- 1 -              Rev 1286/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1286/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M., OIB …, iz S., kojeg zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B. P., odvjetnice u S., protiv tuženika G. k. K. J. s pravom javnosti, OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnica J. K. J., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-22/2016 od 15. studenoga 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-558/13 od 16. studenoga 2015., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da je Ugovor o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca od 1. rujna 2013. za obavljanje poslova radnog mjesta profesora povijesti i sociologije, sklopljen na neodređeno vrijeme i da utoliko nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika. Zahtjev je odbijen i u dijelu kojim je traženo vratiti tužitelja na rad na radno mjesto profesora povijesti i sociologije u skladu s Ugovorom o radu od 1. rujna 2013. Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.5000,00 kuna.

 

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Kako je u ovom predmetu pobijana presuda donesena u sporu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, to je revizija, i to tzv. redovna revizija, dopuštena na temelju odredbe članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP.

 

7. Revizijski je sud odlučujući o reviziji tužitelja, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o radu kojeg je kao radnik na radnom mjestu profesora povijesti i sociologije zaključio s tuženikom 1. rujna 2013. sklopljen na neodređeno vrijeme i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i vraćanje na rad na radno mjesto profesora povijesti i sociologije sukladno Ugovoru od radu od 1. rujna 2013.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tuženik s tužiteljem kao pripravnikom, dana 30. listopada 2010. zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme s trajanjem do 31. kolovoza 2011., a radi obavljanja poslova profesora sociologije, politike i gospodarstva,

- da su 1. rujna 2011. tuženik kao poslodavac, a tužitelj kao radnik, zaključili

Ugovor o radu na određeno vrijeme do 30 listopada 2011., prema kojem tužitelj obavlja poslove profesora povijesti i sociologije, politike i gospodarstva te geografije,

- da su 31. listopada 2011. parnične stranke u istim ugovornim ulogama zaključile Ugovor na određeno vrijeme s trajanjem do 31. kolovoza 2012., prema kojem se tužitelj obvezao obavljati poslove profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva te geografije,

- da su 1. rujna 2012. parnične stranke zaključile novi Ugovor o radu na određeno vrijeme do objave rezultata natječaja tuženika o zasnivanju radnog odnosa na radnom mjestu profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva, a najkasnije do 30. rujna 2012.,       

- da je 1. listopada 2012. između stranaka zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2012., na temelju kojeg je tužitelj obavljao poslove profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva,

- da je 1. rujna 2013. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme koji traje do objave natječaja i natječajnih rezultata za radno mjesto profesora povijesti i sociologije, a najkasnije do 30. rujna 2013., kojim je ugovorom na određeno vrijeme tužitelj preuzeo obvezu obavljanja poslova profesora povijesti, sociologije te teorije znanja i spoznaje,

- da je  tuženik 20. rujna 2013. raspisao natječaj na Burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na određeno vrijeme, za profesora povijesti za 18 sati rada tjedno, te za profesora sociologije, teorije znanja i spoznaje za 6 sati rada tjedno,

- da je tužitelj, još za vrijeme trajanja ugovora na određeno vrijeme kojeg je sklopio s tuženikom 1. rujna 2013., podnio tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u kojem u bitnome ističe kako je predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2013., protivan odredbi članka 10. Zakona o radu, te da se treba smatrati kako je sukladno odredbi stavka 7. navedenog Zakona sklopljen na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik 9. listopada 2013. donio odluku kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava,

- da je potom tužitelj 16. listopada 2013. podnio predmetnu tužbu.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje da je radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na neodređeno vrijeme i za vraćanje na rad ocjenjujući da u predmetnom slučaju za to nisu bile ispunjene pretpostavke za sklapanje valjanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme propisane odredbom članka 105. i 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12 i 94/13 - dalje: ZOOOSŠ).

 

11. Sudovi su, naime, imali na umu da je odredbom članka 105. stavka 1. ZOOOSŠ, propisano je da uz opće uvjete za zasnivanje radnog odnosa sukladno općim propisima o radu, osoba koja zasniva radni odnos u školskoj ustanovi mora ispunjavati i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, a koji su određeni u stavku 2. istog članka, dok je odredbom članka 107. stavka 1. ZOOOSŠ propisano da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja. Ovim je člankom ujedno normiran sam postupak provođenja natječaja te je propisano s kojim se osobama zasniva radni odnos u školskoj ustanovi, a predviđene su i iznimke od pravila da se radni odnos može zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja. Također je odredbom članka 114. stavak 1. ZOOOSŠ propisano i da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana. 

 

12. Imajući na umu naprijed navedeno, sudovi su ocijenili da sporni radni odnos tužitelja kao radnika (profesora) i tuženika kao poslodavca (srednje škole), a koji se temelji na Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2013. i koji je zaključen na rok najkasnije do 30. rujna 2013., ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme, u smislu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 149/09, 6/11 i 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) jer je ZOOOSŠ poseban zakon (lex specialis), u odnosu na ZR kao opći zakon. U tom smislu sudovi, naslanjajući se na praksu ovog suda Revr-1709/10-2 od 23. ožujka 2011., ocjenjuju da odredba članka 107. ZOOOSŠ kojim se uređuju uvjeti za zasnivanje radnog odnosa profesora u srednjoškolskoj ustanovi, isključuje primjenu odredbe članka 10. stavka 7. ZR.

 

13. Neutemeljeno tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva jer se i prema shvaćanju revizijskog suda na pretpostavke za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja kao profesora i tuženika kao srednjoškolske ustanove, primjenjuju odredbe ZOOOSŠ, koje kao poseban propis kojim su specijalno uređene pretpostavke za zasnivanje radnog odnosa koji je ovdje sporan između tužitelja kao profesora i tuženika kao srednje škole, ima prednost u odnosu na odredbe ZR kao općeg propisa.

 

14. Slijedom naprijed navedenih mjerodavnih materijalnopravnih odredbi, valja zaključiti da se radni odnos između profesora i srednje škole, konkretno tužitelja i tuženika, mogao zasnovati samo na temelju natječaja koji se objavljuje na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i srednje škole, te na temelju odluke upravnog vijeća o zasnivanju radnog odnosa, dok se samo iznimno može zasnovati i sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme bez natječaja, i to na temelju odluke ravnatelja.

 

15. Prema tome, ugovor o radu koji bi bio sklopljen na neodređeno vrijeme protivno tim odredbama i bez prethodno obavljenog i provedenog natječaja bio bi nedopušten i nezakonit te kao takav ništav. Kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme u smislu naprijed navedenih mjerodavnih odredaba ZOOOOSŠ, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje da je radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na neodređeno vrijeme, kao i u dijelu koji se odnosi na vraćanje tužitelja na rad.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. studenoga 2022.