Poslovni broj: Gž-183/2022-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: …. u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Gorana Milićević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.P. iz K.P., Trg S.o., OIB:…., zastupane po punomoćniku M.G. odvjetniku iz V., protiv tužene banke d.d. iz Z., T.b. J.J., OIB:……, zastupane po S.P., odvjetnici iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj: P-403/2019-43 od 11. veljače 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 09. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj: P-403/2019-43 od 11. veljače 2022. (točka I., II., III., IV. i V. izreke).

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              I. Prihvaća se žalba tužene te se ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj: P-403/2019-43 od 11. veljače 2022. u točki I. izreke.

              II. Dijelom se prihvaća žalba tužene te se preinačava prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke na način da se tuženoj nalaže da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.270,00 kuna/4.813,86 EUR (trideset šest tisuća dvjesto sedamdeset kuna/četiri tisuće osamsto trinaest eura i osamdeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona  o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 15 dana dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška u iznosu od  26.020,00 kuna/3.543,45 EUR (dvadeset šest tisuća dvadeset kuna/tri tisuće petsto četrdeset tri eura i četrdeset pet centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se u preostalom dijelu žalba odbija i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke.

              III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredba sklopljenog ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope u skladu s odlukom tužene kao kreditora, odredba u pogledu valutne klauzule vezane za CHF i odredba u pogledu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita (točka I., II. i III. izreke) te je tuženoj naloženo da s osnova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužiteljici iznos od 29.599,41 kunu i s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 85.031,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od svakomjesečnog iznosa preplate pa do isplate sve u roku 15 dana (točka IV. i V. izreke).

1.1. Pobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 10. svibnja 2021. (točka I. izreke); tuženoj je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu  od 39.395,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke) dok je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova parničnom postupka u iznosu od 25.000,0 kuna (točka III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. podstavak 11. navedenog zakona slijedom čega predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Tužena smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. ZPP-a jer je usvojio tužbeni zahtjev isključivo primjenom utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF pozivom na odredbe članka 502.a. i 502.c. navedenog zakona obzirom da tužitelj nije dokazao da se utvrđenja sudova iz toga predmeta mogu i trebaju primijeniti u ovome postupku.

Tužitelj je trebao dokazati svoje svojstvo prosječnog potrošača obzirom da se isto ne presumira.

2.2. Nadalje smatra su tužbenim zahtjevom u pogledu utvrđenja ništetnosti odnosno djelomične ništetnosti ugovora trebali biti obuhvaćeni sudužnik i založni dužnik obzirom da se radi o nužnim suparničarima.

2.3. U pogledu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita tužena osporava postojanje pravnog interesa za postavljanje takvog zahtjeva te napominje da ista odredba nije bila predmet kolektivne zaštite.

2.4. Tužena smatra nezakonitim i postupanje suda u pogledu preinake tužbe od 10. svibnja 2021. obzirom da se protivila tužbi i istaknula prigovor zastare vezan uz preinaku smatrajući da za to nije bilo procesnih pretpostavki a da provedeno vještačenje za dopuštenje preinake pri čemu se poziva i na odluku ovoga suda u predmetu Gž-512/2020.

Naime po stavu tužene tužiteljica je imala dovoljno vremena za preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka.

2.5. Po tvrdnji tužene prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a time pogrešno primijenio i materijalno pravo jer u postupku nije utvrđeno da li je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora primijenila dužnu pažnju koja se zahtjeva prilikom sklapanja ovakve vrste pravnih poslova.

2.6. Budući da je sud pozivanjem na utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te istu fiksirao u visini početno ugovorene stope tužiteljica nema pravo na nižu kamatnu stopu od 3,23% čija se primjena veže uz promjenjivu kamatnu stopu u ugovoru o kreditu.

No vještak u svom izračunu vrši obračun razlike na način da fiksira kamatnu stopu na početnu od 4,50% ali isto tako od 01. siječnja 2014. primjenjuje stopu od 3,23% što sud i dosuđuje.

2.7. U pogledu promjene tečaja tijekom otplate kredita tužena smatra da je prilikom vještačenja sud trebao imati u vidu i tzv. negativne razlike tečaja odnosno razdoblja kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od tečaja za vrijeme sklapanja ugovora.

2.8. Slijedom gore navedenog tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi te u pogledu iznosa preplate kredita kao i zaključak o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.

2.9. Tužena također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije obzirom da iz prometa po kreditu nije razvidno da je tužiteljica vršila sve uplate a također osporava i dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose preplate smatrajući da nije nepošteni stjecatelj te se pri tome poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-47/2020. od 30. siječnja 2022.

2.10. Tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je odluka nezakonita između ostalog i zbog činjenice što je punomoćnik tužiteljice kao obveznik e-komunikacije bio dužan sukladno odredbi članka 106.a. ZPP-a sve podneske pa tako i troškovnik dostaviti elektroničkim putem a ne isti prilagati u spis.

Osim toga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) obzirom da je tužiteljici priznavao naknadu za podneske koji nisu bili nužni kao i za zastupanje na ročištu obzirom da je pobijana presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protiv presude nije osnovana dok je žalba protiv rješenja djelomično osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku dok je u pogledu pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a kao i OT odlučujući o preinaci tužbe odnosno o troškovima parničnog postupka u pobijanom rješenju.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te odredbe o  naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 04. kolovoza 2006. broj: 3206949527 kojom je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 102.553,44 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na rok otplate od 360 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF.

7.1 Nadalje je utvrđeno da je odredbom članka 23.c. Ugovora predviđena mogućnost prijevremene otplate kredita uz plaćanje naknade sukladno odluci tužene o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno Općim uvjetima poslovanja tužene važećim u trenutku prijevremene otplate.

7.2. Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa sukladno odlukama tužene kao i tečaj CHF u odnosu na kunu.

7.3. Provedenim vještačenjem je utvrđeno postojanje razlike odnosno preplate kredita zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 29.599,41 kunu a u odnosu na promjenu tečaja CHF u iznosu od 85.031,90 kuna.

7.4. Na okolnosti sklapanja ugovora proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zaposlenice tužene u svojstvu svjedokinje.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81. stavak 1. i 3., članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07. – dalje u tekstu ZZP/03.), članka 322. ZOO-a i članka 502.c. ZPP-a kao i pozivom na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost odredbi ugovora u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF.

8.1. Na temelju provedenog vještačenja o iznosu preplate zbog navedenih ništetnih odredbi prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a dosuđuje tužiteljici ukupan iznos od 114.631,31 kunu (29.599,41 kunu na ime ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i 85.031,90 kuna na ime ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana izvršene preplate pa do isplate.

8.2. Ujedno odbija istaknuti prigovor zastare kao neosnovan pozivom na odredbe članka 215. stavak1. članka 241. i članka 245. stavak 1. i 3. ZOO-a imajući u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH poslovni broj: Su-IV-47/2020. od 30. siječnja 2020. utvrđujući da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu te je nastavila ponovno teći pravomoćnošću sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe.

8.3. Prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe u pogledu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita također pozivom na odredbe članka 81. i članka 87. ZZP/03.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

              9.1. Neosnovani su žalbeni navodi o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. podstavak 1. ZPP-a iz razloga što je tužbeni zahtjev prihvaćen isključivo primjenom odredbe 502.a. i članka 502.c. navedenog zakona kao i iz razloga da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača.

              9.2. Nesporno je da je presudama u kolektivnom sporu utvrđeno da su tužena i ostale tužene banke suprotno načelu savjesnosti i poštenja u svojim ugovorima koristile nepoštene a time i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

              9.3. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a a imajući u vidu da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka pozivala na pravna stajališta sudova u kolektivnom sporu prvostupanjski sud je bio vezan za navedena stajališta.

