2.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.3.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.4.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.5.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.6.2007. do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.7.2007 do isplate,

na iznos od 17,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.8.2007. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.9.2007. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2007. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.11.2007. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.12.2007. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.1.2008. do isplate,

na iznos od 7,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29.2.2008. do isplate,

na iznos od 287,19 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28.2.2009. do isplate,

na iznos od 113,07 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.3.2009. do isplate,

na iznos od 103,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.4.2009. do isplate,

na iznos od 90,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.5.2009. do isplate,

na iznos od 90,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.6.2009. do isplate,

na iznos od 90,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.7.2009. do isplate,

na iznos od 90,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.8.2009. do isplate,

na iznos od 139,32 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 273,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.1.2011. do isplate,

na iznos od 273,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28.2.2011. do isplate,

na iznos od 273,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.3.2011. do isplate,

na iznos od 273,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.4.2011. do isplate,

na iznos od 273,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.5.2011. do isplate,

na iznos od 203,08 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.9.2011. do isplate,

na iznos od 368,47 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2011. do isplate,

na iznos od 369,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.11.2011. do isplate,

na iznos od 353,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.12.2011. do isplate,

na iznos od 1.766,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.1.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29.2.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.3.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.4.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.5.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.6.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.7.2012. do isplate,

na iznos od 403,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.8.2012. do isplate,

na iznos od 373,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.9.2012. do isplate,

na iznos od 375,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2012. do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 5.600,00 kn / 743,25 eur (pet tisuća šesto kuna /sedamsto četrdeset tri eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. studenog 2022. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

i

 

 

r i j e š i o   j e

 

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev preko iznosa od 9.220,51 kn do iznosa od 9.310,54 kn povučen.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita sklopio potrošački Ugovor o kreditu broj 136-303/2006, koji je tužitelj u cijelosti otplatio. Navedenim ugovorom tužitelju je odobren potrošački auto kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.364,12 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Naveo je da je člankom 4. ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u 72 jednaka mjesečna anuiteta. Nadalje ističe da tuženik nije postupio po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača jer je ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke, što je u konačnici dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. S obzirom na to da je tuženik time postupio suprotno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača i članaka 322. i 247. Zakona o obveznim odnosima, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojima se ugovorima o kreditu, koje je sklapao i ovdje tuženik, ugovarala valuta švicarski franak koja je vezana uz glavnicu, smatra da je radi takvog postupanja tužitelj oštećen za  iznos koji je, prema citiranom ugovoru, više platio na temelju ugovorene ništetne ugovorne odredbe o valuti CHF uz koju su glavnica i kamata vezane, a to da je iznos od 9.310,54 kn. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon izrade nalaza i mišljenja sudske vještakinje N. J. iz C.p.a. d.o.o., u podnesku od 14. prosinca 2021., tužitelj traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 9.220,51 kn sa zateznom kamatom koja teče od uplate svakog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF do isplate, uz naknadu parničnog troška. 

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbe u cijelosti, prije svega ističući prigovor zastare, zatim navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer se poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 na koja se može pozivati samo u parnicama za naknadu štete dok tužitelj potražuje stečeno bez osnove. Navodi kako bi se, da bi se moglo utvrditi pojedine odredbe ugovora ništetnima iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, trebao sagledati svaki pojedinačni konkretni slučaj, radi čega tuženik predlaže dokaze na okolnosti da se o istima pregovaralo, da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, te da su sve bitne odredbe ugovora tužitelju bile dostupne te je predložio da se kao svjedok sasluša djelatnik banke T. M.. Navodi da je tužitelj potpisivanjem predmetnog ugovora o kreditu iskazao svoju pravu volju, a isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena te ugovorena u skladu s Zakonom o obveznim odnosima, a kako do 2009. nije bilo značajnih razlika u kretanju tečaja CHF, da nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti radi čega postupanje tuženika nije bilo nesavjesno i nepošteno. Osim toga, navodi da je tuženik aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja CHF, te je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF pa je tako u svom glasilu „H. T.“ iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banke na njihove adrese. Navodi da  ugovorna odredba o valutnoj kaluzuli stoga ne može biti nepoštena jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF niti da sam isključivo snosi valutni rizik. Protivi se prijedlogu tužitelja da se u postupku provodi financijsko vještačenje na način da se vještaku daje u zadatak da računa razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora s obzirom na to da stranke nisu zaključile ugovor sa takvim uvjetima. Konačno, osporava i tijek zateznih kamata, osobito onih koje se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva, jer tuženik nije pao u zakašnjenje pa bi se u slučaju da se takva obveza utvrdi prema tuženiku ista mogla odrediti eventualno od dana donošenja presude.

 

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (listovi 6-14, list 17 spisa), dokumentaciju tuženika (listovi 40-201 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje od 2. prosinca 2021., očitovanje vještakinje od 1. ožujka 2022., proveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja te je saslušao sudsku vještakinju N. J. iz C.p.a. d.o.o., dok je sud kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge da se kao svjedok sasluša T. M. i provede dopunsko vještačenje iz razloga koji će se navesti u kasnijem dijelu obrazloženja presude. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se na okolnost da je tuženik upozoravao potrošače o rizicima vezanim uz rast CHF prilikom sklapanja ugovora o kreditu saslušaju svjedoci L. R. i H. S., djelatnici tuženika. Međutim, navedene dokazne prijedloge sud nije našao relevantnim za ovaj spor s obzirom na to da je tuženik istima želio dokazati kako je potrošače općenito upozoravao na moguće rizike kod sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF, dok sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi izraženoj i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022 provođenje tih dokaza ne bi utjecalo na ishod spora budući da ovi svjedoci nisu sudjelovali kod sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, niti ih je tuženik predložio kako bi svjedočili o konkretnom potrošačkom ugovoru te koji po svojoj dokaznoj vrijednosti stoga nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču u postupku sklapanja osporenog ugovora.

 

4. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

 

5. Nesporno je među strankama da je tužitelj kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik s tuženikom, čija je tvrtka tada glasila H.-A.-A. B. d.d., 3. listopada 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 136-303/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika. Nesporno je da se navedenim kreditom tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.364,12 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, a koji kredit je korišten za kupnju motornog vozila. Nesporno je zatim da je rok otplate kredita 72 jednaka anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 233,00 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja (članka 4. Ugovora).

 

6. Sporno je među strankama da li je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF (plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 233,00 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja) ništetna te da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe ugovora, kao i to da li je nastupila zastara tog potraživanja.

 

7. Odredbom iz članka 26. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) propisana je mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Odredbom iz članka 22. stavka 1. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Iz citiranih odredbi proizlazi da su stranke pa tako i tužena mogle ugovarati ugovore o kreditu na način da su ugovarale kako promjenjivu kamatnu stopu tako i valutnu klauzulu. Međutim, sporno je između stranaka da li su te odredbe ugovora bile ugovorene na zakonit način, a to prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

 

8. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove radi preplate po kreditu primjenom ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF.

 

9. Spor proizlazi iz prethodno navedenog ugovora o kreditu iz kojeg jasno proizlazi da su 3. listopada 2006. tuženik – banka, davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik, sklopili ugovor o potrošačkom kreditu te se u rješavanju istoga trebaju primijeniti i mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ("Narodne novine" broj 96/2003., dalje: ZZP/03). Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. tog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Prema st. 2. tog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

 

10. O ništetnosti ugovornih odredba o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o potrošačkom kreditu već su pravomoćno odlučili sudovi u sporu vođenom po kolektivnoj tužbi potrošača. Predmet kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (P-1401/12) bila je zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čije je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora. Presudom od 4. srpnja 2013. Trgovački sud u Zagrebu je, ocijenivši ih netransparentnima i nepoštenima, utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovi jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je naložen prekid navedenog postupanja.

 

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. prihvatio je utvrđenja drugog stupnja i odbio sve izjavljene revizije kao neosnovane. Povodom odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-2521/15, U-III-2536/15, U-III-2547/15, U-III-2565/15, U-III-2603/15, U-III-2604/15, U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revt-575/16 od 3. listopada 2017. ukinuo djelomično presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske  Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu  koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

 

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točci 5. tužbenog zahtjeva, a u kojoj se utvrđuje da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je točkom 9. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, (a kamatna stopa promjenjiva), na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita (i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora), jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

 

13. Presudom od 3. rujna 2019. (Rev-2221/18) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio reviziju kreditora protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu upućujući pritom na razloge iz drugostupanjske presude. Dakle, spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno je okončan i to na način da su konačno obje sporne ugovorne odredbe i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati kao i odredba o valuti švicarski franak utvrđene nepoštenim i ništetnim. Ustavni sud je svojom odlukom od 3. veljače 2021. odbio tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima.

 

14. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz odluke kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

 

15. Sud je radi provođenja dokaza saslušanjem svjedoka T. M., kojeg je predložio tuženik i to radi utvrđenja okolnosti da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo s tužiteljem prije sklapanja ugovora te da su istom prilikom sklapanja ugovora bile pojašnjene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na ročište određeno za dan 4. listopada 2022. pozvao navedenog svjedoka, djelatnika tuženika. Međutim, svjedok se sudu obratio dopisom od 29. kolovoza 2022. u kojem je naveo da se od 4. rujna 2022. nalazi u inozemstvu u Švicarskoj radi čega ne može prisustvovati ročištu te da ne zna kada će biti opet u Varaždinu. Također, naveo je da se ne zna tko je tužitelj i da ga se ne sjeća, da ne zna o kakvoj vrsti kredita je riječ, te da se ne sjeća detalja vezano za taj ili bilo koji drugi kredit s obzirom na to da je u H. A. A. B. d.d. prestao raditi 2012., a svakodnevno je imao  desetak klijenata, te nije u mogućnosti sjetiti se pojedinosti od prije više od 10 godina.

 

16. S obzirom na takve navode svjedoka kojima stranke nisu prigovarale, naročito uzevši u obzir navode iz kojih proizlazi da svjedok nema saznanja za konkretan ugovorni odnos, a o kojim okolnostima je upravo predloženi svjedok trebao svjedočiti budući da je tuženik predložio da se isti sasluša na okolnosti na koji način je isti u ime banke pregovarao s tužiteljem o spornim odredbama ugovora te o tome na koji način je tužitelja informirao o smislu i značenju te posljedicama sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, sud je našao dokazni prijedlog za saslušanjem predloženog svjedoka u konačnici nepotrebnim. Naime, zbog direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ovaj je sud vezan za utvrđenja proizašla iz parnice povodom kolektivne tužbe pa obzirom na citirani sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koji se odnosi na tuženika, iz koje proizlazi da su sporne ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače te da potrošači nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i kakve bi posljedice za njih iz toga mogle proizaći, tuženik je mogao dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o tome da su odredbe ipak bile razumljive te da se o istima pregovaralo, slijedom čega se ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, kako iz navoda predloženog svjedoka proizlazi da se isti uopće ne sjeća konkretnog ugovornog odnosa ni tužitelja, posebno napominjući da već 10 godina nije zaposlenik tuženika, sud je dokaz saslušanjem tog svjedoka našao nepotrebnim budući da je naveo da o tim bitnim okolnostima nema saznanja.

 

17. Sud je kao nepotreban odbio i dokazni prijedlog da se sasluša javni bilježnik, pri čemu se napominje kako tuženik do kraja postupka nije naveo koji javni bilježnik je solemnizirao ugovor o kreditu, a čije saslušanje predlaže, dok iz stanja spisa to nije vidljivo, i to na okolnosti da su tužitelju objašnjeni smisao i posljedice pravnog posla, s obzirom na to da solemnizacija predmetnog ugovora ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik tužitelju protumačio spornu odredbu o valutnoj klauzuli, a o čemu je isti stav iznesen u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

18. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na sklapanje ugovora o kreditu radi kupnje osobnog automobila Citroen C4 s tuženikom, tada H. A. A. B., bio upućen od strane auto kuće M. iz V. gdje je želio kupiti auto. Dio kupoprodajne cijene platio je u gotovini, a oko 60.000,00 kn ostvario je kreditom kod tuženika. Naveo je da u tom trenutku nije niti bio klijent te banke, a kod banke u kojoj je bio klijent, nije uopće mogao ostvariti kredit. Kada je pristupio kod tuženika, već ga je čekala pripremljena dokumentacija odnosno ugovor o kreditu pri čemu sa djelatnikom banke nije ništa posebno razgovarao o pojedinim odredbama ugovora, niti se, kao laik, nije sjetio da bi nešto posebno trebao ugovoriti, niti je tražio pojašnjenje odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu, a odredbe ugovora pročitao je kasnije kada je isti već potpisao. Naveo je da ga niti djelatnik banke niti javni bilježnik kod solemnizacije ugovora nije upozorio na bilo kakve posljedice predmetnog ugovora o kreditu. Kredit je redovnim tijekom otplatio, i to tako da je rate otplaćivao jednim dijelom putem plaće, a kasnije putem transakcijskog računa svoje majke M. S.. Kada je pred kraj isteka razdoblja plaćanja po otplatnom planu pristupio banci radi prijevremene otplate kredita, rečeno mu je da se to ne isplati u toj fazi otplate s obzirom na to da bi morao podmiriti i penale. Početna rata kredita iznosila je oko 1.000,00 kn, a uslijed povećanja anuiteta radi promjene CHF iznosila je preko 1.500,00 kn. Razumio je da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, no nije mu se nudio nikakav drugačiji tip ugovora, niti je imao drugu opciju nego prihvatiti takav ugovor, a na postojanja rizika kod sklapanja takvog ugovora s valutnom klauzulom vezanom uz CHF nije ga upozorio nitko u banci niti javni bilježnik.

 

19. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti našao vjerodostojnim jer je isti iskazivao izravno, iskreno i dosljedno te sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskazivanja tužitelja. Napominje se da iskazu tužitelja nitko nije prigovorio, a iz istog proizlazi kako prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bilo nikakvih pregovora vezano za odredbe ugovora, niti su se tužitelju posebno tumačile pojedine odredbe ugovora, njihov značaj i posljedice koje iste mogu prouzročiti vezano za obveze tužitelja. Naprotiv, iz iskaza upravo proizlazi kako se sklapanje ugovora odvijalo vrlo brzo, tako da je ugovor već unaprijed bio pripremljen, te je tužitelj bio svjestan da se njegova obveza veže uz valutu švicarskog franka iako mu nisu bile poznate moguće posljedice tih odredaba, niti su se iste posebno pojašnjavale, a isto tako nije niti imao druge mogućnosti osim sklopiti upravo tako sastavljen ugovor ili uopće ne sklopiti ugovor s tuženikom. Prema tome, uzevši u obzir iskaz tužitelja i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije ponudio odgovarajući dokaz kojim bi dokazao da su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i to na način da su tužitelju od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donijeti razboritu i informiranu odluku te da na temelju toga procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe za njegove financijske obveze mogle imati, sud je našao da tuženik nije dokazao da je o spornim odredbama ugovora bilo pregovora i da su iste protumačene tužitelju, a kako to tuženik navodi.

 

20. Kako tuženik dakle nije dokazao da se o spornim odredbama pregovaralo s tužiteljicom niti da su tužiteljici sporne odredbe ugovora protumačene te prihvaćanjem utvrđenja iz navedenih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da je između ostalih i ovdje tuženik (u presudi navedena petotužena) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupio protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/ 03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09), sud je zaključio da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o potrošačkom kreditiranju koji je sklopio ovdje tužitelj s tuženikom, ranije tvrtke H. A. A. B. d.d., o ugovorenoj valuti prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak.

 

21. Vezano za prigovor zastare, treba navesti da sukladno odredbi iz članka 225. ZOO-a opći zastarni rok iznosi pet godina, dok je odredbom iz članka 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te ponovno počinje teći tek pravomoćnošću odluke donesene u takvoj tužbi. U konkretnom slučaju presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, postao pravomoćan danom donošenja presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017, a što znači s danom 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017, kojom je, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Tužba tužitelja podnesena je 24. lipnja 2021. dakle, unutar zastarnog roka u odnosu na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa bi zastara potraživanja tužitelja vezano za stjecanje bez osnove zbog stjecanja prema ništetnim odredbama ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nastupila 14. lipnja 2023., a slijedom čega je prigovor zastare tuženika neosnovan. 

 

22. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud zaključuje da je odredba predmetnog ugovora o valutnoj kaluzuli CHF ništetna, zbog čega je utvrđeni iznos od 9.220,51 kn, koji je tužitelj platio više zbog primjene te ništetne odredbe u odnosu na iznos koji je trebao platiti da te odredbe nije bilo, tuženik stekao bez osnove. Zahtjev tužitelja za isplatu (restitucijski zahtjev) je u biti posljedica utvrđenja dijela odredbe članka 4. Ugovora o kreditu ništetnim. Stoga se ovdje ukazuje kako je tuženik, iznos preplaćen od strane tužitelja plaćanjem anuiteta obračunatog prema ništetnoj odredbi o plaćanju anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora, stekao bez osnove.

 

23. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje N. J. iz C.p.a. od 2. prosinca 2021. proizlazi da je došlo do razlike kod isplata plaćenih anuiteta kredita primjenom ništetne odredbe ugovora o kreditu, uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, odnosno ono što bi tužitelj platio primjenom srednjeg tečaja tuženika za CHF prema HRK na dan isplate kredita 5. listopada 2006. (4,630 kn za CHF), odnosno da je u razdoblju od 30. studenog 2006. do 31. listopada 2012. tužitelj više platio 9.220,51 kn, a sve uzimajući u obzir i anuitete koje je tužitelj plaćao po po tečaju CHF u odnosu na HRK nižem od tečaja CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita.

 

24. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u potpunosti prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen sukladno danom nalogu suda.

 

25. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je dostavio očitovanje iz kojeg proizlazi da je u cijelosti suglasan s istim, dok tuženik u podnesku od 13. siječnja 2022. osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da sud uopće nije uzeo u obzir prijedlog tuženika za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje, da vještak ne obrazlaže način izračuna, da se vještakove  uplate ne slažu sa iznosima uplata navedenim u Specifikaciji uplata, izjavljuje prigovor prijeboja jer postoje razdoblja u kojima je tuženik namirivao i manje iznose od početnog otplatnog plana, da je za izračun trebalo koristiti kamatnu stopu koju je tuženik koristio za kunske kredite te da je nalaz izrađen kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Radi navedenog, smatra da je vještak dužan izraditi dopunu Nalaza i mišljenja.

 

26. U podnesku od 17. siječnja 2022. tužitelj je u odnosu na ove prigovore naveo da je vještakinja nalaz izradila sukladno tužbenom zahtjevu i obvezujućim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da tuženik pogrešno ukazuje na kamatnu stopu koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom.

 

27. U podnesku od 1. ožujka 2022. sudska vještakinja se očitovala na prigovor tuženika u pogledu primijenjene metodologije izračuna navodeći da je u točci c 5) Metodologija u nalazu od 2. .prosinca 2021. detaljno opisana metodologija koja je korištena u nalazu, a na ročištu 4. listopada 2022. navela je da je prvo utvrdila visine mjesečnih anuiteta na način da je koristila promjenjive kamatne stope koje je primjenjivao i tuženik, te tako utvrđene iznose obaveza usporedila sa izvršenim uplatama od strane tužitelja. Razlika između izvršenih uplata tužitelja i tako izrađeno otplatnog plana predstavlja razliku više plaćenog koju je utvrdila nalazom. U podnesku je napomenula da je predmet razmatranja u Nalazu jedino promjena tečaja CHF, a ne i promjenjiva kamatna stopa, dok su kod izrade Nalaza korištene kamatne stope koje je primjenjivao tuženik. Vezano za prigovor da se pojedine uplate ne slažu s iskazanim uplatama u Nalazu, s obzirom da ih tuženik nije precizirao, vještakinja je navela da se o istom nije niti mogla očitovati. Vještakinja ističe i da je u Nalazu uzeto u obzir razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita te je prijeboj već izvršen što da je vidljivo iz toč. c.8.) Nalaza. Vezano za pitanje tuženika na ročištu 4. listopada 2022. da li je vještakinja u obzir kod izrade nalaza i mišljenja u obračun uzimala iznose kojima je tuženik zatvarao zatezne kamate i troškove koje je tužitelj uplaćivao, vještakinja je na ročištu navela da je koristila podatke o uplatama tužitelja iz dokumenta Specifikacija uplata gdje su samo navedene uplate, a nije vidljivo što je tuženik tim uplatama zatvarao time da navedeni dokument predstavlja izvod iz poslovnih knjiga, a izdao ga je tuženik.

