1

                            Poslovni broj 27 Gž Ob-548/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž Ob-548/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. /OIB …/ iz Z.1, zastupane po punomoćnici B. K.-Z., odvjetnici u Z.1, protiv tuženika Z. V. /OIB …/ iz H. D., zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z.1, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022. u dijelu stavaka I., II. i III. izreke, kojima je utvrđeno da stan u Z.1 u stambenoj zgradi Z.1, sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u 2/6 dijela; naloženo tuženiku trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u utvrđenom omjeru u zemljišnim knjigama i isplata 2/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD sa zateznom kamatom po stopi kao u izreci tekućom od 7. srpnja 2015. do isplate te u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 172.342,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022. u dijelu stavaka I., II. i III. izreke, kojima je utvrđeno da stan u Z.1 u stambenoj zgradi Z.1, sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljice vlasnica u daljnjih 1/6 dijela, na trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u daljnjem suvlasničkom omjeru od 1/6 dijela u zemljišnim knjigama i isplatu daljnjih 1/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 172.342,50 kn do iznosa od 261.125,00 kn (za iznos od 88.782,50 kn i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da stan u Z.1 u stambenoj zgradi Z.1, sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u daljnjih 1/6 dijela i kojim je naloženo tuženiku trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u daljnjem suvlasničkom omjeru od 1/6 dijela u zemljišnim knjigama i isplata daljnjih 1/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD s pripadajućom zateznom kamatom, kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 172.342,50 kn do iznosa od 261.125,00 kn (za iznos od 88.782,50 kn).

 

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 6.888,75 kn/914,29 EUR-a[1], u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je stan u Z.1 u stambenoj zgradi Z.1, sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n., bračna stečevina stranaka, suvlasništvo svake u ½ dijela pa je slijedom toga tuženik Z. V. dužan trpjeti da tužiteljica B. V. temeljem ove presude upiše u zemljišne knjige svoj suvlasnički udio u ½ dijela u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u m. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. bračna stečevina stranaka, suvlasništvo svake u ½ djela pa je slijedom toga tuženik Z. V. dužan trpjeti da tužiteljica B. V. temeljem ove presude upiše u zemljišne knjige svoj suvlasnički udio u ½ dijela u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su tužiteljica B. V. i tuženik Z. V. po osnovi bračne stečevine suvlasnici na jednake dijelove novčanih sredstava u iznosu od 500.000,00 USD te se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati ½ ovih sredstava zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u USD tekućom od 7.7.2015. pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 261.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 65.781,25 kn.“

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nekretnine, pobliže opisane u stavcima I. i II. izreke presude i novčani iznos iz stavka III. izreke presude, predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, koje su isti suvlasnici svaki u ½ dijela, s obzirom na to da tužiteljica tvrdi da je predmetna imovina stečena za vrijeme trajanja braka te posljedično na trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama i isplata polovice novčanog iznosa sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate (čl. 277. i čl. 278. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima /"Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94, u daljnjem tekstu ZBPO-a/, čl. 252. i čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona /“Narodne novine“, broj: 162/98, u daljnjem tekstu: ObZ-a/98/, čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona /"Narodne novine", broj: 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 61/11, 25/13 i 05/15, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03/ u vezi s čl. 361. st. 2. ObZ-a/03 i čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19./).

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja izradio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a) u dijelu kojim je utvrdio da nekretnine i pokretnine, koje su predmetom ovog postupka predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u 2/6 (1/3) dijela, međutim odlučivši na način da iste predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u daljnjih 1/6 dijela (ukupno ½ dijela), sud je izveo pogrešan zaključak o postojanju činjenica na kojima je u tom djelu temeljio presudu, posljedično čemu je i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

8. Iz stanja spisa u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva proizlazi:

- da su parnične stranke bile u braku od 1980. te da je isti razveden 2017.;

- da je u braku rođeno troje djece za vrijeme života stranaka u Z.2, s time da je tuženik počeo živjeti i raditi te razvijati posao u Z.2 od 1976., a tužiteljica je tamo preselila odmah po sklapanju braka i živjela do 2008., kada se vratila u RH, gdje su joj živjela djeca (tri sina), koji su u RH preselili i to najstariji sin 1995., srednji sin 1997. i najmlađi 2004. te živjeli s bakom koja je za njih brinula do povratka tužiteljice u RH;

- da je tuženik 30. svibnja 1980. u Z.2 osnovao tvrtku D. m., koja se bavila transportom kamionima;

- da je sva zarada tijekom trajanja braka dolazila iz poslovanja navedene tvrtke te su sve nekretnine bile evidentirane kao vlasništvo tvrtke, osim što je tuženik kao privatna osoba kupio jedno zemljišta na kojem je počeo graditi 8 stanova i u izgradnji isto prodao za 100.000,00 USD;

- da je u Z.2 kupljeno zemljište i izgradila se velika kuću u koju su stranke uselile 1984., potom izgradile još tri manje kuće, koje su iznajmljivale, s time da tuženik iskazuje da je novac dobiven najmom slao na račun njegove sestre u Nj.;

- da iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da je tuženik radio po čitave dane („Suprug je bio biznismen, imao je transportnu firmu, bavio se kamionima i radio je od ujutro do navečer. Tuženik je radio cijele dane i do 9 ili 10 sati navečer“-iskaz tužiteljice),a tužiteljica je vodila brigu o djeci, vozila ih u školu i na slobodne aktivnosti, brinula o kućanstvu, vodila brigu o plaćanju računa u tvrtci kada je tuženik bio na putu;

- da su stranke u Z.2 živjele iznad prosjeka, imale poslugu i vrtlara (tužiteljica u iskazu navodi da je posluga čistila, peglala, prala, pospremala, ali ih je ona trebala nadgledati i govoriti što da rade, a ponekad je i sama s njima radila, što potvrđuje i tuženik, kao i saslušani sinovi stranaka);

- da je stan u Z.1 u stambenoj zgradi kupljen 1993., a kuća s dvorištem u M. L. 1997.;

- da je tuženik 7. travnja 2009. na dva računa u RH uplatio ukupan iznos od 500.000,00 USD.

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu u bitnome utvrđeno činjenično stanje, usvojio tužbeni zahtjev zaključivši da su nekretnine, koje su predmetom ovog postupka, kupljene za vrijeme trajanja braka između parničnih stranaka te stoga predstavljaju njihovu bračnu stečevinu i to u vrijeme važenja ZPBO-a, čijim je člankom 277. propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, s time da je člankom 285. propisano da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, ali je pri tome izveo nepravilan zaključak iz utvrđenih činjenica da je doprinos stranaka u stjecanju te imovine jednak, budući da se na temelju provedenog dokaznog postupka kao izvjestan nameće zaključak da je doprinos tuženika u stjecanju imovine veći, radi čega se ima utvrditi da je tužiteljica vlasnica iste u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela.

 

10. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje da novčani iznos od 500.000,00 USD predstavlja bračnu stečevinu stranaka, treba imati u vidu da se i na taj dio imovine primjenjuje ZPBO, neovisno o tome što djelomično stjecanje potpada pod zakonsku regulativu ObZ-a/98 i ObZ-a/03, kojima je ustanovljena neoboriva zakonska presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine svaki u ½ dijela, budući da je, imajući u vidu vremensko razdoblje njegovog stjecanja, najveći dio bio u vrijeme važenja ZPBO-a (od trenutka sklapanja braka 1980. do 1. srpnja 1999. kada stupa na snagu ObZ/98), zbog čega je i u odnosu na taj novčani iznos valjalo utvrditi da je tuženik vlasnik istog u 2/3 dijela, jer je u tom omjeru doprinio njegovom stjecanju pa je stoga dužan tužiteljici isplatiti 1/3 tog iznosa sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

 

11. Na žalbene navode tuženika još valja dodati da nije od utjecaja činjenica to što je tuženik novčani iznos od 500.000,00 USD položio na dva računa u banci u RH 4. srpnja 2009., a da se tužiteljica vratila u RH 2008., s kojim trenutkom bi se imalo smatrati, prema tvrdnjama tuženika, da je bračna zajednica prestala, neovisno o trenutku prestanka braka razvodom tek 2017. (2014. je tuženik iselio tužiteljicu iz spavaće sobe s kojim trenutkom i ona čini nespornim da je bračna zajednica prestala), budući da se radi o novčanim sredstvima koja su stjecana od trenutka zasnivanja braka odnosno od 1980.

 

12. Vezano uz tvrdnje tuženika da je novac za kuću u M. L. tuženiku posudila sestra te da je taj novac samostalno istoj vratio 2018., valja ukazati tuženiku da je pravilno zaključio sud prvog stupnja na način da tom dijelu nije poklonio vjeru iskazu tuženika, to stoga što sam tuženik iskazuje da je novac zarađivan u Z.2 od iznajmljivanja kuća slao u Nj. na račun svoje sestre (isto tvrdi i tužiteljica) pa se može zaključiti da se radi o novcu parničnih stranaka, a ne sestre tuženika.

 

13. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu preinačena je i odluka o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. ZPP-a) koji je pravilno odmjeren imajući u vidu odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), tako da je, imajući u vidu konačan uspjeh tužiteljice u sporu (66%), istoj valjalo priznati osnovanim na ime troškova postupka iznos od 172.342,50 kn.

 

14. U odnosu na osporavanje dosuđenog troška zastupanja na ročištu 16. siječnja 2022., jer da isto nije održano, valja navesti da iz stanja spisa proizlazi da je ročište održano 26. siječnja 2022., tužiteljica troškovnikom potražuje naknadu troška zastupanja na ročištu 26. siječnja 2022., tako da se radi isključivo o omašci u pisanju prilikom odmjeravanja navedenog troška.

 

15.Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u omjeru (33%) u kojem je s istom uspio (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 42. i 50. OT) odnosno iznos od 6.888,75 kn/914,29 EUR-a.

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III.).

 

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.