Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 926/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 926/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz M., OIB: i Đ. L. iz Š., OIB: , oboje zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. Š. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-228/2020-5 od 2. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-118/17-24 od 24. siječnja 2019., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-228/2020-5 od 2. veljače 2021. u dijelu kojim je odbijena žalba 1. i 2. tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev svakog od tužitelja za iznos od 44.000,00 kn/5.308,91 Eur kao i u dijelu kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 21.040,00 kn/2.792,49 Eur, kao i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-118/17-24 od 24. siječnja 2019. u dijelu kojim je odbijen zahtjev svakog od tužitelja za iznos od 44.000,00 kn/5.308,91 Eur kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 21.040,00 kn/2.792,49 Eur i u tom dijelu se sudi:

 

"1. Nalaže se tuženiku platiti svakom od tužitelja daljnji iznos od 44.000,00 kn/5.308,91 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima daljnji trošak parničnog postupka od 21.040,00 kn/2.792,49 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2019. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana."

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak revizijskog postupka u iznosu od 10.312,00 kn/1.368,64 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. studenog 2022. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. 1. naloženo je tuženiku platiti tužiteljici A. P. s osnova imovinske štete iznos od 1.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. 1. prvostupanjske presude. U toč. 2. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužiteljici A. P. s osnove neimovinske štete iznos od 176.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2014. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. 2. prvostupanjske presude. U toč. 3. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju Đ. L. s osnova imovinske štete iznos od 19.745,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i od dospijeća te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude. U toč. 4. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju Đ. L. s osnova neimovinske štete iznos od 176.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2014. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. 4. izreke, a u toč. 5. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu od 102,737,00 kn dok je u toč. 6. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 88.707,00 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. 6. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te potvrđena prvostupanjska presuda, a odbijeni su i zahtjevi tužitelja i tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete reviziju su izjavili tužitelji temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te da preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, a podredno da u tom dijelu ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1300/2022 od 30. ožujka 2022. dopustio tužiteljima izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Da li je drugostupanjski sud odlučujući o iznosu pravične novčane naknade koju je dosudio tužiteljima, bio dužan primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. da se orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI02 i 1372-11/022, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01), mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% obzirom se drugostupanjski sud u konkretnom slučaju rukovodio isključivo orijentacijskim kriterijima iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI-02 i 1372-11/022?".

 

8. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari dosudili svakom od tužitelja iznos od 176.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva tuženiku pri čemu su tužiteljima dosudili 80% zatražene naknade štete po toj osnovi iz razloga jer su zaključili da postoji doprinos nastanku štete pokojne kćerke tužitelja u omjeru od 20%. Nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 1101. st. 1. u vezi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) svakom od tužitelja dosudili iznos od 176.000,00 kn do kojeg su došli umanjenjem iznos od 220.000,00 kn za 20% zbog doprinosa same oštećene nastanku štete.

 

9. Vidljivo je da je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke povodom žalbe stranaka 2. veljače 2021. prihvatio navedene iznose očigledno rukovodeći se orijentacijskim kriterijima ovoga suda koji su doneseni još 29. studenoga 2002., a ne primjenjujući pravno shvaćanje ovog suda s druge sjednice Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. gdje su se promijenili ti orijentacijski kriteriji na način da se do tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%.

 

10. Ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje da se promijenjeni orijentacijski kriteriji na sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju na sve postupke u tijeku (npr. odluka ovoga suda broj Rev-1977/2018-2 od 24. lipnja 2020.) slijedom čega je i u ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja u odnosu na primjenu materijalnog prava trebao uzeti u obzir promijenjene orijentacijske kriterije koji su tada već bili poznati i prema kojima bi tužiteljima pripadalo okvirno 330.000,00 kn naknade neimovinske štete koje je potrebno umanjiti za 20% slijedom čega bi svakom od tužitelja pripadalo 264.000,00 kn.

 

11. Točno je da tužitelji u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete nisu pobijali samu visinu zahtjeva jer to nisu ni mogli obzirom da su tada prema važećim orijentacijskim kriterijima iz 2002. postavili tužbeni zahtjev, a odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete pobijali su iz drugih razloga. Međutim, pazeći na pogrešnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud je trebao uzeti u obzir da je ovaj sud promijenio raniji orijentacijske kriterije još u ožujku i lipnju 2020. i iz tih razloga trebao je u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja, a što nije učinio.

 

12. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

 

"Drugostupanjski sud odlučujući o iznosu pravilne novčane naknade neimovinske štete dužan je primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojima se orijentacijski kriteriji određeni 29. studenog 2002. povećavaju za 50%, a ne se rukovoditi isključivo ranijim orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koju je ovaj sud utvrdio 29. studenog 2002.".

 

13. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a te je valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 1. preinačiti u tom dijelu nižestupanjske presude i dosuditi svakom od tužitelja daljnji iznos od 44.000,00 kn/5.308,91 Eur sa zakonskom zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do isplate.

 

14. Ujedno je trebalo u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka jer je došlo do drugačijeg omjera uspjeha u sporu. Obzirom da tužitelji nakon preinačenja nižestupanjskih odluka nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi valjalo je primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a i priznati i dosuditi tužiteljima trošak parničnog postupka u cijelosti. Obzirom da je ukupni opravdan i zatražen trošak od strane tužitelja u iznosu od 109.747,00 kn, a tužitelju je bilo dosuđeno 88.707,00 kn valjalo je tužitelju dosuditi daljnji iznos od 21.040,00 kn/2.792,49 Eur i to sve sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

 

15. Također je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo tužitelju priznati i trošak revizijskog postupka koji se sastoji u sastavu revizije sukladno Tbr. 7. toč.1. u vezi Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) i to u zatraženom iznosu od 10.312,50 kn/1.368,64 Eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Zagreb, 8. studenog 2022.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu