Poslovni broj: 16 Psp-5/2022-16

 

Poslovni broj: 16 Psp-5/2022-16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz Č., OIB: …, vlasnik OPG-a Š. G. iz Č., koga zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika P. N. d.o.o., M. N., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik iz P., radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 8. studenog 2022.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Tuženik P. N. d.o.o. (OIB: …), M. N., ranije P. d.d. (OIB: …), N., smetao je tužitelja G. Š. (OIB: …) iz Č., vlasnika OPG-a Š. G. iz Č., u posljednjem mirnom posjedu nekretnina i to kč.br. 72/22 – oranica sa 5428 m2 i 72/23 – bara sa 1797 m2, koje su upisane u p.l. 357 za k.o. D., kč.br. 764/332 – oranica i dvorište sa 7193 m2 i 764/361 – oranica sa 5754 m2, koje su upisane u p.l. 497 za k.o. D., kč.br. 764/78 – oranica sa 5755 m2, koja je upisana u p.l. 495 za k.o. D., kč.br. 370/1 – oranica sa 5760 m2, kč.br. 370/2 – oranica sa 5760 m2 i kč.br. 370/3 – livada sa 6934 m2, koje su upisane u p.l. 164 za k.o. S. M. i kč.br. 369 – oranica sa 18098 m2, koja je upisana u p.l. 115 za k.o. S. M., tako što je iste dana 21. ožujka 2022. samovlasno pretanjurao, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja tako što će tuženik vratiti predmetnu nekretninu u preoranom stanju tužitelju, te se isti obvezuje tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 4.150,00 kn/550,80 eura1, a sve to u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Dana 5. travnja 2022. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da je tužitelj zadnji mirni posjednik predmetnih nekretnina pobliže navedenih u dispozitivu. Navedene oranice tužitelj obrađuje od 2020., a na osnovu zaključenog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta s tuženikom dana 2. siječnja 2020. U jesen 2021. tužitelj je nakon skidanja usjeva s predmetnih nekretnina, iste preorao u studenom 2021. u namjeri da u proljeće 2022. na istima zasije soju i kukuruz. Dana 21. ožujka 2022. tužitelj je vidio da je tuženik sa strojevima ušao na predmetne nekretnine i da zatvara brazde, odnosno da tanjura iste. Tuženik je svojim činom smetao tužitelja u posljednjem posjedu nekretnina tako da je tanjuranjem oranica istom oduzeo posjed. Predlaže da sud donese rješenje kao u dispozitivu.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Stranke su sklopile ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta 2. siječnja 2020. gdje je tužitelj bio u svojstvu zakupnika, a tuženik u svojstvu zakupodavca, a koji je pravovaljano raskinut dopisom od 28. veljače 2022. Osporava da bi smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu. Tvrdi da je sukladno čl. 6. ugovora prije poduzimanja bilo kakvih radnji radi ubiranja proljetne žetve tuženik raskinuo ugovor, a da pri tome tužitelj nije bio u posjedu. Tužitelj neosnovano tvrdi da je bio u posjedu predmetnih nekretnina dana 21. ožujka 2022. Tuženik je raskinuo ugovor o zakupu jer se tužitelj nije pridržavao obveza propisanih čl. 5. ugovora, a čime je došlo do aktivacije čl. 6. Tuženik je valjano raskinuo ugovor pisanim putem, pa su neosnovani navodi tužitelja kojima tvrdi da je bio u posjedu predmetnog zemljišta 21. ožujka 2022. više od 10 dana od dana primitka raskida. Kako nisu bile zasijane nikakve poljoprivredne kulture, tužitelj nije bio u posjedu niti je vršio bilo kakvu faktičku vlast glede istih, a tuženik je sukladno ugovoru isti raskinuo. Tuženik je zakonito obavljao poljoprivredne radove kritičnog dana na vlastitoj nekretnini. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

3.              U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke B. Đ., Z. M., V. K. i I. S. T., te je izvršio uvid u: p.l. 357 k.o. D., p.l. 497 k.o. D., p.l. 495 k.o. D., p.l. 164 k.o. S. M., p.l. 115 k.o. S. M., ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 2. siječnja 2020., raskid ugovora o zakupu od 28.2.2022.

 

4.              Svjedok B. Đ. naveo je u svom iskazu da poznaje tužitelja i zna da je imao u zakupu zemlju od tuženika. Jednu česticu je imao u D., a sve ostalo u B. Koliko zna, ta je zemlja bila od tuženika, a nekad je to radio Š. Njemu je to osobno poznato jer je tužitelju radio tu zemlju, odnosno uslužno mu je radio određene radnje na zemlji, odnosno pripremu zemlju za sjetvu jer ima veći traktor. Priprema za sjetvu radi se negdje u 4. mjesecu za tekuću godinu prije sjetve. Na terenu bi znao pokazati gdje se nalaze predmetne nekretnine. Zna da je tužitelj radio i uživao tu zemlju prošle godine, a sam je radio tzv. zimsku brazdu. Tužitelj ga je čak zvao da mu pripremi zemlju za sjetvu, međutim, kad je htio to raditi vidio je jedan traktor J. D. na predmetnim nekretninama. Tužitelj mu je rekao da ima nekih nesuglasica s tuženikom, međutim, on je htio raditi zemlju i tekuće godine, odnosno htio je sijati, dok mu tuženik nije ušao u posjedu. Pretpostavka je za daljnji nastavak rada zimska brazda, a njega je tužitelj angažirao da mu u proljeće drlja zemlju, a on bi sijao. Točno zna gdje se nalaze predmetne nekretnine jer ima zemlju do predmetnih nekretnina i zna da je tužitelj bacio zimsku brazdu na svim ovim predmetnim nekretninama. Kad je namjeravao raditi u proljeće vidio je na predmetnim nekretninama traktor J. D. o čemu je obavijestio tužitelja. Sijanje počinje negdje polovicom 4. mjeseca, a on je taj traktor vidio nešto prije toga, ne zna točno kojeg dana.

 

5.              Svjedok Z. M. naveo je u svom iskazu da poznaje tužitelja i zna gdje je on radio zemlju od tuženika, a to mu je poznato jer je međaš od zemlje od tuženika. Ta zemlja nalazi se u k.o. B. i u k.o. S. M., a ima više čestica. Zna da je tužitelj jesenas poorao predmetne nekretnine i to se zove zimska brazda. Pretpostavlja da je tužitelj htio raditi i ove godine čim je preorao u jesen. Koliko zna, sada je u posjedu tuženik. Mogao bi na terenu pokazati gdje se nalaze predmetne nekretnine. Zna da je tužitelj zadnjih nekoliko godina radio predmetne nekretnine, a da je ta zemlja u vlasništvu tuženika. Tužitelja poznaje jer je odrastao u B., a tek kasnije je preselio u Č. Ne zna jesu li postojale neke nesuglasice između stranaka.

 

6.              Svjedok V. K. naveo je u svom iskazu da zadnji puta nije pristupio jer mu je odvjetnik koji zastupa tuženika rekao da ne mora doći i da će biti odgođeno. Zaposlen je kod tuženika. Tuženik je raskinuo ugovor o zakupu jer tužitelj nije plaćao zakupninu, odnosno nije poštovao stavke ugovora. Zna gdje se nalaze predmetne nekretnine i tuženik je ušao u posjed svih nekretnina 21. ožujka 2022. Kad je tuženik ušao u posjed, zemlja je bila preorana. Djelatnik tuženika ušao je u posjed 21.3.2022., a ne zna točno koji, a zemlja je bila preorana, a to nije učinio tuženik. Ne zna točno da li je trebalo nakon oranja još što raditi na zemlji, jer ne zna kakve su namjere bile tužitelja. Tužitelj nije poštovao čl. 5. ugovora, koliko se sjeća, odnosno trebao je zasnovati poslovnu suradnju s tuženikom, te je trebao kupovati repromaterijal od tuženika što on nije učinio, a trebao je i predati merkantilnu robu. U 12. mjesecu prošle godine i u siječnju ove godine i pravnica i on razgovarali su s tužiteljem u vezi raskida ugovora, jer tužitelj ne poštuje odredbe ugovora, te se taj ugovor smatra štetnim za tuženika. Rekli su tužitelju da namjeravaju raskinuti ugovor.

 

7.              Svjedok I. S. T. navela je u svom iskazu da zadnji put nije došla na ročište jer joj je rekao punomoćnik tuženika da ne dođe jer će biti odgoda, a i na poslu su imali gužvu. Djelatnik je tuženika i tamo radi već 5 godina kao pravnik. Poznato joj je da je tuženik 21. ožujka 2022. ušao u posjed svih predmetnih nekretnina. Budući da je pravnik kod tuženika, ona je pripremila i ugovor o zakupu, a i obavijestila je i o raskidu. Na predmetnim nekretninama nije nikad bila. Ono što bi željela reći, inače je poslovna politika firme da rade na način da otprilike imaju oko 45 hektara zemlje na području Zemljišnoknjižnog odjela S. koje su katastarske čestice koje nisu grupirane, pa je njima kao firmi koja se bavi poljoprivredom nezahvalno taj dio zemlje obrađivati direktno, onda rade na način da te katastarske čestice daju u zakup partnerima i na taj način šire svoju kooperantsku proizvodnju, između ostaloga i ovaj odnos s tužiteljem je trebao biti na taj način formiran u iščekivanju da će biti i kooperantske suradnje. Nakon što je prošao duži vremenski period i što se vidjelo da je poslovna suradnja nekorektna, da se odredbe ugovora ne poštuju, da se s tužiteljem poslovna suradnja ne može ostvariti u dobroj vjeri, ponuđeno mu je sporazumno rješavanje problema, čak s njene strane nekoliko puta je upozoravan da to i sporazumno riješe, međutim, pošto do dogovora nije došlo, uprava je odlučila da se onda ugovor raskine, ali jednostrano i ona je onda ta koja je poslala obavijest o raskidu ugovora koju je tužitelj i primio i radile su se analize prema kojima su se i uspoređivali i svi ostali partneri i vidjelo se da se s ostalima ostvaruje dobra poslovna suradnja na s. području, a s tužiteljem ne, u periodu unazad nekoliko godina i ona kao pravnik odrađuje taj dio. U onom trenutku kada su joj poslali tužbu ne smatra da je tužitelj bio u posjedu iz razloga jer ako je ona njemu poslala raskid ugovora, dala mu rok 8 dana da izađe iz posjeda, on na to nije reagirao, po njenom on od tada više nije bio u posjedu. Istina je da je tuženik nakon sklapanja ugovora o zakupu predao u posjed tužitelju sve nekretnine u posjed. Smatra da je tužitelj bio u posjedu predmetnih nekretnina sve do onog momenta dok mu nije poslala dopis o raskidu ugovora. Što se tiče tužiteljevog izlaska iz posjeda, prema e-mailovima koje ima za dokaz za njihovu korespondenciju se može vidjeti da je tužitelj stvarno posjed napustio u 12. mjesecu 2021. Tužitelj od 12. mjeseca 2021. nije stvarno na zemlji radio ništa i po svojoj korespondenciji s tužiteljem e-mailovima se može vidjeti da je on stvarno fizički posjed napustio u 12. mjesecu, gdje on njoj osobno kaže da su to zadnje radnje koje je on obavio na toj zemlji. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koje radove je radio tužitelj u kritično vrijeme, može reći da se radi o jesenskoj obradi tla. Pozvala je da i pismeno potvrde ono što je on fizički napravio, da imaju i pismenu potvrdu. Pismeno je počela pozivati tužitelja na pismeni sporazum početkom veljače, zadnji službeni poziv je bio 28.2.2022. Nema pismeno ništa da je tužitelj napustio posjed, međutim, usmeno su komunicirali i rekao joj je to telefonski da je napustio posjed, a ne zna točno kada. Poznaje tužitelja od ranije. Sporazumno rješavanje odnosa je teklo u periodu od prosinca 2021. do veljače 2022., gdje je osobno nekoliko puta prvo komunicirala telefonski tužitelja, da sporazumno probaju riješiti nastalu situaciju, što nije njoj osobno uspjelo, nakon toga je tužitelj kontaktirao i kolegu V. K., čak i njihovog direktora i samu upravu P. N. d.o.o., tu je dolazilo i do negodovanja sa strane tužitelja, čak u tim dogovorima i pregovorima su kolega K. i ona bili u nekoliko navrata i u situaciji da je tužitelj govorio da će i dolaziti do vlasnika, probali su s njim pregovarati, što je dovodilo i do toga da su njihova radna mjesta bila upitna, jer i uprava i vlasnici mogli su se pitati i preispitivati njihov uopće posao, na neki način su oni to shvaćali kao nekakve prijetnje, iako bez obzira zbog te dobre poslovne dugogodišnje suradnje, htjeli su to na fin način sve sporazumno dogovoriti i riješiti, ali nakon nekoliko pokušaja kad nije išlo onda su reagirali kako su reagirali, s tim da bi još svakako željela napomenuti da što se tiče samog ugovora o zakupu, prvu godinu ugovora nisu tražili od tužitelja apsolutno nikakvo ispunjenje ugovornih odredbi, iako je sam ugovor tražio i zahtijevao određeno ispunjenje, u dobroj vjeri dozvolili su da se zemlja obrađuje. Ugovor je sklopljen 2.1.2020. i do možda veljače 2021. nisu upozoravali na nikakvo ispunjenje. U prosincu 2021. ju je tužitelj obavijestio usmeno da je izašao iz posjeda.

 

8.              Iz p.l. 357 k.o. D. utvrđeno je da je kao posjednik kč.br. 72/22 – oranica u selu M. sa 5428 m2 i kč.br. 72/23 – bara u selu M. sa 1797 m2, upisan P. d.d., N.

 

9.              Iz p.l. 497 k.o. D. utvrđeno je da je kao posjednik kč.br. 764/332 – oranica i dvorište B. sa 7193 m2 (oranica sa 6474 m2 i dvorište sa 719 m2) i kč.br. 764/361 – oranica A. sa 5754 m2, upisan P. d.d., N.

 

10.              Iz p.l. 495 k.o. D. utvrđeno je da je kao posjednik kč.br. 764/78 – oranica A. sa 5755 m2, upisan P. d.d., N.

 

11.              Iz p.l. 164 k.o. S. M. utvrđeno je da je kao posjednik kč.br. 370/1 – oranica V. l. sa 5760 m2, kč.br. 370/2 – oranica V. l. sa 5760 m2 i kč.br. 370/3 – livada V. l. sa 6934 m2, upisan P. d.d. za promet i preradu žitarica, N.

 

12.              Iz p.l. 115 k.o. S. M. utvrđeno je da je kao posjednik kč.br. 369 – oranica V. l. sa 18098 m2, upisan P. d.d., N.

 

13.              Iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta utvrđeno je da je sklopljen između tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupnika dana 2. siječnja 2020., a kojim zakupodavac daje, a zakupnik prima poljoprivredno zemljište u zakup i to nekretnine koje su pobliže navedene u dispozitivu. Ugovor je sklopljen na rok od 5 godina.

 

14.              Iz dopisa od 28.2.2022., a koji je tužitelj zaprimio 9.3.2022., proizlazi da je tuženik raskinuo ugovor o zakupu od 2.1.2020., te je pozvao istog da izađe iz posjeda predmetnog zemljišta. Ne prihvaća se navod tuženika da je u izjavi o raskidu omaškom ostavljen rok od 8 dana za izlazak iz posjeda, budući da se ne radi o tipskom obrascu, već je dopis sastavljen i potpisan od zakonskog zastupnika tuženika.

 

15.              Odredba čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu ZV) propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

16.              Stavak 2. iste zakonske odredbe propisuje da posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, dok st. 3. propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Stavak 4. iste zakonske odredbe propisuje da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom ili putem samopomoći.

 

17.              Odredba čl. 22. st. 1. ZV-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavak 2. iste zakonske odredbe propisuje da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili bilo kakvom interesu.

 

18.              Cijeneći provedene dokaze sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite iskaze svjedoka B. Đ. i Z. M. iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina i da je nakon skidanja usjeva pripremio zemlju za sijanje koje je trebalo uslijediti početkom godine, odnosno da je preorao predmetne nekretnine. Da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina proizlazi i iz dopisa koji je tuženik uputio tužitelju 28.2.2022., te ga pozvao da izađe iz posjeda predmetnih nekretnina, a naknadni navodi tuženika kojim navedeno relativizira su potpuno neosnovani i neprihvatljivi. Nakon skidanja usjeva u jesen 2021. s predmetnih nekretnina iste je tužitelj preorao u studenom i prosincu, te je namjeravao u proljeće na istima zasijati određene kulture. Iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik kritične zgode 21. ožujka 2022. sa strojevima ušao na predmetne nekretnine, te je iste potanjurao. Dakle, tuženik je protiv volje tužitelja istom oduzeo posjed, a u smislu čl. 20. st. 1. ZV-a samovlasnost je zabranjena. Nesporno je između stranaka da je tužitelj bio u posjedu predmetnih nekretnina, a po osnovi ugovora o zakupu koji je raskinut dopisom od 28.2.2022. Tuženik se neosnovano poziva na odredbe ugovora o zakupu, međutim niti jedna odredba ugovora ne uređuje predaju u posjed u slučaju raskida. Neosnovano tuženik tvrdi da je zakonito obavljao poljoprivredne radove na vlastitim nekretninama 21. ožujka 2022., budući da je nedvojbeno sud utvrdio da je tužitelj bio u mirnom posjedu predmetnih nekretnina, a da tuženik nema odluku kojom mu se dopušta oduzimanje nekretnine od tužitelja. Sud je djelomično prihvatio kao istinit iskaz svjedoka I. S. T. i to samo u dijelu u kojem navodi da je tuženik kritične zgode ušao u posjed predmetnih nekretnina, a iskaz se ne prihvaća u dijelu gdje je ista navela da je tužitelj napustio posjed predmetnih nekretnina jer je to u suprotnosti s iskazima svjedoka B. Đ. i Z. M., kao i s dopisom od 28.2.2022. koji je potpisao zakonski zastupnik tuženika. Iako je navedeni svjedok pravnik kod tuženika očito je da navedena ne razlikuje i ne razumije što znači raskid ugovora i predaja u posjed, budući da je u svom iskazu između ostalog navela i da je tužitelj bio u posjedu predmetnih nekretnina sve do onog momenta dok mu nije poslala dopis o raskidu ugovora, a osim toga ista je zainteresirana za ishod postupka, budući da je ista djelatnik tuženika. Sud je kao istinit prihvatio i iskaz svjedoka V. K., iako iz njegovog iskaza nije utvrdio odlučne činjenice u ovoj parnici. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

 

19.              Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 kn i to za: jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak 3.000,00 kn, PDV 750,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu 200,00 kn i sudsku pristojbu na rješenje 200,00 kn.

 

U Slatini 8. studenog 2022.

 

 

Sudac:

 

Tomislav Kuči

                                                                                                                                                                    

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, od dana prijema prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S.,
2. Tuženik: po punomoćniku B. D., odvjetniku iz P.