1

Poslovni broj: 68 Gž-3117/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 68 Gž-3117/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz G. H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. L. Š., odvjetnica u S., protiv 1. tuženica M. M. T. iz Z., OIB: …, i 2. tuženice T. M. J. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-3961/2020 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba 1. tuženica M. M. T. i 2. tuženice T. M. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-3961/2020 od 29. srpnja 2022.

 

II Odbijaju se zahtjevi 1. tuženica M. M. T. i 2. tuženice T. M. J. za nadoknadu troška žalbe i tužitelja P. Š. za nadoknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj P. Š., OIB: …, G. H., u odnosu na tuženice pod 1. i 2. vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 1105/2 pašnjak površine 7.617 m2, čest. zem. 1107 pašnjak površine 14.228 m2, čest. zem. 1108 pašnjak površine 1.845 m2, čest. zem. 1109 pašnjak površine 2.302 m2, čest. zem. 1110 pašnjak površine 5.895 m2, čest. zem. 1118 pašnjak površine 7.770 m2, čest. zem. 1119 pašnjak površine 1.701 m2 i čest. zem. 1120 pašnjak površine 2.730 m2, sve upisane u Z.U. 917 k.o. G. H. za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za k.o. G. H. ishodi upis prava vlasništva prednje navedenih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tužene ad. 1. M. M. T. za 1/2 dijela i tužene ad. 2. T. M. J. za 1/2 dijela.

 

II. Utvrđuje se da je tužitelj P. Š., OIB: …, G. H., u odnosu na tuženu pod 2. T. M. J., vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 1507 pašnjak i čest. zem. 1013 pašnjak, obje upisane u Z.U. 11 k.o. G. H. za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za k.o. G. H. ishodi upis prava vlasništva prednje navedenih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tužene ad. 2. T. M. J. za cijelo.

 

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 25.037,50 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude 1. tuženica M. M. T. i 2. tuženica T. M. J. (dalje 1. i 2. tuženice) pravovremeno su podnijele žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i vrati na ponovno suđenje, a zahtijevaju i nadoknadu troškova u povodu žalbe.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te zahtijeva nadoknadu troškova za sastav odgovora na žalbu i pristojbu.

 

4. Žalba 1. i 2. tuženica nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje 1. i 2. tuženice ukazuju u žalbi. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima presuda ima dostatne, jasne i neproturječne razloge u odnosu na sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnina označenih u izreci pobijane presude temeljem dosjelosti i upis tog prava u zemljišnu knjigu.

 

8. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno čl. 8. ZPP (prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

 

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio: da je provedenim uviđajem uz geodetsko vještačenje utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze na tri lokacije koje nose nazive u mjestu H. gdje se nalaze nekretnine čkbr. 1105/2, 1107, 1108, 1109, 1110, 1118, 1119, 1120, K. gdje se nalazi nekretnina čkbr. 1013 i G. gdje se nalazi nekretnine čkbr. 1507 k.o. G. H. te da sve nekretnine u naravi predstavljaju kamenjar i pašnjak bez visokih stabala; da su kao suvlasnice čkbr. 1105/2, 1107, 1108, 1109, 1110, 1118, 1119, 1120 u zk.ul. 917 k.o. G. H. upisane tuženice M. M. T. i T. M. J. na jednake dijelove, dok je kao vlasnica čkbr. 1507 i 1013 u zk.ul. 11 k.o. G. H. upisana T. M. J.; da je iz posjedovnog lista broj 54 k.o. G. H. za sve predmetne nekretnine utvrđeno da su kao njihovi posjednici upisani tužitelj P. Š. u 26/28 i I. B. u 2/28 dijela; da je od osnutka katastarskog operata 1948. pa do 2006. kao posjednica predmetnih nekretnina bila upisana pok. V. Š., kada je izvršena promjena posjednika na imena tužitelja i I. B.; da je iz rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda posl. broj O-104/00 od 7. rujna 2000. donesenim u ostavinskom postupku iza pok. V. – V. Š., umrle 22. lipnja 1978., utvrđeno da su sve predmetne nekretnine bile obuhvaćene kao ostavinska imovina te da su ih naslijedili tužitelj u 26/28 dijela i I. Š. u 2/28 dijela; da je tužitelj P. Š. stupio u posjed predmetnih nekretnina trenutkom smrti svoje tete V. Š.; da je iz ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina od 21. svibnja 2012. utvrđeno da su tužitelj P. Š. i upisana posjednica Iz. B. zaključili ugovor o razvrgnuću suvlasništva temeljem kojeg su sve predmetne nekretnine pripale u isključivo vlasništvo tužitelju; da je iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 242/46 od 22. ožujka 1948. utvrđeno da su predniku tuženica predmetne nekretnine bile izvlaštene za svrhe agrarne reforme i kolonizacije te su iste upisane na ime Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije; da je iz djelomičnih rješenja Ureda državne uprave od 26. travnja 2002. i 20. lipnja 2005. utvrđeno da su predmetne nekretnine označene kao zem. 1105/2 pašnjak površine 7.617 m2, čest. zem. 1107 pašnjak površine 14.228 m2, čest. zem. 1108 pašnjak površine 1.845 m2, čest. zem. 1109 pašnjak površine 2.302 m2, čest. zem. 1110 pašnjak površine 5.895 m2, čest. zem. 1118 pašnjak površine 7.770 m2, čest. zem. 1119 pašnjak površine 1.701 m2 i čest. zem. 1120 pašnjak površine 2.730 m2, sve upisane u zk.ul. 917 k.o. G. H. dane u vlasništvo (vraćene) B. M. T. – predniku tuženica, odnosno tuženicama M. M. T. i T. M. J.; da se predmetne nekretnine intenzivno koriste kao pašnjak i za vađenje kamena već 70-tak godina i da su tužitelj i njegovi prednici imali samostalan nesmetan posjed predmetnih nekretnina najmanje od kraja II. svjetskog rata, što tuženice ne osporavaju, niti ističu da bi tužitelju branile posjed predmetnih nekretnina, a kada su im predmetne nekretnine 2005. bile vraćene kako je naprijed utvrđeno nisu tužitelju zabranile da koristi predmetne nekretnine niti su s njim pokušale stupiti u kontakt.

 

10. Na žalbene navode 1. i 2. tuženica valja odgovoriti da tužitelj vlasništvo nekretnina, koje su predmet zahtjeva, temelji na dosjelosti u kojem se slučaju pravo vlasništva stječe temeljem zakona kada se za to ispune zakonske pretpostavke, a upis prava vlasništva stečenog dosjelošću u zemljišnu knjigu nema konstitutivni značaj pa u ovom postupku uopće nije bitno što tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetnih nekretnine u zemljišnu knjigu i stoga su pravno nebitni svi žalbeni navodi, usmjereni u tom pravcu.

 

11. Na žalbene navode valja i navesti da je jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV) i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja, a ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91- dalje: ZOVO), a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava.

 

12. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

 

13. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je i navedena pretpostavka poštenja (savjesnosti) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ostvarena, jer je tužitelj predmetnu nekretninu posjedovao kao da je njegova (čl. 11. st. 1. ZV, odnosno čl. 72. st. 2. ZOVO) i to kroz cijelo zakonom propisano potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a što žalbenim navodima 1. i 2. tuženica nije dovedeno u sumnju (jer mu to, kao niti njegovim prednicima, niti 1. i 2. tuženice niti njihovi prednici nisu osporavali, a poštenje se presumira dok se ne dokaže suprotno, a što 1. i 2. tuženice nisu dokazale) kao što je i pravilno ocijenio da je posjed tužitelja bio istinit (izvršavan je i 1. i 2. tuženicama, odnosno njihovim prednicima naočigled) i da je bio zakonit jer se temeljio na valjanoj pravnoj osnovi (rješenju o nasljeđivanju iza pok. V. Š.) pa je obzirom i na protek vremena od preko 20 godina dosijedanja po tužitelju računajući od 8. listopada 1991., do kada su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva pa do podnošenja tužbe 4. srpnja 2012., prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, uz pravilan zaključak da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio zahtjev tužitelja, pa suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava i po osnovi i visini tužitelju priznatih troškova, a što 1. i 2. tuženice ne osporavaju određeno obrazloženim žalbenim navodima.

 

15. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci pod toč. I ove odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

16. Odluka pod točkom II izreke presude ovog suda donesena je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP i to jer 1. i 2. tuženice sa žalbom nisu uspjele pa im niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), a odgovor na žalbu podnesen po tužitelju nije bio potreban za vođenje parnice pa se ne radi o potrebnom trošku (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

 

        Predsjednica vijeća:

   Željka Rožić Kaleb, v.r.