Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč – Parenzo
Posl. br. 31 P-934/2021-
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda
Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. B.,
, iz P., D. 16, zastupanog po punomoćniku D.
Č., odvjetniku iz P., protiv tuženika: 1. M. B., iz
P., V., B. 15, zastupane po punomoćniku V. B.,
odvjetniku iz P. i 2. B. semper d.o.o., iz R., V.
Š. 49, zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz B., radi
upisa vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. rujna 2022.
godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 09. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužni su tuženici 1. M. B., I. P., V., B.
15 i 2. B. S. d.o.o., R., V. Š. 49 trpjeti
da se temeljem ove presude provede u zemljišnim knjigama upis vlasništva tužitelja
A. B., P., D. 16 na nekretnini upisane u
z.k.ul. br. 32 k.o. P. – etažna knjiga, 10. suvlasnički dio k.č.br. 114 povezan s
vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz desno, u planu označen kao posebni dio
„J“; uz istodobno brisanje upisa vlasništva 1.- tuženice i predbilježbe prava vlasništva
2.- tuženika."
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III Dužan je tužitelj naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od
10.000,00 kn/1.327,23 eura1, a drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00
kn/1.659,04 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. prosinca 2021. godine podnio tužbu s prijedlogom za
zabilježbu spora protiv tuženika radi donošenja presude kako je to odbijajuće
opisano u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrdi da prvotuženica dolazi upisana kao
vlasnik nekretnine upisane u z.k.ul. br. 32 k.o. Poreĉ – etažna knjiga, 10. suvlasnički
dio k.č.br. 114 povezan s vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz desno, u planu
označen kao posebni dio „J“. Za korist drugotuženika da dolazi u istoj knjizi upisana
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl. br. 31 P-934/2021-
predbilježba prava vlasništva, a temeljem Ugovora o prodaji stana sklopljenog dana
20. svibnja 1996. godine i preslike povijesnog izvatka iz sudskog registra. Nadalje
navodi da je tužitelj početkom 2000. godine ugovorio s drugotuženikom kupnju stana
opisanoga u izreci i platio kupoprodajnu cijenu, te je od tada do danas u
neprekinutom poštenom posjedu te nekretnine. Ističe da do danas nije priskrbio
drugotuženik isprave potrebne za zemljišnoknjižni upis najprije svojega, pa potom
vlasništva tužitelja.
Tužitelj tijekom postupka ističe da je s drugotuženikom ugovorio kupnju spornog
stana od cca 30 m2 2000. godine, te je članu uprave drugotuženika G.
C. S. izvršio isplatu na ime ugovorene cijene – od tog člana uprave
drugotuženika da je primio i ključeve i time posjed predmetnog stana. Od tada pa do
danas, niti drugotuženik B. S. d.o.o., niti pravna prednica prvotuženice
M. B., niti prvotuženica M. B. nisu ni na koji način dovodili u pitanje
pošten i savjestan posjed tužitelja; slijedom kojega je tužitelj stekao vlasništvo sporne
nekretnine. Nadalje tvrdi da prvotuženica nikada nije bila posjednica sporne nekretnine.
Pravna prednica prvotuženice M. B. da je bila ugovorila s preddruštvom (čl. 6.
Zakona o trgovačkim društvima) B. S. d.o.o. kupoprodaju sporne
nekretnine u lipnju 1996. godine, te je nakon primitka kupoprodajne cijene predala tom
preddruštvu (današnji drugotuženik) posjed sporne nekretnine. Od strane drugotuženika
da nije taj ugovor bio potpisan, ali ugovor o kupoprodaji ako je pretežnim dijelom izvršen
– nije ništetan; tako proizlazi iz odredbe čl. 326. st. 2. ZOO/2005, te iz sudske prakse
formirane u primjeni analogne odredbe sadržane u ĉl. 73. bivšeg ZOO/1991. Dok je bila
živa, pok. M. B. da nije nikada zatražila da joj se vrati posjed prodanog stana, tj.
nije uopće dovodila u pitanje svoj dio izvršenja ugovora o kupoprodaji iz 1996. godine.
Ako drugotuženik i tužitelj i nisu stekli vlasništvo upisom u zemljišnu knjigu (ĉl. 119. st. 1.
ZVDSP), stečeno je najprije na strani drugotuženika vlasništvo dosjelošću - uz primjenu
uračunavanja vremena dosjedanja (čl. 160. st. 2. ZVDSP) kod pok. M. B. kao
svojega pravnog prednika; a na strani tužitelja stečeni bi bili uvjeti za stjecanje
dosjelošću čak i bez takvoga uračunavanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP.
Tužitelj tvrdi da je kupnju spornog stana ugovorio u ljeto 2000. godine s
tuženikom, a putem člana njegove uprave i osnivača drugotuženika G.
C. S.. Tužitelj da je tom članu uprave drugotuženika izvršio i isplatu s
osnova cijene, te od njega primio stan u posjed. Nakon toga da tužitelj nije od strane
drugotuženika – i od nikoga drugoga – duže od 20 godina ni na koji način osporavan
ili smetan u poštenom i savjesnom posjedu tog stana od 30 m2 na adresi
D. 16, P..
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava da je tužitelj s drugotuženikom
ugovorio kupnju predmetnog stana početkom 2000. godine, osporava da je isplatio
kupoprodajnu cijenu kao i da je od tada u neprekinutom poštenom posjedu
predmetne nekretnine. Ističe da tužitelj ne navodi tko mu je predmetnu nekretninu
prodao, kada, s kime je pregovarao, kome je i koliko isplatio, tko mu je predao
predmetnu nekretninu u posjed, pa da su takve tvrdnje neistinite i paušalne. Dalje
navodi da drugotuženik nije nikada bio vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine,
već da je to isključivo prvotuženica sama i putem svojih pravnih prednika. Ističe da u
vrijeme kada je drugotuženik navodno prodao predmetnu nekretninu tužitelju da
drugotuženik nije bio vlasnik niti je imao predbilježeno pravo vlasništva jer za to da
nije imao pravnog temelja. Ističe da ugovor o kupoprodaji između pravnih prednika
drugotuženika i pravnih prednika prvotuženice nije bio sklopljen. Dalje navodi da su
pravni prednici prvotuženice i pravni prednici kao osnivači drugotuženika sastavili
Ugovor o prodaji stana 20. svibnja 1999. godine, a ističe da Zakon o obveznim
Posl. br. 31 P-934/2021-
odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje:
ZOO) propisuje obvezan pisani oblik za ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmetni
ugovor da nije potpisan, nije ispunjena obvezna pisana forma pa da nije ni sklopljen.
Također da predmetna nekretnina nije nikada predana u posjed drugotuženiku od
strane pravnih prednika prvotuženice sve do današnjeg dana, niti je isplaćena
kupoprodajna cijena što da isključuje mogućnost konvalidacije ugovora. Nadalje,
drugotuženik da je tek 14. prosinca 2011. godine podnio prijedlog za uknjižbu prava
vlasništva temeljem ugovora o prodaji stana, a koja uknjižba da je bila odbijena jer
je drugotuženik priložio nepotpisani ugovor, a kao predloženika je označio pravnog
prednika prvotuženice koji da je umro još 2004. Dana 09. ožujka 2015. godine
drugotuženik da je ponovno podnio prijedlog za uknjižbu i ponovno priložio
nepotpisani ugovor i opet naznačio kao predloženika preminulu osobu. Ali taj puta
da je protuzakonito drugotuženiku dopuštena predbilježba prava vlasništva
Rješenjem Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Poreč od 09. travnja 2015.
godine posl.br. Z-1001/15, te je u točki II navedenog Rješenja izrečeno da će
dopuštena predbilježba prava vlasništva biti brisana na prijedlog ovlaštene osobe
ukoliko predlagatelj istu ne opravda na način da dostavi potpisani ugovor i izvornik
povijesnog izvatka iz sudskog registra. Ističe da drugotuženik predbilježbu ne može
opravdati potpisom Ugovora o prodaji stana, jer potpisom se sklapa ugovor, a
pravni prednik prvotuženice je preminuo. Predbilježba je dopuštena protiv preminule
osobe, a što je razlog za brisanje iste. Poziva se na odredbe čl. 43. i 56. Zakona o
zemljišnim knjigama. Slijedom svega navedenog da drugotuženik nije nikada postao
vlasnikom predmetne nekretnine, pa da tužitelj nije ni mogao steći predmetnu
nekretninu od nevlasnika. Prvotuženica da je jedina vlasnica predmetne nekretnine
koju je stekla na temelju Zakona o nasljeđivanju pravomoćnim Rješenjem o
nasljeđivanju na zakonit, istinit, pošten način i u posjedu da je sama i putem svog
pravnog prednika, računajući i majku svog pokojnog supruga gotovo oduvijek.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je prigovorio prenisko označenoj
vrijednosti predmeta spora. Naime, iz Ugovora o kupoprodaji da proizlazi da sporni
stan ima cca 30 m2, te da se isti nalazi u ulici Dekumanus. Na toj poziciji vrijednost
takvog stana da iznosi barem 2.000-3.000 EUR/M2. Navodi da je drugotuženik
nekretninu od pravnog prednika prvotužene uredno kupio, isplatio i stupio u posjed
iste. Od trenutka kupnje na dalje, drugotuženik odnosno osobe koje su bile ovlaštene
zastupati istog da su boravile u više navrata i više sezona u navedenoj nekretnini.
