1

Poslovni broj: 23 Gž-1996/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-1996/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat-Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz T., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica iz Z.1, protiv tuženika N. Š. iz V. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Z.2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-509/2019-11 od 5. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-509/2019-11 od 5. veljače 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 6. kolovoza 2019. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.190,00 kn/688,83 eur[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

              II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu odluke o zateznoj kamati na dosuđeni iznos od 5.000,00 EUR i sudi:

 

              „Odbija se kao zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.000,00 EUR za razdoblje od 8. travnja 2019. do 6. kolovoza 2019.“

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-509/2019-11 od 5. veljače 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost dosuđenog iznosa od 5.000,00 EUR na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku N. Š. iz V. T., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. K. iz T., OIB: … iznos od 5.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima od 8. travnja 2019. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.190,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 7. veljače 2021. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o zateznoj kamati i isplati u tuženog iznosa u protuvrijednosti u kunama.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

 

5. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza, i to svih koje su stranke predložile te njihove ocjene sukladne odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,00 EUR na ime duga iz ugovora o zajmu sklopljenog 2014. godine.

 

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da su tuženik i kćer tužiteljice, T. Š., bili u braku u vremenskom periodu od 2002. godine do 2018. godine, te su za vrijeme trajanja braka kupili građevinsko radi gradnje kuće,

- da tuženik i njegova bivša supruga nisu imali dovoljno sredstava za realizaciju kupoprodaje nekretnine i gradnju kuće te im je tužiteljica 2014. pozajmila iznos od 10.000,00 EUR,

- da je nakon prestanka bračne zajednice, T. Š., bivša supruga tuženika vratila tužiteljici polovicu pozajmljenog iznosa, odnosno iznos od 5.000,00 EUR,

- da je tuženik 29. ožujka 2019. ovjerio kod javnog bilježnika izjavu u kojoj se obvezuje u roku od 8 dana od dana prodaje predmetne nekretnine isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR.

 

8. Naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

9. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da se tužiteljica sama ponudila dati iznos od 10.000,00 EUR njegovoj bivšoj supruzi, te da se radilo o darovanju, a ne o zajmu.

 

10. Kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Polazeći od tako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su tužiteljica kao zajmodavac, s jedne strane i  tuženik i njegova bivša supruga, kao zajmoprimci, s druge strane, 1994. sklopili usmeni ugovor o zajmu na temelju kojeg je tužiteljica isplatila tuženiku i njegovoj bivšoj supruzi iznos od 10.000,00 kn.

 

12. Polazeći od navedenog zaključka, te od činjenica da je bivša supruga tuženika tužiteljici vratila polovicu pozajmljenog iznosa, a tuženik je potpisao izjavu kojom se obvezuje vratiti tužiteljici preostalu polovicu pozajmice u iznosu od 5.000,00 EUR, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 499. st. 1. i članka 504. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj  35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zateznom kamatom od 8. travnja 2019.

 

13. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna, međutim ne iz razloga na koje se poziva prvostupanjski sud, jer je prvostupanjski sud kod donošenja pobijena odluke pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

14. Tuženik se u žalbi osnovano poziva na primjenu Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine broj: 96/0, 140/05, 132/06, 145/10 i 76/13, dalje u tekstu ZDP) koji u članku 17. st. 1. propisuje da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti. Stavkom 2. istog članka propisano je da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.

 

15. U smislu citirane odredbe čl. 17. ZDP, ugovor o zajmu sklopljen između stranaka 2014. je ništetan, jer je u vrijeme sklapanja ugora bilo zabranjeno ugovaranje zajma u stranoj valuti između fizičkih osoba.  Naime, odredbom članka 322. st. 1. ZOO propisano je da su ništetni oni ugovori koji su protivni prisilnim propisima. Posljedica ništetnosti ugovora je je u smislu odredbe čl. 323. st. 1 ZOO da je svaka stranka dužna vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ništetnog pravnog posla.

 

16. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu.

 

17. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

18. Primjenom naprijed citiranih odredbi članaka 1111. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pozajmila tuženiku od 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, 6. kolovoza 2019.

 

19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, imajući u vidu da je ugovor o zajmu koji su stranke sklopile ništetan, na temelju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila osnovom takvog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO). Kako je tuženik primio zajam u iznosu od 5.000,00 EUR, dužan je vratiti tužiteljici samo primljeni iznos.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

21. Tuženik u žalbi osnovano navodi da je sud usvojio tužbeni zahtjev koji ne odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu čime sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP. Naime tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa koji je od 5.000,00 EUR, dok joj prvostupanjski sud dosuđuje utuženi iznos u protuvrijednosti u kunama, čime su prekoračene granice postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

 

22. Stoga je za na temelju odredbe članka 369. st. 5 ZPP valjalo ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tuženiku naloženo plaćanje dosuđenog iznosa od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

 

23. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

 

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe budući je uspio samo u neznatnom dijelu u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

 

U Zagrebu, 9. studenoga 2022.

 

  Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.