 

28. Kako je vještakinja u cijelosti udovoljila nalogu suda iz rješenja suda kojim je određeno vještačenje te u skladu s istim izradila svoj nalaz i mišljenje koji je detaljno i stručno obrazložila, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dok nije uvažio ove prigovore tuženika nalazeći kako isti prije svega prigovara samom nalogu koji je sud zadao vještaku, pri čemu valja napomenuti da je u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz parnice vođene radi kolektivne zaštite potrošača sud vezan utvrđenjima suda kako je to ranije opisano te je nalog sudskom vještaku za izradu nalaza i mišljenja dan upravo na način kako je to u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točci 9. izreke i navedeno.

Tuženik nije doveo u sumnju vještački nalaz prigovorima budući da je vještakinja detaljno obrazložila korištenu Metodologiju u izračunu - uzevši u obzir ulazne parametre za obračun anuiteta prema sklopljenom ugovoru o kreditu – iznos glavnice, ugovorenu kamatnu stopu, broj anuiteta i vremensko razdoblje ukamaćivanja – te usporedila tako izrađen otplatni plan sa stvarno plaćenim anuitetima. Zatim, vidljivo je iz nalaza i to da je vještakinja u obzir uzela i razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog kod isplate kredita, a konačno, sud nije našao da bi postojale razlike kod prikaza uplata od strane vještakinje sa iznosima koji stoje u Specifikaciji uplata. Prigovori tuženika vezano za izračun promjenjive kamatne stope u cijelosti su neosnovani s obzirom na to da tužitelj niti ne potražuje tužbenim zahtjevom preplaćeno s osnova promjenjive kamatne stope već samo s osnova ugovorene valutne klauzule.

 

29. Dakle, iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj otplaćujući kredit tuženiku prema djelomično ništetnoj odredbi ugovora o kreditu tuženiku platio više, i to iznos od 9.220,51 kn, specificirano po mjesecima kako je to naznačeno u vještačkom nalazu, a temeljem kojeg je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 14. prosinca 2021. S obzirom na tako sređeni tužbeni zahtjev, odnosno na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, o kojem se tuženik nije posebno očitovao niti protivio, sukladno članku 193. stavak 2. ZPP-a smatra se da je na takvo povlačenje i pristao pa je sud rješenjem utvrdio da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 90,03 kn.

 

30. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

31. Prema odredbi iz članka 1115. ZOO kad se vraća no što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a tuženik je u ovom slučaju nepošteni stjecatelj jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, zatezne kamate su  tužitelju za svaku pojedinu mjesečnu preplatu dosuđene od dana dospijeća, sukladno nalazu vještaka, odnosno od dana kad je to nepošteni stjecatelj stekao.

 

32. Kamatna stopa na dosuđeni glavnični iznos teče u periodu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

 

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u sporu u cijelosti uspio sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22-dalje Tarifa) sa pripadajućim PDV-om prema tbr. 42. Tarife u zatraženom iznosu od 937,50 kn, sastava podneska od 14. prosinca 2021. kojim precizira tužbeni zahtjev, u zatraženom iznosu od 937,50 kn prema tbr. 8. toč. 1. i tbr. 42. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 12. listopada 2021., te na ročištu 4. listopada 2022., u zatraženim iznosima od po 937,50 kn za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. i tbr. 42. Tarife, zatim trošak predujma za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19). Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 5.600,00 kn. Dosuđeni trošak tuženik je dužan podmiriti u roku od petnaest dana sukladno članku 328 st. 2. ZPP-a. Sud nije priznao zahtijevani trošak podneska tužitelja od 17. rujna 2021. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu jer isti sud nije našao potrebnim za vođenje parnice budući da je tužitelj sve relevantno već iznio u tužbi, dok u navedenom podnesku citira sudsku praksu već poznatu sudu, naročito uzevši u obzir da se ovdje radi o postupku za naknadu štete iz članka 502. c. ZPP-a, a nije priznat niti sastav podneska od 17. siječnja 2022. u kojemu se očituje na prigovore tuženika na vještački nalaz, budući da mu je taj podnesak tuženika dostavljen na znanje, a tužitelj je svoje očitovanje mogao iznijeti i na ročištu 4. listopada 2022. za koje zastupanje mu je trošak priznat u cijelosti sukladno njegovu zahtjevu. Tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja od 22. veljače 2022. s obzirom na to da navedeno ročište nije niti održano, već je odgođeno. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

U Varaždinu 9. studenog 2022.

             Sutkinja

Dubravka Kraljić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici A. F., odvjetnici iz V.

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. iz Z.