Drugotuženi da nema nikakvih saznanja o tome da bi on, niti njegovi zakonski
zastupnici, prodali navedenu nekretninu. U odnosnu na činjenicu posjeda,
drugotuženiku da nije poznato po kojem je osnovu tužitelj ušao u posjed (ako je
uopće ušao). Drugotuženik tužitelju nije nikada dao svoje ključeve stana, a režije za
stan da uredno plaća drugotuženik. Ističe da je za stjecanje prava vlasništva nad
nekretninom, potrebna pisana forma ugovora. Obzirom da tužitelj istu ne dostavlja,
očigledno da ona ne postoji, niti je takav ugovor ikada postojao. Usmenu formu
ugovora o kupopordaji nekretnine zakon ne poznaje niti priznaje kao valjanu, pa
predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti. Tijekom postupka je naveo da ako
je tužitelj u zadnje vrijeme ušao u posjed navedene nekretnine, to se dogodilo bez
znanja i dopuštenja drugotuženika, što isključuje bilo kakvu savjesnost, istinitost i
poštenje. Drugotuženik zadnjih godina da nije bio u nekretnini zbog korone, te iz
razloga što u Republici Hrvatskoj ima druge nekretnine u kojima boravi, no isti
oduvijek da ima ključ navedene nekretnine, te ključ, niti posjed, nikad nije dao
tužitelju. Drugotuženiku podnesena tužba predstavlja prvo saznanje da bi netko treći
Posl. br. 31 P-934/2021-
bio navodno u posjedu navedene nekretnine. Drugotuženi se cijelo vrijeme, od
kupnje nekretnine drži jedinim vlasnikom i posjednikom iste. U tom smislu isti plaća i
potrošnju električne energije.
4. Ovosudnim Rješenjem posl.br. P-934/2021-5 od 28. siječnja 2022.godine određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini.
5. O prigovoru drugotuženika na prenisko naznačenoj vrijednosti
predmeta spora ističe se da je prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku
(Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984,
74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991,
91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008,
123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP-a) kad se tužbeni
zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora
koju je tužitelj u tužbi naznačio. U tužbi je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora
11.000,00 kn. Međutim, drugotuženik je istakao prigovor prenisko označene
vrijednosti predmeta spora. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži upis prava vlasništva
na nekretnini, u naravi stanu u Poreču, u starogradskoj jezgri, u Dekumanovoj ulici,
veličine cca 30 m2. Prigovor drugotuženika je osnovan, jer vrijednost po m2 stana
na navedenoj poziciji nije manja od 7.000,00 kn, te je na pripremnom ročištu sud
utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 210.000,00 kn.
6. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tužbu podnio 20. prosinca 2021. godine i u
istoj je postavio tužbeni zahtjev kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove
Presude.
Tužitelj je podneskom od 06. svibnja 2022. godine preinačio tužbu kojom je tužbeni zahtjev glasio:
"I Utvrđuje se da je tužitelj A. B., P.,
D. 16, dosjelošću stekao vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisane u
z.k.ul.br. 32 k.o. P. - Etažna knjiga, neodvojivo povezanog s 10. suvlasničkim
dijelom k.č.br. 114, koji u naravi predstavlja stan na II katu zgrade, ulaz desno, u
Planu označen kao posebni dio "J".
