- 1 -

Broj: Gž-1191/2020

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe H. P. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe S. O., zastupane po branitelju K. V., odvjetniku iz K., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. rujna 2020., broj: 37. Pp G-3985/2019, na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o   j e :

              I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe H. P. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe S. O. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 eura[1] (dvaedesetšest eura i pedesetčetiri centa) - svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kn i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

              3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da niti svjedok u svom iskazu ne potvrđuje da bi se kritične zgode bilo gdje i na bilo koji način reproducirala ili priopćavala autorska djela, a čin posjedovanja uređaja kojim bi to potencijalno bilo moguće nije istovjetan radnji koja se okrivljenicima stavlja na teret, a niti kažnjivo po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, niti je HDS ovlašten tako nešto prekršajno goniti. Sud prihvaća činjenicu da se kritične zgode u H. P. nisu nalazili gosti, da se nikakvo autorsko djelo nije priopćavalo, ali uslijed pogrešne primjene materijalnog prava smatra da te činjenice nisu odlučne za pravilnost osporene presude. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da se hotelska soba može smatrati javnim mjestom i pritom izjednačava pojmove hotelska soba i hotel koji je znatno širi pojam. Hotelska soba ni po kojoj definiciji nije javno mjesto, jer nema pristup javnosti tj. neodređenom broju ljudi, već za točno određene osobe. Hotelski gosti nikako ne predstavljaju javnost u smislu čl. 3. st. 3. Zakona, jer navedena odredba javnost označava kao veći broj osoba, što se treba tumačiti kao skupina ljudi, odnosno najmanje pet osoba ili više njih. Prema pravnom shvaćanju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (odluke br. Gž-1481/10, Gž-6731/10) autorsko djelo je javno izvedeno kada je izvedeno pred većim brojem osoba ili je izvedeno u prostoru dostupnom javnosti. Upravo taj pojam javnosti koji predstavlja odlučnu činjenicu i bitno obilježje terećenog prekršaja je prvostupanjski sud osporenom presudom pogrešno utvrdio. Nadalje, iz rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske br. Gž-921/17 od 21.11.2018. proizlazi da je za utvrđenje počinjenog prekršaja bilo nužno utvrditi kao odlučnu činjenicu da li su okrivljenici u vrijeme vršenja kontrole imali goste ili ne.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

              5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka M. K., referenta HDS-a, te podneska tužitelja od 2. siječnja 2020., imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Neosnovano žalitelji smatraju da se u konkretnom slučaju nije radilo o javnom priopćavanju glazbe, s obzirom da hotelske sobe nisu javno mjesto, te svjedok u svom iskazu ne potvrđuje da bi se kritične zgode bilo gdje i na bilo koji način reproducirala ili priopćavala autorska djela, a čin posjedovanja uređaja kojim bi potencijalno bilo moguće nije istovjetan radnji koja se okrivljenicima stavlja na teret, a niti kažnjivo po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, niti je HDS ovlašten tako nešto prekršajno goniti.

9. Naime, odredbama članka 3. stavka 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao i člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a cit. Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode obavljali djelatnost, a koju činjenicu isti ne spore.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, pa iako je u međuvremenu nastupila rehabilitacija u odnosu na raniju kažnjavanost I-okr. za istovrsni prekršaj, nema osnove za umanjenje izrečenih novčanih kazni.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 19. listopada 2022.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.