- 1 -

Broj: Ppž-12688/2021

Broj: Ppž-12688/2021

                                                   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

                                          R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Pere Vrkića zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19.) odlučujući o žalbi oštećene Lj. V., podnesenoj po opunomoćenicima K. B. i B. G., odvjetnicima u R., i žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: Pp-95/2020. od 9. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.

r i j e š i o   j e

I.  Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

II.   Žalba oštećene Lj. V.odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni P. V. je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci. Istom presudom je određeno da, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude je žalbu podnio ovlašteni tužitelj - Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj žalbe, u bitnom, navodi kako prvostupanjski sud ponovno nije dobro ocijenio i uzeo u obzir iskaz svjedoka – policijskog službenika M. K., s obzirom da mu je okrivljenik prilikom postupanja, rekao da je njegova supruga kurva, što znači da to K. nije saznao posredno. Podnositelj žalbe navodi kako je okrivljenik i pred sudom omalovažavao oštećenicu govoreći joj da je kurva pa je nejasno na temelju čega je sud ocijenio vjerodostojnom obranu okrivljenika. Tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i da se u ponovljenom postupku okrivljenika proglasi krivim i kazni po zakonu.

3.               Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela oštećena Lj. V., po opunomoćenicima, zbog, kako se u žalbi navodi, bitne povrede materijlnog prava Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

              4.               Žalba ovlaštenog tužitelja - Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija je osnovana, a žalba oštećene Lj. V. je nedopuštena.

5.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrdio.

              6.               Prije svega se napominje da je u ovom predmetu prvostupanjski sud već donio presudu broj Pp J-2403/2019. od 8. rujna 2020. kojom je okrivljeni P. V. proglašen krivim zbog predmetnog prekršaja, a koja presuda je prihvaćanjem njegove žalbe i po službenoj dužnosti ukinuta zbog bitne povrede iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava na štetu okrivljenika.

              7.               Nakon ponovljenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu. Prvostupanjski sud obrazlaže da s obzirom da su obrana okrivljenika i iskaz oštećene kontradiktorni, te da nitko od svjedoka nije nazočio događaju, valjalo je in dubio pro reo obranu okrivljenika ocijeniti istinitom pa da je stoga, primjenom članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik oslobođen od optužbe zbog nedostatka dokaza.

              7.1.              Takvo obrazloženje suda je nejasno te je na temelju istoga opravdano zaključiti da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno. Naime, po pincipu in dubio pro reo, što znači – u dvojbi u korist okrivljenika, sud će okrivljenika osloboditi kada je u dvojbi glede izvedenih dokaza, odnosno kada nije siguran je li okrivljenik počinio terećeni prekršaj. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud navodi da je u dvojbi, ali u istoj rečenici navodi kako je obranu okrivljenika ocijenio istinitom. Ukoliko je obranu okrivljenika ocijenio istinitom, to bi značilo da je točno upravo ono što okrivljenik iznosi u svojoj obrani – da nije počinio terećene prekršaje. Ukoliko je tome tako, tada je sud trebao okrivljenika osloboditi od optužbe jer nije dokazano da bi okrivljenik počinio ono za što ga se optužuje, a ne donositi oslobađajuću presuda po načelu in dubio pro reo.

              7.2.              Nadalje, oslobađajuća presuda po načelu in dubio pro reo donijet će se tek kada sud izvede sve dostupne dokaze, pa ukoliko ni tada ne može odlučiti o krivnji okrivljenika, oslobodit će ga od optužbe. U konkretnom slučaju, sud u ponovljenom postupku nije izveo sve dostupne dokaze, iako se iz obrazloženja pobijane presude stječe drugačiji dojam. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud ispitao samo okrivljenika i oštećenicu, s time da su oboje kratko iskazivali, tj. navode da ostaju kod svega što su naveli tijekom ranijih ispitivanja. Što se ostalih dokaza tiče, prvostupanjski sud nije ispitao nikoga od svjedoka čije iskaze u pobijanoj presudi reproducira, analizira i dovodi u vezu sa drugim dokazima. Radi se o svjedocima M. K., M. S. i Z. V. Navedeni svjedoci su iskazivali u postupku na temelju kojeg je donesena ranije ukinuta presuda, a u ovom postupku je sud zapravo samo pročitao zapisnike o njihovom ranijem ispitivanju (makar sud, kao što je već rečeno, pobijanu presudu obrazlaže kao da je navedne svjedoke ispitivao neposredno tijekom ovog postupka).

7.3.              Međutim, budući da svjedoci M. K., M. S. i Z. V. nisu bili pozvani na glavnu raspravu, nije ostvarena zakonska pretpostavka za čitanje njihovih ranijih iskaza. Navedeno propisuju odredbe članka 167. Prekršajnog zakona kojim odredbama su propisani uvjeti za održavanje glavne rasprave. Tako je odredbom stavka 4. članka 167. Prekršajnog zakona propisano da će se glavna rasprava održati ako na nju nisu pristupile druge pozvane osobe, a njihova nazočnost nije nužna, dok je stavkom 6. istog članka propisano da će se, ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti pojedinih osoba, pročitati ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka. Iz spomenutih odredbi proizlazi da svjedoci, čiji raniji iskaz je čitan, prethodno moraju biti pozvani na glavnu raspravu, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7.4.              Osim toga, ukidna odluka ovog Suda, broj: Jž-1682/2020. od 6. studenog 2020., posebno se osvrće na iskaz svjedoka M. K., pa je i zbog toga valjalo ponovno pozvati i neposredno ispitati navedenog svjedoka na okonosti njegovog postupanja tijekom intervencije.

8. Što se tiče žalbe oštećene Lj. V., sukladno članku 192. stavku 1. Prekršajnog zakona, žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s tim da je člankom 192. stavkom 3. istog Zakona pravo na žalbu oštećenika, koji nije ujedno i tužitelj, ograničeno samo na pobijanje presude zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka. Kako je u konkretnom slučaju oštećena Lj. V. žalbu podnijela zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bine povrede odredaba prekršajnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ona nije ujedno i tužitelj u ovom postupku (tužitelj je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija), valjalo je na temelju članka 204. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, njezinu žalbu odbaciti kao nedopuštenu.

9.              U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći razloge ovog rješenja, ponovno detaljno i okolnosno ispiti okrivljenika, a u svojstvu svjedoka će ispitati Lj. V. i M. K., odnosno izvest će sve dokaze čije izvođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga će, ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u skladu sa odredbama članka 185. Prekršajnog zakona.

              10.               Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. i članka 204. stavka 2. točka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

              Zagreb, 9. studenog 2022.

     Zapisničarka                                                                       Predsjednica vijeća                                                                                              

    Martina Bastić, v. r.                                                            Ivanka Mašić, v.r.

  Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 7 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu, opunomoćenika i tužitelja.