II Dužni su tuženici 1. M. B., IZ P., V.,
B. 15 i 2. B. S. d.o.o., R., V. Š.
49 trpjeti da se temeljem ove presude provede u zemljišnim knjigama upis vlasništva
tužitelja na nekretnini upisane u z.k.ul. br. 32 k.o. P. – etažna knjiga, 10.
suvlasnički dio k.č.br. 114 povezan s vlasništvom stana na II. katu zgrade, ulaz
desno, u planu označen kao posebni dio „J“; uz istodobno brisanje upisa vlasništva
1.- tuženice i predbilježbe prava vlasništva 2.- tuženika.
III Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak, uvećan za
zatezne kamate u visini obračunatoj korištenjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke za polugodište koje prethodi polugodištu obračuna, uvećane za pet
postotnih poena, za razdoblje od donošenja ove presude pa do isplate."
Time je tužitelj promijenio istovjetnost zahtjeva, a prema čl. 191. st. 1. ZPP- a preinaka tužbe jest, uz ostalo, i promjena istovjetnosti zahtjeva.
7. Tuženici su se protivili preinaci ističući da je tužitelj već i u ranijem
parničnom postupku koji se vodio pod posl.br. P-536/2021 bio postavio isti tužbeni
zahtjev kako ga je postavio u tužbi od 20. prosinca 2021. godine, te da nije jasno iz
kojeg razloga tužitelj sada pokušava postaviti novi preinačeni tužbeni zahtjev.
Posl. br. 31 P-934/2021-
Naime, tužitelj je preinaku tužbe izvršio nakon što je tužba dostavljena tuženicima.
Odredba čl. 190. st. 3. ZPP-a propisuje da je, nakon dostave tužbe tuženiku za
preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, da sud može
dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsihodno za konačno rješenje odnosa
među strankama.
Sud nije dopustio preinaku tužbe jer ne smatra da bi to bilo svrsihodno za
konačno rješenje odnosa među strankama.
Naime, tužitelj je u srpnju 2021. godine bio podnio identičnu tužbu kao i
tužbu u ovoj pravnoj stvari, u postupku koji se vodio pod posl.br. P-536/2021, a u
kojem postupku je dana 04. studenog 2021. godine donijeto Rješenje da se smatra
da je tužba tužitelja povučena, te da je tužitelj dužan naknaditi tuženicima parnični
trošak.
8. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u
protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud RH, Rev 2790/91 od 28.
lipnja 1990. godine).
9. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u
smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju
u njegovu pravilnost i istinitost.
10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (6-7),
Rješenje (8), Ugovor o prodaji stana (10-14), povijesni izvadak iz sudskog registra
(16-25), prijedlog za ovrhu (60-72), Ugovor o prodaji stana (73-75), ovosudni spis
P-536/2021, saslušana je svjedokinja M. B. (supruga tužitelja). Sud nije
proveo dokaz saslušanjem svjedoka M. Z., ni A. S. iz razloga
jer tužitelj nije dostavio adresu za navedene svjedoke, osim adrese D.
16, P., a tužitelj je izjavio da ti svjedoci niti ne žive u P. na adresi
D. 16, već u S., odnosno P. i da samo ljeti tijekom turističke
sezone, zbog rada, dolaze u P.. Sud nije proveo ni dokaz očevida lica mjesta,
jer između stranaka nije ni sporno o kojem se stanu radi.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, kao i povijesni prikaz izvatka iz
zemljišne knjige utvrđeno je da predmetna nekretnina tj. nekretnina koja je predmet
tužbenog zahtjeva označena je kao 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom
etažno vlasništvo (E-10) stan na II katu zgrade, ulaz desno, u Planu označen kao
posebni dio "J" izgrađen na k.č. 114 upisane u z.k.ul. 32 Etažne knjige k.o. P.
je upisana u zemljišnim knjigama u vlasništvu prvotuženice, na temelju
pravomoćnog Dopunskog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-267/04-25 UPP-OS-
85/04 od 22. srpnja 2019. godine (iza pok. B. M. iz P., V. bb), a
da je ranije bila upisana kao vlasništvo B. M. iz P., V. bb. Na
predmetnoj nekretnini je od 09. ožujka 2015. godine, Rješenjem Z-1001/15,
zabilježena dopuštena predbilježba prava vlasništva u korist drugotuženika, a na
temelju Ugovora o prodaji stana sklopljenog 20. svibnja 1996. godine i izvornika
povijesnog izvatka iz sudskog registra od 14. studenoga 2014. godine.