              No pri tome da bi postojao direktan učinak u ovoj parnici mora biti utvrđeno činjenično stanje na osnovu kojeg bi se mogla primijeniti stajališta sudova u kolektivnom sporu u pogledu pružanja dostatnih informacija o navedenim ugovornim odredbama na osnovu kojih bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku.

              Teret dokaza da je potrošač informiran o svim pravnim i ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora je na strani tužene (o tome odluka Ustavnog suda RH, U-III-5475/2021. od 30. lipnja 2022. točka 22.1., 26. i 26.3.).

              9.4. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaze tužiteljice i saslušane svjedokinje pravilno utvrdio da tužiteljici kao korisnici kredita nije na razumljiv način objašnjen postupak promjene kamatne stope odnosno koji sve elementi utječu na njezino formiranje a niti je tužiteljica upozorena i u potpunosti informirana o mogućnosti nagle fluktuacije tečaja CHF te da je jasne i dostane razloge zbog kojih  ne prihvaća u tome dijelu iskaz svjedokinje Z.K. odnosno djelatnice tužene.

              10. Također su neosnovani navodi i  u pogledu tvrdnje tužene da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača.

              10.1. Prema odredbi članka 3. stavak 1. podstavak 1. ZZP/03. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

              Tužiteljica je uz tužbu priložila ugovor o kreditu iz kojeg je razvidna njegova namjena (otplata postojećeg stambenog kredita i adaptacija kuće) te je navedeni ugovor sklopila kao fizička osoba.

              Dakle tužiteljica je dokazala svojstvo potrošača a svoje tvrdnje da se i pored navedenog tužiteljica ne može smatrati potrošačem tužena nije dokazala niti jednim relevantnim dokazom.

              Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je teret dokaza na ove okolnosti na strani tužiteljice (o tome VSRH, Rev-18/2018.).

              11. Neosnovani su i žalbeni navodi o nedopuštenosti tužbe zbog činjenice da tužbenim zahtjevom na pasivnoj strani nisu obuhvaćeni sudužnik i založni dužnik.

              11.1. Naime nesporno je kako da se ništetnost ugovora mora riješiti na jednak način u odnosu na sve sudionike pravnog posla.

              No to ujedno ne znači da su tužena te sudužnik i založni dužnik nužni suparničari obzirom na činjenicu da se radi o ugovoru odnosno ugovornim odredbama sastavljenim od strane tužene kao kreditora.

              Dakle utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi se reflektira i na pravi položaj sudužnika i založnog dužnika no oni su zbog gore navedenog jedinstveni a ne nužni suparničari.

              11.2. Stoga je prvostupanjski sud s pravom odbio kao neosnovan prigovor nedopuštenosti tužbe.

              12. Također je neosnovan i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji tužena temelji na tvrdnji da iz dokaznog postupka nije vidljivo da je tužiteljica vršila sve uplate po predmetnom kreditu.

              12.1. Upravo suprotno, kako to navodi i prvostupanjski sud, iz ispisa prometa otplate kredita nije vidljivo da bi netko drugi izuzev tužiteljice vršio uplate što se potvrđuje i njezinim iskazom u postupku s ročišta od  28. rujna 2020.  u kojem navodi kako vraća kredit uskratom od plaće a osim toga uplaćuje određene iznose osobno.

              12.2. Dakle po ocijeni i ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi o nedostatku aktivne legitimacije a svoje tvrdnje o navodnoj otplati kredita od strane treće osobe tužena ničim ne dokazuje.

              13. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za provedeno vještačenje.

              13.1. Tužena naime smatra da je prihvaćanjem vještačkog nalaza u pogledu kamatne stope, imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu, prvostupanjski sud istu fiksirao iako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

              13.2. Na isti način smatra da je vještak prilikom vještačenja trebao imati u vidu i tzv. negativne razlike tečaja odnosno razdoblja kad je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži.

              13.3. Utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo (o tome Sud EU spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.).

              13.4. Obzirom na izloženo kao i činjenicu da se pravni učinak presude u kolektivnom sporu sastoji u zaštiti potrošača ukoliko je u određenom razdoblju trajanja ugovora anuitet bio manji to po ocjeni ovoga suda ne smije ići na štetu tužiteljice kao potrošača a niti je na taj način sud fiksirao kamatnu stopu već je prilikom vještačenja pravilno imao u vidu da se u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora.

                14. Imajući u vidu utvrđeni iznos preplate prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a  dosudio zatraženi iznos prema vještačkom nalazu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana izvršene preplate.

              14.1. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi u pogledu tvrdnje tužene da nije nesavjesni stjecatelj.

              14.2. Kao što je već navedeno presudama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u kolektivnom sporu je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tužena postupale suprotno načelu savjesnosti i poštenja korištenjem navedenih ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF što je i rezultiralo preplatama kredita.

              14.3. Slijedom gore navedenog proizlazi da je tužena ove preplate stekla temeljem ništetnih odredbi te je nesporno nesavjesni stjecatelj.

              14.4. U pogledu pravnog stajališta VSRH u odlukama Rev-2781/2011., Rev-1147/2002. i Rev-2288/2000. ovaj sud napominje da se u svim navedenim odlukama pretpostavlja savjesnost stjecatelja međutim radi se o oborivoj predmnijevi.

              15. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare potvrđujući da je petogodišnji  zastarni rok iz članka 225. ZOO-a koji je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu ponovno počeo teći ispočetka pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

              15.1. Zastarni rok za iznos preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je počeo teći 13. lipnja 2014. a zbog odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF 24. svibnja 2019. (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022. poslovni broj: Su-IV-33/2022-2.)

              15.2. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 12. lipnja 2019. nesporno je da zastarni rok nije istekao.

              16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnost i ugovorne odredbe vezane za plaćanje naknade zbog prijevremene otplate kredita.

              16.1. Prema navedenoj odredbi članka 23. točka c. Ugovora korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu uz plaćanje naknade prema odluci tužene o Tarifi naknada za usluge kreditora.

16.2. Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 4. ZZP/03. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

              16.3. U postupku je utvrđeno da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo a ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda zbog kojih smatra da ista ima za posljedicu ugovornu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača obzirom na činjenicu da je tužena sebi ostavila slobodu određivanja visine naknade bez pojedinačnog pregovaranja o tome sa tužiteljicom kao korisnicom kredita pravilno se pozivajući i na odredbu članka 1024. ZOO-a kojom je propisano da se kod vraćanja kredita prije vremena može zaračunati šteta no ona se ne može ugovarati unaprijed nego se mora dokazati.

              16.4. Tužena je korištenjem navedene ugovorne odredbe postupila upravo suprotno odredbi članka 1024. ZOO-a a time povrijedila i načela o ravnopravnosti  sudionika u obveznom odnosu te savjesnosti i poštenja iz članka 3. i 4. navedenog zakona.

              16.5. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi o nepostojanju pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti ove odredbe.

              Naime na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a).

              Tužiteljica kao korisnica kredita i ugovorna strana nesporno ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedene odredbe (o tome i Zaključak broj 8. sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 05. studenog 2020. poslovni broj: Su-IV-308/2020.).

              17. Slijedom navedenog ovaj sud je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

              18. U pogledu žalbenih navoda protiv prvostupanjskog rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe ovaj sud navodi da je ista osnovana ali ne iz razloga koje navodi tužena.

              18.1. Naime prema odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka iznimno i do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu u smislu odredbe članka 190. stavak 1. i 2. navedenog zakona.

              18.2. No iz stanja spisa proizlazi da je prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za prijevremenu otplatu kredita s tim što je na ime preplate kredita zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zatražila iznos od 30.968,61 kunu a na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 85.033,00 kuna dakle zatražila je ukupan iznos od 116.001,70 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

              Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je ostala kod zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremeni raskid ugovora te je zatražila isplatu, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u iznosu od 29.599,41 kunu a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 85.031,90 kuna (ukupno 114.631,31 kuna) dakle tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev slijedom čega prvostupanjski sud uopće nije trebao odlučivati o preinaci tužbe u smislu odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a.

              Slijedom navedenog ovaj sud je ukinuo prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke sukladno odredbi članka 380. stavak 1. podstavak 3. ZPP-a.

              18.3. U pogledu pozivanja tužene na odluku ovoga suda vezanu za mogućnost preinake tužbe napominje se da je došlo do promjene sudske prakse imajući u vidu Zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26. studenog 2021. poslovni broj: Su-IV-162/2021.

              19. Dijelom je osnovana žalba tužene u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka iz točke II. izreke pobijanog rješenja.

              19.1.              Iz obrazloženja odluke o troškovima postupka vidljivo je da je prvostupanjski sud tužiteljici zastupanoj po odvjetniku između ostalog priznao trošak zastupanja na ročištu od 02. studenog 2020. po tbr 9.1. OT-a dok iz spisa proizlazi da je na ročištu od 28. rujna 2020. raspravnim rješenjem odlučeno da se novo ročište određuje za 02. studeni 2020. no isto nije održano već je prvo slijedeće ročište održano 28. siječnja 2021.

              19.2. U tome dijelu ovaj sud je preinačio odluku o troškovima postupka sukladno odredbi članka 380. stavak 1. podstavak 3. ZPP-a (točka II. izreke) dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana (točka III. izreke).

              19.3. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio tbr 8.1. OT-a u pogledu podneska tužiteljice od 10. svibnja 2021.

              Iz navedenog podneska (list 240. spisa) proizlazi da se tužiteljica očituje o dopunskom nalazu i mišljenju vještaka te specificira svoj zahtjev za isplatu.

              Slijedom navedenog radi se o obrazloženom podnesku iz navedenog tarifnog broja.

              19.4. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani na zastupanje na ročištima od 15. studenog 2019. (list 125. spisa) jer iz sadržaja zapisnika nespornim proizlazi da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio tbr 9.1. OT-a.

              U pogledu ročišta od 21. rujna 2021. (list 343. spisa) neosnovani su žalbeni navodi da je do odgode navedenog ročišta došlo krivnjom tužiteljice jer iz sadržaja zapisnika proizlazi da je na ročište pristupio njezin punomoćnik dok nije pristupio punomoćnik tužene pored uredne dostave poziva slijedom čega je ročište i odgođeno.

              19.5. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za tvrdnju da prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir priloženi troškovnik prilikom zaključenja glavne rasprave obzirom da je obveznik e-komunikacije.

              Naime nesporno je da je sukladno odredbi članka 106.a. stavak 5. ZPP-a  punomoćnik tužiteljice dužan podneske podnositi u elektroničkom obliku što nije učinio.

              No u tome slučaju ga je sud sukladno stavku 6. navedene odredbe trebao pozvati da u roku od 8 dana dostavi podnesak u elektroničkom obliku jer će se u suprotnom smatrati da je podnesak povučen.

              Obzirom da prvostupanjski sud nije postupio na opisani način sama činjenica da podnesak tužiteljice sa troškovnikom nije dostavljen putem e-komunikacije ne može utjecati na njezino pravo na naplatu troškova parničnog postupka a ne postupanje suda po stavku 6. navedene odredbe ne predstavlja povredu postupka koja bi utjecala na zakonitost pobijane odluke u smislu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

              20. Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. odbijen je zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja jer je tužena samo u neznatnom dijelu uspjela povodom žalbe protiv rješenja.

 

 

Vukovar, 09. studenog 2022.

 

              Predsjednik vijeća

              Vesna Vrkić Perak, v.r.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450