13. Uvidom u Ugovor o prodaji stana (10-14) utvrđeno je da je dana 20.
svibnja 1996. godine sastavljen Ugovor o prodaji stana između B. M. iz
P.. br. 31 P-934/2021-
V. bb, P., u svojstvu prodavatelja i F. C.-S.,
G. C. S., P. C. i L. C. kao osnivača u
ime i za račun trgovačkog društva G. d.o.o. za turizam i usluge, kao kupca, a
predmet kojeg je bio stan u P., u D. broj 16/II, na drugom katu zgrade
sagrađene na k.č.br. dio 114 k.o. P., čestica k) iz z.k.ul. E-32 (k.č.zgr. 157/1
stara oznaka), a koji je u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio
"J", u površini od 30,50 m2, za kupoprodajnu cijenu od 18.000,00 dem sa rokom
otplate 31. svibnja 1996. godine. Ugovorom su ugovorne strane ugovorile i druge
uvjete. Ugovor koji je u spisu priložen na listovima 10 do 14 potpisan je od
strane prodavatelja i ovjeren 12. lipnja 1996. godine kod javnog bilježnika D.
D. u R. pod rojem OV- 2392/96, a nije potpisan od strane kupaca.
14. Uvidom u Ugovor o prodaji stana (73-75) utvrđeno je da je dana 20.
svibnja 1996. godine sastavljen Ugovor o prodaji stana između B. M. iz
V. bb, P., u svojstvu prodavatelja i F. C.-S.,
G. C. S., P. C. i L. C. kao osnivača u
ime i za račun trgovačkog društva G. d.o.o. za turizam i usluge, kao kupca, a
predmet kojeg je bio stan u P., u D. broj 16/II, na drugom katu zgrade
sagrađene na k.č.br. dio 114 k.o. P., čestica k) iz z.k.ul. E-32 (k.č.zgr. 157/1
stara oznaka), a koji je u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio
"J", u površini od 30,50 m2, za kupoprodajnu cijenu od 18.000,00 dem sa rokom
otplate 31. svibnja 1996. godine. Ugovorom su ugovorne strane ugovorile i druge
uvjete. Ugovor koji je u spisu priložen na listovima 73 do 75 potpisan je od
strane prodavatelja i kupaca, a na istome nema ovjere potpisa.
15. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (16-25), utvrđeno je da je
za tvrtku G. d.o.o. za turizam i usluge temeljni akt društveni ugovor zaključen
25. travnja 1996. godine, a za tvrtku B. S. d.o.o. R. odlukom
člana društva od 23. prosinca 2011. godine izmijenjen društveni ugovor od 25.
travnja 1996. godine u čl. 1., čl. 2., čl. 4. i 6., a odlukom članova društva od 29.
prosinca 2011. godine izmijenjene su odredbe glede članova društva, sjedišta
društva, tvrtke društva i imatelja temeljnih uloga i poslovnih udjela.
16. Tužitelj tvrdi da je predmetni stan kupio u ljeto 2000-te godine od
drugotuženika, da je predmetni stan ugovorio putem člana uprave drugotuženika i
to osnivača G. C. S., da je istome isplatio kupoprodajnu
cijenu i od istog da je primio predmetni stan u posjed i nakon toga da od nikoga
nije smetan u poštenom i savjesnom posjedu. Tužitelj je upravo na te okolnosti
predložio očevid lica mjesta, te saslušanje svjedoka M. Z., M. B. i
A. S., te je za sve svjedoke označio adresu D. 16, P..
Međutim, tijekom postupka tužitelj je izjavio da svjedoci M. Z. i A.
S. ne žive na adresi P., D. 16 već da žive u S., odnosno
P., a da u P. dolaze samo zbog rada i to tijekom ljetne turističke sezone.
Tužitelj je ustrajao da se kao svjedoci saslušaju M. Z. i A. S.,
međutim nije dostavio adresu ovo dvoje svjedoka za koje je izjavio da ovaj prvi živi
u Skoplju, a ovaj drugi u P.. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja
očevida lica mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke iz razloga jer se
navedenim dokaznim prijedlogom ne može utvrditi ono za što je tužitelj i predložio
taj dokazni prijedlog, a to je da je tužitelj kupio predmetni stan u ljeto 2000.
godine, da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan i da je tužitelj
Posl. br. 31 P-934/2021-
primio predmetni stan u posjed, a također niti da bi tužiteljev posjed bio pošten
odnosno savjestan više od 20 godina.
17. Uvidom u prijedlog za ovrhu (60-72) utvrđeno je da je S. d.o.o. za
upravljanje nekretninama dana 29. svibnja 2020. godine podnio javnom bilježniku
prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (kartica kupaca) protiv ovršenika
M. B. radi isplate pozivom na vjerodostojnu ispravu radi plaćanja na ime
sredstava zajedničke pričuve i druge troškove za stambeni prostor na adresi
D. 16, P.. Dana 16. studenog 2020. godine pod posl.br. Ovrv-
176/2020 javni bilježnik T. F. iz P. donio je Rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave. Iz ispisa naloga (67) utvrđeno je da je M. B. dana
09. prosinca 2020. godine isplatila vjerovniku S. d.o.o. iznos od 3.075,69 HRK
temeljem Rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-176/2020 donijetom po javnom bilježniku
T. F..
18. U postupku je saslušana svjedokinja M. B., supruga tužitelja, te je
iskazala da je tužitelj njezin muž, A. B., a njegov otac da se zvao S.
B.. S. B. da je umro prije otprilike 4 godine. Njezin muž i njegov
otac da su razgovarali sa Đ. - talijanom (vjerojatno misleći na G.) i
sa niti jednom drugom osobom da nisu stupili u kontakt. Oni da su dogovarali kupnju
predmetnog stana i to stana u D. ulici na kbr. 16, na istoj adresi gdje
tužitelj i ona žive, a koji stan da je na drugom katu i ima oko 30 m2. Oni žive na toj
adresi D. 16, na kojoj da imaju prvi, drugi i treći kat, i još jedan mali stan
kojeg su kupili nedavno. Njezin muž i njegov otac da su dogovorili sa Đ. -
talijanom, kupoprodaju predmetnog stana, još u vrijeme dok su postojale njemačke
marke. Njezin muž i njegov otac da su Đ. čak dali i kaparu za taj stan, prije
otprilike 20 godina i od tada da se Đ., ni itko drugi nikada nije javio, sve do
pretprošle godine. Đ. - talijanu da se predmetni stan nije svidio, vjerojatno zato
jer da su u stanu iznad u to vrijeme bila djeca i jer je sve bilo trošno i stan se
renovirao. Vjerojatno zbog toga je on dogovarao sa njezinim mužem i njegovim
ocem o prodaji tog stana. Tom prilikom kada su se dogovarali, Đ. - talijan da je
dao ključ njezinom pokojnom svekru, a bio je prisutan i njezin muž i taj ključ oni da i
danas imaju. Predaja ključa od strane Đ. - talijana i predaja kapare Đ. -
talijan od strane njezinog svekra i muža da je izvršena u njihovom lokalu u
prizemlju kada su bili prisutni njezin muž A. i njezin svekrv S.. Nakon toga,
da su počeli uređivati taj stan. Pred dvije godine odnosno za Novu godinu, kada je
njezin muž ugradio stent za srce i bio je bolestan, njihova kćerka da je vidjela iz
stana preko puta u kojem žive i koji je veličine oko 100 m2, da u predmetni stan tj.
sporni stan koji je preko puta stana u kojem žive, da su došle 3 osobe i da su imale
psa i da su pokušale ući u predmetni stan. Te osobe da su bile od strane obitelji
Benčić. Ona da ne zna te osobe, i ne zna da li je netko od tih osoba prisutan u
sudnici. Kćerka da im je rekla da se jedan predstavio kao sin gospođe B..
Nakon dogovora između njezinog muža i svekra i talijana Đanija, oni da su taj stan
koristili tako što je u njemu spavala njihova kćerka i imala svoje stvari u njemu. Taj
stan da su i renovirali. Zidovi da su bili jako derutni, kao i plafon i kupaona. Radi
se o staroj zgradi. Nakon toga da su stan i krečili puno puta. Pričuvu ne plaćaju, niti
su plaćali za predmetni stan, već samo za njihove stanove. U predmetnom stanu da
su stalno živjeli sezonci, u njemu da je trenutno još jedan sezonac. Posljednje dvije
godine u predmetnom stanu da žive sezonci - muškarci koji rade u njihovom lokalu.
Predmetni stan ima i struju i vodu. I u vrijeme kada je predmetni stan dogovaran
Posl. br. 31 P-934/2021-
između njezinog muža i svekra, te talijana Đ. također da je imao struju i vodu. U
zadnje vrijeme tj. zadnjih 4 do 5 godina oni plaćaju troškove struje za predmetni
stan jer su taj stan prespojili struju sa njihovim stanom. Prije toga ne zna tko je
plaćao struju za predmetni stan jer ništa nije dolazilo. Njihova kćerka je samo spavala
u predmetnom stanu i ostavljala svoje stvari, a ostalo je bila kod njih, stalno jela kod
njih i bili su zajedno jer se radi o stanu kojeg dijeli samo hodnik. Na ime M. B.
nisu dolazili nikakvi računi. Niti na ime M. B.. Nisu dolazili niti na ime G.
d.o.o. Kada dolazi pošta na njihovu adresu, sandučić je dolje i provjeravaju svu
poštu. Na upit punomoćnika prvotuženika iskazala je da su i njezin muž i svekrv
zajedno dogovarali prodaju predmetnog stana sa Đ. - talijanom. Kaparu je dao
njezin svekrv, ona da nije vidjela, ali po pričanju muža i svekra oni da su talijanu dali
kaparu 30.000,00 njemačkih maraka. Na upit koliko je iznosila kupoprodajna cijena
iskazala je da je bilo govora o nekih 50.000,00 ili 60.000,00 njemačkih maraka. U
trenutku kada je Đ. - talijan živio u predmetnom stanu, oni su već bili živjeli u toj
zgradi u kojoj su već 48 godina. Ne može se sjetiti koliko dugo je talijan živio u
predmetnom stanu, on je povremeno dolazio, viđali su se na stepeništu, pozdravljali
se kao susjedi. Ne može se sjetiti koliko je npr. Novih godina prošlo odnosno koliko je
Novih godina bilo da su se pozdravljali kao susjedi. Talijan je znao dolaziti u njihov
lokal u prizemlju. Đ. - talijan nije ulagao u predmetni stan u smislu da ga je
renovirao. Susjedi su se interesirali za taj stan, ali oni su im rekli da su oni taj stan
uzeli, da su u dogovoru, da su platili kaparu.
19. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su i njezin svekar i muž sa jednim
talijanom dogovarali kupoprodaju predmetnog stana i da su njezin svekar i muž
talijanu dali kaparu u iznosu od 30.000,00 dem, a da je bilo govora o kupoprodajnoj
cijeni od 50.000,00 ili 60.000,00 dem. Dakle, iz iskaza svjedokinje, supruge
tužitelja, proizlazi da je između njezinog muža (ali i svekra) bilo samo dogovora,
međutim navedena svjedokinja nema nikakvih saznanja da li je i došlo do
kupoprodaje. Zapravo iz iskaza te svjedokinje može se zaključiti da do kupoprodaje
nije došlo jer je svjedokinja iskazala da talijan Đani nakon tog dogovora i predaje
kapare nije nikada više kontaktirao sa njezinim mužem i svekrom. A iskazivala je
samo o dogovoru oko kupoprodaje i o predanoj kapari, ali ne i o plaćenoj
kupoprodajnoj cijeni i sklapanju kupoprodajnog ugovora.
20. Iskaz svjedokinje nije vjerodostojan, nije uvjerljiv ni glede plaćanja
kapare, budući da je spominjala iznos od 30.000,00 dem za kaparu, odnosno o
dogovoru da kupoprodajna cijena iznosi 50.000,00 do 60.000,00 dem, a prema
Ugovoru o prodaji stana iz 1996. godine tj. samo 4 godine prije proizlazi da je
kupoprodajna cijena stana iznosila 18.000,00 dem, a svjedokinja tvrdi da Đani –
talijan nije ni renovirao, niti ulagao u predmetni stan da bi bila povećana vrijednost
stana.
21. Međutim, u ovoj pravnoj stvari sporno je da li je "talijan Đ." odnosno
društvo G. d.o.o. za turizam i usluge odnosno drugotuženik uopće ikada bio
izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, budući da ni tvrtka G. d.o.o., ni tvrtka
B. S. d.o.o. nisu nikad opravdali predbilježbu prava vlasništva, a koja
predbilježba je bila dopuštena Rješenjem posl.br. Z-1001/15 od 09. travnja 2015.
godine.
Posl. br. 31 P-934/2021-
22. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je on vlasnik predmetne
nekretnine, da je tu nekretninu stekao početkom 2000. godine kupnjom od
drugotuženika.
23. Sve čak i da je tužitelj temeljem kupoprodaje stekao pravo vlasništva
predmetne nekretnine (ali ugovora o kupoprodaji nema, isti ne postoji, niti tužitelj
tvrdi da je postojao ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku), tužbeni zahtjev, kako
ga je postavio tužitelj, nije osnovan.
24. Prema čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,
141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a)
kada se pravo vlasništva stječe na temelju pravnog posla, pravo vlasništva
nekretnine se stječe zakonom propisanim upisom u zemljišnoj knjizi. Dakle,
potrebne su dvije pretpostavke i to pravni temelj (titulus) stjecanja prava vlasništva
koji može biti kupoprodajni ugovor, te način (modus) stjecanja upis u zemljišnu
knjigu, kojeg tužitelj nema. Prema tome, tužitelj samo na osnovi tvrdnje da je
početkom 2000. godine sa drugotuženikom ugovorio kupnju predmetnog stana i da
je platio kupoprodajnu cijenu, koju tvrdnju apsolutno ničime nije dokazao, niti je
predložio dokaze za dokazati tu tvrdnju, (a svjedokinja koju je predložio iskazala je da
je bilo samo dogovora o kupnji i da je samo plaćena kapara), tužitelj nije dokazao
osnovanost tužbenog zahtjeva kojim traži da su tuženici dužni trpjeti da se tužitelj
upiše kao vlasnik predmetnog stana, a kojeg drugotuženik zapravo nikad nije bio
ni upisan, niti je sada upisan kao vlasnik.
25. Zbog navedenog nema osnove da bi tuženici bili dužni trpjeti upis
vlasništva predmetnog stana na ime tužitelja, a niti istodobno brisanje upisa
vlasništva prvotuženice i predbilježbe prava vlasništva drugotuženika.
26. Iz iskaza svjedokinje, ali i svih ostalih materijalnih dokaza u spisu nije
utvrđeno niti da bi tužitelj bio u poštenom posjedu predmetnog stana, a sama
činjenica da je tužitelj imao ključ predmetnog stana ne dokazuje i poštenje posjeda,
tim više što tužitelj, prema tvrdnji njegove supruge nije nikada plaćao ni struju, ni
vodu, ni pričuvu za predmetni stan sve dok tek prije 4 do 5 godina kada je tužitelj
prespojio struju za predmetni stan, na stan u kojem tužitelj živi, odnosno kojeg je
vlasnik prema tvrdnji svjedokinje, a koji je preko puta odnosno koje stanove dijeli
hodnik.
27. Slijedom svega naprijed navedenog nesporno je utvrđeno da
drugotuženik nije nikada postao vlasnik predmetne nekretnine, pa zato tužitelj
predmetnu nekretninu nije mogao steći u vlasništvo od nevlasnika. Naime,
drugotuženik je zemljišnoknjižnom odjelu tek 14. prosinca 2011. godine tj. 15
godina nakon Ugovora o prodaji stana od 20. svibnja 1996. godine bio podnio
prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem tog Ugovora, međutim isti je odbijen
sa prijedlogom za uknjižbu. Drugotuženik je 2015. godine podnio prijedlog za
predbilježbu, unatoč što nisu bili ispunjeni uvjeti za predbilježbu, a to su uvjeti iz
čl. 43. i 56. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 55/13 i 60/13). A upis predbilježbe
prava vlasništva ne podrazumijeva automatski i upis prava vlasništva.
Posl. br. 31 P-934/2021-
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu
parničnog troška. Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima parnični trošak.
Prvotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na
ročištima 18. svibnja 2022. i 28. rujna 2022. godine, za svaku radnju po 2.500,00
kn, te za ročište za objavu presude 500,00 kn, to sve plus PDV koji iznosi
2.000,00 kn, a što sveukupno iznosi 10.000,00 kn. Drugotuženiku je priznat trošak
za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 21. travnja 2022., za
zastupanje na ročištima 18. svibnja 2022. i 28. rujna 2022. godine, za svaku
radnju po 2.500,00 kn plus PDV koji iznosi 2.500,00 kn, a što sveukupno iznosi
12.500,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8.,
9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.
29. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 09. studenog 2022. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave
presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika.